Poslovni broj: P-4154/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz rada zastupa punomoćnica ČM, dipl. iur. iz [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega iz rada zastupa punomoćnica JM, mag. iur. iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 15.658,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana."

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica istoga ČMI teško tjelesno ozlijeđena u prometnoj nezgodi od 14.7.1993., a koju nezgodu je skrivio EM upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, koji je ujedno i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne nezgode. Radi posljedica tog štetnog događaja tužitelj je spomenutoj osiguranici rješenjem od 25.11.1997. br. 902282 priznao pravo na invalidsku mirovinu. Po toj osnovi tužitelj je osiguranici isplaćivao mirovinu pa je tako za razdoblje od 1.7.2021. do 31.3.2024. isplatio ukupno iznos od 15.658,37 EUR, a koji iznos za tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja štetu. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a koji zahtjev je tuženik otklonio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata gornjeg iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 8.5.2024. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu zahtjeva tužitelja. Smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a kako je mirovina koju tužitelj isplaćuje posljedica povrede na radu, to ne postoji eventualna razlika između mirovina koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev tužitelja od 15.4.2024. dopis tuženika od 8.5.2024., obračun izvršenih isplata, prijavu o povredi na radu od 14.7.1993., policijski zapisnik o uviđaju od 14.7.1993., presudu Općinskog suda u Ivanić Gradu od 16.12.1993. br. K-145/93, rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 25.11.1997. br. IN-902282 s nalazom i mišljenjem invalidske komisije.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka očito nije sporno da je osiguranica tužitelja ČMI stradala u prometnoj nezgodi od 14.7.1993., a koju prometnu nezgodu je skrivio EM upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika zbog čega je i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Ivanić Gradu od 16.12.1993. br. K-145/93 proglašen krivim za izazivanje te nezgode.

7. Iz dostavljenog rješenja Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 25.11.1997. br. IN-902282 utvrđeno je da je istim spomenutoj osiguranici tužitelja kod koje je zbog povrede na radu (naznačena prometna nezgoda koja je i bila prijavljena kao povreda na radu) nastao gubitak sposobnosti za rad, priznato počev od 15.4.1997. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od tadašnjih 1.111,26 kn mjesečno. Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem osiguranici ČMI vršio isplate invalidske mirovine pa joj je tako za razdoblje od 1.7.2021. do 31.3.2024. ukupno isplatio iznos od 15.658,37 EUR (po razdobljima od 1.7.2021. do 31.12.2021. iznos od 2.551,34 EUR, od 1.1.2022. do 30.6.2022. iznos od 2.608,41 EUR), od 1.7.2022. do 31.12.2022. iznos od 2.769,63 EUR, od 1.1.2023. do 30.6.2023. iznos od 2.918,52 EUR, od 1.7.2023. do 31.12.2023. iznos od 3.163,08 EUR te od 1.1.2024. do 31.3.2024. iznos od 1.647,39 EUR), a koji iznos tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a tuženik je nakon primitka istoga dopisom od 8.4.2024. otklonio takav zahtjev.

7. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

8. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP- a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Kako je u konkretnom slučaju osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (štetnog događaja) te tužitelj upravo po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a budući da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time u cijelosti ukazuje neosnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku