Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-4030/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda mr.sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bošku Karlašu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Sindikat pomoraca Hrvatske, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB 68681199202, zastupan po punomoćniku Damiru Kralju-Anzelu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku SINDIKAT POMORACA HRVATSKE, Rijeka, Fiorello La Guardia 13, OIB: 68681199202 isplatiti tužitelju GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 13.152,93 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od:

15,69 EUR počevši od 16.07.2015. g. do isplate,

15,31 EUR počevši od 16.08.2015. g. do isplate,

15,31 EUR počevši od 16.09.2015. g. do isplate,

15,31 EUR počevši od 16.10.2015. g. do isplate,

15,31 EUR počevši od 16.11.2015. g. do isplate,

15,31 EUR počevši od 16.12.2015. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.01.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.02.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.03.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.04.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.05.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.06.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.07.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.08.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.09.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.10.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.11.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.12.2016. g. do isplate,

535,44 EUR počevši od 16.01.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.02.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.03.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.04.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.05.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.06.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.07.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.08.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.09.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.10.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.11.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.12.2017. g. do isplate,

508,33 EUR počevši od 16.01.2018. g. do isplate,

po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, naknadi prouzročeni parnični trošak, u dosuđenom iznosu, uvećano za zakonsku zateznu kamatu, koja na dosuđeni iznos teče od prvog dana nakon dana donošenja ove presude, pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena“.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.125,00 eur (dvijetisućestodvadesetpeteura), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1.Pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-154/2019 se vodio se parnični postupak između istih parničnih stranaka. Na ročištu dana 26. svibnja 2021.g. donijeto je rješenje da će se odvojeno raspravljati o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu razlike plaće a koji je postavljen u podnesku tužitelja koji je predan na ročištu dana 17. rujna 2019. u iznosu od 55.000,00 kn te je povodom tog raspravnog rješenja formiran ovaj spis poslovni broj Pr-4030/2021.

2. U podnesku od dana 17. rujna 2019.g. (list 3-10 spisa) u odnosu na dio zahtjeva u kojem se raspravlja u ovom postupku, a odnosi se na zahtjev za isplatom razlike plaće tužitelj navodi da mu tuženik nije isplaćivao plaću sukladno tada važećem Pravilniku o visini plaća i ostalih materijalnih prava radnika u Sindikatu pomoraca Hrvatske. Naime po sada važećem Pravilniku o poslovima i radu Sindikata pomoraca Hrvatske sam tužitelj da je primao veću plaću kao ITF inspektor nego što ju je primao po starom Pravilniku. Međutim po starom Pravilniku tužitelj da je trebao primati veću plaću s obzirom da je koeficijent složenosti poslova za radno mjesto ITF inspektor bio veći odnosno iznosio je 2,175 dok je po novom Pravilniku manji i iznosi 1,919. S obzirom na navedeno da je razvidno da je tužitelj oštećen u periodu od 01. lipnja 2015. do 19. prosinca 2017. s obzirom da je primao nižu plaću nego li je trebao. U navedenom periodu da je oštećen za razliku u plaći minimalno 55.000,00 kn koji iznos da potražuje ovom tužbom.

3. U podnesku od dana 10. veljače 2022.g. (list 19-22 spisa) tužitelj navodi da upućuje ovaj podnesak kojim obrazlaže osnov i visinu tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, kao i uređuje tužbeni zahtjev s obzirom na odvajanje predmetnog postupka od onog koji se vodi u ovosudnom predmetu Pr-154/2019.

Navodi da tužitelj od tuženika potražuje razliku do punog iznosa plaća za razdoblje od 01. lipnja 2015. do 19. prosinca 2017., a za koje drži da ga je tuženik neosnovano zakinuo isplativši mu manje plaće od onih koje mu je stvarno trebao isplatiti.

Utuženo razdoblje da se definira početno, s danom zasnivanja radnog odnosa tužitelja pri tuženiku, zaključenjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 01. lipnja 2015. zaključno, donošenjem Pravilnika o poslovima i radu sindikata pomoraca Hrvatske kojega je donio Središnji odbor tuženika na svojoj 2. sjednici dana 19. prosinca 2017.

Tužiteljeva plaća kod tuženika u utuženom razdoblju da je bila regulirana Ugovorom o radu i Pravilnikom o visini plaća i ostalih materijalnih prava radnika u Sindikatu pomoraca Hrvatske od dana 23. svibnja 2014.

Ugovorom o radu utvrđeno je da tužiteljeva plaća dospijeva najkasnije do 15- og u mjesecu za prethodni mjesec. Člankom 3. stavkom 1. Pravilnika iz 2014. utvrđeno je da osnovna plaća za puno radno vrijeme za poslove i radne zadatke funkcije, odnosno radnog mjesta, predstavlja umnožak najniže osnovne plaće i koeficijenta složenosti poslova, utvrđenih pojedinačno za svako radno mjesto. Stavkom 2. istog članka utvrđeno je da je najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi, navedenoj u ITF-ovom Općem kolektivnom ugovoru za ukupno koštanje posade (ITF Uniform “TCC” Collective Agreement), a koji se primjenjuje i u Nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce u međunarodnoj pomorskoj plovidbi. ITF- ov Opći kolektivni ugovor za ukupno koštanje posade za utuženo razdoblje (2015. - 2017.) javno je objavljen akt na internetskoj stranici ITF-a. U istom je navedeno da je osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara u utuženom razdoblju 1.806 USD. Upravo da je donošenje Pravilnika 2017.-e tužitelja navelo na sumnju u zakonitost tuženikova postupanja kod obračuna plaće. Pravilnikom iz 2017. koeficijent složenosti tužiteljevih poslova utvrđen je kao 1,919, dakle smanjen u odnosu na raniji. Neovisno o ovome, tužiteljeva je plaća u narednom razdoblju porasla. Koliko sežu tužiteljeva saznanja, osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi u narednom je razdoblju ostala ista, a fluktuacija tečaja dolara neznatna, pa je očigledno kako je uvođenjem novog koeficijenta tužiteljeva plaća trebala biti niža u odnosu na raniju. Kako tome nije slučaj, to je očigledno kako je tužitelj u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao tužiteljevu plaću u smislu da ga je zakidao za pune iznose.

Člankom 3. stavkom 4. Pravilnika iz 2014. utvrđeno je da se za izračun najniže osnovne plaće upotrebljava prosječni tečaj US dolara u godini koja prethodi godini u kojoj se vrše isplate plaće. Prosječni tečajevi dolara objavljeni su na internetskim stranicama Hrvatske narodne banke te za utuženo razdoblje iznose:

- 2014. 6,302107 kn za 1 USD

- 2015. 6,991801 kn za 1 USD

- 2016. 7,168536 kn za 1 USD

Tužitelj nije u posjedu svih platnih lista odnosno nema podatak o svim isplaćenim plaćama za utuženo razdoblje, a ovo iz razloga jer mu tuženik sve platne liste nije niti uručio, pa sukladno tome nije u mogućnosti precizno postaviti tužbeni zahtjev. Tužitelj zadržava pravo konačno obrazložiti i urediti tužbeni zahtjev po provođenju predloženog financijskog vještačenja no procjenjuje da ga je tuženik zakinuo za ne manje od 3.000,00 kn brutto u utuženom razdoblju za svaki mjesec, odnosno sveukupno 93.000,00 kn brutto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. U podnesku od dana 25. veljače 2022. (list 64-66 spisa) tuženik navodi da se prvenstveno protiv preinaci tužbenog zahtjeva budući da je tužitelj isti povisio s iznosa od 50.00,00 kn na iznos od 93.000,00 kn.

Da je nesporno postojanje dva Pravilnika o radu te dva ugovora o radu tužitelja, te činjenica da isti protiv niti jednog od navedenih nije pokrenuo bilo kakve sudske postupke za utvrđivanje njihovih nepravilnosti, te da se temeljem istih njegova plaća sastoji od koeficijenta množenog sa osnovicom te drugih materijalnih primanja određenih tim aktima. Tužitelj da tvrdi kako je zakinut, odnosno da su izmjenama Pravilnika za njega nastale nepogodnosti, odnosno da mu je nezakonito umanjena plaća. Naime, uvidom u izračun plaća po "starom" i "novom" Pravilniku uz obračune za isplatu plaća za ITF inspektora i voditelja ureda po starom Pravilniku i obračun plaće za ITF inspektora i voditelja ureda po novom Pravilniku nije moguće utvrditi nikakva umanjenja. Upravo suprotno vidljivo je da je svima plaća računata na isti način, a po novom Pravilniku jedino je ITF inspektoratima plaća povećana. Pri tome se tužitelj poziva na osnovicu – osnovnu plaću kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi. Tuženik da je stoga izvršio izračun plaće temeljem te osnovice te usporedio sa stvarno isplaćenom plaćom tužitelju. Prvenstveno tuženik dostavlja platne liste za utuženo razdoblje ali i za razdoblje siječanj - ožujak 2018. godine radi usporedbe iz kojeg se vidi isplata plaće i po novom Pravilniku (ovaj period nije obuhvaćen tužbom).

Iz obračuna tuženika da je vidljivo kako je tuženik na ime plaće primio od 4.000,00 do 8.000,00 kuna više mjesečno, odnosno cca 150.00,00 kuna više od onog na što se poziva tj. minimalne plaće – osnovne plaće kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi. Dakle, ne da nije primio 93.000,00 kuna manje već je primio cca 150.000,00 kuna više od osnovice na koju se poziva.

Tuženik stoga predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška.

5. U podnesku od dana 10. ožujka 2022. (list 149-150 spisa ) tuženik navodi da se plaća tužitelja sastojala od koeficijenta množenog sa osnovicom te drugih materijalnih primanja određenih ugovorima o radu ( dva ugovora ) te Pravilnikom o plaćama ( dva pravilnika u tom periodu ). Po strankama je očigledno sporna osnovica za izračun.

Nesporno je ( a vidi se iz Pravilnika ) kako je najniža osnovica za izračun plaće bila :

- „osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi sukladno ITF-ovom općem kolektivnom ugovoru“ ( članak 6. Pravilnik 2017. godina i članak 3. Pravilnik 2014. godina ).

Sukladno ITF-ovom općem kolektivnom ugovoru osnovna plaća pomorca – kormilara iznosi 850,00 US$.

Osnovna plaća, u prijevodu s engleskog jezika jest basic salary (definicija iz Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu pomoraca iz 2006. godine, smjernica B 2.2.4). Plaća na koju se tužitelj poziva jest ukupna plaća (na engleskom jeziku total salary) međutim osnovna i ukupna plaća su dva različita pojma. Ključna razlika, sukladno kolektivnom ugovoru, je u tome da se osnovna plaća (basic salary), ovisno o okolnostima koje se navode u KU, može povećati za određene dodatke (prekovremeni rad, slobodne dane i slično - što tada čini ukupnu plaću - total salary). Međutim, uvijek se kreće od iste osnovice, a to je iznos od 850,00 US$ za kvalificiranog pomorca - kormilara u međunarodnoj plovidbi. Kao što je to tuženik i napomenuo, on se u svojim aktima pozivao ( i još uvijek poziva ) na osnovnu plaću pomorca – kormilara, a ne na druge dodatke koji su odredbama KU predviđeni (prekovremeni, dopusti i dr. ) kod izračunavanja osnovice na koju je tuženik predvidio određene dodatke. Dijelovi KU koji se odnose na dodatke koji dobivaju pomorci ne mogu se primijeniti na tužitelja koji nije plovio te time ostvario pravo na te specifične dodatke. Nadalje, tuženik ističe kako je osnovica od 850,00 US$ minimalna osnovica a da tuženik nije imao zapreku plaćati i više od te osnovice ali da je to njegova slobodna volja, a ne postoji njegova obveza da temeljem KU ili ugovora o radu ili Pravilnika isplati više tužitelju.

6. U podnesku od dana 14. travnja 2022.g. (list 533-535 spisa) tužitelj navodi da će se polazeći od činjenice da se tuženik u podnesku od 25. veljače 2022. poziva na dijelove ITF Općeg kolektivnog ugovora, u ovom podnesku ipak služiti istim kao valjanim pravnim osnovom, anticipirajući tuženikovo potvrdno očitovanje o njegovom važenju. Protivno navodima tuženika, Sukladno ITF Općem kolektivnom ugovoru osnovna plaća pomorca kormilara iznosi 1.806,00 USD.

ITF Opći kolektivni ugovor plaće definira u članku 9. U kontekstu neposredno citirane odredbe ITF Općeg kolektivnog ugovora u tablici iz Aneksa 2, u kolumni koja je označena kao Total, iskazana je osnovna plaća određenog radnog mjesta. U slučaju kormilara, ona iznosi 1.806,00 USD. Protivno navodima tuženika, osnovna plaća ne može biti ona koja je navedena u kolumni Basic. Ovo bi se eventualno moglo smatrati “osnovicom” na koju se nadovezuju zajamčeni dodaci u iznosima kako su navedeni tamo. Da je navedeno točno da je jasno iz ITF Općeg kolektivnog ugovora koji je zaključen za naredno razdoblje.

Tužitelj da se mora očitovati i o argumentu tuženika da se dijelovi iz ITF Općeg kolektivnog ugovora koji se odnose na dodatke koji dobivaju pomorci ne mogu primijeniti na tužitelja koji nije plovio te time ostvario pravo na te specifične dodatke. Ovaj navod tuženika irelevantan je u kontekstu primjene odredbi Pravilnika o visini plaća i ostalih materijalnih prava radnika. Tamo je, naime, utvrđeno da je najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi, navedenoj u ITF-ovom Općem kolektivnom ugovoru za ukupno koštanje posade (ITF Uniform “TCC” Collective Agreement), a koji se primjenjuje i u Nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce u međunarodnoj pomorskoj plovidbi. Iz sadržaja citirane odredbe da je jasno kako radnja plovidbe nema veze s obračunom plaće. Kao osnovni problem kod razjašnjavanja obračuna plaće proizlazi definiranje osnovne plaće kvalificiranog pomorca – kormilara. Potonji očigledno plovi i ostvaruje sve “specifične” dodatke na plaću, koji rezultiraju njegovom osnovnom plaćom navedenom u kolumni Total, kako je obrazloženo ranije. Da je relevantno pitanje i na koji je način tuženik obračunavao tužiteljevu plaću u utuženom razdoblju, o čemu je također zatraženo njegovo očitovanje, a koje očitovanje je propustio dati. Tužitelj inzistira da je tuženik u utuženom razdoblju kao osnovicu za obračun tužiteljeve plaće koristio iznos od 1.806,00 USD. Da je tome tako da jasno proizlazi iz:

- iznosa tužiteljevih plaća iz platnih lista koje je tuženik dostavio u spis, gdje s iznosom od 850,00 USD plaća nikada ne dostiže čak niti iznos koji je naveden u ugovoru o radu, a kamoli onaj koji je stvarno i isplaćen;

- činjenicu da se na 2. sjednici Izvršnog odbora tuženika u Omišu raspravljalo o načinu obračuna plaća, kao i da je tada izričito rečeno da je osnovica za obračun plaće iznos od 1.806,00 USD.

Tuženik da argumentira da je slobodnom voljom tužitelju isplaćivao višu plaću, no ovim navodom, kao i činjenicom da ne može obrazložiti metodologiju isplate plaće da zapravo isključuje transparentnost iz postupka obračuna te daje povoda za zaključak da je slobodnom voljom mogao i zakinuti tužitelja za plaću koja ga pripada – što tužitelj i tvrdi da je učinio.

7. U podnesku od 25. travnja 2022. (list 565-567 spisa) tuženik navodi kako smatra da se vrlo jasno očitovao glede upita suda i druge strane. Tuženik da se jasno očitovao kako se u svojim aktima pozivao (i još uvijek poziva) na osnovnu plaću pomorca – kormilara, a ne na ukupnu plaću pomorca koja sadrži druge dodatke koji su odredbama KU predviđeni (prekovremeni, dopusti i dr.) kod izračunavanja osnovice na koju je tuženik predvidio određene dodatke. Ista situacija da je i kada se pogledaju Nacionalni kolektivni ugovori za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (a na koje se također pozivaju Pravilnici tuženika). Isti KU u svojem Općem dodatku 1 Platne ljestvice u dijelu koji se odnosi na Minimalne plaće pomoraca na brodovima iz posebnog dodatka (više tablica) u vertikalnoj koloni tri navodi „osnovna plaća“ a u svojem obrazloženju izričito navodi „Ukupan iznos plaće predstavlja zbroj osnovne plaće, garantiranog prekovremenog rada i godišnjeg odmora.“

Tuženik da ne primjenjuje cijeli KU ITF niti koristi druge pojmove iz slijedećih razloga. Dijelovi KU koji se odnose na dodatke koji dobivaju pomorci ne mogu se primijeniti na tužitelja koji nije plovio te time ostvario pravo na te specifične dodatke. Ovo stoga što se dio na koji se poziva tužitelj ne može prenijeti u hrvatsko pravo. Naime, pomorci nemaju istu razinu zaštite poput radnika u RH u smislu da ukoliko ne plove ili su na bolovanju, tada nema primjene niti jednog od dodataka koji su predmetnim KU predviđeni. Također radi se o ugovorima na određeno vrijeme pa je potrebno predvidjeti neka prava (poput GO) koji neće moći iskoristiti za vrijeme trajanja ugovora i plovidbe.

Iz navedenog razloga niti tuženik nije preuzeo cijeli KU ITF kao svoj opći akt (jer je isti u dijelovima jednostavno neprimjenjiv) već je uzeo samo jedan točno određeni element a to je osnova plaća (po tuženiku to je basic salary a kako je to naprijed i obrazloženo). Nadalje, tuženik ističe kako je osnovica od 850,00 US$ minimalna osnovica a da tuženik nije imao zapreku plaćati i više od te osnovice ali da je to njegova slobodna volja. Pojednostavljeno, u RH postoji minimalna plaća i radnik ne može primiti manju plaću od navedene, no ukoliko ništa drugo nije ugovoreno poslodavac može radniku isplatiti i veću plaću (teoretski i više puta od minimalne plaće) ali mu ne smije isplatiti manju.

Tuženik da je stoga isplaćivao plaće sa osnovicom koja je bila veća od 850,00 US$ ali na to nije imao obvezu niti ga bilo tko može prisiliti da plati više. Navodi tuženik da se ne primjenjuje cijeli KU već samo osnovna plaća kako je to navedeno u obrazloženju, tuženik je za osnovicu koristio i iznose više od 850,00 US$ ali je to bila njegova slobodna volja i za to nije imao zakonsku niti ugovornu obvezu, dok basic salary i total salary nisu isti pojmovi (niti po KU ITF niti po KU pomoraca RH ) i ne mogu se niti su Pravilnikom predviđeni drugi dijelovi KU ITF kao baza za isplatu plaća.

8. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovore o radu na neodređeno vrijeme, obračune isplaćene plaće, Posebne dodatke nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi, uz suglasnost sa strankama korišten je iskaz tužitelja koji je tužitelj dao u predmetu posl.br.Pr-154/14, saslušan je zakonski zastupnik tuženika, te je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Romanu Ribariću.

9. Zakonski zastupnik tuženika je u svom iskazu naveo (list 628-630 spisa) da je on zakonski zastupnik tuženika od lipnja 2017., a kod tuženika je zaposlen od 2013., te je sudjelovao u tijelima koja su donijela oba pravilnika o visini plaće, jedan je donijet 2014. i on se odnosi na utuženo razdoblje, a drugi je donijet, odnosno stupio je na snagu 01. siječnja 2018. Kada mu se predočava tužiteljev ugovor o radu od 01. lipnja 2015. sa lista 67 spisa, odgovara da doista ne zna zašto u točci 2. nije navedena ukupna bruto plaća, kao što je navedena u ugovoru o radu od 01. prosinca 2015. Ova bruto plaća u ugovoru od 01. prosinca 2015. je veća nego što bi bila da je uzeta osnovica od 850 US dolara.

Prema Pravilniku o visini plaća i to čl. 3. točka 2. definirana je najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme kao osnovna plaća kvalificiranog pomorca-kormilara u međunarodnoj plovidbi navedenoj u ITF Općem kolektivnom ugovoru, a oznaka za kvalificiranog pomorca-kormilara je „AB“, tako da je vidljivo da je njegova osnovna plaća 850 US dolara, a ukupna plaća 1.806 US dolara. Kako je njihov Pravilnik o visini plaća osnovicu vezao za osnovnu plaću pomorca kormilara, to je onda iznos od 850 US dolara, a nikako 1.806 US dolara. Kako je njihov Pravilnik zagarantirao najnižu osnovnu plaću njihov središnji odbor ovlašten je i donosi odluke o osnovici koja međutim nikad ne može biti definirana u manjem iznosu od 850 US dolara, međutim ako postoje mogućnosti određuje se veća osnovica i to uvijek odlukom središnjeg odbora, a na prijedlog glavnog tajnika izvršnog odbora. Osnovice odlukom središnjeg odbora ne mijenjaju se često. U njegovom mandatu promijenile su se dva puta. Iako je pomorcu na brodu prema anexu ili dodatku iz kolektivnog ugovora ITF-a zagarantirano ukoliko je na brodu i radi, i ukoliko mu se uključi sedam slobodnih dana odnosno to su godišnji odmori, znači da tih sedam dana odradi njemu je zagarantirano da će primiti plaću u najmanje iznosu od 1.806 US dolara, jer kao što se iz tog anexa vidi zajamčeni su mu određeni prekovremeni sati. Međutim, ne može se to primijeniti na tužitelja, jer on nije radio kao pomorac na brodu, dakle nije odrađivao nikakve prekovremene sate, dok je godišnji odmor koristio, a ne radio za vrijeme godišnjeg odmora, a koristio je i subotu i nedjelju kao svoj slobodan dan. Misli da je dovoljno jasno šta znači basic, a što total.

Na pitanje kako je moguće da je tužitelju nakon donošenja novog Pravilnika o visini plaća 2017., koji je stupio na snagu 01.01.2018., porasla plaća iako mu je koeficijent smanjen, odgovara da je tim Pravilnikom iz 2017. koeficijent smanjen gotovo svim zaposlenicima, međutim da je tada donijeta i odluka o povećanju osnovice tako da je točno da se tužitelju plaća tada povećala. Kako inicijativa za povećanje osnovice kreće iz izvršnog odbora, a u radu izvršnog odbora sudjeluju svi zaposlenici tuženika, tako su svi oni i upoznati kada središnji odbor donese odluku o povećanju osnovice.

Na svakoj platnoj listi vidljiva je i osnovica i koeficijent. Koeficijent je reguliran pravilnikom, minimalna zajamčena osnovica kolektivnim ugovorom ITF-a, a konačna osnovica odlukom središnjeg odbora tuženika.

