Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2161/2019-30

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB : 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ljubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 3. prosinca 2024., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, temeljem objave od 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I- Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.088,40 eura zajedno sa

zakonskim zateznim kamatama koje teku

na iznos od 28,23 € od 17.8.2007 do isplate,

na iznos od 28,27 € od 17.9.2007 do isplate,

na iznos od 28,03 € od 17.10.2007 do isplate,

na iznos od 27,91 € od 17.11.2007 do isplate,

na iznos od 27,97 € od 17.12.2007 do isplate,

na iznos od 28,07 € od 17.1.2008 do isplate,

na iznos od 49,29 € od 17.2.2008 do isplate,

na iznos od 50,09 € od 17.3.2008 do isplate,

na iznos od 49,77 € od 17.4.2008 do isplate,

na iznos od 48,68 € od 17.5.2008 do isplate,

na iznos od 48,45 € od 17.6.2008 do isplate,

na iznos od 48,47 € od 17.7.2008 do isplate,

na iznos od 47,77 € od 17.8.2008 do isplate,

na iznos od 47,67 € od 17.9.2008 do isplate,

na iznos od 48,32 € od 17.10.2008 do isplate,

na iznos od 50,23 € od 17.11.2008 do isplate,

na iznos od 49,88 € od 17.12.2008 do isplate,

na iznos od 51,17 € od 17.1.2009 do isplate,

na iznos od 52,05 € od 17.2.2009 do isplate,

na iznos od 52,86 € od 17.3.2009 do isplate,

na iznos od 51,27 € od 17.4.2009 do isplate,

na iznos od 50,74 € od 17.5.2009 do isplate,

na iznos od 50,56 € od 17.6.2009 do isplate,

na iznos od 49,76 € od 17.7.2009 do isplate,

na iznos od 49,50 € od 17.8.2009 do isplate,

na iznos od 49,68 € od 17.9.2009 do isplate,

na iznos od 49,40 € od 17.10.2009 do isplate,

na iznos od 49,07 € od 17.11.2009 do isplate,

na iznos od 49,19 € od 17.12.2009 do isplate,

na iznos od 49,58 € od 17.1.2010 do isplate,

na iznos od 50,08 € od 17.2.2010 do isplate,

na iznos od 49,98 € od 17.3.2010 do isplate,

na iznos od 50,45 € od 17.4.2010 do isplate,

na iznos od 50,76 € od 17.5.2010 do isplate,

na iznos od 50,88 € od 17.6.2010 do isplate,

na iznos od 52,67 € od 17.7.2010 do isplate,

na iznos od 52,52 € od 17.8.2010 do isplate,

na iznos od 53,92 € od 17.9.2010 do isplate,

na iznos od 53,77 € od 17.10.2010 do isplate,

na iznos od 53,16 € od 17.11.2010 do isplate,

na iznos od 43,87 € od 17.12.2010 do isplate,

na iznos od 45,32 € od 17.1.2011 do isplate,

na iznos od 44,64 € od 17.2.2011 do isplate,

na iznos od 44,14 € od 17.3.2011 do isplate,

na iznos od 43,35 € od 17.4.2011 do isplate,

na iznos od 44,16 € od 17.5.2011 do isplate,

na iznos od 38,38 € od 17.6.2011 do isplate,

na iznos od 38,72 € od 17.7.2011 do isplate,

na iznos od 41,76 € od 17.8.2011 do isplate,

na iznos od 31,47 € od 17.9.2011 do isplate,

na iznos od 30,42 € od 17.10.2011 do isplate,

na iznos od 30,34 € od 17.11.2011 do isplate,

na iznos od 29,82 € od 17.12.2011 do isplate,

na iznos od 30,34 € od 17.1.2012 do isplate,

na iznos od 30,44 € od 17.2.2012 do isplate,

na iznos od 30,14 € od 17.3.2012 do isplate,

na iznos od 29,93 € od 17.4.2012 do isplate,

na iznos od 29,84 € od 17.5.2012 do isplate,

na iznos od 29,90 € od 17.6.2012 do isplate,

na iznos od 29,48 € od 17.7.2012 do isplate,

na iznos od 29,36 € od 17.8.2012 do isplate,

na iznos od 28,86 € od 17.9.2012 do isplate,

na iznos od 28,56 € od 17.10.2012 do isplate,

na iznos od 28,66 € od 17.11.2012 do isplate,

na iznos od 28,38 € od 17.12.2012 do isplate,

na iznos od 28,37 € od 6.2.2013 do isplate,

na iznos od 27,70 € od 17.2.2013 do isplate,

na iznos od 27,53 € od 17.3.2013 do isplate,

na iznos od 27,76 € od 17.4.2013 do isplate,

na iznos od 27,16 € od 17.5.2013 do isplate,

na iznos od 26,81 € od 17.6.2013 do isplate,

na iznos od 26,30 € od 17.7.2013 do isplate,

na iznos od 26,26 € od 17.8.2013 do isplate,

na iznos od 26,14 € od 17.9.2013 do isplate,

na iznos od 26,37 € od 17.10.2013 do isplate,

na iznos od 26,03 € od 17.11.2013 do isplate,

na iznos od 26,05 € od 17.12.2013 do isplate,

na iznos od 25,52 € od 17.1.2014 do isplate,

u roku od 15 dana.

II- Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.525,66 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

na iznos od 4,61 € od 17.1.2009 do isplate,

na iznos od 10,49 € od 17.2.2009 do isplate,

na iznos od 16,00 € od 17.3.2009 do isplate,

na iznos od 8,11 € od 17.4.2009 do isplate,

na iznos od 6,11 € od 17.5.2009 do isplate,

na iznos od 6,08 € od 17.6.2009 do isplate,

na iznos od 2,51 € od 17.7.2009 do isplate,

na iznos od 2,10 € od 17.8.2009 do isplate,

na iznos od 4,18 € od 17.9.2009 do isplate,

na iznos od 3,53 € od 17.10.2009 do isplate,

na iznos od 2,76 € od 17.11.2009 do isplate,

na iznos od 4,52 € od 17.12.2009 do isplate,

na iznos od 7,93 € od 17.1.2010 do isplate,

na iznos od 11,97 € od 17.2.2010 do isplate,

na iznos od 12,60 € od 17.3.2010 do isplate,

na iznos od 16,59 € od 17.4.2010 do isplate,

na iznos od 19,63 € od 17.5.2010 do isplate,

na iznos od 21,67 € od 17.6.2010 do isplate,

na iznos od 33,72 € od 17.7.2010 do isplate,

na iznos od 34,15 € od 17.8.2010 do isplate,

na iznos od 44,06 € od 17.9.2010 do isplate,

na iznos od 44,63 € od 17.10.2010 do isplate,

na iznos od 42,40 € od 17.11.2010 do isplate,

na iznos od 50,66 € od 17.12.2010 do isplate,

na iznos od 63,46 € od 17.1.2011 do isplate,

na iznos od 59,91 € od 17.2.2011 do isplate,

na iznos od 57,64 € od 17.3.2011 do isplate,

na iznos od 53,18 € od 17.4.2011 do isplate,

na iznos od 61,35 € od 17.5.2011 do isplate,

na iznos od 78,78 € od 17.6.2011 do isplate,

na iznos od 83,91 € od 17.7.2011 do isplate,

na iznos od 115,70 € od 17.8.2011 do isplate,

na iznos od 94,00 € od 17.9.2011 do isplate,

na iznos od 83,27 € od 17.10.2011 do isplate,

na iznos od 84,45 € od 17.11.2011 do isplate,

na iznos od 80,03 € od 17.12.2011 do isplate,

na iznos od 88,94 € od 17.1.2012 do isplate,

na iznos od 92,45 € od 17.2.2012 do isplate,

na iznos od 90,97 € od 17.3.2012 do isplate,

na iznos od 90,62 € od 17.4.2012 do isplate,

na iznos od 91,87 € od 17.5.2012 do isplate,

na iznos od 95,11 € od 17.6.2012 do isplate,

na iznos od 92,06 € od 17.7.2012 do isplate,

na iznos od 93,14 € od 17.8.2012 do isplate,

na iznos od 89,05 € od 17.9.2012 do isplate,

na iznos od 87,53 € od 17.10.2012 do isplate,

na iznos od 91,47 € od 17.11.2012 do isplate,

na iznos od 90,41 € od 17.12.2012 do isplate,

na iznos od 92,91 € od 6.2.2013 do isplate,

na iznos od 86,55 € od 17.2.2013 do isplate,

na iznos od 86,95 € od 17.3.2013 do isplate,

na iznos od 93,03 € od 17.4.2013 do isplate,

na iznos od 87,35 € od 17.5.2013 do isplate,

na iznos od 85,38 € od 17.6.2013 do isplate,

na iznos od 80,94 € od 17.7.2013 do isplate,

na iznos od 83,23 € od 17.8.2013 do isplate,

na iznos od 84,59 € od 17.9.2013 do isplate,

na iznos od 91,08 € od 17.10.2013 do isplate,

na iznos od 89,30 € od 17.11.2013 do isplate,

na iznos od 92,77 € od 17.12.2013 do isplate,

na iznos od 88,09 € od 17.1.2014 do isplate,

na iznos od 92,84 € od 17.2.2014 do isplate,

na iznos od 94,83 € od 17.3.2014 do isplate,

na iznos od 93,79 € od 17.4.2014 do isplate,

na iznos od 91,78 € od 17.5.2014 do isplate,

na iznos od 90,80 € od 17.6.2014 do isplate,

na iznos od 93,14 € od 17.7.2014 do isplate,

na iznos od 95,40 € od 17.8.2014 do isplate,

na iznos od 97,09 € od 17.9.2014 do isplate,

na iznos od 96,73 € od 17.10.2014 do isplate,

na iznos od 99,72 € od 17.11.2014 do isplate,

na iznos od 100,90 € od 17.12.2014 do isplate,

na iznos od 101,69 € od 17.1.2015 do isplate,

na iznos od 101,80 € od 17.2.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.3.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.4.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.5.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.6.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.7.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.8.2015 do isplate,

