Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-387/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetma kao članice vijeća, u pravnoj tužitelja FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik u odvjetničkom društvu Matana & partneri, d.o.o. iz Zagreba, Amruševa 7, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, Stalna služba u Korčuli, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pn-68/18 od 1. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj Pn-68/18 od 1. ožujka 2019.:

a) potvrđuje:

- u dijelu točke I alineji prvoj kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 17.625.740,00 kn / 2.339.337,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2010. do isplate

- u točki I alineji drugoj kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 309.730,74 kn / 41.108,33 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2010. do isplate

- u dijelu točke I alineji trećoj kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 180.995,81 kn / 24.022,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2010. do isplate

b) preinačuje:

- u dijelu točke I alineji prvoj izreke kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 98.568,33 EUR / 742.663,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2010. do isplate na način da se nalaže tuženici u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 98.568,33 EUR / 742.663,10 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- u dijelu točke I alineji trećoj izreke kojom je odbijen zahtjev da se naloži tuženici platiti tužitelju iznos od 2.977.61 EUR / 22.434,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2010. pa do isplate na način da se nalaže tuženici u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.977.61 EUR / 22.434,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. kolovoza 2010. do 31. srpnja 2015. određuju prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

- u točki I izreke pod 2. i točki II izreke, tako da iste sad glase:

"Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana platiti tuženici parnične troškove u iznosu od 38.471.41 EUR / 289.862,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2019. do do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, platiti tužitelju FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.881.564,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- od 27.12. 2010. do isplate na iznos od 18.368.403,10 kn

- od 18.7. 2010. do isplate na iznos od 309.730,74 kn

- od 29.8.2010. do isplate na iznos od 203.430,61 kn

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tužitelju FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 417.420,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a tuženici naloži tužitelju naknaditi i trošak sastava njegove žalbe.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Tužbom se traži naknada štete zbog navodno nepravilnog i nezakonitog rada suda prilikom provedbe ovrhe u ovršnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr. 2391/10 i Visokim trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-4825/10, uslijed čega je tužitelju pričinjena znatna šteta koja se ogleda u gubitku 2.486 dionica oznake Euroherc osiguranja d.d, te izmakloj dobiti. Tuženičina odgovornost za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom propisana je člankom 106. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05 i 16/07 – u daljnjem tekstu: ZS) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe, prema kojemu Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom.

7. U tužbi se ističe da je u prethodnoj točki navedeni ovršni postupak pokrenut po prijedlogu ovrhovoditelja Euroherc osiguranja d.d. Zagreb od 4. svibnja 2010. radi naplate potraživanja u ukupnom iznosu od 2.123.327,16 kn i to pljenidbom tužiteljevih (u tom postupku ovršenikovih) dionica te njihovom procjenom, prodajom i potpunim namirenjem ovrhovoditeljeve tražbine. Po takvom da je ovršnom prijedlogu 17. svibnja 2010. doneseno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr. 2391/10 te je proveden ovršni postupak u kojemu su prekršeni članci 19., 20., 38., 45., 47., 130., 137., 141., 142. i 198f. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – u daljnjem tekstu: OZ), članci 142. i 144. ZPP- a, članak 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) i članak 473. Zakona o trgovačkim društvima. Navodi se da tužitelju kao ovršeniku povredom pravila o dostavi nije bila dana mogućnost sudjelovanja u ovršnom postupku, na samom prijedlogu za ovrhu da je pogrešno naznačena njegova adresa, nije mu dostavljeno rješenje o ovrsi niti je pozvan platiti iznos za koji je određena ovrha s kamatama i troškovima, nije bio u mogućnosti istaknuti prigovor prijeboja, nije bio pozvan očitovati se o procijenjenoj vrijednosti dionica niti je sud imenovao posebnim rješenjem osobu ovlaštenu za procjenu i prodaju dionica. Zbog svega toga da je brokersko društvo tužiteljeve dionice prodalo ispod 2/3 vrijednosti i to na prvoj dražbi, a sve to znatno prije nego je tužitelju uopće uručeno rješenje o ovrsi. Iako je tužitelj u podnesenoj žalbi na rješenje o ovrsi ukazao na sve ove nezakonitosti, da drugostupanjski sudac odlučujući povodom žalbe nije poništio takve nezakonite radnje niti otklonio štetu propustivši tako primijeniti odredbe važećih propisa, posebice stoga jer prema članku 19. OZ-a trebao po službenoj dužnosti poduzeti sve da spriječi nezakonita raspolaganja stranaka. Tvrdi se da je zbog ovakvog rada sudaca, koji su postupali protivno zakonu odnosno koji su propustili postupati sukladno važećim propisima, tužitelju pričinjena znatna materijalna šteta u ukupnom iznosu od 18.881.564,54 kn i to:

- zbog gubitka 2.486 dionica oznake EH OS prema njihovoj tržišnoj vrijednosti na dan oduzimanja trpi štetu u iznosu od 17.625.740,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. prosinca 2010.

