REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1099/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, Zrinjevac 17/II, protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara 2, OIB: 3198620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 116, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TJ, odvjetničkog vježbenika, i zamjenika punomoćnika tuženika HJ, odvjetničkog vježbenika, dana 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I/
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.996,99 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:
- na iznos od 62,09 eur od 16. studenog 2019. do isplate,
- na iznos od 62,89 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,
- na iznos od 61,43 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
- na iznos od 62,64 eur od 16. veljače 2020. do isplate,
- na iznos od 62,65 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,
- na iznos od 62,60 eur od 16. travnja 2020. do isplate,
- na iznos od 62,95 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,
- na iznos od 62,88 eur od 16. lipnja 2020. do isplate,
- na iznos od 62,95 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,
- na iznos od 62,88 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,
- na iznos od 62,88 eur od 16. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 62,95 eur od 16. listopada 2020. do isplate,
- na iznos od 62,95 eur od 16. studenog 2020. do isplate,
- na iznos od 62,88 eur od 16. prosinca 2020. do isplate,
- na iznos od 63,25 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,
- na iznos od 65,78 eur od 16. veljače 2021. do isplate,
- na iznos od 65,83 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,
- na iznos od 65,81 eur od 16. travnja 2021. do isplate,
- na iznos od 65,76 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,
- na iznos od 65,78 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,
- na iznos od 65,76 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,
- na iznos od 65,76 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,
- na iznos od 65,76 eur od 16. rujna 2021. do isplate,
- na iznos od 122,78 eur od 16. listopada 2021. do isplate,
- na iznos od 145,16 eur od 16. studenog 2021. do isplate,
- na iznos od 150,59 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,
- na iznos od 153,59 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,
- na iznos od 143,74 eur od 16. veljače 2022. do isplate,
- na iznos od 145,89 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,
- na iznos od 145,79 eur od 16. travnja 2022. do isplate,
- na iznos od 145,83 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 151,72 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,
- na iznos od 151,72 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,
- na iznos od 152,51 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,
- na iznos od 152,51 eur od 16. rujna 2022. do isplate,
- na iznos od 163,52 eur od 16. listopada 2022. do isplate,
- na iznos od 176,82 eur od 16. studenog 2022. do isplate,
- na iznos od 176,83 eur od 16. prosinca 2022. do isplate,
- na iznos od 176,83 eur od 16. siječnja 2023. do isplate,
- na iznos od 176,83 eur od 16. veljače 2023. do isplate,
- na iznos od 176,68 eur od 16. ožujka 2023. do isplate,
- na iznos od 179,69 eur od 16. travnja 2023. do isplate,
- na iznos od 180,29 eur od 16. svibnja 2023. do isplate,
- na iznos od 180,23 eur od 16. lipnja 2023. do isplate,
- na iznos od 180,33 eur od 16. srpnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.996,99 eur.
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 29. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je zaposlen kod tuženika te mu pripada plaća sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i podzakonskim aktima donesenim u skladu sa zakonom, kao i dodaci na plaću prema važećem Kolektivnom ugovoru. Radi utvrđenog zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja, s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane, sklopili su 25. studenog 2006. Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojim Sporazumom je u čl. 3. određeno da će se osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla i to, od 1. kolovoza 2007. za 2,0%, od 1. srpnja 2008. za 2,1%, od 1. srpnja 2009. za 2,2%, od 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, od 1. srpnja 2012. za 2,3% te će se ta uvećanja obračunavati na način da se ugovoreni dodaci obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodne godine. Člankom 2. ugovoreno je i da će se osnovica za obračun plaća uvećati najmanje za rast bruto domaćeg proizvoda umanjenog za jedan postotni bod. Navedeni Sporazum koji se ima primjenjivati na sindikate prema čl. 2. temelji se na Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.. Kasnije, 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. kojim se uređuje osnovica za izračun plaća i način usklađivanja pariteta te se čl. 7. uređuju nužni uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma koji su u vezi s rastom međugodišnjim realnim tromjesečnim BDP-om.
2. Nadalje, 7. prosinca 2011. donesena je Arbitražna odluka te se njome utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te se ponovno uređuje osnovica i uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu. Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. čl. 2. odgođena je primjena čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama do 31. prosinca 2013.. Vjerodostojno tumačenje doneseno je 28. prosinca 2012.. Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske potpisali su dana 21. prosinca 2010. Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN, 7/11) te je čl. 16. određeno da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikata hrvatskih učitelja i Vlade Republike Hrvatske dana 25. studenog 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio ovog kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim. Kolektivnim ugovorom između istih stranaka iz 2018. (NN, 51/18) unesena je ista odredba koja je i u trenutku tužbe na snazi. Nakon više izmjena i dopuna prvobitnog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. koje se uglavnom odnose na
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
uvjete primjene Sporazuma i na odgodu primjene, konačno tj. nakon 31. prosinca 2013. ispunjeni su svi uvjeti za primjenu Sporazuma.
3. Ističe se i da tuženik pri obračunu plaće ne primjenjuje Sporazum te na taj način isplaćuje tužitelju manju plaću nego što mu pripada. Tuženik ne provodi Sporazum i tužitelju ne obračunava kumulativni dodatak na plaću od 13,7%. Zakonom o radu propisana je obveza poslodavca i radnika da se pridržavaju odredbi navedenog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, a koju obvezu tuženik kao poslodavac nije ispoštovao. Na radnika se nužno primjenjuje pravo koje je za njega povoljnije, odnosno u ovom slučaju Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.. S obzirom na sve gore navedeno, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. studenog 2024. potraživao ukupan iznos od 4.996,99 eur bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uz nadoknadu parničnih troškova.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je pogrešan pravni stav tužitelja da iz dokaza koji su priloženi uz tužbu proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine zahtjeva. Nadalje se navodi i da je pogrešno pravno stajalište tužitelja da se i na njegov radni odnos trebaju primijeniti odredbe čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Tuženik ističe da je sukladno ugovoru o radu tužitelja s tuženikom, sukladno Statutu tuženika, sukladno Uredbi i nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, nedvojbeno kako je tuženik prije svega ustanova socijalne skrbi, a posljedično tome i tužitelj djelatnik u djelatnosti socijalne skrbi. Naime, tuženik ne predstavlja ni osnovnu niti srednju školu, već dom socijalne skrbi sukladno čl. 194. i 195. Zakona o socijalnoj skrbi. Tuženik je osnovan temeljem Zakona o socijalnoj skrbi i njegovo poslovanje spada u nadležnost Ministarstva socijalne skrbi. Sama nesporna činjenica da se tuženik kao ustanova socijalne skrbi, uz ostale djelatnosti socijalne skrbi bavi i djelatnošću odgoja i obrazovanja u sklopu obavljanja socijalne skrbi o štićenicima s posebnim potrebama i sposobnostima ne opravdava stajalište koje je zauzeo tužitelj u tužbi. Iz uvida u registrirane djelatnosti tuženika, očito je da je njegova djelatnost orijentirana na socijalnu skrb, pa je od deset registriranih djelatnosti čak sedam isključivo socijalno, a i ostale se obavljaju sa istim štićenicima koji imaju posebne potrebe i sposobnosti te u sklopu socijalne skrbi o njima. Nedvojbeno se kod tuženika provodi i djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima. Dakle, djelatnici koji rade na poslovima obrazovanja rade s korisnicima koji su uključeni u obrazovanje po primjerenom programu u okviru ustanove socijalne skrbi. Činjenica da tuženik ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja te da je tako propisano i samim Statutom tuženika, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim i Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama pa tako ni za primjenu Sporazuma o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006.. Čak i u slučaju da je tuženik kao poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više (granskih) proširenih kolektivnih ugovora, što u predmetnom slučaju nije, odredbom čl. 203. st. 8. Zakona o radu propisano je da nema obveze za primjenu kumulativno oba kolektivna ugovora, već se primjenjuje onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac. Odredba čl. 203. st. 8 Zakona o radu glasi "Kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.".
5. Također tuženik ističe da je za istaknuti kako je zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi dalo tumačenje, koje je sukladno čl. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi obvezujuće za stranke, a odnosi se upravo na situaciju kada se u ustanovi socijalne skrbi provodi i djelatnost obrazovanja. Povjerenstvo tumači da se Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi primjenjuje bez iznimke, na sve zaposlenike u ustanovama socijalne skrbi, sukladno čl. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Dakle, razvidno je da u ovoj situaciji kada imamo spor o primjeni dva kolektivna ugovora, jedini kolektivni ugovor koji treba primijeniti ostaje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Nadalje, područje sklapanja i primjene tzv. granskog kolektivnog ugovora određuje se sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Nastavno, tuženik inzistira na klasifikaciji djelatnosti prema NKD-u koja je izričito i jasno propisana Zakonom o radu.
6. Također, tuženik navodi da je važno skrenuti pozornost na Ugovor o radu koji je tužitelj kao radnik potpisao sa tuženikom kao poslodavcem na temelju kojeg je zasnovan tužiteljev radni odnos s tuženikom. Ugovorom o radu koji su potpisali tužitelj i tuženik u čl. 8. jasno navodi kako će se radniku tj. tužitelju plaća obračunavati sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti u javnim službama, a u čl. 10. istog Ugovora navodi se da će se osnovna plaća uvećati sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir vrstu radnog mjesta tužitelja i Ugovor o radu temeljem kojeg je zasnovao radni odnos s tuženikom, sa sigurnošću se može utvrditi da se na tužitelja, a u smislu plaće, odnosno koeficijenta i dodataka na osnovnu plaću isključivo primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama – dio koji se odnosi na posebne nazive radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u ustanovama socijalne skrbi. Svi ostali propisi i sporazumi koje je tužitelj u tužbi naveo kao dokaz na čemu temelji svoje potraživanje prema tuženiku ni u kojem slučaju ne odnose se niti se mogu primijeniti na radni odnos između tuženika i tužitelja.
7. Slijedom svega navedenog, tuženik je mišljenja da se Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama nikako i po niti jednom kriteriju ne može primjenjivati pri isplati plaće tužitelju, kojim slijedom se smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i neutemeljen obzirom je isti zaposlenik ustanove socijalne skrbi te se na istog primjenjuju propisi za upravo tu djelatnost, konkretno Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, kojim slijedom je tuženik predlagao odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, s tim da je istaknuo i prigovor zastare.
8. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 8-9, 10-12 spisa), Aneks ugovora o radu (str. 13, 14 spisa), obračunske isprave (str. 15-81 spisa), Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. (str. 82-83 spisa), Obavijest Državnog zavoda za statistiku od 15. prosinca 2022. (str. 120-121 spisa), izvadak iz Statuta tuženika (str. 132-133 spisa) i Tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi od 23. listopada 2018. (str. 134 spis), kao što je
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
također provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković - Centar za financijska vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 25. listopada 2024., str. 376-382 spisa).
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
10. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je provedeno financijsko vještačenje, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.
11. U tom smislu visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Petre Blašković (Centar za financijska vještačenja d.o.o.), iz kojeg proizlazi da bi tužitelju pripadalo pravo na dodatke određene Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, te da razlika između isplaćene plaće i pripadajuće plaće iznosi 4.996,99 eur.
12. Sud je u cijelosti prihvatio citirani nalaz i mišljenje, budući da je isti sastavljen od strane osobe koja raspolaže stručnim znanjima potrebnim za provođenje takvog vještačenja, koje je podudarno i s priloženom dokumentacijom, kod čega niti stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu (navod s ročišta od 18. prosinca 2024.), pri čemu se ukazuje da stoga nije bilo moguće prihvatiti navode tj. pravno stajalište koje je tuženik iznosio tijekom postupka, i koje stajalište sud nije prihvatio.
13. Kako je tužitelj svoj konačni tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom financijskog vještaka, i to u već citiranom podnesku od 20. studenog 2024., te je tim slijedom tužitelju valjalo dosuditi iznos od 4.996,99 eur bruto.
14. Pritom je valjalo prihvatiti stajalište tužitelja, kako je to već prethodno izneseno (navodi iz tužbe), a kako i dodatno pojašnjava (npr. podneskom od 5. srpnja 2024.), da je tuženik javna ustanova koja obavlja djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, pri čemu kod obračuna plaće nije bio uzet u obzir dodatak iz čl. 3. ranije spomenutog Sporazuma (primjenjivo i na tuženika), vezano za Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, koji nije u proširenoj primjeni, u kojem smislu bi tužitelju pripadao utuženi iznos, dok odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-520/2023 od 23. travnja 2024. ne bi bila primjenjiva u konkretnoj pravnoj stvari (u tom smislu i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovnog broja Gž R-1537/2018 od 22. ožujka 2019., u usporedivoj pravnoj stvari, kao i u odluci poslovnog broja Gž R-487/2024 od 3. rujna 2024., kada se posebno ističe da se konkretni slučaj ne odnosi na odredbu čl. 203. st. 8. Zakona o radu, a vezano za proširenu primjenu Kolektivnog ugovora).
15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
16. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u kojem smislu je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.
17. Uz navedeno, za ukazati je da nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja, kojeg je tuženik navodio u odgovoru na tužbu, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 28. srpnja 2023., dok se iznosi dosuđeni tužitelju odnose na razdoblje od listopada 2019. pa nadalje, dakle unutar su zastarnog roka od pet godina, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu.
18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
19. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 26. siječnja 2024., 5. srpnja 2024. i 20. studenog 2024., za svaku radnju po 100 bodova, kao i za podneske od 16. studenog 2023., 1. srpnja 2024. i 22. srpnja 2024., nagrada od po 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 10. srpnja 2024. i 18. prosinca 2024., za svako ročište po 100 bodova, kao i nagrada za pristup na ročište za objavu od 50 bodova, što je ukupno 725 bodova, odnosno 1.450,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (362,50 eur) iznos od 1.812,50 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 250,00 eur, ukupno 2.062,50 eur (u preostalom zatraženom dijelu zahtjev za naknadu parničnih troškova tužitelja nije osnovan), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj u ovoj parnici nije uspio samo u neznatnom dijelu, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
20. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
P r
-
1 0 9 9 /
2 0
2 3 -
2 0
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