Kod njih na obračunu plaće radi kolegica VB i ona bi mogla dati sve odgovore o načinu obračuna plaće. Međutim, što se tiče minimalne osnovice ona je za radno mjesto tužitelja iznosila 850 US dolara. Do ovog postupka tužitelj nikada nije imao nikakvih primjedbi na iznos svoje plaće, niti na način obračuna.

10. Tužitelj je saslušan u predmetu Pr-154/19 i stranke su se suglasile da se njegov iskaz iz tog predmeta koristi u ovom postupku međutim tužitelj nije saslušan na okolnosti iz tužbenog zahtijeva o kojem se raspravlja u ovom postupku već na okolnosti tužbenog zahtjeva o kojemu se raspravljalo u predmetu Pr-154/2019. Stoga je sud rješenjem do dana 28. listopada 2024.g. (list 721 spisa) ponovno otvorio glavnu raspravu kao bi se omogućilo i tužitelju davanje iskaza na okolnosti iz tužbenog zahtjeva ukoliko to smatra potrebnim. Tužitelj se u podnesku od dana 04. studenog 2024.g. (list 724-725 spisa) očitovao kako smatra da nije potrebno provoditi dokaz njegovim saslušanjem, a što je ponovio i na glavnoj raspravi dana 11. prosinca 2024.g.

11. Ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju (od 01. lipnja 2015.g. do prosinca 2017.g.) bio zaposlenik tuženika. Isto proizlazi iz Ugovora o radu koji su priloženi su spis (list 67 i 68 spisa) iz kojih proizlazi da je radni odnos zasnovan 01. lipnja 2015.g., na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Inspektora SPH/ITF. U ugovoru od 01. lipnja 2025.g. visina osnovne bruto plaćene nije ugovorena u nominalnom iznosu, dok je u ugovoru o radu od 01. prosinca 2015.g. ona ugovorena u iznosu od 19.906,07 kn bruto.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Romana Ribarića od 7.studenog 2023. (list 653-666 spisa) proizlazi da razlika u obračunu plaće ako se koristi osnovica koju tužitelj drži mjerodavnom (1.806 USD) uspoređujući s plaćom koja je tužitelju isplaćena u utuženom razdoblju iznosi 24.526,32 eur bruto odnosno 16.321,74 eur neto. Razlika u obračunu ako se koristi osnovicu koju tuženik drži mjerodavnom (850 USD) uspoređujući s plaćom koja je tužitelju isplaćena u utuženom razdoblju iznosi 30.249,00 eur bruto odnosno 17.590,45 eur neto. 14. U podnesku od dana 13. prosinca 2023.g. (list 674-675 spisa) tuženik, osim što navodi kako smatra da je vještak prilikom izračuna plaća tužitelja trebao uzeti u obzir i primanja na ime regresa i božićnica, predlaže također da vještak dostavi pojašnjenje izračuna u opciji kada je kao osnovicu uzeo iznos od 850,00 USD.

Naime iz priloženog izračuna te obrazloženja proizlazi da je u tom slučaju tuženik kao poslodavac isplatio gotovo dvostruko veći iznos plaće nego što bi tužitelju pripadao temeljem osnovice od 850,00 USD te je razlika koje je izračuna „negativna“ odnosno to bi bio preplaćeni iznos, odnosno iznos koji je plaćen više. Kada se čita završno mišljenje vještaka navodi se samo da postoji razlika u isplaćenom i po osnovici od 850,00 USD ali se ne navodi radi li se o pozitivnoj ili negativnoj razlici, odnosno da li je u tom slučaju preplaćen iznos a što je obrazloženo u samom sadržaju nalaza.

15. Tužitelj u podnesku od dana 21.12.2023.g. (list 678-680 spisa) između ostalog predlaže da sud vještaku naloži da se očituje koja se osnovica imala primjenjivati uzimajući u obzir i ITF Uniform „TTCC“ Kolektivni ugovor te okolnosti utvrđene samim vještačenjem. Također smatra potrebnim da se vještak očituje da li se radi o pozitivnim ili negativnim razlikama u obračunu kada se kao osnovica uzme iznos koji tuženik smatra mjerodavnim (850 USD).

16. Iz dopunskog očitovanja vještaka od 09. ožujka 2024. (list 685-692 spisa) proizlazi da se primici koje tuženik navodi smatraju materijalnim pravima koja se ne smatraju plaćom već neoporezivim nagradama. Nadalje vještak navodi kako ostaje pri izračunu s osnovicom od 850 USD i usporednbom sa stvarnom isplaćenom plaćom kako je ista sada prikazana u tablici 7 iz koje proizlazi da su bruto odnosno neto plaće koje su tužitelju isplaćene prema dokumentaciji iz spisa (platne liste) veće od bruto odnosno neto plaće koje bi mu bile isplaćene da je primijenjena za izračun plaće osnovice u visini od 850 USD (pomnožena s koeficijentom). Proizlazi nadalje iz nalaza vještaka da ukoliko bi se kao osnovica za izračun plaće uzeo iznos od 1.806 USD tada je na ime isplaćenih plaća tužitelju u utuženom razdoblju plaćeno 16.321,4 eura bruto manje.