na iznos od 101,81 € od 17.9.2015 do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III-Nalaže se tuženiku da plati tužeitelju iznos od 1.488,65 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1. listopada 2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV-Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.594,31 eur u roku od 15 dana te da na taj iznos troška plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019., navodi da se, Ugovorom o kreditu sklopljenim 29. prosinca 2005., čije je odredbe sastavio tuženik i na čiji sadržaj tužitelj nije imao nikakvog utjecaja, tuženik obvezao tužitelju isplatiti iznos od 62.270,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužitelj mu je trebao vraćati anuitete od po 471,60 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, a sukladno otplatnoj tablici koju je tužitelj dobio uz ugovor.

2.Tužitelj se poziva na odluku u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018, kao i na presudu Suda Europske unije C-118/2017.

3. Nadalje navodi da su stranke 22. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu br. 9010929017 (konverzija). Tuženik je tužitelju dostavio Izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s novim otplatnim planom u eurima, odnosno sa simulacijom kiredita u eurima, kao i dopis o konverziji kredita.

4.Obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovora o valutnoj klauzuli u CHF te promjenjivoj kamatnoj stopi koju određuje isključivo banka po svom nahođenju, tužitelj navodi da je on tuženiku isplatio više nego što je ugovoreno obzirom na jednostrano uvećanu kamatnu stopu, na tečajnu razliku te nedovoljno umanjenu neotplaćenu glavnicu tužitelja ukupno 95.000,00 kn.

5.Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranom po provedenom financijskom vještačenju podneskom zaprimljenim 25. lipnja 2024., tužitelj predlaže kao što je odlučeno u izreci ove presude.

6.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pa da je pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presude VTS-a br. Pž-7129/13 pravno irelevantno u smislu odredbi članaka 138.a. i 502.c. ZPP-a.

7. Tuženik se protivio korištenju dostavljenog nalaza i mišljenja kao dokaza u ovoj parnici jer da je vještački nalaz zasnovan na pogrešnoj premisi i kao takav neprimjenjljiv u ovoj pravnoj stvari.

8.Predmetni ugovor o kreditu da je u cijelosti prestao postojati, obzirom na sklopljeni Dodatak Ugovoru o kreditu, pa da ugovor o kreditu pravno nije više na snazi. Tuženik ističe da tužitelj stoga više ne može osnovano potraživati bilo što od banke, a ni tuženik od tužitelja, uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja (uključujući i preplatu) obuhvaćena novim ugovorom o kreditu.

9.Nadalje, tuženik navodi da nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je Zakonom o potrošačkom kreditiranju korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne konverziju kredita denominiranih u CHF. S druge strane, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu je za tuženika državna prisilna mjera iza koje stoje državni prisilni mehanizmi provedbe te mjere.Konverzija je izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u eur, što uključuje i kamate. Kredit u CHF da je prestao postojati nakon što je konvertiran u eur, pa da po tom kreditu više ne može biti nikakvog potreživanja niti zahtjeva. Tužitelj da nema nikakav pravni interes postavlajti bilo kakav zahtjev u odnosu na ugovorni odnos koji je prestao postojati.

10.Glede preplate, ista se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Preplata se može iskoristiti na način da se kod plaćanja budućeg obrkoka odnosno anuiteta iznos do najviše 5% može zatvoriti preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Potpisom Dodatka ugovoru o kreditu izvršena je konverzija ugovora te je time tužitelj priznao i prihvatio da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po sonovi kamate. Tužitelju je predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati s osnove iznosa preplaćenih kamata.

11.Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije zabranjeno, već je Zakonom o potrošačkom kreditiranju korisnicima kredita jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF.

12.U predmetnom Ugovoru o kreditu odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi da je jasno navedena u članku 4.1., kao i u drugim odredbama, ispisana je jednakim fontom slova kao i ostale odredbe te je lako uočljiva. Jasno je navedeno da je ugovorena kamata promjenjiva. Stranke su na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope. Pitanje spora je da se ta stopa mijenja sukladno Odlukama banke. Tužitelj nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa. Stranek su dogovrile promjenjivu kamatnu stopu, pa da nema nikakvih okolnosti iz kojih proizlazi da bi se za slučaj da su znale da odredba o promjenjivosti nije valjana odlučile za fiksnu kamatu.

