Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5468/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ARENA PEKARA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AV, koje brani Sandra Vanjak, odvjetnica iz Pule, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe ARENA PEKARA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AV, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje 02/V, KLASA: 413-01/21-26/1394, URBROJ: 513-02-6051/1-23-13 od 9. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe ARENA PEKARA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AV i potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22,), okrivljenici pravna osoba ARENA PEKARA d.o.o. i odgovorna osoba HV dužni su naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za koji je na temelju istog propisa primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi ARENA PEKARA d.o.o. izrečena novčana kazna u iznosu od 1.065,00 eura / 8.024,24 kuna, te okrivljenoj odgovornoj osobi 240,00 eura / 1.808,28 kuna.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura / 105,48 kuna, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem braniteljice podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. U žalbi žalitelji u bitnome navode kako ustraju kod navoda da se zapisnik mora voditi uredno, a obzirom da u konkretnom slučaju isti nije bio sastavljen zakonito i pravilno (navedeno je da je sastavljen dana 9. prosinca 2020.) na njemu se, prije potrebnog ispravka, nije moglo temeljiti daljnje postupanje protiv okrivljenika niti donositi odluka o njihovoj prekršajnoj odgovornosti. Ispitana u svojstvu osumnjičenika odgovorna osoba je službenicima izjavila kako se sporni višak u blagajni u iznosu od 7,00 kuna zatekao zbog zabune radnika na prodajnom pultu, a kako je u razmaku od samo jedne minute u poslovnom prostoru u dva navrata kupljen gotovo isti proizvod jednake cijene, do zabune je doista opravdano i moglo doći pa nije jasno zbog čega to, najprije ovlašteni tužitelj, potom nadležno tijelo, nije ni u kom smislu uvažilo prilikom donošenja sporne odluke. Kako se radilo o računu na iznos od tek 7,00 kuna / 0,93 EUR, u pravnom smislu doista bagatelni, žalitelji se opetovano pozivaju na načelo oportuniteta i odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona o beznačajnom prekršaju. Da se s ocjenom okrivljenika iz obrane slaže i nadležno tijelo, ponajviše proizlazi iz okolnosti što je u točki III istog rješenja, riješeno kako se taj iznos ima vratiti okrivljenoj pravnoj osobi. Izreka uslijed opisanog proturječi samoj sebi, a i obrazloženje odluke je u ovom dijelu proturječno izreci zbog toga što nadležno tijelo navodi kako „ne postoji zakonska osnova za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 7,00 kuna.“

5. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u nastavku: ovaj Sud) utvrdio je da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Razmatrajući dalje žalbu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalitelja kojima osporavaju pravilnost činjeničnog utvrđenja nisu osnovani. Ovo stoga što je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno označilo prekršaj koji su počinili okrivljenici. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je na raspravi 9. svibnja 2023. pročitalo pisanu obranu okrivljenih, a potom provelo dokazni postupak tijekom kojeg je izvršilo uvid i pročitalo materijalnu dokumentaciju spisa, kojem izvođenju dokaza uredno pozvani okrivljenici i braniteljica nisu bili nazočni, time da je okrivljenicima pozivanjem na glavnu raspravu bilo omogućeno pratiti tijek postupka, izjašnjavati se i predlagati dokaze u svezi s odlučnim činjenicama, sukladno članku 165. stavku 9. Prekršajnog zakona. S tim u vezi napominje se da je okrivljenicima omogućeno da sudjeluju u postupku i iznesu obranu pozivanjem na raspravu, u kojem pozivu su bili upozoreni na posljedice neopravdanog izostanka, te davanjem upute da obranu mogu iznijeti i u pisanom podnesku najkasnije do početka glavne rasprave, koje pravo su iskoristili i dostavili u spis pisanu obranu.

9. Na temelju pisane obrane okrivljenih i provedenih materijalnih dokaza, posebice Zapisnika o obavljenom nadzoru provođenja postupka fiskalizacije, izdavanja računa, evidentiranja prometa i dr., KLASA: 471-01/21-20/378, URBROJ: 513-02-1983/4-21-6 – dalje u tekstu Zapisnik o obavljenom nadzoru i Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika koji predstavljaju zakoniti dokaz u smislu odredbe članka 158. stavka 5. i stavka 6. Prekršajnog zakona, pa se isti mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka imalo je dovoljno razloga zaključiti da se u ponašanju okrivljene pravne i odgovorne osobe stječu sva bitna obilježaja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

10. Prema stanju spisa porezni nadzor obavljen je na valjani način, tako da je i Zapisnik o obavljenom nadzoru zakoniti dokaz u postupku. U odnosu na navode žalitelja kojima osporavaju zakonitost Zapisnika o obavljenom nadzoru, ističe se kako nije od značaja okolnost što je u istom naveden krivi datum nadzora, budući se radi o očitoj omašci u pisanju s obzirom da se na više mjesta u Zapisniku o obavljenom nadzoru navodi točan datum nadzora, tj. 27. ožujka 2021. Također nije od značaja i okolnost što je u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno naveden sat kada je uslijedila sljedeća identična isporuka dobara (pogrešno navedeno 19,20 sati) budući ta okolnost ne predstavlja bitno obilježje prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, zbog čega prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak to proturječje nije trebalo otklanjati. Naime, omaška u pisanju nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke jer se okrivljenici terete za jednu prodaju/isporuku hrenovke u tijestu, 27. ožujka 2021. u 20,19 sati, u iznosu od 7,00 kuna, koju nisu iskazali preko naplatnog uređaju ili na drugi odgovarajući način, a koji iznos je naplaćen u gotovini, dakle, prvu isporuku u 20,19 sati, koja je u pobijanom rješenju ispravno označena.

