REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2388/2023-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja HH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mari Ogresti, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno punomoćnika tuženika, dana 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische bank d.d. isplatiti tužitelju ČH iznos od 6.666,36 eur sa zateznom kamatom tekućom:
- na iznos 24,18 eur od 01.11.2008. do isplate;
- na iznos 8,05 eur od 01.12.2008. do isplate;
- na iznos 28,94 eur od 01.01.2009. do isplate;
- na iznos 30,88 eur od 01.02.2009. do isplate;
- na iznos 32,84 eur od 01.03.2009. do isplate;
- na iznos 26,99 eur od 01.04.2009. do isplate;
- na iznos 31,25 eur od 01.05.2009. do isplate;
- na iznos 24,80 eur od 01.06.2009. do isplate;
- na iznos 17,22 eur od 01.07.2009. do isplate;
- na iznos 20,34 eur od 01.08.2009. do isplate;
- na iznos 25,82 eur od 01.09.2009. do isplate;
- na iznos 20,48 eur od 01.10.2009. do isplate;
- na iznos 19,96 eur od 01.11.2009. do isplate;
- na iznos 26,31 eur od 01.12.2009. do isplate;
- na iznos 31,40 eur od 01.01.2010. do isplate;
- na iznos 38,06 eur od 01.02.2010. do isplate;
- na iznos 36,45 eur od 01.03.2010. do isplate;
- na iznos 47,91 eur od 01.04.2010. do isplate;
- na iznos 45,34 eur od 01.05.2010. do isplate;
- na iznos 48,15 eur od 01.06.2010. do isplate;
- na iznos 78,63 eur od 01.07.2010. do isplate;
- na iznos 71,89 eur od 01.08.2010. do isplate;
- na iznos 96,70 eur od 01.09.2010. do isplate;
- na iznos 84,40 eur od 01.10.2010. do isplate;
- na iznos 70,96 eur od 01.11.2010. do isplate;
- na iznos 102,49 eur od 01.12.2010. do isplate;
- na iznos 118,58 eur od 01.01.2011. do isplate;
- na iznos 106,54 eur od 01.02.2011. do isplate;
- na iznos 110,25 eur od 01.03.2011. do isplate;
- na iznos 100,17 eur od 01.04.2011. do isplate;
- na iznos 101,29 eur od 01.05.2011. do isplate;
- na iznos 130,03 eur od 10.06.2011. do isplate;
- na iznos 138,61 eur od 08.07.2011. do isplate;
- na iznos 220,28 eur od 10.08.2011. do isplate;
- na iznos 139,86 eur od 09.09.2011. do isplate;
- na iznos 129,27 eur od 10.10.2011. do isplate;
- na iznos 127,47 eur od 10.11.2011. do isplate;
- na iznos 127,53 eur od 09.12.2011. do isplate;
- na iznos 139,00 eur od 10.01.2012. do isplate;
- na iznos 144,99 eur od 10.02.2012. do isplate;
- na iznos 145,74 eur od 09.03.2012. do isplate;
- na iznos 141,47 eur od 10.04.2012. do isplate;
- na iznos 143,83 eur od 10.05.2012. do isplate;
- na iznos 148,20 eur od 08.06.2012. do isplate;
- na iznos 143,07 eur od 10.07.2012. do isplate;
- na iznos 143,40 eur od 10.08.2012. do isplate;
- na iznos 133,68 eur od 10.09.2012. do isplate;
- na iznos 137,11 eur od 10.10.2012. do isplate;
- na iznos 143,87 eur od 09.11.2012. do isplate;
- na iznos 142,01 eur od 10.12.2012. do isplate;
- na iznos 144,89 eur od 10.01.2013. do isplate;
- na iznos 136,39 eur od 08.02.2013. do isplate;
- na iznos 135,41 eur od 08.03.2013. do isplate;
- na iznos 142,11 eur od 10.04.2013. do isplate;
- na iznos 135,47 eur od 10.05.2013. do isplate;
- na iznos 130,29 eur od 10.06.2013. do isplate;
- na iznos 125,02 eur od 10.07.2013. do isplate;
- na iznos 130,36 eur od 09.08.2013. do isplate;
- na iznos 134,14 eur od 10.09.2013. do isplate;
- na iznos 137,85 eur od 10.10.2013. do isplate;
- na iznos 138,53 eur od 08.11.2013. do isplate;
- na iznos 143,45 eur od 10.12.2013. do isplate;
- na iznos 136,17 eur od 10.01.2014. do isplate;
- na iznos 137,58 eur od 10.02.2014. do isplate;
- na iznos 138,77 eur od 10.03.2014. do isplate;
- na iznos 137,99 eur od 10.04.2014. do isplate;
- na iznos 135,16 eur od 09.05.2014. do isplate;
te mu isplatiti i iznos 1.885,75 eur sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2014. do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu 2.681,67 eur sa zateznom kamatom od 29. siječnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se određuje, za razdoblje do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika, istaknuto radi prebijanja s osnove manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike CHF u iznosu 4.087,71 kn i s osnove razlike u iznosu depozita zbog promjene tečaja u iznosu 9.594,14 kn, ukupno 13.681,85 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos:
- 35,15 kn od 02.08.2005. do isplate;
- 1,01 kn od 02.02.2006. do isplate;
- 41,34 kn od 02.03.2006. do isplate;
- 61,64 kn od 02.04.2006. do isplate;
- 53,97 kn od 02.05.2006. do isplate;
- 46,51 kn od 02.06.2006. do isplate;
- 61,30 kn od 02.07.2006. do isplate;
- 65,87 kn od 02.08.2006. do isplate;
- 39,93 kn od 02.09.2006. do isplate;
- 48,40 kn od 02.10.2006. do isplate;
- 46,92 kn od 02.11.2006. do isplate;
- 58,95 kn od 02.12.2006. do isplate;
- 93,20 kn od 02.01.2007. do isplate;
- 116,22 kn od 02.02.2007. do isplate;
- 105,53 kn od 02.03.2007. do isplate;
- 111,77 kn od 02.04.2007. do isplate;
- 170,05 kn od 02.05.2007. do isplate;
- 184,37 kn od 02.06.2007. do isplate;
- 203,26 kn od 02.07.2007. do isplate;
- 203,12 kn od 02.08.2007. do isplate;
- 177,25 kn od 02.09.2007. do isplate;
- 215,76 kn od 02.10.2007. do isplate;
- 216,70 kn od 02.11.2007. do isplate;
- 189,68 kn od 02.12.2007. do isplate;
- 192,64 kn od 02.01.2008. do isplate;
- 134,77 kn od 02.02.2008. do isplate;
- 96,39 kn od 02.03.2008. do isplate;
- 58,48 kn od 02.04.2008. do isplate;
- 147,40 kn od 02.05.2008. do isplate;
- 172,10 kn od 02.06.2008. do isplate;
- 145,12 kn od 02.07.2008. do isplate;
- 198,89 kn od 02.08.2008. do isplate;
- 186,80 kn od 02.09.2008. do isplate;
- 133,69 kn od 02.10.2008. do isplate;
- 73,53 kn od 02.12.2008. do isplate;
- 9.594,14 kn od 13.05.2014. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao kreditorom, 15. lipnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160 temeljem kojeg mu je tuženik odobrio stambeni kredit u iznosu 63.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan puštanja kredita u tečaj, uz rok vraćanja kredita 120 mjeseci te s dospijećem svakog mjesečnog anuiteta svakog prvog u mjesecu i uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluk ama tuženika, a koja da je u trenutku ugovaranja iznosila 4,99 % godišnje. Navodi da je tijekom otplate kredita tuženika mijenjao stopu redovne kamate u nekoliko navrata pa je tako od 31. anuiteta otplaćivao kredit po kamatnoj stopi 5,54 % godišnje; od 46. anuiteta po kamatnoj stopi 5,89% godišnje; od 64. anuiteta po kamatnoj stopi 5,64% godišnje; od 71. anuiteta po kamatnoj stopi 5,34% godišnje; od 76. anuiteta po kamatnoj stopi 4,99% godišnje da bi od 103. anuiteta do 14. svibnja 2014., kada je prijevremeno otplatio kredit isti otplaćivao po kamatnoj stopi 3,23% godišnje, a utvrđenoj prema čl. 11a st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112/12,143/13). Tvrdi da je odredba čl. 8. Ugovora prema kojoj je redovna kamata tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika-nepoštena i ništetna, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. donesenoj u postupku pokrenutom po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, u kojem je jedan od tuženika bio i ovdje tuženik, a koja presuda je potvrđena presudom VSRH Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Dalje navodi i da je odredba čl.2. Ugovora o kreditu prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak ("valutna klauzula u CHF") također nepoštena i ništetna, a što je utvrđeno presudom Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Poziva se na odredbu čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/09, 79/09) u vezi s odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku. Navodi da su nepoštene odredbe ništetne od samog početka te da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvih odredbi i smatra da je tuženik, po osnovi stjecaja bez osnove, dužan vratiti tužitelju sve što mu je tužitelj platio na temelju preplaćene razlike anuiteta (redovne kamate) koja je nastala kao rezultat jednostranog povećanja kamatne stope i primjene valutne klauzule (raste tečaja švicarskog franka) kao i preplaćenu razliku preostale glavnice kredita kod prijevremene otplate koja je nastala kao rezultat jednostranog povećanja/izmjene kamatne stope i primjene valutne klauzule (rasta tečaja švicarskog franka) i to počev od 40. anuiteta (koji je dospio 1. studenog 2008.) jer je to prvi anuitet koji je, uvažavajući zastaru, otplaćen u većem iznosu nego je trebao biti otplaćen sukladno odredbama i uvjetima Ugovora. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika, a temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule, preplaćen iznos kamata i tečaja, u ukupnom iznosu 68.390,00 kn sa zateznom kamatom od dospijeća do isplate te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare za cjelokupno potraživanje tužitelja, jer da je protekao rok od 3 godine u kojima je tužitelj vršio plaćanja. Osporava da bi se na tužitelja primjenjivao učinak odluka iz kolektivnog spora te ističe da je tužitelj bio upoznat s rizikom od eventualnog rasta tečaja CHF od strane djelatnika tuženika, predočenim obrascima i brošurama. Ugovaranjem valutne klauzule tužitelj i tuženik su dobrovoljno pristali na rizik promjenjivosti tečaja, a razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti. U odnosu na promjene kamatne stope tuženik tvrdi da je sve promjene izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te se ne radi o nepoštenoj odredbi. Netočno je da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile neodređene ili neodredive, već da je postojala Metodologija utvrđivanja promjene kamatnih stopa sukladno zakonom predviđenoj obvezi o definiraju parametara, fiksne marže te razdoblja promjene kamatnih stopa. Nadalje ističe da su stranke u vrijeme zasnivanja Ugovora jasno očitovale svoju volju da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa. Spori da bi na strani tužitelja nastala šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem. Podneskom od 21. kolovoza 2020. navodi da, ukoliko bi sud utvrdio ništetnim odredbu o valutnoj klauzuli, tada ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu 4.115,32 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) kao i s osnove razlike u depozitu koji je u trenutku kada je uplaćen na partiju kredita iznosio 9.594,85 kn više nego u trenutku kada je uplaćen na partiju depozita. Podneskom od 21. kolovoza 2021. precizira istaknuti prigovor radi prebijanja na ime potplaćenih i povlaštenih anuiteta (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) te na ime razlike u depozitu koji je u trenutku kada je isplaćen iznosio više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor o kreditu i predlaže utvrditi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu 13.681,85 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dana njihovog plaćanja do isplate. Predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, odnosno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Ugovor o kreditu (list 7-9 spisa), Otplatni plan (list 10-12 spisa), Obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu (list 13- 22 spisa), Obavijesti o usklađivanju kamatne stope sa otplatnim planovima (list 14-22 spisa), Obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 23 spisa), Obavijest o kreditu uz otplatni plan (list 24- 25 spisa), pregled prometa po kreditu (list 26-31 spisa), promotivne materijale tuženika - informacije o stambenim kreditima (list 65-74 spisa), informacija tuženika o valutnoj klauzuli i rizicima financiranja u kunama s valutnom klauzulom s grafičkim prikazima (list 75-79 spisa), e-mail tuženika o kampanji za stambene kredite (list 80-82 spisa), dopis HNB od 7.lipnja 2013. (list 83-86 spisa), priopćenja HNB od 21. siječnja 2015. i 16. ožujka 2015. (list 87-92 i 99 spisa), tuženikovu metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (list 95-98 spisa), priopćenje za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014. (list 100 spisa), Ugovor o oročenom kunskom depozitu s valutnom klauzulom (list 113 spisa), izvod prometa po računu (list 114 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića (list 127-146 spisa), iskaz tužitelja (list 428-429 spisa).
4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u sladu sa odredbom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio zahtjev osnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove promjene kamatne stope i valutne klauzule i to kako na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta u odnosu na početni otplatni plan tako na ime razlike u iznosu prijevremene otplate, a koji zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama iz kojih proizlazi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo. Također je valjalo raspraviti postoji li potraživanje tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta obračunatih prema nižem tečaju CHF od tečaja koji je bio u trenutku isplate kredita.
6. Između stranaka nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 15. lipnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102470269, u svrhu stambenog kreditiranja;
- da je tužitelju temeljem Ugovora o kreditu odobren i isplaćen kredit u iznosu 63.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2. Ugovora o kreditu);
- da se tužitelj obvezao vraćati dobiveni iznos kredita u 120 mjesečnih anuiteta, od puštanja kredita u tečaj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 4,99% godišnje (čl. 8 Ugovora o kreditu);
- da iznos anuiteta iznosi 672,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika (čl. 7 Ugovora o kreditu);
- da je čl. 11. Ugovora, kao sredstvo osiguranja, ugovoren depozit u visini 10% od iznosa kredita što prema Ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi 6.340,00 CHF i koji iznos je korišten prilikom prijevremene otplate kredita;
- da je kredit prijevremeno otplaćen 14. svibnja 2014.
7. Sporno je je li su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelovima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te posljedično navedenom, osnovanost zahtjeva na isplatu na ime razlike koja bi proizlazila iz promjene kamatne stope i iznosa na ime razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan sklapanja ugovora. Sporna je i osnovanost istaknutog prigovora radi prijeboja s osnove valutne klauzule. Sporno je i je li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donijete u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Sporno je i pitanje zastare novčanog potraživanja tužitelja.
8. Zahtjevom iz podneska od 30. srpnja 2020. (list 151-153 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je predložio obvezati tuženika, temeljem ništetne odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na isplatu iznosa 50.227,90 kn, sve sa zateznom kamatom od dana plaćanja svakog mjesečnog preplaćenog iznosa do isplate te na isplatu iznosa 14.208.18 kn sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2014. do isplate (na ime preplaćene glavnice kredita kod prijevremene otplate zbog promjene tečaja). Podneskom od 13. studenog 2024. tužitelj je novčane iznose za isplatu iskazao u važećoj valuti eur te na ročištu 11. prosinca 2024. ispravio grešku u pisanju podneska od 13. studenog 2024. u vezi potraživane valute glavnice (ispravno- eur).
9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao III. tuženik) u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
11. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14- 2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,
- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U- III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,
- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
12. Dakle, pravomoćnim presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen Ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
13. U odnosu na navode tuženika da, u konkretnom slučaju, nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/17 zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Člankom 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP i ZZP.
15. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.
16. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
17. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.".
18. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".
19. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da nesaslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.
20. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.
21. U ovom postupku tuženik je podneskom od 12. studenog 2024. (list 426 spisa) odustao od saslušanja predloženih svjedoka UH i ZH, djelatnika banke, koji da su sudjelovali u postupku zaključenja Ugovora o kreditu.
22. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor sklopio radi kupnje kuće, odnosno kata kuće u kojem i danas živi s obitelji te je inicijalno došao u banku razgovarati o kreditnim uvjetima. Želio je kredit u kunama međutim, djelatnica banke mu je ponudila ugovor u CHF valuti sa obrazloženjem da je to za njega najpovoljnije jer da je to stabilna valuta. Nije imao prilike pregovarati oko odredbi ugovora jer mu je isti prezentiran već unaprijed sastavljen i nitko mu nije ništa posebno pojašnjavao oko pojma promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, odnosno nisu mu objašnjeni razlozi eventualne promjene visine kamatne stope i tečaja. Ugovor je prije potpisa pročitao i isti mu je bio razumljiv koliko je mogao biti, kao laiku, a pri tome je imao i povjerenje u djelatnicu banke. U trenutku sklapanja ugovora nije bio vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Kredit je otplaćivao administrativnom zabranom, odnosno ustegom od plaće.
23. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao životan, logičan i uvjerljiv, a iz kojeg ne proizlazi da bi ga tuženik tijekom postupka sklapanja Ugovora o kreditu informirao o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi – promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
24. Kako dakle, tuženik nije dokazao da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, kraj nespornog svojstva tužitelja kao potrošača u vezi sklopljenog Ugovora o kreditu, postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, zaključuje se da se u ovom individualnom postupku primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u smislu odredbe čl. 502.c ZPP, a slijedom čega su dakle ništave odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula.
25. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te se odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno čl. 104. i čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,112/99 i 88/01– dalje u tekstu ZOO/91), važećim u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništavom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene visine ugovorene kamatne stope u odnosu na visinu koja je početno ugovorena te razlike iznosa temeljem obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.
26. U odnosu na prigovor zastare valja reći da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača (od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91, a budući da je tužba podnesena 20. svibnja 2019., to je prigovor zastare neosnovan.
27. Povodom dvojbi i nedoumica o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (u ovom slučaju od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu). Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu i to neovisno o tome kada su plaćeni pojedini anuiteti, pa makar oni bili plaćeni 2007. i ranije jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". Da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo za shvaćanje da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe, te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. Kako je, međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12.
28. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i utvrđenja visine potraživanja tuženika sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpić iz Darfin d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da su stranke Ugovorom o kreditu ugovorile rok otplate 120 mjeseci uz redovnu promjenjivu kamatnu stopu od 4,99% godišnje s time da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika za CHF važećim na dan plaćanja. Mišljenje je vještaka da preplaćeni iznos tužitelja s osnove promjenjive kamatne stope, za razdoblje od 1. veljače 2008. do 1. siječnja 2014. iznosi 5.095,39 kuna, a da preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule za razdoblje od 1. rujna 2005. do 1. svibnja 2014. iznosi 45.802,46 kuna, odnosno ukupno 50.897,85 kn (tablica u toč. 5. Zaključka, list 143- 144 spisa). Vještak je dalje naveo da razlika u iznosu prijevremene otplate kredita zbog promjene tečaja i kamatne stope iznosi 14.208,18 kn. Dalje navodi da razlika u iznosu depozita po tečaju na dan plaćanja u odnosu na iznos depozita primjenom tečaja na dan isplate kredita – iznosi - 9.594,14 kn . Također je vještak u tabelarnom prikazu pod točkom 6 zaključka (list 145 spisa) dao izračun manje uplaćenih iznosa tužitelja s osnove valutne klauzule, a koji u svojem zbroju, za razdoblje od 1. kolovoza 2005. do 1. prosinca 2008. ukupno iznosi 4.087,71 kn.
29. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je istaknuo kako nema primjedbi na matematički izračun, no i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjeno stručno, detaljno i jasno obrazloženo, a temeljem spisu priležeće relevantne dokumentacije.
30. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope i razlike u tečaju, a za razdoblje od studenog 2008. do svibnja 2014., iznos 50.227,90 kn, a kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, ne tražeći isplatu razlike za razdoblje rujan 2005. - listopad 2008. Naime, vještak je izradio nalaz i mišljenje za cijelo ugovorno razdoblje (rujan 2005.- svibanj 2014. za koje ukupna razlika između anuiteta s osnove promjene kamatne stope i s osnove valutne klauzule, za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos (pozitivna razlika) iznosi ukupno 50.897,85 kn, a za utuženo razdoblje jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja utvrđenih iznosa za rujan 2005.
- listopad 2008. (669,95 kn), dolazi se do iznosa 50.227,90 kn. Ujedno je tužitelju dosuđen i iznos 14.208,18 kn na ime razlike prijevremene otplate kredita zbog promjene tečaja i kamate stope, a kako to proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka.
31. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripada zatezna sukladno čl. 214. ZOO/91 i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
32. Prigovor tuženika radi prebijanja tražbine tužitelja sa tzv. negativnom razlikom po osnovi tečaja ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Prvenstveno iz razloga što tuženik, u konkretnom slučaju, tu razliku potražuje s osnove ništavosti navedenih odredbi potrošačkog ugovora pa stoga ne može u predmetnoj parnici ostvariti korist u kojoj je utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača. Osim toga, plaćanjem (manjih) anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time ne postoji niti tražbina tuženika. U odnosu na negativnu razliku, tj. manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio trenutku isplate kredita, posebno valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se ne njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Tuženik dakle, u konkretnom slučaju nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika. Nadalje, uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta i to u ugovornom razdoblju kolovoz 2005.- prosinac 2008. (kako je to mjesečno vidljivo iz tablice sadržane u toč. 6. Zaključka nalaza i mišljenja financijskog vještaka - list 145 spisa), ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti, tj. pravila vraćanja, na temelju kojih bi tužitelj bilo što trebao vratiti, odnosno isplatiti tuženiku. Stoga sud zaključuje da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike u ukupnom iznosu 4.087,71 kn te da je neosnovano potraživanje u iznosu 9.594,14 kn na ime razlike u iznosu depozita zbog promjene tečaja (ukupno 13. 681,85 kn) sve sa zateznom kamatom, a kako je tuženik to potraživao po provedenom financijskom vještačenju te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.
33. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika od 12. travnja 2021. za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu EU o tumačenju prava EU, a vezano za primjenu relevantnih odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i tumačenju istih u odnosu na odredbu o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu niti je, u tom smislu, određen prekid postupka jer za to nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 213 ZPP. Naime, o razlozima iz kojih tuženik predlaže uputiti zahtjev - stajalište je već izrazio Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-III-4150/19 -2019. i dr. od 3. veljače 2021. (toč. 73. Obrazloženja) jer su predmet kolektivnog spora (čijim učinkom tužbe je ovaj sud vezan) ugovori sklopljeni od 2004. do 2008. dakle, prije nego što je Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. postala članica EU-a, zbog čega Direktiva 93/13/EEZ u ovom slučaju nije izravno primjenjiva niti je Sud EU-a vremenski nadležan odgovoriti na prethodna pitanja koja bi bila postavljena. Ustavni sud skreće pozornost da je Vrhovni sud RH istaknuo da je Direktiva 93/13/EEZ provedena u domaćem pravu i prije 1. srpnja 2013., konkretno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.; stupio na snagu 22. srpnja 2012.; u daljnjem tekstu ZIDZoZP/12), ali kako ZIDZoZP/12 nije primjenjiv na predmetne ugovore sklopljene od 2004. do 2008. godine na koje se primjenjuju ZoZP/03 i ZoZP/07 koji nisu provodili Direktivu 93/13/EEZ. Stoga, zbog izostanka izravne primjenjivosti prava EU-a, ocijenjeno je da se, i u ovom slučaju primjenjuje, tek metoda tumačenja domaćeg prava u duhu prava EU-a, u skladu s mjerodavnim odredbama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
34. Tuženik u podnesku od 2. prosinca 2020. (list 204-206 spisa) obrazlaže svoje shvaćanje vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući, u bitnom, da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe članka 71. st.7. ZPP - situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopim/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, a u kojem slučaju da se podnesak ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi članka 73. ZPP, s time da tuženik istodobno i predlaže postupanje u skladu s odredbom članka 72. s. 2. ZPP.
35. Razmatrajući citiranu materijalno-pravnu osnovu postupanja na koju se poziva tuženik, valja navesti da ovaj sud navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira ni osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka čime da bi bila uvjetovana njihova pristranost pa s obzirom na prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe članka 71. st. 7. ZPP, i potom postupe u smislu daljnje odredbe članka 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne nalazi da se uopće radi o zahtjevu za izuzeću to više što je isti podnesen, kako sam tuženik navodi - uvjetno, ukoliko uređujući suci nalaze da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost. Pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.
36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tužitelju budući da je u cijelosti uspio u sporu. Sastoji se zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje i prema priloženom troškovniku. Tužitelju je tako priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 16. svibnja 2020., 30. srpnja 2020.i 27. svibnja 2021., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska od 13. studenog 2024. 25 bodova (tbr. 8/4 Tarife) i za zastupanje na ročištima 18. lipnja 2020., 23. travnja 2021., 20. siječnja 2021.,13. studenog 2024. i 11. prosinca 2024., svako po 100 bodova, ukupno 925 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.850,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (462,50 eur) te uz trošak uplaćenog predujma za vještačenje 165,90 eur kn uz zatraženi trošak uplaćene pristojbe na tužbu 137,24 eur te uz trošak pristojbe na presudu u uplaćenom iznosu 66,03 eur, sveukupno iznosi 2.681,67 eur. 36.1.Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. studenog 2020. jer takav ne prileži spisu.
37. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Sudac
Vlatka Toplak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