- po osnovu izmakle dobiti tužitelj potražuje iznos od 309.730,74 kn sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2010., jer je brokersko društvo taj dan izvršilo preknjižbu navedenih dionica na ime Agram brokera d.d., kojemu je onda isplaćena dividenda za 2009. u tom iznosu umjesto tužitelju iako rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr.2391/10 od 17. svibnja 2010. nije postalo pravomoćno (temeljem odluka Glavne skupštine Euroherc osiguranja d.d. dividenda za 2009. je iznosila 124,59 kn po dionici - 2.486 dionica x 124,59 kn = 309.730,74 kn)

- zbog činjenice da je u spomenutom ovršnom postupku provedena ovrha cjelokupne tražbine temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.1038/99 od 21. lipnja 2005. na tužiteljev teret, iako nije utvrđen solidaritet s ostalim strankama te je tužitelju ovršen i dio duga ostalih ovršenika u ukupnom iznosu od 614.506,00 kn

- zbog činjenice da je u istom ovršnom postupku provedena ovrha cjelokupne tražbine temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P.1636/03 od 19. svibnja 2005. na tužiteljev teret, iako nije utvrđen solidaritet sa ostalim strankama, te je tužitelju ovršen i dio duga ostalih ovršenika u ukupnom iznosu od 128.157,10 kn

- po osnovu plaćenih sudskih troškova u ovršnom postupku poslovni broj Ovr.2391/10 tužitelj trpi štetu u iznosu od 203.430,61 kn

8. Prvostupanjski sud je pregledom priloženih isprava u spisu utvrdio:

- da je ovrhovoditelj Euroherc osiguranje d.d. 4. svibnja 2010. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnio ovršni prijedlog pod poslovnim brojem Ovr.2391/2010 protiv ovršenika FE, VE i EE, zatraživši provedbu ovrhe na dionicama ovršenika, radi naplate tražbine u ukupnom iznosu od 2.123.327,16 kn

- da je ovrha zatražena temeljem pravomoćnih i ovršnih presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.483/03 od 21. rujna 2005., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž.244/06 od 26. rujna 2006., Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.1038/99 od 21. lipnja 2005. i Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P.1636/03 od 19. svibnja 2005.

- da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu naznačio da je ovršenicima zabranjeno raspolagati zaplijenjenim dionicama zatraživši da se rješenje o ovrsi dostavi

Središnjem klirinškom depozitarnom društvu iz Zagreba

- da je u istom prijedlogu ovrhovoditelj predložio da se Trgovačko društvo Agram brokeri d.d. iz Zagreba imenuje osobom ovlaštenom za procjenu i prodaju zaplijenjenih dionica

- da su u prijedlogu za ovrhu pobliže opisane i određene po količini i vrsti dionice ovršenika uz oznaku pod kojom se vode kod nadležne agencije, a priložene su i obavijesti o stanju računa ovršenika na dan 19. travnja 2010.

- da je presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.483/03 od 21. rujna 2005. naloženo tamošnjim tužiteljima VE, FE i EE naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb troškove parničnog postupka u iznosu od 1.110.344,80 kn, koja presuda je u pogledu troškova postupka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž.244/06 od 26. rujna 2006. te je ujedno naloženo VE, FE i EE solidarno naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb daljnje parnične troškove u iznosu od 393.962,70 kn

- da je presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.1038/99 od 21. lipnja 2005. naloženo tamošnjim tužiteljima VE, FE, EE i ME naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 509.000,00 kn, koja presuda je u cijelosti potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-596/06 od 11. studenog 2008.

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P.1636/03 od 19. svibnja 2005. naloženo tamošnjim tužiteljima VE, FE i EE naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb troškove parničnog postupka u iznosu od 110.019,66 kn, koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6518/05 od 2. prosinca 2008.