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak odlučilo u točki III pobijanog rješenja o prekršaju da će se iznos oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju domaćih ili stranih sredstava plaćanja, KLASA: 471-01/21-20/378 od 27. ožujka 2021. – dalje u tekstu: potvrda, vratiti okrivljenoj pravnoj osobi. Naime, kako u činjeničnom opisa djela u prekršajnom nalogu/optužnom prijedlogu, nije navedeno da je ostvarena imovinsku korist počinjenjem prekršaja, to nije bilo osnove za oduzimanje iznosa od 7,00 kn / 0,93 EUR, koji je okrivljenoj pravnoj osobi privremeno oduzet kao imovinska korist u tijeku nadzora uz izdavanja potvrde, pa je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno odlučilo kada je oduzeta novčana sredstva vratilo okrivljenoj pravnoj osobi jer bi u protivnom počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika.

12. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se upućuje na zabunu radnika na prodajnom pultu. U ovom predmetu nije sporno da je u prodajnom prostoru pravne osobe PEKARA ARENA d.o.o. – PEKARA ARENA, u Puli, Rakovčeva 58 prodaja pekarskih proizvoda obavljana u ime i za račun okrivljene pravne osobe, koja je, zajedno sa svojom odgovornom osobom, odgovorna za zakonito poslovanje pravne osobe u svim segmentima pa je tako, između ostalog, bila dužna i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da radnici poštuju zakonske propise te postupaju sukladno odredbama Općeg poreznog zakona.

13. Slijedom navedenog, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje niti žalitelje oslobađaju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući da okrivljenici u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili nove dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

14. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo je sve potrebne dokaze te je u potpunosti utvrdilo činjenično stanje, tj. da okrivljenici nisu iskazali isporuku jedne hrenovke u tijestu preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, naplaćene gotovinom. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i kojima se dovoljno utvrđuje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, dok žalbeni navodi ne ukazuju na postojanje posebnih okolnost koje bi mogle dovesti do drugačije ocjene izvedenih dokaza, drugačije utvrđenje činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju za sva činjenična utvrđenja izreke, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je potrebne, jasne i dostatne razloge pa je ocijenjeno da nije ostvarena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

15. U svezi žalbenih navoda da se radilo o računu na iznos od tek 7,00 kn / 0,93 EUR te se pozivaju na odredbu članka 24.a Prekršajnog zakona, treba istaknuti da se odredbom članka 24.a Prekršajnog zakona propisuju uvjeti kada se smatra da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja. Iz navedene odredbe proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice preteže subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela, a u konkretnom slučaju ovaj Sud ne nalazi ispunjen niti jedan od prethodno navedenih elemenata.

16. Stoga, u odnosu na prvi element, gdje je potrebno uzeti u obzir sve konkretne okolnosti pojedinačnog slučaja, ovaj Sud nalazi, imajući u vidu da se prekršenim pravnim normama štiti pravilno ekonomsko funkcioniranje države i štiti Državni proračun pa stoga protivno postupanje zakonskim normama u ovom konkretnom slučaju, kad se za isporučeno dobro naplaćeno u gotovini, ne iskazuje gotovinski promet putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, prema ocjeni ovog Suda ne predstavlja beznačajni prekršaj, a kojim se štiti objekt zaštite od posebnog državnog interesa, a time se ujedno osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva, Nadalje, iz stava počinitelja konkretnog prekršaja ne proizlazi priznanje niti izraženo kajanja, već upravo suprotno pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

17. Navodi žalitelja iz kojih proizlazi da je trebalo primijeniti načelo oportuniteta nisu od značaja jer je to ovlaštenje dato tužitelju koji može sukladno članku 109.b. Prekršajnog zakona ne pokrenuti prekršajni postupak iako su ispunjeni svi razlozi, a ovlašteni tužitelj je u konkretnom predmetu pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe te je prvostupanjsko prekršajno tijelo vezano optužnim aktom ovlaštenog tužitelja, u svezi kojega je i donijelo predmetno rješenje o prekršaju.

18. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) te primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, odmjerena ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dostatne razloge, a sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika.

19. Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost za preinaku odluke o kazni jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Također, žalitelji ne ističu (i ne dokumentiraju) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčanih kazni na blaže od izrečenih.

20. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku određenom prvostupanjskom odlukom, računajući od primitka ove presude, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

21. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.), koji za predmetni prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. propisuje blažu najnižu i najvišu novčanu kaznu (za počinitelja pravnu osobu od 2.650,00 do 66.360,00 eura, a za počinitelja odgovornu osobu u iznosu od 660,00 do 5.300,00 eura), a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450 iznosi 19.966,43 kuna do 499.989,42 kuna za pravnu osobu, te 4.972,77 kuna do 39.932,85 kuna za odgovornu osobu, kao posljedicu uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku. Opći porezni zakon (»Narodne novine«, br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao je za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu ( u rasponu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna za pravnu osobu te od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, za odgovornu osobu,). Prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

22. Međutim, ovaj Sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Općeg poreznog zakona kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog Suda prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, pravilno odmjerilo novčane kazne i okrivljenicima izreklo novčane kazne u iznosu od 1.065,00 eura / 8.024,24 kuna, pravnoj osobi i 240,00 eura / 1.808,28 kuna, odgovornoj osobi, koje su ublažene ispod minimalne novčane kazne propisane zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjena prekršaja, a koja je i ispod okvira minimalne novčane kazne propisane novim, izmijenjenim zakonom (Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona, „Narodne novine“ broj: 114/22.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog Suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22.). u izmijenjenoj odredbi članka 8., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenike u konkretnom slučaju pravilno odmjerenih novčanih kazni.

23. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenike određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br. 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

24. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka, Vijeću za prekršaje u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.