Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZUBAK GRUPA d.o.o., Velika Gorica, kao pravne osobe, i TO, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 27. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 15/13., 108/13., 115/16. i 121/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika ZUBAK GRUPA d.o.o., Velika Gorica, kao pravne osobe, i TO, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Neven Balenović iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, od 3. lipnja 2024., Klasa: 413-01/22-26/1376, Ur.broj: 513-02-3002/9-23-10, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZUBAK GRUPA d.o.o., Velika Gorica, kao pravne osobe, i TO, kao odgovorne osobe, i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju.
II Okrivljenici ZUBAK GRUPA d.o.o., Velika Gorica, kao pravna osoba, i TO, kao odgovorna osoba, dužni su platiti troškove prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od po 30 eura (trideset eura) u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i,
uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: ZUBAK GRUPA d.o.o., Velika Gorica, kao pravna osoba, u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetsto eura), a TO, kao odgovorna osoba, u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), zbog prekršaja iz članka 27. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, činjenično opisanog u izreci rješenja.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani na naknadu troškova
prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.
3. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenici ZUBAK GRUPA d.o.o.,
Velika Gorica, kao pravna osoba, i TO, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovima prekršajnog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, navodeći u bitnome da iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi iz kojeg je razloga primijenjena odredba članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona, tj. kako se svi događaji (koji su nepovezani) mogu tumačiti kao jedinstvena cjelina. Smatraju stoga da je i sama odluka o prekršajnopravnim sankcijama pogrešna, odnosno da je s obzirom na stvarno stanje spisa rješenjem o prekršaju nepravilno odmjerena kazna imajući u vidu činjenično stanje spisa. Ističu i da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prekršajnog progona.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, temeljem provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, odnosno svih provedenih dokaza na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, odnosno prekršaja iz članka 27. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila.
8. Dakle, za odluku o krivnji okrivljenika prvostupanjsko tijelo državne uprave je dalo valjane i dostatne razloge, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje takvih činjenica i okolnosti koje bi mogle dovesti do drugačije ocjene provedenih dokaza, odnosno koje bi mogle biti osnova za ekskulpaciju okrivljenika od prekršajne odgovornosti, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici bili dužni platiti posebni porez na motorna vozila za osobna vozila, nova motorna vozila, homologacijske kategorije M1, koja su im kao takva bila isporučena i namijenjena za prijevoz osoba, u roku od 15. dana u tekućem mjesecu za prethodni kalendarski mjesec, kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, a sve sukladno odredbi članka 9. stavka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, čime su počinili prekršaj kažnjiv po članku 27. točka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Navedenim člankom propisano je da „prekršaj čini pravna i odgovorna osoba proizvođača, trgovca ili trgovca rabljenim motornim vozilima: ako isporuči drugoj osobi motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez prije izdavanja računa ili bez izdavanja računa ili takovo motorno vozilo uporabi za svoje potrebe (članak 8. stavak 2. točka 1.)“. Člankom 8. stavak 2. točka 1. navedenog Zakona propisano je da „kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje: kad proizvođač, trgovac ili trgovac rabljenim motornim vozilima isporuči drugoj osobi motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisani način obračunat ili plaćen posebni porez prije izdavanja računa ili bez izdavanja računa ili takvo motorno vozilo uporabi za svoje potrebe.
9. Dakle, u konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da su okrivljenici isporučili drugoj osobi motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisani način obračunat ili plaćen posebni porez prije izdavanja računa ili bez izdavanja računa, jer su motorna vozila po tvorničkoj homologaciji deklarirana kao M1 vozila s dva reda sjedala i kao takva prodana u Republiku Hrvatsku. Dakle, s obzirom da je utvrđeno da su vozila uvezena kao osobna motorna vozila s četiri sjedala, dva reda sjedala, nisu bili ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, jer su okrivljenici prije prodaje prenamijenili vozila iz kategorije osobno motorno vozilo u dostavna motorna vozila. Stoga su okrivljenici pogrešnog uvjerenja da su izvršili prenamjenu vozila prije nego što je nastala obveza plaćanja posebnog poreza.
10. Također, ispitujući nadalje pobijano rješenje po službenoj dužnosti, te razmatrajući navode žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da, suprotno tvrdnji žalitelja, u postupku nije nastupila zastara vođenja prekršajnog postupka u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, dok je u odredbi članka 14.c Prekršajnog zakona propisano da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja. Naime, s obzirom da se u ovom predmetu radi o produljenom prekršaju kada se zastara računa prema zadnjem danu radnje, konkretno zastara se računa od 20. travnja 2021., pa kako od tog dana nisu prošle četiri godine, to zastara vođenja postupka u ovom predmetu nije nastupila. Isto tako, suprotno navodima žalitelja, osnovano je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak primijenilo odredbu članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona koji propisuje da je produljeni prekršaj počinjen kad je počinitelj počinio više istih ili istovrsnih prekršaja koja s obzirom na način počinjenja prekršaja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu, jer se u konkretnom slučaju radi o više istih prekršaja s obzirom na predmete i način počinjenja prekršaja, a koje prekršaje su okrivljenici počinili u vremenskom periodu koji ih povezuje u jedinstvenu cjelinu.
11. Slijedom navedenog, dakle, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj. Stoga, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u provedenom prekršajnom postupku u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje, provelo sve dokaze temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanim, da je shodno tome pravilno primijenilo materijalno pravo i u obrazloženju pobijanog rješenja za odluku o krivnji okrivljenika dalo valjane i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
12. Nadalje, nema povrede zakona na štetu žalitelja ni u dijelu izrečene
novčane kazne. Prilikom odlučivanja o visini novčane kazne okrivljenicima prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je uzelo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, a naročito težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i način izvršenja prekršaja, cijeneći olakotnim da su se okrivljenici odazivali na pozive za raspravu i da nisu dosad kažnjavani za prekršaj, a otegotnim iznos posebnog poreza kojeg su okrivljenici trebali platiti i za koji iznos je mogao biti oštećen državni proračun, a okrivljenici su ga platiti tek po donošenju poreznih rješenja po službenoj dužnosti, pa im je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izreklo novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj. Stoga, ovaj sud smatra da su izrečene novčane kazne primjerene počinjenom prekršaju i stupnju odgovornosti okrivljenika, pa se ne nalaze zakonske osnove za daljnjim ublažavanjem novčanih kazni.
13. Također, ni izricanje mjere upozorenja-opomene, u konkretnom slučaju,
temeljem članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, nije dopušteno.
14. Odluka o troškovima postupka je pravilna i donesena je u skladu s
postojećim propisima.
15. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna
odgovornost okrivljenika, to su, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki, u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.
16. Zbog izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
17. Ova presuda je pravomoćna.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Sanja Gospočić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, Vijeće za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