- da je Trgovački sud u Zagrebu na temelju ovrhovoditeljevog prijedloga 17. svibnja 2010. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr.2391/10

- da je istim rješenjem sud odredio ovrhu na dionicama ovršenika (FE, VE i EE) i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.483/03 od 21. rujna 2005. potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž.244/06 od 26. rujna 2006., radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.504.307,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, zatim na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P.1038/99 od 21. lipnja 2005. radi naplate parničnih troškova u iznosu od 509.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P.1636/03 od 19. svibnja 2005. radi naplate parničnih troškova u iznosu od 110.019,66 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 31.116,96 kn

- da je ovo rješenje izdano otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu

- da je prema dostavnoj naredbi (list spisa 11, prilog 1 C) sud to rješenje uputio ovršeniku FE na adresu naznačenu u prijedlogu za ovrhu, [adresa]

- da je isto rješenje sud dostavio Središnjem klirinškom depozitarnom društvu u Zagrebu, Heinzelova 62 a u skladu s člankom 198.c OZ-a

- da je 28. svibnja 2010. Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. dostavilo obavijest o tome da je po zaprimljenom rješenju o ovrsi izvršena pljenidba 5.080 dionica oznake EH OS –R – A ovršenika FE

- da je prema istoj obavijesti izvršena preknjižba zaplijenjenih dionica sa slobodne na blokiranu poziciju kao i promjena registracije navedenih dionica putem ovlaštenog brokerskog društva Agram brokeri d.d.

- da je 31. svibnja 2010. Trgovački sud u Zagrebu primio obavijest društva Agram brokeri d.d. o odabranom modelu ponude za prodaju dionica po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr.2391/10, da je kao model prodaje odabrana objava javne dražbe putem sustava Zagrebačke burze d.d, a da je početna cijena utvrđena korištenjem javnog dostupnih podataka sukladno međunarodno prihvaćenoj metodi

- da rješenje o ovrsi koje je upućeno na adresu ovršenika FE u [adresa] nije uredno uručeno uz napomenu da je primatelj obaviješten no nije preuzeo pošiljku, a o čemu je nadležni sud obaviješten 7. lipnja 2010.

- da ni ovršeniku VE isto rješenje na adresu u [adresa] nije uredno uručeno (list spisa br. 11, prilog 1 Ž) dok je za ovršenika EE određena diplomatska dostava budući je njegovo prebivalište u [adresa]

- da je u istom ovršnom predmetu ovrhovoditelj 18. lipnja 2010. dostavio sudu podnesak predloživši da se odredi sudska dostava pismena za ovršenika FE i VE odnosno da se provjeri njihovo prijavljeno prebivalište

- da je 21. lipnja 2010. u istom ovršnom predmetu sudu dostavljena obavijest Agram brokera d.d. o izvršenoj procjeni i prodaji zaplijenjenih vrijednosnica uz zahtjev za naknadu troškova, a u skladu s člancima 198.e i 198.d OZ-a

- da je prema obavijesti ovlašteno društvo izvršilo procjenu i prodaju 2.486 dionica registriranih na ime FE temeljem čega je postignuta cijena od 3.651.733,50 kn

- da je u ovršnom spisu poslovni broj Ovr.2391/10 30. lipnja 2010. sačinjena službena bilješka iz koje proizlazi da je tog dana punomoćnica ovršenika odvjetnica Sanja Artuković preuzela rješenje o ovrsi (list spisa 11, prilog H2) a dostavnice o preuzimanju tih pismena priložene su na listu spisa 11, prilog K2

- da su ovršenici 2. srpnja 2010. putem svoje punomoćnice izjavili žalbu protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr.2391/10 od 17. svibnja 2010.

- da je takva žalba dopunjena podneskom od 8. srpnja 2010.

- da je 26. srpnja 2010. ovrhovoditelj podnio odgovor na žalbu

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr.2391/10 od 16. srpnja 2010. odgođena provedba ovrhe do donošenja odluke povodom žalbe

- da je odlukom Visokog trgovačkog sud RH poslovni broj Pž.4825/10 od 20. rujna 2010. odbijena žalba ovršenika te potvrđeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi

- da je Trgovački sud u Zagrebu 27. prosinca 2010. utvrdio da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr.2391/10 od 17. svibnja 2010. provedeno prodajom dionica te je iznos od 3.651,733,50 kn ostvaren prodajom dionica položen na depozit tog suda

- da je istim rješenjem naloženo Središnjem klirinškom depozitarnom društvu iz Zagreba da odregistrira ostatak zaplijenjenih dionica u vlasništvu FE (2.594 kom) i stavi ih na slobodnu vlasničku poziciju

- da je ovim rješenjem sud utvrdio da je ovrha dovršena

9. Ocjenom svih provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ostvarene pretpostavke za tuženičinu odštetnu odgovornost.

10. Prvostupanjski sud je tako utvrdio da je Trgovački sud u Zagrebu postupajući po ovrhovoditeljevom prijedlogu zaprimljenom 4. svibnja 2010. rješenjem poslovni broj Ovr.2391/10 od 17. svibnja 2010. odredio ovrhu na ovršenikovim (tužiteljevim) dionicama radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine u skladu s naprijed pobrojanim pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama i to otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. Prihvativši u cijelosti prijedlog za ovrhu sud je istim rješenjem o ovrsi odredio i ovlaštenu osobu kojoj se povjerava procjena i prodaja dionica i to upravo tvrtku Agram brokeri d.d. koju je ovrhovoditelj i predložio. Prvostupanjski sud je zaključio da je takvo postupanje suda u skladu s člankom 198.e stavkom 1. OZ-a kojim je propisano da će sud u rješenju o ovrsi, neovisno o prijedlogu ovrhovoditelja, odrediti ovlaštenu osobu kojoj se povjerava procjena i prodaja zaplijenjenih vrijednosnica. Iz toga je zaključio da sud nije vezan ovrhovoditeljevim prijedlogom o osobi kojoj će se povjeriti procjena i prodaja zaplijenjenih dionica pa da može odrediti osobu različitu od one koju je predložio ovrhovoditelj, ali da isto tako može odrediti i osobu koju je ovrhovoditelj predložio, što je sud i učinio.

11. U odnosu na tužiteljev navod da je postojala mogućnost prijeboja tražbina, a da je ovrhovoditelj bez njegovog znanja pokrenuo ovrhu pri čemu mu sud povredom pravila o dostavi nije omogućio isticanje prigovora o prijeboju, prvostupanjski sud je zaključio da je Trgovački sud u Zagrebu rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr.2391/10 od 17. svibnja 2010. donio na temelju ovršnih isprava (pravomoćnih i ovršnih presuda) koje su uz prijedlog i priložene pa da je to rješenje pravilno i zakonito, a da sam ovršenik (ovdje tužitelj) tijekom čitavog postupka nije dostavio valjanu ispravu kojom bi dokazao da je ovrhovoditeljeva tražbina prestala niti mu je zbog neuspjelog uručenja rješenja o ovrsi onemogućeno isticanje prijeboja. Ovo tim više jer da je samu izjavu o prijeboju ovršenik (ovdje tužitelj) priložio tek uz žalbu, da je ta isprava pred javnim bilježnikom ovjerena 15. rujna 2010., nakon što je pokrenut ovršni postupak 4. svibnja 2010. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je sud zbog istaknutog prigovora prijeboja ovršenike sukladno članku 48. stavku 1. OZ-a uputio u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog izjavljenog žalbenog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 9. OZ-a, a da tužitelj tu parnicu nije pokrenuo, čime je onemogućio preispitivanje prvostupanjskog rješenja i nije koristio pravna sredstva koja su upravo zakonom i predviđena za zaštitu ovršenikovih prava. Prvostupanjski sud je također zaključio da je tužitelj, ukoliko je smatrao da je ovrha protiv njega neosnovano provedena, mogao u istom ovršnom postupku protuovrhom u smislu članka 58. OZ-a zatražiti od suda naložiti ovrhovoditelju vratiti mu ono što je ovrhom dobio te da je sukladno prema članku 58. stavku 4. OZ-a mogao od ovrhovoditelja u posebnoj parnici potraživati naknadu štete.

12. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužitelj neosnovano istaknuo i da je ovršni postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr. 2391/10 proveden bez njegovog znanja i sudjelovanja, što smatra nezakonitim postupanjem suda. Prvostupanjski sud je tako utvrdio da je točno da tužitelju nije bilo uredno uručeno rješenje o ovrsi, da je neuručena pošiljka upućena na adresu u [adresa], vraćena sudu 7. lipnja 2010. te da je tužiteljeva punomoćnica isto rješenje preuzela u sudskoj pisarnici 30. lipnja 2010. No, isto tako da je neprijeporno da je ovrha u cijelosti provedena tek nakon što je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno odnosno nakon što je odlukom drugostupanjskog suda odbijena žalba ovršenika, a sve u skladu s člankom 40. OZ-a, a pritom da je sud rješenjem odgodio provedbu ovrhe do odlučivanja o izjavljenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi. Samim tim da tužitelj neosnovano i u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je njegova punomoćnica rješenje o ovrsi preuzela tek nakon što je ovršni postupak u cijelosti bio proveden.

13. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da su sve ostale radnje koje je Trgovački sud u Zagrebu po donošenju rješenja o ovrsi poduzeo prije nego je rješenje o ovrsi uručeno tužiteljevoj punomoćnici u skladu s odredbama OZ-a. Tako proizlazi da je sud rješenje o ovrsi dostavio Središnjem klirinškom depozitarnom društvu u Zagrebu prema članku 198.c stavku 1. OZ-a kao i osobi ovlaštenoj za procjenu i prodaju zaplijenjenih vrijednosnica shodno članku 198.e OZ-a. Sve to da je sud poduzeo poštujući članak 13. OZ-a kojim je propisana hitnost u postupanju. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje da mu je provedbom ovrhe pričinjena šteta, jer da su njegove dionice zbog nezakonitog i nepravilnog rada suda prodane po cijeni koja je manja od najniže dopuštene cijene, prvostupanjski sud je utvrdio da je provedba ovrhe na vrijednosnim papirima ubilježenim na računima kod središnje depozitarne agencije regulirana odredbama glave četrnaeste OZ-a. Upravo primjenom članka 198.c OZ-a da je Trgovački sud u Zagrebu rješenje o ovrsi dostavio Središnjem klirinškom depozitarnom društvu u Zagrebu koje je 28. svibnja 2010. svojim dopisom obavijestilo sud da je obavljen upis zaplijene odnosno da je izvršena pljenidba dionica. Sami postupak procjene i prodaje zaplijenjenih vrijednosnica da je sud sukladno članku 198.e OZ-a povjerio ovlaštenoj osobi tj. društvu koje je ovlašteno za promet vrijednosnim papirima, u konkretnom slučaju tvrtki Agram brokeri d.d., koje je shodno članku 198.e OZ-a bilo dužno u svoje ime, a za račun ovršenika, pokušati provesti prodaju zaplijenjenih dionica na burzi ili uređenom javnom tržištu i to provedbom burzovne javne dražbe ili na koji drugi način. Člankom 198.e OZ-a da je također propisano da jedino u slučaju ako ovlaštena osoba to ne uspije učiniti u roku od 30 dana, da će o tome obavijestiti sud i nastaviti s pokušajima prodaje dok ne dobije drugačiji nalog suda. U ovršnom spisu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2391/10 da je sud zaprimio obavijest ovlaštenog društva da su dionice u vlasništvu ovršenika uspješno prodane na javnoj dražbi unutar roka od 30 dana na način da je ovrhovoditelj dug namiren, pa da samim tim u ovom slučaju, a protivno tužiteljevim tvrdnjama, nije bilo potrebe za bilo kakvim daljnjim postupanjem suda u smislu donošenja novog zaključka radi prodaje dionica temeljem članka 198.f OZ-a u vezi s člancima 141. i 142. OZ-a. Zbog toga da ne stoji tužiteljeva tvrdnja da mu je sud propuštanjem primjene zakona (članaka 142. i 45. stavka 2. OZ- a) prouzročio štetu u vidu oduzetih dionica odnosno izmakle dobiti.

14. Prvostupanjski sud je nadalje zaključio da tužitelj neosnovano tvrdi i da mu za štetu zbog prodaje dionica ispod tržišne vrijednosti odgovara tuženica odnosno da je takva šteta u uzročnoj vezi s postupanjem suda. Ovo stoga jer je procjenu vrijednosti i način prodaje dionica sud povjerio ovlaštenom društvu Agram brokeri d.d. u smislu članka 198.e OZ-a. Prema navodima tog društva cijena od 7.098,88 kn po dionici postignuta je samo 12. veljače 2010. i to samo za 6 dionica i ujedno je bila jedina ostvarena transakcija u razdoblju do datuma održavanja dražbe. Također da iz priloženih isprava proizlazi da je na Zagrebačkoj burzi bila pokušana prodaja dionica po toj cijeni 7. lipnja 2018., ali bezuspješno. Shodno tome da je procjenu tržišne vrijednosti dionica i način njihove prodaje u kojoj je vrijednost dionica procijenjena u iznosu od 2.937,00 kn po dionici za prvi dan dražbe, a 1.468,92 kn po dionici za drugi dan dražbe izradilo za to ovlašteno i stručno društvo uvažavajući stanje tržišta u trenutku prodaje i ovisno o broju zainteresiranih kupaca. Prema tome da je u pogledu provedbe ovrhe sud u cijelosti postupio sukladno članku 198.c stavku 1. OZ-a te članku 198.e OZ-a odredivši ovlaštenu osobu kojoj se povjerava procjena i prodaja dionica. Stoga, a sve i da je utemeljena tužiteljeva tvrdnja o tome da su dionice prodane po cijeni znatno nižoj od njihove vrijednosti, da za eventualnu štetu koja bi time nastala ne odgovara tuženica niti je ta šteta posljedica nepravilnog rada suda. Ovo tim više jer je ovrha bila i odgođena do odluke po ovršenikovoj žalbi te su dionice prenesene na račun kupca tek nakon što je drugostupanjski sud tu žalbu odbio.

15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je utvrdio da je odštetni zahtjev odnosno prijedlog za mirno rješenje spora podnesen prije isteka zastarnog roka od tri godine propisanog člankom 230. ZOO-a, jer da je zastara počela teći 24. prosinca 2010., kad je tužitelj zaprimio drugostupanjsku odluku kojom je odbijena njegova žalba i potvrđeno rješenje o ovrsi, dok je prijedlog za mirno rješenje spora uputio tuženici 29. kolovoza 2013.

16. Slijedom toga prvostupanjski sud je u dijelu točke I izreke alineje prve pobijane presude pravilno odbio dio odštetnog zahtjeva u iznosu od 17.625.740,00 kn / 2.339.337,71 EUR (tražilo se 18.368.403,10 kn / 2.437.906,05 EUR) koji se potražuje s naslova naknade štete zbog gubitka 2.486 dionica prema njihovoj tržišnoj vrijednosti na dan oduzimanja uvećan za zatezne kamate na taj iznos od 27. prosinca 2010., kao dana donošenja rješenja o provedbi ovrhe pa do isplate, kao i zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 309.730,14 kn / 411.108,25 EUR uvećan za zatezne kamate od 18. srpnja 2010., kad je brokersko društvo izvršilo preknjižbu navedenih dionica na ime Agram brokera d.d., kojemu je onda umjesto tužitelju isplaćena dividenda za 2009. u tom iznosu, pa do isplate. Prvostupanjski sud je utvrdio da (u tom dijelu) ne postoje nezakonitosti ili nepravilnosti rada suda u ovršnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem Ovr.2391/10, pa da nisu ostvarene pretpostavke za tuženičinu odštetnu odgovornost.

17. Ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed navedena činjenična utvrđenja i činjenično- pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primjenu materijalnog prava u dijelu točke I alineje prve izreke pobijane presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.625.740,00 kn / 2.339.337,71 EUR uvećan za zatezne kamate (dio točke I alineje prve izreke pobijane presude), a koji se odnosi na naknadu štete zbog gubitka 2.486 dionica prema njihovoj tržišnoj vrijednosti na dan oduzimanja prema procjeni SKDD d.d. i prema procjeni u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2391/10 na dan prodaje, kao i u točki I alineji dugoj izreke pobijane presude kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 309.730,14 kn / 41.108.25 EUR uvećanom za zatezne kamate (točka I alineja druga pobijane presude), opisane u prethodnoj točki obrazloženja ove presude, koji se žalbenim navodima bezuspješno pokušavaju dovesti u sumnju, pa se žalitelj upućuje na prije navedene razloge prvostupanjskog suda iz pobijane odluke.

18. Ispitujući u tom dijelu prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. ZPP-a.

19. Protivno žalbenim navodima, okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu ovršenike uputio na pokretanje parnice nakon što je Visoki trgovački sud u Zagrebu donio rješenje kojim je u cijelosti odbijena žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi i nakon što je sud rješenjem od 27. prosinca 2010. utvrdio da je ovrha dovršena ne čini postupanje suda nezakonitim ili nepravilnim. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 1012/2020-2 od 22. prosinca 2020. izrazio je pravno shvaćanje: "Tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena." To pravo tužitelj nije ni iskoristio, jer nije pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na koju je rješenjem suda bio upućen.

20. Suprotno žalbenim tvrdnjama, okolnost što je Trgovački sud u Zagrebu za sudskog ovršitelja izabrao ovlašteno društvo Agram brokeri d.d., koje je ovrhovoditelj predložio u prijedlogu za ovrhu i koje je imalo gotovo identičnu vlasničku strukturu kao i društvo Agram invest d.d. koje je steklo tužiteljeve dionice, kao i da su dioničari tih dvaju društva bili i dioničari ovrhovoditelja Euroherc osiguranja d.d. samo po sebi ne čini to postupanje suda nezakonitim niti nepravilnim, jer takav izbor nije u suprotnosti s člankom 198.e stavkom 1. OZ-a.

21. Protivno žalbenim navodima, tužitelju je pokušana dostava rješenja o ovrsi na adresu prebivališta iz prijedloga za ovrhu ([adresa]), ali se dostavnica vratila s naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku", o čemu je nadležni sud obaviješten 7. lipnja 2010. Navedena adresa istovjetna je tužiteljevoj adresi navedenoj u ovršnim ispravama. Tužiteljeva punomoćnica je dana 1. srpnja 2010. izvršila uvid u predmetni ovršni spis, da bi idući dan podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi. Slijedom svih navedenih činjenica, ova sud ocjenjuje da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, da tužitelju (u tom postupku ovršeniku) nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije omogućeno raspravljanje pred sudom.

22. Slijedom navedenog valjalo je djelomično odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod a) alinejama prvoj i drugoj temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

23. Žalba je osnovana u dijelu točke I alineje prve izreke pobijane presude kojim je odbijen zahtjev za naknadu iznosa od 742.663,10 kn / 98.568,33 EUR uvećan za zatezne kamate na taj iznos od 27. prosinca 2010., kao dana donošenja rješenja o provedbi ovrhe pa do isplate. Naime, rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2391/10 od 17. svibnja 2010. doneseno je protivno članku 20. OZ-a, jer nije u skladu sa svim priloženim ovršnim ispravama. Tako je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1038/99 od 21. lipnja 2005. naloženo trojici tužitelja naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d. parnične troškove u iznosu od 509.000,00 kn, dakle, na jednake dijelove, budući solidarnost u toj presudi nije određena, a na tužiteljev teret su u ovršnom predmetu naplaćeni svi troškovi iz te parnice u ukupnom iznosu od 921.759,00 kn umjesto 1/3 trećine tog iznosa od 307.253,00 kn, pa mu je po ovoj ovršnoj ispravi pogrešno naplaćen i dio duga ostalih ovršenika u iznosu od 614.506,00 kn, koji se tužbenim zahtjevom traži. Isto tako je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1636/03 od 19. svibnja 2005. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku Euroherc osiguranju d.d. parnične troškove u iznosu od 110.019,66 kn, iako su u toj parnici postojala tri tužitelja, pa je izreka presude kojom je naloženo tužitelju (a ne tužiteljima) naknaditi parnične troškove nerazumljiva, a u svakom slučaju tom presudom na strani troje tužitelja nije utvrđen solidaritet obveze na plaćanje ovih troškova. S obzirom da su na tužiteljev teret u navedenom ovršnom predmetu naplaćeni svi troškovi iz te parnice, pa je od tužitelja tako pogrešno naplaćen i dio duga ostalih ovršenika od ukupnog iznosa od 128.157,10 kn koji se tužbom traži i to 742.663,10 kn / 98.568,33 EUR.

23.1. Do navedenih grešaka došlo je nepravilnim radom sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu, koja je donijela rješenje o ovrsi tog suda poslovni broj Ovr-2391/10 od 17. svibnja 2010., kao i suca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koji je donio rješenje poslovni broj Pž.4825/10 od 20. rujna 2010. kojim je odbijena žalba ovršenika i potvrđeno navedeno prvostupanjsko rješenje o ovrsi. Pritom nije odlučna okolnost koju prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijane presude, da tužitelj u podnesenoj žalbi protiv rješenja o ovrsi ničim nije isticao okolnost da iz ovršnih isprava ne proizlazi solidaritet njegove obveze zajedno sa ostalim ovršenicima niti je koristeći svoje pravo u smislu članka 48. OZ-a pokrenuo parnicu radi nedopustivosti ovrhe, jer je o pravilnoj primjeni materijalnog prava sud dužan voditi računa po službenoj dužnosti. Kako je u konkretnom slučaju tužitelju nanesena šteta uslijed nepravilnog rada sudaca Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, postoji tuženičina odgovornost za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, a sukladno članku 106. stavku 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05 i 16/07 – u daljnjem tekstu: ZS) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe, koja se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne načelu krivnje (culpa). Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-509/2009 od 30. rujna 2010.

23.2. Slijedom navedenog valjalo je djelomično uvažiti tužiteljevu žalbu i odlučiti kao u izreci pod b) alineji prvoj temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a. Odluka o stopama zateznih kamata temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a.

24. Žalba je djelomično osnovana i u odnosu na dio točke I alineje treće izreke kojim je odbijen zahtjev za naplatu iznosa od 203.430,61 kn sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2010. do isplate s naslova plaćenih sudskih troškova u ovršnom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2391/00, a koji se odnose na trošak Agram brokera d.d. u iznosu od 73.685,81 kn, trošak po rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž.4825/10 od 20. rujna 2010. u iznosu od 45.437,80 kn, tužiteljev trošak po istom rješenju u iznosu od 38.869,20 kn, trošak po rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5986/10 od 21. prosinca 2010. u iznosu od 13.056,45 kn i tužiteljev trošak po istom rješenju u iznosu od 32.381,35 kn.

24.1. Budući je prijedlog za ovrhu bio prema tužitelju bio osnovan u 76,13% novčanog zahtjeva (traženo 1.729.346,46 kn, a trebao je uspjeti s 1.316.684,69 kn), tužitelju je nastala šteta u visini 23,87% plaćenih troškova Agram brokeru d.d. od 73.685,81 kn i to u iznosu od 11.588,80 kn / 1.538,10 EUR.

24.2. Nadalje, kako je prijedlog za ovrhu bio osnovan u 76,13% novčanog zahtjeva, tužitelj je trebao uspjeti u 23,87% svoje žalbe protiv rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2391/00 od 17. svibnja 2010. pa mu je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4825/10 od 20. rujna 2010. kojim je odbijena njegova žalba protiv rješenja o ovrsi, nastala šteta u visini od 10.846,00 kn / 1.439,51 EUR, koji predstavlja 23,87% od zatraženog iznosa od 45.437,80 kn na ime njegovih troškova žalbenog postupka. Tužitelju po rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4825/10 od 20. rujna 2010. ne pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 38.869,20 kn koji se tužbom traži, budući to nije njegov već ovrhovoditeljev trošak odgovora na žalbu protiv rješenja o ovrsi odbijen rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4825/10 od 20. rujna 2010.

24.3. Slijedom navedenog valjalo je i u tom dijelu uvažiti tužiteljevu žalbu i odlučiti kao u izreci pod b) alineji drugoj temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a. Odluka o stopama zateznih kamata temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a.

24.4. Neosnovan je, međutim, zahtjev za naknadu troška po rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5986/10 od 21. prosinca 2010. kojim je uvažena ovrhovoditeljeva žalba i preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2391/00 od 18. srpnja 2010. na način da je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Naknada štete traži u iznosu od 13.056,45 kn, koliko je ovršenicima naloženo platiti ovrhovoditelju na ime troškova žalbenog postupka. U ovoj odluci nema greške u postupanju suda pa nema ni adekvatne uzročne veze za tuženičinu odgovornost za štetu u smislu članka 106. stavka 1. ZS-a. Tužitelju po rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5986/10 od 21. prosinca 2010. ne pripada pravo ni na naknadu štete u iznosu od 32.381,35 kn koji se tužbom traži, budući to nije njegov već ovrhovoditeljev odbijeni dio troškova žalbenog postupka rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5986/10 od 21. prosinca 2010. Stoga je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod a) alineji trećoj temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25. O parničnim troškovima sud u točki b) izreke alineji četvrtoj ove presude odlučeno je temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a i člankom 163. ZPP-a. Tužiteljev uspjeh u sporu je 4,05%, dok je tuženičin uspjeh u sporu 95,95%, pa je tuženici trebalo priznati 91,09% njenih troškova koji se odnose na za zastupanje sukladno propisanoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav odgovora na tužbu te pristup ročištima od 20. veljače 2015., 29. svibnja 2015. i 25. siječnja 2019. za svaku radnju iznos od 1.214,42 EUR / 84.495,08 kn, a za pristup ročištu od 8. svibnja 2014. iznos od 6.270,83 EUR / 42.247,54 kn, ukupno 39.250,49 EUR / 295.732,78 kn. Tuženiku je trebalo priznati razmjeran trošak žalbe protiv presude u iznosu od 779,08 EUR / 5.869.97 kn (4,05% od 19.236,51 EUR / 144.937,50 kn). Ovaj sud je izvršio prijeboj međusobnih potraživanja parničnih stranaka (39.250,49 EUR - 779,08 EUR) te je naložio tužitelju platiti tuženici parnične troškove u iznosu od 38.471.41 EUR / 289.862,81 kn uvećano za zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Odluka o stopama zateznih kamata temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a.

Dubrovnik, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović