P-501/2018-45

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Novom Zagrebu - Stalna služba u Samoboru

Obrtnička 2

10430 Samobor

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru Hrvatske po sucu tog suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Velimiru Baniću, odvjetniku u Vinkovcima protiv tuženika IB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. ZB, oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Darku Mariću, odvjetniku u Zagrebu radi isplate, nakon usmene, glavne i tajne rasprave, održane i zaključene 20. studenog 2024. u nazočnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika te I-vo tuženika osobno i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu ZPP), 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženi IB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] dužni su solidarno isplatiti tužiteljici ĐB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] za uloženo u njihovu domaćinstvo kuću ukupno 26.264,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. od dana podnošenja tužbe pa do isplate polugodišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za tri postotna poena, pri čemu se za ovo prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i da tuženi naknade tužitelji parnični trošak sa istom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se ĐB OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženicima IB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se daljnji zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.090,33 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je sa I-tuženim bila u braku od 26. veljače 2000. do 2. lipnja 2017. kada je brak razveden presudom ovog suda posl. br. P Ob- 228/2016. Tužiteljica je 16. listopada 2015. napustila bračnu zajednicu, a do toga dana živjela je u domaćinstvu tuženih, te u zajednicu unijela kao miraz određene predmete te uložila posebna sredstva stečena darovanjem mirovine njene pok. Bake UB, koje smatra da su joj tuženici dužni vratiti, sve u iznosu od 271.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su netočni navodi da bi tužiteljica kupila bilo kakvu imovinu od njezine posebne imovine jer takvu imovinu nije imala. Tužiteljica je s I-vo tuženikom živjela u kući I-vo tuženikovih roditelja, a samo je I-vo tuženik radio. Navod tužiteljice da je mirovina njene sada pok. bake UB posebna imovina je neosnovana obzirom da se mirovina ne može darovati jer je osobno pravo. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka tuženik ZB je umro, te je postupak prekinut rješenjem posl.br. P-1066/17 od 19. siječnja 2018., a nastavljen je Rješenjem posl. broj P-1066/2017 od 26. travnja 2018. u odnosu na nasljednicu sada naznačenu II-go tuženu AB, suprugu.

4. Tijekom postupka sud je stanke uputio na mirenje u smislu odredbe čl. 186. d. st.1. ZPP-a no stranke postupak mirenja nisu pokrenule.

5. Tužiteljica je prilikom očevida 20. rujna 2022. povukla zahtjev za iznos ulaganja zamjene krova od 6.636,14 EUR (50.000,00 kn) priznajući da je I-vo tuženik podigao kredit te financirao te troškove.

5.1.Podneskom od 23. veljače 2024.(list 149-151) tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev te traži naknadu za kuhinjski namještaj sa aparatima iznos od 3.584,94 EUR, vrijednost traktora i priključnih alata (roto brana, plug) u iznosu od 3.118,99 EUR, te s osnova ulaganja u kuću iznos od 15.648,05 EUR uvećano za PDV od 25% odnosno 19.560,07 EUR, odnosno sveukupno 26.264,00 EUR.

6. Radi osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u promet po računu za pok. UB (list 5 do 21), zahtjevi za izravnu naplatu (list 32-39), ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 23. srpnja 2013. (lis 36), Izvod prometa po računu za IB (list 38-39), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZB O- 160/2018 (list 44-46),nalaz i mišljenje Ing ekspert d.o.o. od 21. studenog 2022. (list 92-124), saslušana je tužiteljica (list 158-159), I-vo tuženik (list 159-161).

6.1. Na glavnoj raspravi sud je odbio dokaz tuženika za saslušanjem II-go tužene na adresi stanovanja kao neekonomičan, smatrajući da II-go tužiteljica ne bi drugačije izjavila od svog sina I-vo tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Nije sporno da su tužiteljica i I-vo tuženik bivši bračni drugovi, te da su od 26. veljače 2000. do 16. listopada 2015. kada je bračna zajednica prestala, živjeli u kući roditelja I-vo tuženika, ( to II-go tuženice i pok. ZB) sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Sporno je je li tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice u kuću II-go tužene, te u osobni automobil I-vo tuženika, uložila vlastitu imovinu, i u kojem iznosu.

10.Prilikom očevida na licu mjesta dana 20. rujna 2022. te je tužiteljica pokazala (prema njenim tvrdnjama) koji radovi su izvršeni u kući za vrijeme trajanja braka s I-vo tuženikom a financirani njezinom vlastitom imovinom, i to: prozori na kući (stari drveni zamijenjeni su novim PVC) u kuhinji u prizemlju, na I. katu; postavljene keramičke pločice u kuhinji, hodniku i jednoj sobi u prizemlju, na I. katu u hodniku i sobi postavljeni su laminati, a u kupaonici i WC su postavljene zidne i podne keramičke pločice, sanitarije, s pripadajućim armaturama, izgrađena je garaža, prostor za svinjokolju s pušnicom od betonskih blokova, te spremište za kukuruz.

11.Sudski vještak Dario Šerer u nalazu i mišljenju od 21. studenog 2022. utvrdio je da vrijednost opisanih građevinskih radova iznosi 117.900,30 kuna, bez PDV-a.

12.Na nalaz i mišljnje stranke nisu stavile primjedbe.

13. Međutim, tuženici osporavaju da bi bilo kakve radove financirala tužiteljica, jer da iako su opisani građevinski radovi izvršeni za vrijeme trajanja bračne zajednice, isti su financirani sredstvima stečenim u domaćinstvu s roditeljima I-vo tuženika, odnosno II-go tužene i pok. ZB, i to ostvarenih prodajom krupnog blaga, koje su uzgajali, prodajom drva.

14.. Temeljem odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona koji se primjenjuje na konkretan slučaj (Narodne novine br. 162/1998, dalje ObZ-a/98) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

14.1. Temeljem odredbe čl.257.st. 1. ObZ/98 Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina., dok je st. 2., istog članka propisano da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ulaganja u kuću, te kupnju vozila marke BMW u vlasništvu I-vo tuženika, tužiteljica financirala iz svoje vlastite imovine i to mirovine koju joj je poklonila njena sada pok. baka UB koju je "dvorila" odnosno o njoj se brinula ukupno 6 godina. Navodi da je baka došla živjeti u kuću II- go tužene i pok. ZB krajem travnja 2006., te tužiteljica tvrdi da se o njoj brinula sve do njene smrti, kroz period od 6 godina, a zauzvrat joj je baka davala svoju mirovinu u iznosu od 6.000,00 kuna mjesečno.

15.1.Dakle, tužiteljica smatra da je mirovina njene bake njezina vlastita mirovima stečenja darovanjem u smislu odredbe čl. 257. st. 2. ObZ-a.

16. Međutim, pogrešno tužiteljica smatra da je mirovina njene bake UB bila dar pa posljedično tome i vlastita imovina tužiteljice.

16.1.Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se o baki brinula kroz vremenski period od 6 godine, pa da bi takav odnos između tužiteljice i bake sadržajno odgovarao ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Međutim, takav odnos je dvostruko obvezno pravni odnos, a ne jednostrani (kako smatra tužiteljica), dakle s jedne strane pok. UB mirovnom je kao svojom vlastitim imovinom mogla plaćati skrb i njegu koju joj je tužiteljica eventulano pružala. Dakle, između njih stranaka nije u pogledu mirovine moglo biti riječ o darovanju, nego eventulano naknadi za uzdržavanje ( u kom slučaju je primitak s takvog osnova bračna stečevina na koju u jednakom dijelu ima pravo i I-vo tuženik-čl. 253. ObZ-a/98).

18.2. Tu valja napomenuti da u slučaju ugovora o doživotnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja zadržava i raspolaže svojom imovinom sve za života, dok se davatelj uzdržavanja zauzvrat brine i skrbi o primatelju uzdržavaju a nakon smrti dobila određena dobra koja su predmetom takvog ugovora.

18.3. Nesporno je baka tužiteljice živela u zajedničkom domaćinstvu kod tuženika, a tužiteljica je navela da za to baka nije plaćala stanarinu i režije.

18.4. Stoga se bilo kakav novčani iznos koji bi tužiteljica možebitno i dobila od bake, a tužiteljica uložila u kuću, može smatratiti upravo kompenzacijom za neplaćenu stanarinu i režije, obzirom da je UB živjela poslijednjih 6 godina života upravo u kući I-vo tužene.

19. Nije sporno da je pok. UB u periodu od 2. siječnja 2009. do 28. lipnja 2012. primila mirovinu iz Austrije u ukupnom iznosu od 47.862,60 EUR (rubrika priljev), dok je s tog računa u rubnici "odljev" naveden iznos od 48.807,64 EUR, te da je mjesečna mirovina iznosila nešto manje od 1.000,00 EURA što je utvrđeno uvidom u potvrdu prometa po računu Zagrebačke banke od 28. listopada 2015.

20.Međutim, mirovina je bila imovina pok. UB i prije svega ima se smatrati da je utrošena na njezino uzdržavanje odnosno brigu i skrb (hrana, odjeća, lijekovi, briga oko higijene).

21. U tom bi slučaju, svaki eventualni primitak koji je tužiteljica primila s osnove uzdržavanja bake bio bračna stečevina na koji bi i I-vo tuženik imao pravo u smislu odredbe čl. 253. ObZ-a/98.

22.Iz iskaza tužiteljice upravo to i proizlazi odnosno tužiteljica je navela da je skrb i briga oko bake iziskivala materijalne troškove, kupovala se hrana kako za nju tako i za cijelu obitelj, za baku se kuhalo, dok je pelene i lijekove dobivala. Tužiteljica je navela da je kuhala uglavnom svekrva odnosno II-vo tužena. U tom smislu skrb oko UB vodila je i I-vo tužena, a kako se ne može očekivati da bi itko uzdržavanje davao besplatno to se ima smatrati da je UB svojom mirovinom plaćala i stan i režije, hranu, pripremu hrane, nabavu i sl, a sve kako to I- go tuženik u svom iskazu i navodi.

22. Stoga tužiteljica pogrešno smatra da je mirovina njene bake bila dar.

23.Sud svakako dopušta životni i logični pristup darovanja određenih iznosa mirovine kako tužiteljici kao unuci, tako i njenoj djeci (kao praunucima), no takvi iznosi "darova" obzirom na činjenicu da se o UB imala voditi cjelokupna briga zbog njene nepokretnosti ali i činjenice da je dobila dnevni boravak u prizemlju odnosno poseban prostor u kući za stanovanje u kući II-go tužene, nisu mogli biti veliki odnosno s istima se nije moglo graditi.

24.Tužiteljica nije predlagala financijsko vještačenje. No sud jednostavnom računskom operacijom utvrđuje slijedeće, ako je UB imala mirovinu u iznosu od oko 1.000,00 EUR, a za stanovanje, režiju, pripremu, nabavu i trošak hrane, skrbi, odlazilo je oko minimalno 750,00 EUR (prosječna cijena domova za starije nemoćne prema podacima na internetskim stranicama) onda je posve jasno da njezini darovi učinjeni tužiteljici nisu bili ni približno takvi da bi od tih darova tužiteljica išta ulagala u kuću I-vo tužene, a kamoli iznos od 19.560,07 EUR ( s uračunatim PDV od 25% na koji tužiteljica svakako nema pravo).

25.Također, u tom smislu, valja uzeti u obzir da je I-vo tuženik platio troškove pogreba za baku tužiteljice UB, kao i pogreb oca tužiteljice za koje troškove je podigao nenamjenski kredit od 9.000,00 EUR, a sve nakon što je provedena ostavinska rasprava iza oca i bake, dok je tužiteljica naslijedila kuću u [adresa] za koju je trebalo platiti sve režije, jer je bilo nekoliko ovrha u tijeku, obzirom da je pok. otac tužiteljice bilo alkoholičar i ništa nije plaćao.

26.Također, I-vo tuženik je naveo da su on i tužiteljica od 1. razreda osnovne škole čak tri puta tjedno vozili zajedničku kćerku u Klaićevu, potom u Zagrebu, Kukuljevićeva, na vježbe, no da je upravo on plaćao hranu za njih četvero u dane kada su išli u Zagreb, kupovao odjeća za djecu i njih dvoje. Dok je tužiteljica bila na putu, za to vrijeme brigu o baki UB vodila je II-go tužena.

26.1. I-vo tuženik je naveo da za te dane nije radio, te mu je plaća bila umanjena za dane izostanaka, pa je tako sigurno 20.000,00 kuna otišlo na liječenje u tom periodu. Poslije je djevojčica premještena na liječenje u Samobor, kod privatnog logopeda gdje je tretman bio 500,00 kuna. Također djeci je bilo potrebno plaćati izlete i putovanja u školi, išli su na vjenčanja, i sl., sve je to financirao svojom plaćom i kreditima koje je periodično podizao, a nije bilo posjednik bankovne kartice na tužiteljičino ime, ona je raspolagala novcem koji joj je pristizao s osnova bakine mirovine, a neke iznose je i nepripadno podigla. Naveo je da ne zna na što je tužiteljica trošila bakinu mirovinu, pred djelatnicom centra za SS u postupku razvoda navela je da je obilazila "vračare", a također je rekla da je prilikom odlaska iz kuće djeci uzela svo zlato.

27.Također iz iskaza I-vo tuženika proizlazi da je najveći teret brige u kućanstvu i o UB vodila njegova majka II- go tužena, koja je imala sobu u prizemlju pored bakine. Naveo je da su njegovi roditelji imali mirovine, uzgajali su krave, prodavali mlijeko, rušili drva i prodavali. Fizičke poslove u kućanstvu je najviše radio I-vo tuženik, imali su puno zemlje, a tužiteljica uglavnom na zemlji nije radila, držala se kuće. Naveo je da je pok. ZB, otac I-vo tuženika, 2003. dobio zaostatke mirovine u iznosu od 56.000,00 kuna te zaostatke mirovine iz Njemačke, te je otac uglavnom financirao sav materijal i po kući izvedene radove. Plaća I-vo tuženika iznosila je u prosjeku oko 3.500,00 kuna, a kad se dijete liječilo iznosila je 2.500,00 kuna. Tužiteljica, on i djeca uzdržavali su se davanjima njegovih roditelja posebno za djecu, rušio je drva u šumi i prodavao, podizao kredite, a prozori su mijenjali kako se koje tele prodalo. Unutarnje uređenje financirao je pok. ZB, otac I.vo tuženika, kao i gradnju garaže. Naveo je da tužiteljica prvih godina ništa nije radila obzirom da je bila najprije trudna, potom se brinula o maloj djeci, pomagati oko kuće počela je negdje oko 2004./2005., a za trajanje njihove bračne zajednice nije uspio ništa uštedjeti. Za baku su se brinuli svi, baka je bila smještena u prizemlju u dnevnoj sobi, te 6 godina nisu imali dnevni boravak. Tužiteljica i I-vo tuženik također (kao niti UB) nisu njegovim roditeljima plaćali stanarinu, a režije su se financirale iz gospodarstva (prodaja mlijeka, drva, uzgojenih životinja i sl.). Kada je tužiteljica otišla iz bračne zajednice ostalo je 247.000,00 kuna dugova s osnova svih kredita koje je podizao. Od kada je tužiteljica napustila bračnu zajednicu, on brine i financira kćeri koje se sada u dobi od 22 i 24 godine, a tužiteljica ne plaća uzdržavanja pa je u tijeku ovršni postupak, a što je utvrđeno i uvidom u zahtjev za izravnu naplatu podnijet FINI sve temeljem presude Pob-228/2016 od 2. lipnja 2017. radi neplaćanja ispravom određenog iznosa uzdržavanja.

28.Dakle, iz svih okolnosti ne proizlazi da bi tužiteljica uopće imala vlastitu imovinu u vidu novca koji bi uložila u kuću.

29.Tužiteljica traži vrijednost automobila marke BMW navodeći da je automobil kupio I-vo tuženik sredstvima ostvarenim prodajom traktora i poljoprivrednih priključaka koje je tužiteljica nesporno naslijedila od svog. pok. oca. Međutim, ne prilaže dokaz o iznosu kojeg je ostvarila prodajom takve nesporno vlastite imovine.

29.1.No međutim, I-vo tuženik je naveo da je upravo tužiteljica naslijedila traktor, ali je isti i prodala, to je bio vrlo loš traktor, a priključci za traktor prastari i neuporabljivi. Naveo je da on ima tri traktora te mu ovaj nije bio potreban.

30. Uvidom u ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 23. srpnja 2013. vidljivo je da je I-vo tuženik od FB kupio osobni automobil marke BMW god. proizvodnje 2023. za iznos od 22.000,00 kn, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Petra Barbarića iz Pisarovine broj OV:565/13 dana 23. srpnja 2013., dok je iz izvoda prometa po račun Erste&Steirmarkishe bank d.d. od 17. siječnja 2018. izdanog za razdoblje od 13.4.2012. do 17.1.2018. razvidno da je I-vo tuženik podigao kredit kod navedene banke u iznosu od 51.989,29 kuna koji iznos je prikazan na izvodu u lipnju 2013., a da je 8. srpnja 2013. podigao iznos od 30.000,00 kn, što odgovara navodima da je za kupnju automobila podigao kredit.

31. Stoga, nema nikakvih dokaza koji bi upućivali na zaključak da bi tužiteljica od prodaje vlastite imovine (stečene nasljeđivanjem) odnosno traktora i priključaka ostvarila novčana sredstva kojim bi se financirala kupnja osobnog automobila.

31.1.Suprotno tome, ista nije dostavila nikakav dokaz o iznosu kojeg je polučila iz prodaje tog traktora, dok I-vo tuženik argumentirano dokazuje da je automobil stekao putem kredita.

32.Također, tužiteljica traži povrat vrijednosti kuhinje i aparata koje je dobila za miraz prilikom udaje (što nije sporno), te navodi da s te osnove potražuje iznos od 3.584,94 EUR kao protuvrijednost za kuhinju koja se i danas nalazi u kući II-go tužene. Međutim, jednostavno računskom operacijom sud utvrđuje da je takva kuhinja (čak da je i njena nabavna vrijednost iznosila 3.584,94 EUR) u trenutku podnošenja tužbe bila stara 18 godina, dok amortizacija na namještaj prema opće poznatim podacima, iznosi 25% godišnje.No da se uzme u obzir amortizacija i od 10% dakle više od dvostrukom manja, proizlazi da takva stvar u trenutku podnošenja tužbe više nije imala realnu vrijednost. Stoga cijena kuhinje prilikom unosa u bračnu zajednicu 2000. (pod pretpostavkom da je točna tvrdnja tužiteljice o njenoj vrijednosti) nije relevantna obzirom da već u trenutku podnošenja tužbe (2017) kuhnija nije uopće imala tržišnu vrijednost.

33.Tužiteljica je tražila stečeno bez osnove temeljem odredbom čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO-a) koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

34 Ovim postupkom nije utvrđeno da bi tužiteljica uložila vlastita sredstva da bi joj se priznao povrat s osnova stečenog bez osnove. Naime, mirovina njene pok. banke nije vlastita imovina a tužiteljica nije postavljala zahtjev s osnova bračne stečevine.

34.1. Također tužiteljica nije dokazala u smislu stjecanja bez osnove da je na njenoj strani došlo do umanjenja imovine odnosno da postoji uzročna veza između povećanja imovine oboje tuženika i umanjenja imovine s njene strane, odnosno da su tuženici stekli nešto bez osnove.

35. Stoga temeljem svega navedenog, proizlazi da tužiteljica nije dokazala da bi vlastitim sredstiva financirala radove u kući II-go tužene u iznosu od 19.560,07 EUR ( s uračunatim PDV-om od 25%), da bi imala pravo na povrat vrijednosti kuhinjskog namještaja sa aparatima u iznosu od 3.584,94 EUR, te da bi za vrijednost traktora i priključnih alata (roto brana, plug) kojeg je nesporno naslijedila (te je to bila njezina vlastita imovina) I-tuženi kupio osobni automobil marke BMW i to u vrijednosti od 3.118,99 EUR, jer to ničim nije dokazala.

35.1. Dakle, valjalo je cjelokupni tužbeni zahtjev za iznos od 26.264,00 EUR odbiti u cijelosti, te odlučiti kao u izreci,točka I.

36.Tuženicima zastupanima po odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT) i čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada pravo na nagradu, za zastupanje dvije osobe tbr. 36, i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 550 bodova, (Tbr. 7. t. 1. OT), pristup ročištu dana 17.1.2019., 17.4.2019., 9.01.2020., 15.09.2020., 5.7.2023. za svako iznos od 550 bodova (Tbr. 9.t.1.OT), za ročište održano 20.11.2024. iznos od 275 bodova (smanjen tužbeni zahtjev), sastav podneska od 25. rujna 2018. iznos od 50 bodova, ukupno 3625 bodova pomnoženo sa 2,00 EUR odnosno 7.250,00 EUR, uvećano za PDV od 25% 1.812,50 EUR, ukupno 9.062,50 EUR.

36.1.Odluka o kamati na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27.a. Ovršnog zakona i čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a a teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka II.

37. Tuženici nemaju pravo na zatraženi trošak pristupa ročištu 15. travnja 2021. od 550 bodova je na isto nije pristupio pun. tuženika, niti za pristup ročištu 5. srpnja 2023. od 550 bodova jer isto nije održano, ukupno 1100 bodova, uvećano za PDV od 25% na ovaj iznos od 275,00 EUR ukupno 1.375,00 EUR, te sudsku pristojbu na odgovor na tužbu od 406,14 EUR i presudu od 309,19 EUR, jer tuženici nisu obvezici plaćanja ovih pristojbi, odnosno sveukupno 2.090,33 EUR, te je temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a odlučeno kao u izreci presude, točka III. U Samoboru, 29. siječnja 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se predaje ovom sudu a o istoj odlučuje Županijski sud.