13.Tuženik ističe da je nesporno da su stranke ugovorile da će tuženik staviti tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 95.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, koje postupanje je zakonito. Na to upućuje odredba čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti.

14.Tuženik osporava da se o toj odrebi nije pojedinačno pregovaralo navodeći da je tuženik putem svojih djelatnika korisnicima kredita, pa i tužitelju, prilikom davanja općenitih informacija o kreditnim uvjetima, istog upoznao s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Tužitelj je prihvatio sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta. Tužitelj je upoznat s omogućim oscilacijama i volatilnošću tečaja valute CHF i kroz priopćenja HNB-a, kao i putem medija, pa da ne može sada tvrditi da nije ništa znao i da nije bio informiran. Kao sudionik obveznog odnosa, tužitelj je trebao uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog gospodarstvenika te birnuti o svojim interesima.

15.Zakon o obveznim odnosima u člancima 22. i 26. izričito dopušta valutnu klauzulu kao i promjenjivu kamatnu stopu. Osim toga, u članku 7. ugovor o kreditu ne navodi se da se kredit otplaćuje u kunama niti je anuitet izražen u kunama. U ugovoru stoji da se kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavi dio ugovora.

16.Za ospostojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova, a kada je riječ o polsovanju banke, rezerve u stranoj valuti su propisane jai obavezni način zaštite od rizika u relanim uvjetima gdje hrvatski štediše / potrošači najveći dio štednje drže u stranoj valuti.

17.Skalapanje ugovora i solemnizacija istoga da su odraz stvarne volje ugovornih strana te ej riječ o javnobilježničkom aktu. Tužitelj je i poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvoio niti ejdno pitanej kao sporno ili tražio kakva razjašnjenja te se svjesno odlučio za ugovor, pa da se može zaključiti da su mu ugovorne odredbe bile jasne. Tužitelj je sam procijenio da mu ponuđeni kredit odgovara njegovim potrebama i mogućnostima.

18.Nadalje, Visoki trgovački sud RH nije utvrdio da je nazakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a volja ugovornih strana bila je ugovoriti takvu kamatnu stopu. Nesporno je između stranaka ugovorena promjenjiva kamatna stopa te da nije ostavljen prostor primjeni drugačije kamatne stope. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljene. Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope.

19.Tuženik tvrdi da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora s tužiteljem u potpunosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu kao i da odredba ugovora kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena. Kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Svi elementi koji utječu na cijenu kredita kao i na način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi bilo koje od banaka, već ovise o svim navedenim parametrima.U postupanju tuženika nema protupravnosti te promjenama kamatne stope tuženik nije povrijedio kolektivne interese potrošača niti bilo kakav individualni interes odnosno pravo tužitelja. Promašena je premisa da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje.

20.Tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te potražuje naknadu parničnih troškova.

21.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 9010929017 od 29. prosinca 2005., solemniziran 2. siječnja 2006. kod javnog bilježnika, u Plan otplate, u obavijest banke o konverziji kredita, u Izračun konverzije, u Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010929017 od 22. prosinca 2015., solemniziran 29. prosinca 2015., u knjigovodstvenu karticu,, Informacije abnke o poslovanju s građanima, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te osobnim saslušanjem tužitelja.

22.Tuženik je odustao od saslušanja u svojstvu svjedoka osobnog bankara KB.

23.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik dana 29. prosinca 2005. zaključili Ugovor o kreditu br. 9010929017, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.270,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke tuženika važećem na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je namjena kredita i to za kupnju stambenog objekta.

-U članku 4. ugovoreno je da se na kredit u otplati korisnik obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35% godišnje. Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita.

-U članku 7. ugovoren je rok otplate kredita od 180 mjeseci, u 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora.

24.Banka je izradila plan otplate, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

25.Stranke su sklopile Dodatak rečenom Ugovoru dana 22. prosinca 2015., kojim na temelju prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, reguliraju konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Sukladno izračunu konverzije, iznos preostale neotplećene (nedospjele) glavnice kredita dan 30. rujna 2015. iznosi 18.467,85 eur.

26.Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 3.538,59 eur, a koji na dan 30. rujna 2015. iznosi 27.025,98 kn.

27.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama sa valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka. Zadaća vještakabila je uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu vezano uz Ugovor o kreditu od 29. prosinca 2005. izraditi nalaz i mišljenje na okolnosti razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,35 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja

Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća je vještaka izraditi nalaz i na okolnost pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije. Zadaća je vještaka uzimajući naprijed navedeno u varijanti A nadalje izraditi nalaz i mišljenje na okolnost :

- je li provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), na način da :

- izvrši izračun na okolnost razlike glavnice, odnosno nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji, tj. novčanu razliku između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije 30.09.2015.g. iskazano u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015, i stanja neotplaćene glavnice u CHF , stvarno zatečene na dan 30.09.2015.g. obračunato u kunama prema tečaju za CHF koji je primijenjen na dan isplate kredita

-izvrši izračun da li je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te

- napravi rekapitulaciju eventualnog potraživanja na dan 30.09.2015. na način da se obračuna kumulativni efekt preplate po kamati i valuti, eventualne razlike glavnice, eventualne preplate ili manjka sukladno ZOO/05 čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. uračunavanje kamata i troškova, imajući u vidu da je na potraživanja temeljem preplaćene kamate i valute do dana 30.09.2015. obračunata i zakonska zatezna kamata. Sve iznose potrebno je prikazati u kunama i Eur prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) uz primjenu fiksnoj tečaja konverzije od 7,53450.

28.Zadaća vještaka je isto tako u varijanti B izraditi nalaz i mišljenje na okolnost da li je provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope) uzimajući u obzir i eventualne negativne tečajne razlike po Ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2005.

29.Vještak je nalaz izradio na temelju priležeće relevantne financijske dokumentacije kako slijedi : Ugovor o kreditu broj 9010929017 od 29. prosinca 2005., Realizirani otplatni plan, Izračun konverzije na dan 30.09.2015., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010929017 od 22.prosinca 2015., Knjigovodstvena kartica, Inicijalni otplatni plan, Preliminarni izračun, Opći uvjeti poslovanja s građanima, PBZ, Informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljemodluka nadležnih tijela Banke, PBZ. Vještak je koristio arhivsku tečajnu listu tuženika, dostupnu na web stranici www.pbz.hr

U nalazu i mišljenju istaknute su dvojne vrijednosti potraživanja HRK i EUR, sukladno fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.

30.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 4,350 % godišnje, sa primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 62.270,00 CHF, što na dan isplate 16.01.2006. (utvrđeno prema podatku na knjigovodstvenoj kartici stranica 17 ) iznosi 296.361,05 HRK, prema srednjem tečaju banke na dan 4,759291 HRK za 1 CHF. Prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 180 mjesečnih anuiteta u visini od 471,60 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Anuiteti dopijevaju na naplatu 16. dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.244,48 HRK.

31.S danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom EUR, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 22.12.2015.

32.Tuženik je u periodu otplate kredita šest puta mijenjao kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:

16.01.2006 do 01.07.2007 4,35% 16.02.2006 471,60 CHF

01.07.2007 do 01.01.2008 5,35% 16.08.2007 500,95 CHF

01.01.2008 do 01.11.2010 6,10% 16.02.2008 522,90 CHF

01.11.2010 do 01.05.2011 5,75% 16.12.2010 514,55 CHF

01.05.2011 do 01.08.2011 5,50% 16.06.2011 508,90 CHF

01.08.2011 do 01.01.2014 5,25% 16.09.2011 503,41 CHF

01.01.2014 do 30.09.2015 3,23% 16.02.2014 470,41 CHF

33.Posljednja izmjena je učinjena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čijim odredbama je regulirala kamatnu stopu na stambene kredite s valutnom klauzulom CHF.

34.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamata i tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.

35.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 16.02.2006 do 30.09.2015. godine. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 9010929017 od 29. prosinca 2005., Inicijalni otplatni plan (Tablica 3 ).

36.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 16.02.2006. do 30.09.2015. godine, sa prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije:

Realizirani otplatni plan, Knjigovodstvena kartica (Tablica 4) – Otplatni plan u CHF prema obračunu banke.

37.Prva zadaća vještaka jest izračunati razlike te visine preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatu stopu od 4,350 % godišnje sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

38.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.

Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se

nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio .

39.Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.

40.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se mijenjala šest puta, te se kretala u rasponu od 3,23 do 6,10 postotnih bodova. U prvi obračun su sukladno traženome u zadaći uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljevo potraživanje. Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu 4,35%), koristeći pri tome prosječni tečaj po stvarnim uplatama, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno , te ih prikazuje u tablici 5.

41.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate. Tablica 5 – Pregled više plaćene kamate na dan plaćanja.

42.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je do konverzije kredita preplatio na ime kamate iznos od 3.088,40 € / 23.269,42 kn.

43.Slijedeća zadaća vještaka jest da utvrdi visine pretplata po osnovi povećanja iznosa anuiteta, a koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja CHF tuženika važećeg na dan puštanja kredita u tečaj, sve specificirano po mjesecima i to za razdoblje od sklapanja Ugovora o kreditu pa do dana izvršene konverzije.

44.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.

45.Kredit je i isplaćen i otplaćivan prema srednjem tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,759291 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku već prikazanih preplaćenih kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.

46.Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 9/15) , na snazi od 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj u iznosu 6,39 kn za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se do 27.01.2016.godine.

47.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 5.525,66 € / 41.633,04 kn , a razlike se prikazuju u Tablici 6.

48.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,759291 HRK za 1 CHF).

49.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 474,48 € / 3.575,16 kn, a iznos po mjesecima se prikazuje u Tablici 7.

50.U tablici 8 prikaz je prijeboja pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, odnosno potraživanje tužitelja na ime tečajnih razlika koje uvažava i negativne razlike.

51.Potraživanje tužitelja na ime tečajnih razlika, uvažavajući i negativne tečajne razlike iznosi 5.051,15 € / 38.057,88 kn.

52.Posljednja zadaća vještaku je da analizira provedenu konverziju i utvrdi:

-izvrši izračun je li provedbom konverzije tuženik utvrdio eventualnu preplatu ili manjak na dan 30.09.2015. i u kojem iznosu te

53.Zadaća vještaka je isto tako u varijanti B izraditi nalaz i mišljenje na okolnost da li je provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije tužiteljeva obveza po kreditu svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi ( ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope) uzimajući u obzir i eventualne negativne tečajne razlike po Ugovoru o kreditu od 29. prosinca 2005.

- Izračun konverzije na dan 30.09.2015

- Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010929017 od 22.prosinca 2015.

- Knjigovodstvena kartica

54.Tuženik je proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15). Suština konverzije jest da se kredit konvertira na način da se simulira otplatni plan EUR kredita, koji za pretpostavku ima slijedeće:

- Početni iznos jest stvarno isplaćeni iznos u kunama pretvoren u EUR po tečaju na dan isplate kredita, tj 296.361,05 kn, odnosno 40.211,81 €

- Ročnost, odnosno trajanje kredita je ista kao i kod CHF kredita

- Banka na simulirani EUR kredit primjenjuje kamatne stope koje su vrijedile za EUR kredite

55.S takvim pretpostavkama simulirani EUR kredit postaje konvertirani, uzimajući u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u periodu otplate, do trenutka konverzije.

56.Iznos preostale glavnice prema tako simuliranom (konvertiranom) kreditu prema obračunu banke na dan 30.09.2015.godine, naveden u obračunu konverzije na dan 30.09.2015. jest 18.467,85 €, odnosno 141.048,20 kn po primijenjenom tečaju 7,637500 kn za 1 €. Navedeni iznos ostatka glavnice neovisan je o uplatama tužitelja, već predstavlja stanje glavnice po simuliranom € kreditu. Preostala glavnica prema stvarno realiziranom otplatnom planu 27.621,59 CHF, odnosno primjenom tečaja CHF/kn na dan isplate kredita 131.459,18 kn. Razlika gore navedenih iznosa, odnosno preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga jejednaka razlici 141.048,20 kn - 131.459,18 kn, što iznosi 9.589,02 kn / 1.272,68 € na dan 30.09.2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji , odnosno tablično prikazano u Tablici 8.

57.Gledajući iz perspektive da valutna klauzula CHF nije ništetna, tuženik je umanjio preostalu glavnicu u procesu konverzije za 52.095,80 kn (sa 193.144,00 kn na 141.048,20 kn), no s pretpostavkom da je valutna klauzula ništava, potrebno je bilo glavnicu umanjiti za dodatnih 9.589,02 kn / 1.272,68 € kao što je navedeno u tablici 8.

58.Tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, te ih stavio u odnos s uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja.

59.Tužitelj je tako sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata (navedena u dodatku ugovora) iznosi 25.616,02 kn/ 3.353,98 € (3.399,83 €) na dan 30.09.2015 (utvrđeno prema dokumentu izračuna konverzije i čl.3 Dodatka ugovora o kreditu).

60.Iskazana preplata veća je u EUR prikazu, jer se prvobitno pretvorila u HRK prema tečaju pretvorbe na dan 30.09.2015. sukladno aneksu (7,637500 HRK za 1 EUR), a potom je pretvoren u EUR prikaz sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. ( 7,5345 HRK za 1 EUR).

61.Vještak ističe da je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužitelja s jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. No svakako valja istaknuti da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom uCHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja. Pri takvome gledanju, uzevši sve efekte provedene konverzije u obzir, treba imati u vidu i vremenski tijek, odnosno kada se događala svaka pojedina uplata, odnosno razlika na temelju više plaćene kamate ili tečajna razlika, te to staviti u odnos sa preplatom i razlikom glavnice, sukladno ZOO čl.171. Red uračunavanja, i čl. 172. Uračunavanje kamata i troškova Pa tako kod rekapitulacije svih zadaća imamo slijed:

- Razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj nastaju prije 30.09.2015 i na svaku pojedinu se obračunavaju zatezne kamate do 30.09.2015.

-30.09.2015 nastala je razlika glavnice

-Tuženik je na dan 30.09.2015 kroz preplatu iz konverzije priznao dio duga, pa za sve navedeno valja sačiniti obračun na isti dan, kako bi se vidjelo koliko je ukupno potraživanje na dan 30.09.2015.

-Tražbine se zatvaraju na način da se prvo zatvara razlika glavnice, zatim zatezne kamate koje su obračunate do 30.09.2015., pa tek potom razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan i tečajne razlike u odnosu na inicijalni tečaj.

62.Nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosilo je 10.102,71 € / 76.118,71 kn ( 8.614,06 € / 64.902,46 kn preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate, 1.488,65 € / 11.216,25 kn preostalih dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.)

63.Nakon obračuna preplate po kamatnoj stopi i tečaju u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj, kao i nakon uračunavanja efekata konverzije (razlike glavnice i priznate preplate), preostalo dospjelo potraživanje s danom 30.rujna 2015. iznosilo je 9.323,53 € / 70.248,01 kn ( 8.139,55 € / 61.327,30 kn

preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate, 1.183,98 € / 8.920,71 kn preostalih dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.)

64.Uz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće :

-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 3.088,40 € / 23.269,42 kn.

-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 5.525,66 € / 41.633,04 kn.

-Ukoliko se u obzir uzimaju pozitivne i negativne tečajne razlike, iznos preplate po tečajnim razlikama do konverzije iznosi 5.051,15 € / 38.057,88 kn. -Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.272,68 € / 9.589,02 kn. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.

-Tužitelj je sa svim svojim realiziranim uplatama premašio iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 3.399,83 € / 25.616,02 kn na dan 30.09.2015.

65.REKAPITULACIJA- Varijanta A (samo pozitivne tečajne razlike)- Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 10.102,71 € / 76.118,71 kn od čega:

- 8.614,06 € / 64.902,46 kn preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate,

- 1.488,65 € / 11.216,25 kn preostalih dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.

66.REKAPITULACIJA - Varijanta B (pozitivne i negativne tečajne razlike)- Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 3 u obračun, kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije (uključujući točke 4 i 5 mišljenja), preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30.rujna.2015. iznosi 9.323,53 € / 70.248,01 kn,

od čega:

- 8.139,55 € / 61.327,30 kn preplate po kamati i valuti na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015. pa do isplate,

- 1.183,98 € / 8.920,71 kn preostalih dospjelih zateznih kamata na dan 30.09.2015.

67.Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istome podnekom zaprimljenim 25. lipnja 2024. konačno i precizirao tužbeni zahtjev.

68. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, no isti predmetno vještvo osporava u cijelosti, jer da je rezultat ovakvog vještačenja bespredmetan u ovom postupku u svjetlu činjenice da je među strankama sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno odredbama ZPK (NN 102/2015). Konverzija je u ovom slučaju, kao i u svim ostalim slučajevima u kojima je provedena, provedena uz striktno poštivanje zakonskih uvjeta za provedbu konverzije. ZID ZPK je propis koji je donesen upravo sa svrhom rješavanja predmetnog pitanja, te se radi o situaciji gdje su potrošači svojevoljno odabrali takav način rješavanja. S obzirom na činjenicu da su potrošači dobrovoljno, temeljem „informiranog pristanka“ odabrali takav način rješenja putem prihvaćanja i sklapanja Dodataka ugovorima, jasno je da bilo kakav naknadni ili dodatni zahtjev potrošača nije i ne može biti sukladan relevantnom važećem zakonu Republike Hrvatske, što sada potvrđuje i Vrhovni sud svojom najnovijom odlukom, niti pravu EU kako ga tumači i provodi Europski sud pravde. To se odnosi kako na bilo koji zahtjev u smislu naknade koja bi se temeljila na Dodatku ugovora koji je sklopljen temeljem ZID ZPK, te iz rješenja Vrhovnog suda jasno proizlazi stajalište kako je cjelokupna tematika konverzije u cijelosti riješena donošenjem ZID ZPK te nema mjesta drugačijem tumačenju.

69.Usvajanje tužbenog zahtjeva u smislu bilo kakve naknade po pravovaljanom Dodatku ugovora koji je sklopljen temeljem ZID ZPK, da bi biloi protivno namjeri zakonodavca, svrsi konverzije i prisilnoj naravi zakonskih odredaba ZID ZPK, protivno volji korisnika kredita kojim pristaje na konverziju, protivno stajalištu Vrhovnog suda RH, protivno stajalištu Ustavnog suda RH, protivno europskom zakonodavstvu te stajalištu i praksi EU suda. Tuženik se protivi korištenju rezultata provedenog vještačenja, kao što se protivio i samom provođenju vještačenja u konkretnom slučaju jer isti, u kontekstu svega ranije navedenog, predstavlja nepotreban dokaz, protivan načelu ekonomičnosti.

70.Stranke nisu tražile pozivanje vještaka na ročište.

71.Osobnim saslušanjem tužitelja NB utvrđeno je da mu je kredit bio potreban za kupnju nekretnine u kojoj i danas živi. Obišao je nekoliko banaka i izabrao PBZ banku koja je imala najbolje uvjete. 2 do 3 puta je bio u banci na razgovorima s referentom. Kredit u CHF je uzeo jer je u to vrijeme imao najpovoljniju kamatnu stopu. Također svi njegovi kolege su uzimali kredite u CHF. Banka je sastavila ugovor. On apsolutno nije imao utjecaj na sadržaj ugovora. Imao je samo 20 minuta u hodniku da ga pročita. Bankarski službenik mu nije detaljnije pojašnjavao odredbe ugovora. Pročitao je ugovor. Glavni elementi su bili onakvi kao što su se dogovorili, pri tom misli na rok otplate, iznos, hipoteku, broj čestice. Ni javni bilježnik nije ništa pojašnjavao, samo je izvršena solemnizacija. Nekretnina mu služi za stanovanje, nema u istoj firmu niti obrt.

72.Nitko ga nije u banci upozorio na povijesnu fluktuaciju tečaja. Rata mu je rasla, ne sjeća se sada točno koliko, a da je to znao, gledajući iz današnje perspektive, ne bi se odlučio za takav kredit.

73.Sam je otplaćivao kredit. Razumije što je promjenjiva kamatna stopa. Dobio je ugovor u ruke, imao je 20 minuta da ga pročita, to je bila tada uobičajena praksa. Nije ništa posebno pitao da mu se pojasni. Ranije je imao jedan mali kredit za automobile, ali kod druge banke. Nije bilo riječi o općim uvjetima banke. Zna što je valutna klauzula. Nisu uopće pričali o tome da bi kamatna stopa bila nepromjenjiva tijekom cijelog razdoblja otplate. Nije bilo govora niti da se tečaj neće mijenjati. U odnosu na ugovor o konverziji bilo je uzmi ili ostavi. To je bilo bolje nego nastaviti plaćati po ugovoru.

74. Ocjenom provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

75.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

76.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

77.Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

78.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

79.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

80.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. 81.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

82.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

83.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

84.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

85.Tužitelj je postavio kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

86.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

87.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

88.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

89.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da mu je u banci ponuđen predmetni kredit u CHF, koji je imao najpovoljniju kamatnu stopu. Banka je sastavila ugovor, na sadržaj istog on nije imao utjecaja. Ugovor je pročitao na hodniku, za što je imao na raspolaganju 20 minuta. Glavni elementi – rok otplate, iznos, hipoetka, broj čestice- su bili kao što su dogovorili. Bankarski službenik mu nije pojašnjavao odredbe ugovora, kao ni javni bilježnik. Razumije pojam promjenjive kamatne stope I valutne klauzule, no nije upozoren na povijesnu fluktuaciju tečaja .

90.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

91.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

92.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).

93.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

94.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

95.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

96.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

97.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

98.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

99.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužitelja, a koji je prethodno citiran. 100.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

101.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

102.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

103.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

104.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

105.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

106.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

107.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

108.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

109.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

110.Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao povoljan, a iz njegovog iskaza proizlazi da nije upozoren na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imao utjecaja na njegov sadržaj.

111.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

112.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavio nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogao učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

113.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužitelj se zahtjev za isplatu postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

114.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 3.088,40 eur. 115.Nadalje je utvrđeno da, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 5.525,66 eur. 116.Nakon ovih iznosa uzetih u obračun kao i nakon uračunavanja svih efekata konverzije, ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 1.488,65 eur preostalih dospjelih zateznih kamata.

117.Tužitelj je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužio, a na utužene mjesečne iznose tužitelj osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.

118.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

119.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužitelj je potpisao dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

120.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužitelj se nije odrekao svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

121.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

122.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I-3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

123.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda N ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

124.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

125.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

126.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

127.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

128.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

129.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

130.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

131.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

132.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužitelj se, kako to proizlazi i iz njegovog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekao tog prava niti je dao niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

133.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

134.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka.

135.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

136.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

137.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužitelj ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

138.Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

139.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

140.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

141.Tužitelj je dakle u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,

2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

142.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava četiri obrazložena podneska od 15. srpnja 2019., 17. rujna 2019., 31. listopada 2023. i 25. lipnja 2024., (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 3. listopada 2019., 11. travnja 2023. i 3. prosinca 2024. (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji, te trošak podneska od 28. Travnja 2023 u 25% tarife ( 50,00 eur), ukupno 1.650,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 412,50 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 331,81 eur te prelimiranog vještačenja od 200,00 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

143.Sveukupno je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.594,31 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

205.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 29. siječnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte