REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3647/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1706/2023-3 od 8. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 24 Pn- 44/2019-32 od 3. ožujka 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1706/2023-3 od 8. svibnja 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

„Je li stjecatelj novčanog iznosa stečenog bez pravne osnove, u obvezi vratiti osiromašenom stečeni novčani iznos, u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), ako taj novčani iznos nije zadržao za sebe, nego proslijedio trećoj osobi?

Je li na obvezu stjecatelja na povrat stečenog bez pravne osnove, u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022) od pravnog utjecaja činjenica nalazi li se stečeno u imovini stjecatelja?“.

1.1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da isti podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a smatrajući da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1547/09-2 od 4. svibnja 2011., Rev-x 489/12-3 od 25. rujna 2013. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-244/2019-5 od 14. lipnja 2023.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

5. Ovo stoga, jer su sudske odluke na koje se poziva tuženik donesene u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju. Naime, u ovom slučaju isplata predmetnog iznosa izvršena je prisilnom naplatom po izdanoj zadužnici, a što se nije dogodilo u odnosima stranaka o kojima je odlučivano u navedenim sudskim odlukama.

6. Iako tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da isti podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a u prijedlogu se nije niti osvrnuo na neku od povreda temeljnih ljudskih prava.

7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić