K-59/2022-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Katarini Peršen, uz sudjelovanje zapisničara Maje Šarić, u kaznenom postupku protiv optuženog ĆV, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO-a u Splitu broj KO-DO-4788/2020 od 21. listopada 2020. nakon javno provedene rasprave 15. studenoga 2024., 27. siječnja 2025. i 29. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o

Optuženik ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i D rođene E, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, frizer, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od 210 EUR-a, razveden, otac dvoje mldb.djece, pismen sa završenom srednjom školom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

što je 14. rujna 2020. oko 15,20 sati na području Kaštela, u nakani da kod svoje bivše supruge DV izazove osjećaj straha, sa svog mobilnog telefona pozivnog broja: [broj telefona] uputio imenovanoj SMS poruku na njezin mobitel pozivnog broja: [broj telefona] sadržaja: "Još jedan put budeš li govorila u ime diteta stući ću ti lubanju o zid pa nek onda idem u zatvor, kurac me boli" te je u više navrata tražio od nje da povuče kaznenu prijavu ili će je ubiti te da će ubiti prvo nju pa sebe,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19).

II. Stoga se optuženiku EV na temelju čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

III. Potom se optuženiku EV na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

na način da se optuženoj izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 I 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08), dužan je optuženik ĆV naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 150,00 EUR-a (sto pedeset eura) na ime paušalne svote.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem KO-DO-4788/2020 od 21. listopada 2020. protiv optuženika ĆV, a zbog kaznenog dijela navedenog u uvodu presude.

2. Rasprava je 15. studenoga 2024. započela iznova zbog odgode koja je trajala dulje od tri mjeseca. (čl. 407. st. 3. ZKP/08).

3. Optuženik se očitovao na raspravi 15. studenoga 2024. kada je naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

4. Na raspravi 15. studenoga 2024. ispitana je svjedok-oštećena DV.

5. U nastavku dokaznog postupka pregledane i pročitane su: zapisnik o ispitivanju svjedokinje-žrtve-oštećenice DV sastavljen u ODO-u u Splitu dana 16. listopada 2020. (list 62-63 spisa), preslike SMS poruka upućenih od strane AV s mobitela br. [broj telefona] na mobitel DV pozivnog broja [broj telefona] od 14. rujna 2020. ( list 11-15 spisa).

6. Prije iznošenja obrane optuženika sud je pregledao izvadak iz kaznene evidencije prema kojem optuženik nije kazneno osuđivan.

7. Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio svoju obranu kada je naveo kako nije kriv. U to vrijeme da je imao problema u komunikaciji sa svojom bivšom suprugom a vezano uz viđanje djeteta kao i svega i svačega. Njegova bivša supruga da je u to vrijeme govorila djetetu protiv njega, sve kako bi mu naudila, a o čemu da se već vodio kazneni postupak. U to vrijeme je bio ljut i možda je nešto bivšoj supruzi rekao u afektu, ali da joj nije prijetio. Bivša supruga da se nalazila sa njim dva tri dana nakon tih poruka tako da smatra da nije bila u strahu jer se ne bi našla s njim. Bivšoj supruzi nije prijetio riječima koje mu se stavljaju na teret optužnicom, već da je samo želio imati normalan odnos sa bivšom suprugom zbog djeteta.

7.1. Odgovarajući na upit branitelja optuženik navodi kako je točno da je bivšoj supruzi poslao sms poruku sadržaja kako se navodi u optužnici a sve zbog toga što je bio revoltiran ponašanjem svoje bivše supruge, sve se desilo iza jednog događaja kada je dijete zadobilo opekline a dijete nije odvedeno u doktora jer je njegova bivša supruga rekla da mu doktor ne treba a sutradan da je dijete odvela u policijsku postaju gdje je govorila djetetu da je on pedofil.

7.2. Optuženik navodi da je bio svjestan sadržaja poruke koju je poslao bivšoj supruzi, ponovno ističe da je poruku poslao u ljutnji. Nije od bivše supruge u više navrata tražio da povuče kaznenu prijavu. Nije nikada ozbiljno pomislio da bi učinio nešto što bih rekao u ljutnji. Smatra da se njegova bivša supruga nije prepala niti se mogla prepasti jer je policijski službenik. Zdravstveno stanje mu je loše jer je operirao srce, imam invalidsku mirovinu u visini od 262 Eur te skrbi o dvoje mldb djece, tako da plaća alimentaciju za oboje djece. Uzdržava se uz pomoć obitelji.

7.3. Pregledan i pročitana je zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika AV s DVD snimkom od 29. rujna 2020. (list 50-54 spisa) kada je osporio da bi svojoj bivšoj supruzi napisao poruku prijetećeg sadržaja. Poruku je uputio sa mobitela broja kako se navodi na mobitel DV pozivnog broja kako je i navedeno, osporava ozbiljnost upućenih prijetnji. Bio je revoltiran ponašanjem bivše supruge, smatra je konfliktnom osobom. Žao mu je zbog upućene poruke ali bivšoj supruzi da ne želi ništa nažao učiniti niti ju je ikada fizički napadao. Njegovo viđenje je da bivša supruga manipulira njihovim djetetom i to je povod za pisanje poruke, bilo je u afektu i nije mislio ništa ozbiljno. Brak su sklopili 2013. rastali se nakon nekoliko mjeseci. Žrtva je pol.službenica i da ga stalno prijavljuje. S djetetom da ima odličan odnos. Žrtva ga se ne boji jer ga je viđala i nakon upućene poruke a s njom da komunicira jako loše jedino telefonski oko viđanja djeteta.

8. Cijeneći sve izvedene dokaze i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i sve dokaze u jedinstvenoj cjelini ovaj sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je to i navedeno u izreci ove presude.

9. Budući se optuženik očitovao kako se ne smatra krivim za počinjenje utuženog kaznenog djela, te ju u svojoj obrani na raspravi kao i prethodno ispitan negirao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, sud je krenuo od iznošenja nespornih činjenica. Iznoseći obranu optuženik nije osporio da je žrtvi napisao poruku sadržaja kako je i navedeno u optužnici ali je osporio ozbiljnost prijetnji navodeći kako je takvu poruku poslao u ljutnji a žrtva, bivša supruga da se nije prepala niti da se mogla prepasti jer da je pol.službenik. Osporio je da bi od žrtve u više navrata tražio da povuče kaznenu prijavu ili da će je ubiti te da će ubiti prvo nju pa sebe.

9.1. Vezano za kazneno djelo prijetnje nije sporna činjenica da je optuženik svojoj bivšoj supruzi DV sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] uputio imenovanoj SMS poruku na njezin mobitel pozivnog broja: [broj telefona] sadržaja: "Još jedan put budeš li govorila u ime diteta stući ću ti lubanju o zid pa nek onda idem u zatvor, kurac me boli",što proizlazi iz iskaza oštećene DV, preslika SMS poruka koje je optuženik s mobitela broj [broj telefona] uputio oštećenoj na njezin broj mobitela [broj telefona].

9.2. Ono što je bilo sporno i što je trebalo utvrditi jest je li optuženik od žrtve u više navrata tražio da povuče kaznenu prijavu ili da će je ubiti te da će ubiti prvo nju pa sebe i je li optuženik uputio prijetnje koje mu se stavljaju na teret, svojoj bivšoj supruzi DV u nakani da kod nje izazove osjećaj straha.

10. Tijekom postupka ispitana je oštećenica DV. Na raspravi održanoj 15. studenoga 2024. je navela kako je sada u korektnim odnosima s optuženikom te kako nije zainteresirana za kazneni progon. U to vrijeme je bio u tijeku razvod te postupak vezan za skrbništvo i alimentaciju te da je optuženi reagirao na takav način. Što se tiče načina komunikacije optuženika u to vrijeme da ga tada nije mogla prepoznati. S njene strane da nije bilo vulgarnih poruka a s optuženikove da jest i da se na takve poruke ne može naviknuti. Postupaka da je još bilo i neke kaznene prijave da su odbačene a neke da nisu. U odnosu na zdravstveno stanje optuženika navela je kako joj je poznato da optuženik ima problema sa srcem i da je bio na operaciji srca. Poznato joj je da optuženik ima mirovinu i da prodaje vlastite proizvode, a u ovom periodu da je njena majka predavala dijete optuženom. U to vrijeme kada se sve ovo dešavalo da je njegov način komunikacije shvatila ozbiljnim jer da to nije bila osoba koju je upoznala. Poruke da je shvatila ozbiljno i nakon tih poruka da je osjetila strah. Svjedokinja je navela da ne zna obzirom na protek vremena kada bi poslala prvu sljedeću poruku, ne može se sjetiti je li se nakon ovih prijetnji viđala s optuženikom ali da se sjeća da je optuženiku bila određena zabrana prilaska njoj.

11. Prijedlog obrane za predočenjem poruka prema kojim je svjedokinja – oštećena nakon nekoliko dana od upućene prijetnje upućivala poruke optuženika je odbijen kao suvišan. Naime, sud je imao u vidu iskaz oštećene svjedokinje kao i podatke u spisu prema kojim su u spornom razdoblju, optuženik i oštećena kao roditelji malodobnog djeteta uređivali odnose u svezi susreta i druženja s malodobnim djetetom, a priložena pisana komunikacija se odnosi upravo na njihovu komunikaciju u pogledu djeteta.

12. Oštećena je na raspravi potvrdila da je prilikom davanja ranijeg iskaza iskazivala istinito te je na raspravi (list 177-178 spisa) ostala u cijelosti kod svog ranijeg iskaza koji je dala pred ODO-om u Splitu 16. listopada 2020. osim što sada više nije zainteresirana za kazneni progon jer da želi da se postupak što prije okonča. Oštećena – žrtva DV je potvrdila kako joj je bivši suprug ĆV **.**.2020. prijetio na način da joj je poslao SMS poruku s broja: [broj telefona] na njezin mobitel. Poruka je imala sadržaj: "Još jedan put budeš li govorila u ime diteta stući ću ti lubanju o zid pa nek onda idem u zatvor, kurac me boli". Isto tako, optuženik je od nje tražio povlačenje kaznenih prijava u odnosu na njega. Tražio je od DV da ne inicira kaznene postupke jer će ubiti prvo nju, a potom i sebe. Sve je to kod DV izazvalo uznemirenost i strah pa je odlučila podnijeti prijavu.

13. Sud ne poklanja vjeru obrani optuženika kada negira ozbiljnost prijetnji, kada navodi da je bilo u ljutnji i smatra takvu obranu neuvjerljivom, nelogičnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti, posebno kada isti priznaje kako je doista poslao žrtvi sa svog mobilnog telefona pozivnog broja: [broj telefona] SMS poruku na mobitel žrtve pozivnog broja: [broj telefona] sadržaja: "Još jedan put budeš li govorila u ime diteta stući ću ti lubanju o zid pa nek onda idem u zatvor, kurac me boli". Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu žrtve DV kako u odnosu na ozbiljnost prijetnji upućenih porukom tako i u dijelu iskaza žrtve kada navodi da je optuženik u više navrata tražio od nje da povuče kaznenu prijavu ili će je ubiti te da će ubiti prvo nju pa sebe. Oštećena je dosljedna u svom iskazivanju, vidljivo je da iste nema nikakvog interesa neosnovano i neistinito teretiti optuženika, posebice što ista sada navodi kako nije zainteresirana za kazneni progon optuženika i da su se odnosi s optuženikom korigirali to tim više nema razloga lažno teretiti optuženika. Iskaz oštećene je potkrijepljen i drugim izvedenim dokazima posebice preslikom SMS poruka (list 11-15 spisa). Stoga je sud zaključio da je optuženik doista postupio i obratio se svojoj bivšoj supruzi DV upravo na način kako mu se to i stavlja na teret.

14. Nakon svih prethodno iznesenih utvrđenja trebalo je utvrditi krivnju optuženika. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 je od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će ga se usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti bivšoj supruzi DV. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti. Odnosi između njega i žrtve, bivše supruge su evidentno već bili ozbiljno narušeni zbog neraščišćenih odnosi vezano uz njihov brak. Razumljivo i logično je da je žrtva bila zastrašena postupkom optuženika kod činjenice da je navedena poruka, upućene riječi bile posljedica dugotrajne konfliktnih odnosa između optuženika i žrtve, čiji uzrok je prvenstveno sustavno neprimjereno, agresivno i krajnje neugodno ponašanje optuženika prema žrtvi što je u konačnici i rezultiralo podnošenjem kaznene prijave. S obzirom na takve okolnosti sud je zaključio da radnja kao i riječi koje izgovara optuženik inkriminirane prigode u objektivnom smislu predstavlja naročito ozbiljnu prijetnju. Naime, riječi koje optuženik izgovara i kontekst cijelog događaja upućuju da optuženik ovakvom radnjom kojom najavljuje napad na život žrtve želi pronaći djelotvoran način ustrašivanja žrtve. Tako izrečene riječi, posebice u datim okolnostima, predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju, koja je objektivno prikladna da u žrtve (a i svake razborite osobe) izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti zbog straha od napada na svoj život, dakle djeluju ozbiljno. Doista je nebitno je li optuženik bio istinski spreman ostvariti ono čime prijeti, a isto tako i jesu li kod žrtve tako izrečene riječi izazvale osjećaj straha i ugroženosti. Naime, prema zakonskom tekstu i ne traži se nastupanje takvih posljedica izazvanih ponašanjem optuženika već je dovoljno da je prijetnja po objektivnim kriterijima bila ozbiljna, stoga je iz činjeničnog opisa ispušteno što je kod DV izazvalo osjećaj straha za njezin život.

15. Dakle, u postupku je utvrđeno da je optuženik izrekao riječi, koje mu se stavljaju na teret i da to predstavlja ozbiljnu prijetnju usmrćenjem upućene bivšoj supruzi DV. Optuženik žrtvi upućuje riječi kako se tereti i sud je zaključio da je svjestan što govori i radi i svjestan je da je to upućeno bivšoj supruzi DV. Žrtva je optuženikova bivša supruga, a to u postupku nije ni sporno. Stoga, optuženik je opisanim ponašanjem iz izreke kada je prijetio da će usmrtiti bivšu suprugu DV dakle bliskoj osobi, ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

16. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Optuženik je bio svjestan što govori i koje radnje poduzima prema bivšoj supruzi. Optuženik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje prema drugome protupravno. Ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Sud je zaključio da je optuženik baš takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo baš kako je opisano u izreci. Ubrojivost optuženika nije bila osporena.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

17. Odlučujući o sankciji koja bi bila odgovarajuća kaznenopravnoj odgovornosti i ličnosti optuženika, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima. Za procjenu stupnja krivnje odlučan je opseg i doseg namjere (izravna namjera I. ili II. stupnja ili neizravna namjera), stupanj ubrojivosti (puna ubrojivost ili smanjena ubrojivost u određenom opsegu) te svijest o protupravnosti. Optuženik je postupao pri počinjenju djela s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.), svjestan je protupravnosti.

18. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bio je prouzročiti znatnu neugodu kod žrtve kako bi djelovao na njegovu volju. Optuženik je kazneno neosuđivana osoba. Žrtva je navela kako su se nakon ovog događaja odnosi s optuženikom korigirali te da stoga nije zainteresirana za kazneni progon optuženika.

19. Sve navedeno su okolnosti, koje je sud razmatrao pri odmjeravanju kazne. S obzirom na sve navedene okolnosti, u konkretnoj je situaciji nužno reagirati kaznom koja će optuženika, a i sve ostale, upozoriti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje njihovih počinitelja pravedno. Kazna mora biti takva da utječe na optuženika, a i na sve ostale da ne čine kaznena djela. Sud je stoga izrekao kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uvjetno, zaključivši da je upravo kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci uvjetno primjerena navedenim okolnostima i ličnosti optuženika.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

20. Na temelju odredbe članka 56. KZ/11 optuženom je izrečena uvjetna osuda s time da mu se prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. 21. Sud je kod donošenja ove odluke imao u vidu sve naprijed navedene okolnosti, posebice činjenicu da optuženik nije kazneno osuđivan, kao i činjenicu da je žrtva iskazala da su se nakon ovog događaja odnosi s optuženikom korigirali slijedom čega više nije zainteresirana za kazneni progon optuženika, te je mišljenja da će se na ovaj način izricanjem uvjetne osude ostvariti kako specijalna tako i generalna prevencija.

22. Ovako izrečena kazna može u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika, a i na sve ostale da više ne čine kaznena djela, da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Uvjetna kazna zatvora predstavlja dostatan moralni prijekor koji se izriče počinitelju za zlo koje je on počinjenjem djela nanio društvu.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

23. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog posutpka, kao i imovinske prilike optuženika koje su takve da će optuženik moći podmiriti troškove postupka. Stoga je na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo optuženiku EV naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu 150,00 EUR-a (stopedeseteura) na ime paušalne svote.

24. Kod donošenja odluke o visini sud je vodio računa o duljini trajanja ovog postupka, složenosti, kao i činjenici da je optuženik radno sposobna osoba, smatrajući da troškove može naknaditi bez opasnosti po svoju egzistenciju i egzistenciju svoje obitelji.

U Splitu 29. siječnja 2025.

S U D A C

Katarina Peršen

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Split,

- optuženiku ĐV,

- branitelju Hrvoju Krišti, odvj. u Splitu,

- žrtvi-oštećeniku DV,

- u spis.