17. Dakle u slučaju da je točna tvrdnja tužitelja da je sukladno Pravilniku /14 prilikom izračuna plaće bilo potrebno kao osnovicu koristit iznos od 1.806 USD tužbeni zahtjev tužitelja bio bi osnovan. Ovdje je za napomenuti da tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom (list 711-712 spisa) potražuje ukupan iznos od 13.152,93 eur, a što je manje od iznosa koji proizlazi iz nalaza vještaka jer iz izračuna vještaka proizlazi da je tužitelju u slučaju da je kao osnovicu valjalo koristiti iznos od 1.806 USD isplaćeno ukupno 16.321,74 eur manje.

18. Sud je u bitnome prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo dopunsko očitovanje posebice u dijelu u kojem vještak vrši matematički izračun odnosno usporedbu plaće koja je isplaćena tužitelju s plaćom pod pretpostavkom da je korištena osnovica u visini od 850 USD odnosno 1806 USD, budući da je nalaz izrađen na temelju dokumentacije u spisu, te obrazložen, a niti same stranke u konačnici u bitnome nalaz vještaka nisu imale primjedbe.

19. Također je sudu prihvatljiv u bitnome iskaz zakonskog zastupnika tuženika. Isti je naveo da je bruto plaća navedena u ugovoru o radu od 01. prosinca 2015.g. viša od one kakva bi bila da je kao osnovica uzet iznos od 850 USD što je potvrđeno i provedenim vještačenjem. Nadalje iz iskaza proizlazi kako je pravilnikom zajamčena najniža osnovna plaća, a da je njihov središnji odbor ovlašten donositi odluke o osnovici koja ne može nikada biti manja od 850 USD, te kada postoji mogućnost određuje se veća osnovica.

20. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je posumnjao u ispravnost obračuna plaća nakon donošenja novog pravilnika iz 2017. koji je stupio na snagu prema navodima zakonskog zastupnika tuženika 01.01.2018. jer mu se tim pravilnikom smanjio koeficijent iako mu se plaća povećala. Zakonski zastupnik tuženika je navedeno obrazložio činjenicom da je tada donijeta odluka o povećanju osnovice te da je točno da se tada tužitelju povećala plaća unatoč smanjenu koeficijenta.

21. Pozvan da dostavi odluku središnjeg odbora o visini osnovice koja se primjenjivala u utuženom periodu (list 630 spisa) tuženik se očitovao u podnesku od 21.07.2022. (list 639 spisa) navodeći da nema odluka središnjeg odbora glede visine osnovice za utuženi period te ju stoga nije u mogućnosti dostaviti.

22. Nije sporno da se plaća određuje množenjem koeficijenta (koji također nije sporan) s osnovicom. Sporno je međutim među strankama da li tužitelju pripada pravo na osnovicu u visini od 1.806,00 eur kako to tvrdi tužitelj ili mu pak pripada pravo na osnovicu u visini od 850 eur kako to tvrdi tuženik.

23. Uvidom u Pravilnik o visini plaća i ostalih materijalnih prava radnika u sindikatu pomoraca Hrvatske iz 2014.g.; dalje Pravilnik/2014), koji se odnosi na utuženi period (list 631-637 spisa) proizlazi da je čl. 3. toč. 1. definirano da osnovna plaća za puno radno vrijeme za poslove i radne zadatke funkcije, odnosno radnog mjesta, predstavlja umnožak najniže osnovne plaće i koeficijenta složenosti poslova, utvrđenih pojedinačno za svako radno mjesto. Točkom 2. je određeno da je najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme osnovna plaća kvalificiranog pomorca- kormilara u međunarodnoj plovidbi navedeno u ITF-ovom Općem kolektivnom ugovoru za ukupno koštanje posade (ITF Uniform „TCC“ Collective Agreement), a koji se primjenjuje i u Nacionalnom kolektivnom ugovoru za hrvatske pomorce u međunarodnoj pomorskoj plovidbi.

24. Tužitelj je u spis dostavio ovjereni prijevod ITF Uniform „TCC“ Collective Agreement – ITF Uniform „TCC“ Kolektivni ugovor (list 613-627 spisa). Odredbom 9.1. propisano je da će se plaća svakog pomorca izračunati u skladu s ovim ugovorom i prema priloženim ljestvicama plaća (dodatak 2) a jedini odbici od takvih plaća biti će odgovarajući zakonski i drugi odbici kako je zabilježeno u ovom ugovoru i/ili drugi odbici odobreni od pomorca. Sastavni dio navedenog Kolektivnog ugovora je aneks 2 (list 627 spisa) koji sadrži popis radnih mjesta te za svako od njih diferencijal, osnovnu plaću, zajamčeni prekovremeni rad, stopu prekovremenog rada, slobodne dane, egzistencijalni dopust te rubriku ukupno. Na ročištu dana 13. srpnja 2022.g. stranke su učinile nespornim da se dodatak 2 koji se navodi u čl.9. st.9. toč.1. kolektivnog ugovora ITF-a nalazi na kraju te da je preveden kao aneks 2, te su nadalje učinile nespornim da je osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara navedena pod stavkom ab koja je u aneksu broj 2 označena plavom kemijskom olovkom. Iz navedenog dodatka 2 proizlazi da osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara iznosi 850, a ukupna 1806. Do ukupne plaće dolazi se na način da se na osnovnu plaću (basic solary) pribroje zajamčeni prekovremeni rad (103 sata), stopa prekovremenog rada, slobodni dani (7 dana), te egzistencijalni dopust. Proizlazi stoga da je iznos od 1806 USD ukupna (total) zajamčena plaća pomorca – kormilara. Sud ne može prihvatiti stav tužitelja da iznos od 1806 USD predstavlja osnovnu plaću pomorca - kormilara jer je očito prema dodatku 2 da svaki pomorac – kormilar, kao uostalom i svaki drugi zaposlenik naveden u dodatku 2, ima zajamčene određene sate prekovremenog rada, stopu prekovremenog rada, broj slobodnih sati te egzistencijalni dopust, međutim iz dodatka 2 jasno proizlazi da je za radno mjesto pomorac – kormilar izrijekom propisana osnovna plaća koja se odnosi na 40 sati tjedno i koja iznosi 850 USD.

25. Imajući u vidu odredbu čl. 3. Pravilnika /2014 prema kojoj odredbi osnovna plaća za puno radno vrijeme predstavlja umnožak najniže osnovne plaće i koeficijenta složenosti poslova utvrđenih za svako radno mjesto pojedinačno, te da je najniža osnovna plaća za puno radno vrijeme osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara u međunarodnoj plovidbi navedenoj u ITF-ovom općem Kolektivnom ugovoru, a da iz Kolektivnog ugovora ITF-a proizlazi da osnovna plaća kvalificiranog pomorca – kormilara iznosi 850 US dolara, neosnovano prema stavu ovoga suda tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na osnovicu od 1.806 USD te posljedično razlika u plaći između plaće izračunate s osnovicom od 1.806 USD i plaće koju mu je isplaćivao tuženik.

26. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da osnovna plaća ne može biti ona koja je navedena u kolumni Basic već da bi se taj iznos eventualno mogao smatrati „osnovicom“ na koju se nadovezuju zajamčeni dodaci u iznosima u kojima su i navedeni. Međutim uvidom u izvorni tekst ITF Kolektivnog ugovora (list 612 spisa) proizlazi da je iznos od 850 naveden u stupcu koji nosi oznaku „Basic solary“, a koji izraz je po sudskom tumaču preveden kao „Osnovna plaća“ (list 627 spisa) te odgovara izrazu iz definicije najniže osnovne plaće navedene u čl.3. st.1. Pravilnika/14.

27. Iako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik kao osnovicu prilikom izračuna plaće tužitelja nije koristio niti visinu od 850 USD (već veću), ali niti visinu osnovice od 1.806 USD (već manju), tužitelj od tuženika kao poslodavca ima pravo potraživati samo razliku plaće ukoliko je isplaćena manja plaća od ugovorene, a kako u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije tužitelju u utuženim razdoblju isplatio plaću manju od ugovorene, tužbeni zahtjev je odbijen slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude.

28. Sud je temeljem čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23;dalje ZPP) dopustio preinaku tužbe jer ocjenjuje da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, budući da se potraživanje iz preinačenog tužbenog zahtjeva temelji na istom činjeničnom i pravnom odnosu.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa).

27.1. Priznat trošak tuženiku odnosi se na trošak sastava podnesaka od 25.2.2022., 25.4.2022., 21.7.2022., 01.09.2022. (200,00 eurx4; Tbr. 8.1.), sastav podnesaka od 13.12.2023., 2.4.2024., 30.04.2024.(100,00 eurx3; tbr.8.2), zastupanja dana 26.04.2022., 13.7.2022., 24.7.2024. (200,00 eurx3; tbr.9.1), što ukupno iznosi 1.700,00 eur odnosno uvećano za PDV (425,00 eur) 2.125,00 eur.

U Rijeci, 29. siječnja 2025.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke.

Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.