Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1222/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari I. tužiteljice/protutuženice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužiteljice/protutuženice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Radojici Vučkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu odvjetnik Radojica Vučković i odvjetnik Marko Cerovac u Osijeku, protiv tužene/protutužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi predaje u posjed, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i ŠO (tada II. tuženice/protutužiteljice), 29. siječnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I. tužiteljice/protutuženice ĆO i II. tužiteljice/protutuženice BO, a koji glasi:

„Nalaže se tuženici predati u posjed tužiteljicama nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 157 m2.

Nalaže se tuženici da tužiteljicama naknadi parnične troškove.“.

II. Usvaja se protutužba tužene/protutužiteljice DO, a koja glasi:

Utvrđuje se da je tuženica DO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva u 5/6 dijela kč. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 157 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužne priznati u roku od 15 dana te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tuženice, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se I. tužiteljici/protutuženici ĆO i II. tužiteljici/protutuženici BO da tuženoj/protutužiteljici DO solidarno isplate iznos od

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 - 4.914,99 EUR (četiritisućedevetstočetrnaesteuraidevedesetdevetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 818,77 EUR-a (osamstoosamnaesteuraisedamdesetsedamcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. I. i II. tužiteljice/protutuženice u tužbi navode kako su suvlasnice nekretnine u [adresa], upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 554 m2, koja nekretnina graniči s nekretninom u suvlasništvu tuženica u [adresa], upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], površine 230 m2. Tuženice se bez pravnog osnova i nepošteno nalaze u posjedu i koriste dio nekretnine u površini od cca 150 m2, koja je u suvlasništvu tužiteljica, a proteže se u nastavku od istočne međe nekretnine u suvlasništvu tuženica i nekretnine u suvlasništvu tužiteljica, u širini od 15 m pa dalje prema istoku u dužini od 10 m. Tužiteljice su se po svom punomoćniku obraćale tuženicama s prijedlogom za otkup spornog dijela zemljišta ili za predaju u posjed, ali su tuženice odbile ove prijedloge smatrajući da su dosjelošću stekle vlasništvo na spornom dijelu zemljišta. Ovakav stav tuženica je pravno neutemeljen. Naime, tuženice nisu poštene posjednice, što je bitna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću. Člankom 18. stavkom 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjed je pošten ako posjednik nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Tuženice su znale, u najmanju ruku morale su znati, da im ne pripada pravo na posjed dijela zemljišta u vlasništvu tužiteljica. Naime, u javnim ispravama (zemljišne knjige, posjedovni list i katastarski plan) precizno je naznačena i vidljiva površina nekretnine u vlasništvu i pravu na posjed tuženica, te tuženice očito moraju znati da koriste i dio nekretnine u suvlasništvu tužiteljica na koji nemaju pravo na posjed. Isto tako, prilikom stjecanja suvlasništva na svojoj nekretnini od strane I. tuženice u kupoprodajnom ugovoru od 22.11.1972., te prednika tuženica ZO, u kupoprodajnom ugovoru od 8.7.1972., a potom i rješenju o nasljeđivanju ovog suda broj O-140/96, temeljem kojeg je izvršen prijenos suvlasništva na II. i III. tuženicu, razvidno je koja je površina nekretnine koja je u suvlasništvu tuženica i na koju imaju pravo na posjed.

1.1. Kako je tužitelj tijekom ove parnice izvršio diobu nekretnine uredio je tužbeni zahtjev svojim podneskom od 28. prosinca 2020.

1.2. Svojim podneskom od 25. rujna 2024. punomoćnik I. i II. tužiteljica je povukao tužbu u odnosu na II. tuženu/protutužiteljicu ŠO navodeći da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da se ista ne nalazi u posjedu predmetne nekretnine, niti polaže pravo na posjed sporne nekretnine.

1.3. Na raspravi održanoj kod ovog suda 17. prosinca 2024., punomoćnik I. tuženice/protutužiteljice je naveo da on ne zastupa II. tuženicu/protutužiteljicu te se ne može očitovati o njezinom disponiranju predmetom spora, dok se II. tužena/protutužiteljica ŠO nije protivila povlačenju tužbe u odnosu na nju.

1.4. Na naprijed navedenom ročištu, sud je donio rješenje kojim povlači tužbu u odnosu na II. tuženu/protutužiteljicu ŠO.

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

2. Tuženice su u smislu članka 189. Zakona o parničnom postupku izjavile protutužbu u kojoj su navele kako čine nespornim da su tužiteljice upisane kao suvlasnice nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], te da ista nekretnina granični gledajući s ulice s desne, odnosno s južne strane, s nekretninom u suvlasništvu I. i II. tuženice, te III. tužene ĐO, a upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica]. Nesporno je i da je u zemljišnoj knjizi površina čestice u vlasništvu tužiteljice upisane sa 554 m2, a zemljišna površina navedene nekretnine upisane kao suvlasništvo I., II. i II. tuženica 230 m2. Tuženice smatraju da nisu u obvezi predati u posjed tužiteljicama dio svog dvorišta površine 150 m2 koje je tužiteljice opisuju kao dio svoje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koji se dio nalazi istočno od međe nekretnine tužiteljica i to u širini od 15 metara pa dalje prema istoku u dužini od 10m. Tuženice nakon što su primile podnesak i prijedlog za mirno rješenje spora od tužiteljica, izvršile su uvid u katastarski plan te utvrdile da se dio njihovog dvorišta, ali i sagrađeni objekt koji se nalazi u istočnom dijelu njihovog dvorišta dosita katastarski vodi kao dio čestice 618/2, k. o. [katastarska općina]. Tuženice smatraju da nisu u obvezi predati navedeni dio svog dvorišta jer smatraju da su u odnosu na predmetni dio stekle pravo vlasništva dosjelošću obzirom da posjeduju predmetnu nekretninu duže od 10 godina kao kvalificirani posjednici. Sada pok. MO, suprug I. tuženice i otac II. i III. tuženica, kupio je temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 8.7.1972 od tadašnjih suvlasnika PO i dr., ½ predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te je stupio u posjed predmetnih nekretnina danom sklapanja ugovora, a koja nekretnina je i tada bila ograđena i izgrađena na isti način kao i danas. I. tuženica je nakon toga kupila preostali suvlasnički dio iste premetne nekretnina od preostalog ranijeg vlasnika ŽO ugovorom od 22.11.1972. iako je stupila u posjed predmetnih nekretnina zajedno sa svojim suprugom 8.7.1972., a samo formalno sklopila ugovor o kupoprodaji nekoliko mjeseci kasnije nakon što je prodavateljica putem punomoćnika pristupila u Osijek. Od trenutka kad su im raniji vlasnici temeljem kupoprodaje predali u posjed predmetne nekretnine, uživaju predmetnu nekretninu u cijelosti onako kako je ona ograđena ogradom i zidom koji su postavili tužitelji, odnosno njihovi prednici, dakle, više od 40 godina i sve do sada tužiteljice nisu nikada osporavale njihovo vlasništvo, niti posjed predmetne nekretnine. Tuženice pri tome ističu da su nakon kupovine predmetne nekretnine radile skicu iskolčenja regulacionog i nivelacionog pravca putem Zavoda za katastar i geodetske polove u Osijeku broj Z-782/73, 17.8.1973. i na navedenoj skici iskolčenja ne proizlazi da bi njihove nekretnine bile skraćene u navedenom dijelu dvorišta, niti da bi postojali razlozi zbog kojeg bi tuženice smatrale da posjeduju tuđi dio nekretnine. Tuženice/protutužiteljice nadalje ističu da su od stupanja u posjed, a nakon smrti pok. MO i nasljeđivanjem tzv. nasljedničkim posjedom u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu kuće i cijelog dvorišta, pa i onog dijela koji po katastarskoj evidenciji i po oznaci tužbenog zahtjeva tužitelja, isti potražuju u posjed tvrdeći da se radi o njihovom vlasništvu, u istočnom dijelu dvorišta. Posebno napominju da se na predmetnom dijelu nekretnine nalazi i stari objekt koje su koristili kao šupu , odnosno drvarnicu tj. pomoćnu prostoriju i nikada im tužiteljice nisu osporavale njihovo pravo na posjed. Nadalje, iz priloženih dokaza je vidljivo da je predmeta nekretnina kupljena temeljem kupoprodajnog ugovora o 8.7.1972. da je kupoprodajni ugovor izradio odvjetnik Jovan Mihajlović, da im niti odvjetnik niti tuženice nisu rekle da kupuju samo „dio dvorišta“, prilikom prodaje predana im je u posjed cjelokupna nekretnina upravo onako kako je i oni i danas uživaju, te nisu imale nikakvog razloga sumnjati da im pripada cjelokupno dvorište i na navedenom dijelu dvorišta sagrađeni pomoćni objekt. Tuženice/protutužiteljice stoga

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

smatraju da dosjelošću osobno i kao nasljednice pok. ZO stekle pravo na predmetnom dijelu kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u sjeveroistočnom dijelu predmetne nekretnine.

2.1. ŠO (tada III. tuženica/protutužiteljica) je osobno podnijela odgovor na tužbu 8. svibnja 2019. u kojoj je navela kako ne osporava da je ona suvlansik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] površine 230 m2 u 1/6 dijela, dok je suvlasnik iste nekretnine njezina majka FO u 4/6 dijela i njezina sestra DO u 1/6 dijela. Ističe da nije u posjedu navedene nekretnine već 30 godina, dok je pok. otac kuću u [adresa] kupio kada je imala 2 godine, pa zbog svega toga ne zna činjenično stanje koje je bitno za rješavanja predmetne stvari. Suvlasnik nekretnine postala je u ostavinskom postupku iza njezinog pok. oca koji je umro 1997. Stoga se opreza radi protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ali se ne protivi provođenju predloženih dokaza – mjerničkom vještačenju radi utvrđivanja biti stvari. Napominje da nije nikada primila dopis tužiteljica od 21.2.2019. s prijedlogom za mirno rješenje stvari, stoga smatra i suglasna je s prijedlogom tužitelja da se provedene navedeno vještačenje, a nakon toga da se donese zakonita odluka. Poslije toga se protivi svakom odugovlačenju i kompliciranju postupka, te povećanju troškova istog. Dodaje da ako vještak utvrdi da sporna površina pripada nekretnine tužiteljica, ona samim tim priznaje njihov tužbeni zahtjev i ne želi se dalje parničiti.

2.2. Tuženica IO je podneskom od 16. siječnja 2024. uredila tužbeni zahtjev, budući da je predmetna čestica cijepana i jer je prvotna II-tužiteljica JO pokojna. U odnosu na protivljenje tužitelja preinačenom protutužbenom zahtjevu tuženice/protutužiteljice valja istaknuti kako se u navedenom podnesku nije radilo o preinaci tužbe, već o njezinom uređenju, sukladno članku 191. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – dalje u tekstu: ZPP).

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prilježe spisu i to izvatke iz zemljišnih knjiga (stranice 5-6 spisa, stranica 50 spisa, stranica 59 spisa, stranice 83-89 spisa), prijepis posjedovnog lista (stranica 7 spisa), izvadak iz katastarskog plana (stranica 8 spisa), zk. uložak broj [broj ZK uloška] (stranice 9-11 spisa), kupoprodajni ugovor broj Z-5016/72 i Z- 6863/72 (stranice 11-12 spisa), podneske (stranica 13-15 spisa), kupoprodajni ugovor (stranica 26-30 spisa), kopiju katastarskog plana (stranica 58 spisa), rješenje Držane geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek od 28.9.2020. (stranice 60-61 spisa). Saslušane su I. i II. tužiteljice/protutuženice, te I. tuženica/protutužiteljica i LO (tada II. tuženica/protutužiteljica). Proveden je očevid na licu mjesta.

3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 17. prosinca 2024. odbijen je dokazni prijedlog punomoćnika tuženice/protutužiteljice za provođenjem vještačenja po vještaku mjerniku, budući da se izvođenjem tog dokaza ne može utvrditi sadržaj kupoprodajnog ugovora koji je priložen u spis.

4. Tužbeni zahtjev I. i II. tužiteljica/protutuženica nije osnovan.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je predaja u posjed tužiteljicama nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] dvorište površine 157 m2. Predmet

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da je tuženica dosjelošću stekla pravo vlasništva u 5/6 dijela nekretnine koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a tužene su dužne to priznati.

6. Među parničnim strankama je sporno je li tuženica u obvezi predati u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada kč. br. [katastarska čestica], odnosno je li tuženica istu dosjelošću stekla pravo suvlasništva u 5/6 dijela na predmetnoj nekretnini.

7. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljice upisane kao suvlasnice u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada kč. br. [katastarska čestica].

8. Iz izvadaka iz zemljišnih knjiga (stranice 5-6 spisa, stranica 50 spisa, stranica 59 spisa, stranice 83-89 spisa) proizlazi da su tužiteljice upisane kao suvlasnice na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada kč. br. [katastarska čestica], dok je tuženica zajedno s ŠO (ranijom tuženicom, u odnosu na koju je tužbe povučena) suvlasnica na nekretnini upisnoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada kč. br. [katastarska čestica].

9. Iz prijepisa posjedovnog lista (stranica 7 spisa) proizlazi kako je za kč. br. [katastarska čestica] kao posjednica u cijelosti upisana tuženica.

10. Iz izvatka iz katastarskog plana (stranica 8 spisa i 58) proizlazi kako se prvotno dio kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] nalazi u produžetku kuće tuženice, a kasnijom kopijom proizlazi kako je to sada kč. br. [katastarska čestica] (nekretnina koja je predmet ovoga spora).

11. Iz zk. uloška broj [broj ZK uloška] (stranice 9-11 spisa) proizlazi kako je za kč. br. [katastarska čestica] UO stekao nekretninu u ½ dijela temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. srpnja 1972., dok je EO stekla drugu polovinu (1/2 dijela) spomenute nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora od 22. studenog 1972. Nakon smrti UO njegovih ½ dijela su nasljedile EO, IO i ŠO, sve u po 1/6 dijela.

12. Iz kupoprodajnog ugovora broj Z-5016/72 i Z-6863/72 (stranice 11-12 spisa) proizlazi kako je UO stekao u vlasništvo u ½ dijela nekretninu koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] temeljem kupoprodajnog ugovora od 8. srpnja 1972., dok je EO stekla u vlasništvo ½ dijela nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora od 22. studenog 1972.

13. Iz podnesaka (stranica 13-15 spisa) proizlazi kako su tužiteljice pozivale tuženice na otkup dijela zemljišta, odnosno cijepanje kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a što tuženice nisu prihvatile.

14. Iz kupoprodajnog ugovora (stranica 26-30 spisa) proizlazi kako je u navedenom ugovoru od 8. srpnja 1972. navedeno da polovicu kuće, zasebnu zgradu u dvorištu, polovicu šupe za ogrjev, pola svinjca, polovicu dvorište i vrta.

15. Iz rješenja Držane geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek od 28.9.2020. (stranice 60-61 spisa) proizlazi kako su tužiteljice cijepale predmetnu česticu na dvije novonastale i to kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

16. Saslušana na raspravi, I. tužiteljica/protutuženica ĆO iskazala je kako poznaje I. i II. tuženicu, može reći da one ne kontaktiraju i ne pozdravljaju se. U kući [adresa] je rođena te je u njoj živjela s roditeljima i sestrom, te je u njoj živjela sve do 1977. godine kad se udala, a u kući su ostali živjeti njezini roditelji KO i GO i sada pokojna sestra JO koja je umrla 2021.Otac je umro 1970. godine, a majka je živa, te trenutno živi kod nje, a povremeno živi kod nećakinje BO. Kuću su zidali njezini roditelji prije njezinog rođenja, misli 1956. godine. Te godine su roditelji kupili zemljište i zidali kuću. Misli da majka posjeduje kupoprodajni ugovor za zemljište. Njezini roditelji su kao što je rekla, kupili zemljište 1956. godine i to jedan komad zemljišta koji su uživali dok su bili djeca. Kad su roditelji tužene TO kupili susjedno zemljište oni su pomjerili ogradu koja je bila žičana koja je omeđivala našu parcelu. Njezini roditelji nisu ništa poduzeli jer su roditelji I. tužene bili neugodni prema njima, a taj dio zemljišta je bio sav zarastao u raslinje. To je bilo prije rata. Preko njihovog zemljišta roditelji su išli kod djeda i bake. Njezini roditelji nisu podnosili tužbu protiv roditelja I. tužene iz navedenih razloga. Ta ograda je pomjerena te i dan danas stoji u tom položaju. Nisu pokušavali to riješiti sve dok majka nije odlučila prodati kuću. Tada su izašli mjernici i izvršili mjerenje, pa s obzirom da kuća u [adresa] je prodana, normalno da kupac traži i taj dio zemljišta koji mu pripada. To zemljište se još uvijek vodi na njima zbog ovog spora. Ne možw se točno sjetiti imena i prezimena osobe koja je kupila tu nekretninu.

16.1. Na upit punomoćnika tužitelja tko je bio vlasnik susjedne nekretnine prije nego što su prednici tuženika kupili susjednu nekretninu, tužiteljica je odgovorila da je vlasnik bio gospodin PO, imena se ne sjeća.

16.2. Na upit punomoćnika tužitelja kakvo je stanje bilo u trenutku kada je PO prodao nekretninu prednicima tužene, izjavljuje da je postojao zid i krajem tog zida je bila žica naspram njegove kuće i mala šupica.

16.3. Na upit punomoćnika tužitelja gdje su živjeli djed i baka tuženih, izjavljuje da misli da su živjeli u [adresa], a prednici tuženih išli su tim dijelom zemljišta koji je u vlasništvu tužitelja i njihovih prednika do djeda i bake.

16.4. Na upit punomoćnika tužitelja da opiše kakva je ograda između predmetnih nekretnina, izjavljuje da se radi o žičanoj ogradi, osim što je gospođa TO navlačila nekakva platna.

16.5. Na upit da li su ikada prednici tužitelja ili tužiteljice tražile od prednika tuženih i tuženih tražili usmeno da im vrate taj dio zemljišta, izjavljuje da ne zna, ali misli da njezina majka nije tražila, a nije niti ona. Oduvijek su znali da taj dio zemljišta ne pripada prednicima tuženih, te zna gdje je prije bila ograda.

16.6. Na upit punomoćnika tuženika odakle joj saznanje da su roditelji tuženih pomicali ogradu, izjavljuje da je ona imala u to vrijeme 6 ili 7 godina, te izjavljuje da se družila sa mlađom sestrom tuženika a ne zna kako se sada zove. Ona osobno nije vidjela na svoje oči kada su roditelji tužene pomicali ogradu, samo zna da je ograda pomaknuta.

16.7. Na upit punomoćnika tuženika da li između nekretnine u [adresa] za koju navodi da ju je prodala i ovih spornih cca 150 m2 dvorišta postoji fizička barijera, tužiteljica izjavljuje da postoji ograda.

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

16.8. Na upit punomoćnika tuženika da li su njezini roditelji ili ona osobno u protekom razdoblju išta poduzimali na navedenoj ogradi, izjavljuje da se ne sjeća.

16.9. Na upit punomoćnika tuženika da li postoji bilo kakav pristup spornoj površini iz [adresa], tužiteljica izjavljuje da može preko ograde.

16.10. Na upit punomoćnika tuženih na koji način obzirom da je nekretnina u [adresa] prodana trećoj osobi, namjerava pristupiti spornoj površini u slučaju uspjeha u sporu, izjavljuje da namjerava srušiti ogradu.

16.10.1. Na upit punomoćnika tužitelja kada su prednici tuženika gradili kuću, tužiteljica izjavljuje da moguće da je to bilo poslije 1977. godine.

16.10.2. Na upit punomoćnika tužitelja izjavljuje da je sporna površina u kupoprodajnom ugovoru sklopljen sa trećom osobom.

17. Saslušana na raspravi, I. tužiteljica/protutuženica BO iskazala je kako tuženu TO poznaje, dok II. tuženu nije nikada vidjela. Od 1990. godine živjela je s bakom KO na adresi [adresa], s obzirom da su joj se roditelji rastali. Kad je upisala fakultet, otišla je živjeti kod majke jer joj je bilo bliže. Otkad joj sežu sjećanja, dolazila je kod svoje bake. Stanje nekretnina je bilo takvo da je dakle bila kuća njezine bake Ć 83, te susjedna nekretnina tuženih, ne zna točno kućni broj, te dvije nekretnine je od ulaznih vrata dijelio pravi zid, ne zna točno koje dužine otprilike 10m, a u nastavku je bila tanka žičana ograda, dijelila je bakinu bašču i susjedinu bašču. Kad je već bila malo starija, baka je govorila da taj zadnji dio zemlje gdje je bila bašča gospođe EO pripada njoj te da će to jednoga dana biti naše. Nije govorila o razlozima zašto nije u posjedu tog dijela bašče. Ona se još kao dijete od 5,6 godina prelazila igrati kod gospođe TO, ali su se onda odnosi s gospođom EO njezinom majkom poremetili, gospođa EO je postala čudna i svemu prigovarala te se derala i vikala. Jednom prilikom je baka u njezinoj prisutnosti kad su pile kavu, bio je nekakav sukob sa gospođom EO, rekla gospođi EO da je to njezino tj. bašča. Gospođa EO nije ništa odgovorila, ali nakon toga sve što povrće i jagode koje je baka posadila uz ogradu su bile kao otrovom pošpricane. Nakon toga se polako odselila te je povremeno dolazila kod bake. U odnosim između bak i gospođe EO se nije ništa promijenilo, te je jako puno puta dolazila policija, o čemu postoje zapisnici vezano za njihove sukobe, a baka je pritom zvala policiju. Ne zna da li je vođen prekršajni postupak u vezi toga, ali je sigurna da postoje zapisnici. Njezina majka je još uvijek bila živa kada je nekretnina u [adresa] prodana, tako da ona nema nikakvih posebnih saznanja o tome, niti zna tko je kupac.

17.1. Na upit punomoćnika tuženica da li žičana ograda ima betonske temelje, II. tužiteljica/protutuženica izjavljuje da misli da ima.

18. Saslušana na raspravi, tužena/protutužiteljica DO iskazala je kako tužiteljice poznaje površno, rijetko su dolazile kod gospođe KO koja je tamo živjela, te da ih vidi na ulici, ne bi ih prepoznala. Kuća u [adresa] je sagrađena 1977. godine, odnosno te godine je završena gradnja, te je tada sa svojom obitelji uselila u kuću tj. s majkom, ocem i sestrom. Tada je imala 9 ili 10 godina. Njezini roditelji su kupili kuću na toj adresi, srušili i sagradili novu. Kada su uselili u tu kuću, posjed dvorišta je isti

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

kao i sada, tj. prilikom useljenja je postojala ta žičana ograda koja je dijelila njihovu i susjednu nekretninu na adresi [adresa]. Otkad zna za sebe ta ograda je postojala. Nikada ta ograda nije bila sporna, niti je ikada itko spominjao da postoj problem oko ograde. Da uopće postoji problem u svezi ograde, saznala je iz ove tužbe. Njezini roditelji i oni djeca su bili u normalnim susjedskim odnosima sa gospođom KO i njezinim suprugom, a odnosi su se poremetili 2004 i 2005. godine kada su obnovili kuću, te je gospođa KO počela vikati na njih, vrijeđala ih je, te je majka zvala policiju. Gospođa KO je alkoholičarka, ona ne zna što se s njom događalo. Nikada nije spominjala tu ogradu, niti njezin sada pok. suprug, a niti njihove kćeri. Ona nema saznanja da je prije tužbe izlazio mjernik, niti je o tome obaviještena, jedino sada kada je bilo cijepanje čestica je bio mjernik i tražena je njezina suglasnost za cijepanje čestica, te je tu suglasnost dala preko odvjetnika. Može reći da nikada nitko nije svojatao posjed dijela njihovog dvorišta. Ta ograda stoji na istom mjestu otkako je kupljeno zemljište sa starom kućom na adresi [adresa], te stoji na istom mjestu i dan danas. Nekretninu na adresi [adresa], je kupio OO prije jedno tri četiri godine, te isti nije nikada postavljao pitanje ograde i dijela njihovog dvorišta. Na spornom dijelu zemljišta su bile posađene voćke i cijelo vrijeme im služi kao vrt. Imaju posađene trajne nasade i dvorišnu zgradu koja služi za odlaganje vrtnih alata. Ta vrtna zgrada zidana je od cigle, te je sagrađena kada i kuća 1977. godine i ima novi kroj koji su ona i mama postavile 2005. godine.

18.1. Na upit punomoćnika tuženice da li je u kupoprodajnom ugovoru kada je kupovano zemljište sa starom kućom bila navedena dvorišna zgrada, izjavljuje potvrdno, te izjavljuje da je ta stara dvorišna zgrada srušena i sagrađena nova dvorišna zgrada u isto vrijeme kada i kuća.

18.2. Na upit punomoćnika tuženice izjavljuje da ograda koja dijeli susjedne nekretnine tužitelja i tuženih ima betonske temelje i postavljena je žica, a u nastavku zida, a kao što je rekla ta ograda je zatečena kada su njezini roditelji kupili staru kuću. 2008. godine KO je na postojeću žičanu ogradu nadogradila do visine od 2m žicu sa nekakvim platnom, koje je poslije skidala. Dakle, ona je povisila tu ogradu žicom i nije ih pitala za dozvolu, a platno je stavljala da ih ne gleda. Njezini roditelji su kupili tu nekretninu 1974. godine, kad je ona imala 7 godina. Sjeća se kako je nekretnina tada izgledala, te je postojala ta žičana ograda kakva je i danas. Njezini baka i djeda živjeli su u Diljskoj ulici 24, koja se nalazi nasuprot tog spornog zemljišta, da bi išli kod bake i djede, prolazili su kroz bakin vrt, te prolazili preko zemljišta koje je sada sporno, nikada im nitko nije branio taj prolaz.

19. Saslušana na raspravi, ŠO (tada II. tuženica/protutužiteljica) iskazala je kako nema saznanja, odnosno ne sjeća se vezano za kupovinu kuće i zemljišta na adresi [adresa], s obzirom da je rođena 1970. godine, te je živjela kod bake i djede B i AO koji su u međuvremenu preminuli. Ona je kod bake i djede živjela dok se nije udala 1988. godine.

19.1. Na upit je li odlazila kod roditelja, izjavljuje da iskreno rečeno, roditelji i njezina sestra ju nisu voljeli, te ona nije odlazila kod njih. Zna da su roditelji imali kuću na adresi [adresa], ali se udala 1988. godine i od tada nije odlazila kod roditelja. Njezina sestra TO ne komunicira s njom. Ne pozna ovdje prisutne tužiteljice. Nema nikakvih saznanja o spornom zemljištu i ogradi.

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

20. Iz provedenog očevida na licu mjesta ([adresa]) je utvrđeno kako se nekretnina koja je predmet ovog postupka proteže uz nekretninu tuženica i to na način da je ista okružena ogradom od starog zida jedno 15 metara prema istoku i 10 metara uzduž.

21. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće da su tužiteljice upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnice u po ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje je iz iskaza samih stranaka utvrđeno da se tuženica nalazi u posjedu navedene nekretnine. Nadalje je utvrđeno kako je predmetna nekretnina koja je u posjedu tužene ograđena ogradom, a očevidom na licu mjesta i iz iskaza samih stranaka je utvrđeno kako se predmetna nekretnina koja je ograđena ogradom nalazi uz kuću tužene (kč. br. [katastarska čestica]). Također je utvrđeno kako su predmetnu nekretninu pok. UO i pok. EO kupili 1972., kao i da od tada postoji ograda kojom je ograđena predmetna nekretnina, kao i da od tada istu u svome posjedu ima tuženica. Isto tako tužiteljice (niti njihovi prednici) nisu tražili svo to vrijeme povrat nekretnine (stvari) do podnošenja ove tužbe.

22. Člankom 161. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) je propisano vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da u ona preda svoj posjed te stvari. Člankom 162. stavkom 1. ZV je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Člankom 163. stavkom 1. ZV je propisano posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Člankom 159. stavkom 1. ZV je propisano dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, stavkom 2. je propisano samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe se dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnom posjedovanja, te stavkom 3. samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Člankom 160. stavkom 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, dok je stavkom 2. ZV propisano u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, a stavkom 3. je propisano nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Člankom 18. stavkom 1. je propisano kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. je propisano kako je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, postajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je ako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je 1 0

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

stavkom 3. propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, te je stavkom 5. ZV propisano posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

23. Temeljem ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja, sud je utvrdio kako je tuženica, kao nasljednica poštenog posjednika, u posjedu navedene nekretnine od kako su njezini roditelji (UO i EO) 1972. kupili nekretninu koja se odnosi na kč. br. [katastarska čestica] i koja se nalazi uz nekretninu koja je predmet ovog postupka. Da su UO i EO bili u zakonitom posjedu predmetne nekretnine sud je utvrdio uvidom u predmetne kupoprodajne ugovore (list 11-12, odnosno 26-29 spisa), kao i iz iskaza tužene EO, koja je iskazala na ročištu održanom kod ovoga suda 27. ožujka 2024. da je ta ograda postojala otkako zna za sebe, kao i da ju nitko (do podnošenja ove tužbe) nije tražio povrat predmetne nekretnine, koju tužena ima u svome posjedu. Navod da je predmetna ograda, odnosno predmetna nekretnina u posjedu tužene potvrđuje i iskaz II tužiteljice koja navodi da je postojala žičana ograda postoji otkako je bila mala.

23.1. Da je posjed istinit, odnosno da nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom sud je utvrdio na način da su obje tuženice iskazale u svome iskazu kako nitko nije zahtijevao od tužene (odnosno ranijih posjednika navedene nekretnine) povrat posjeda. Također da je naveden posjed istinit sud je izveo zaključak kako je još prilikom kupnje smatrano od strane pravnih prednika tužene da im pripada pravo na posjed navedene nekretnine.

23.2. Nadalje posjed se smatra poštenim, dok se ne dokaže suprotno. Ovome sudu ničim nije dokazano da posjed koji trenutno ima tuženica nije pošten. Naime, isti je pribavljen prilikom kupoprodaje navedene nekretnine, pa stoga pravni prednici tužene nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed, odnosno da isti nije pošten. Također za istaknuti je kako sukladno članku 160. stavku 3. ZV nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva, a što je u odnosu na tuženu od kada je pok. UO, gdje je također ona postala samostalnim posjednikom navedene nekretnine, te joj također niti od tada do podnošenje ove tužbe nitko nije osporio pravo na posjed.

23.3. U odnosu na priloženu skicu iskolčenja (list 30 spisa) također je vidljivo da se kod tužene radi o poštenom posjedniku, budući da iz iste ne proizlazi da bi njihova nekretnina bila u osporenom dijelu dvorišta koji posjeduju u manjem obliku, već baš u obliku kakvom je i trenutno.

24. Naime, sam navod tuženice da iste nisu poštene, a koje nepoštenje (jer poštenje se pretpostavlja) ničim nije dokazala ovome sudu nije prihvatljiv. Činjenica da nekretnina koju su njezini pok. roditelji stekli u ugovoru piše kolika je to površina ovome sudu nije dovoljna kako bi se navedeni razlog utvrdio. Naime, pravni prednici tužene su još 1972. godine stekli kupoprodajnim ugovorom nekretninu u [adresa]. Navedenim ugovorom je pojedinačno napisano koje su to prostorije, šupe i pomoćni objekti u ugovoru, pa stoga postoji mogućnost kako pravni prednici tužene nisu sumnjali, niti imali razloga sumnjati kako im ne pripada i nekretnina, sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sada kč. br. [katastarska čestica]. Navedena činjenica je ovome sudu utvrđena 1 1

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

prvenstveno iz razloga jer je kuća u kojoj živi tužena povezana ogradom s nekretninom koja je predmet ovoga postupka, pa je stoga i jasno za zaključiti kako tužena nije imala razloga posumnjati da je navedena nekretnina također u njezinom poštenom posjedu.

24.1. U odnosu na prigovor tužene da su roditelji tužene kupili susjedno zemljište i pomjerili ogradu ovome sudu nikako nije prihvatljiv. Naime, ako je netko i kupio susjedno zemljište i pomjerio navedenu ogradu na način kako to tvrdi I. tužiteljica ĆO zašto je onda čekala preko 40 godina da pokrene ovaj postupak. Iskaz tužiteljice da njezini roditelji nisu ništa poduzimali jer su roditelji tužene bili neugodni prema njima ovome sudu nije logična niti prihvatljiva, a također ničim nije niti dokazana, s time da II tužiteljica iskazuje kako dok je ista bila mala (dakle otprilike skoro 20 godina poslije navodnog pomjeranja ograde od strane tuženice) se prelazila igrati kod TO, međutim da su se nakon toga tek odnosi poremetili. Stoga ovome sudu tvrdnja da nakon pomicanja ograde još 1970. -ih godina iste nisu prigovarale i navedeno osporile pravnim prednicima tužene jer su isti bili neugodni prema njima, ovome sudu nije prihvatljiva, pa je zaključak da je tužena u poštenom posjedu ovome sudu jedino prihvatljiv. Također i sama je tužena u svome iskazu izjavila kako ograda nije sporna i da nije postojao problem oko nje.

25. Kako je sud stoga utvrdio da se tužena nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu, stoga je ovaj sud usvojio prigovor tuženice, sukladno članku 163. stavku 1. ZV-a, budući da istoj pripada pravo na posjed, te je donio odluku kao u točci I izreke ove presude.

26. Radi odlučivanja o protutužbenom zahtjevu iz članka 189. stavka 1. ZPP-a, sud je nadalje utvrđivao je li tužena dosjelošću stekla vlasništvo stvari iz članka 159. i članka 160. ZV-a.

27. Da bi se utvrdilo radi li se o samostalnom posjedu iz članka 11. ZV, odnosno posjeduje li tužena stvar kao da je njezina sud je navedeno utvrdio na način da je očevidom na licu mjesta utvrdio gdje se nalazi predmetna nekretnina, odnosno da se ista proteže od starog zida, da su i tužiteljice/protutužene i tužena/protutužiteljica iskazale kako je predmetna nekretnina ograđena ogradom te ista spojena s nekretninom tužene/protutužiteljice. Stoga je sud na nedvojben način utvrdio kako predmetnu nekretninu tužena/protutužiteljica posjeduje kao da je njezina.

28. Da posjed koji tužena/protutužiteljica ima i određenu, zakonom propisanu kakvoću (zakonitost, istinitost i poštenje) sud je utvrdio na način kako je to naveo točkama 23. i 24. ove presude.

29. U odnosu na potreban tijek vremena iz članka 160. ZV-a sud je utvrdio kako je tužena, odnosno njezini pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine od 1972. godine do danas, odnosno preko 40 godina. Također valja istaći kako je i člankom 160. stavkom 3. ZV-a propisano da i nasljednik postaje poštenim posjednikom i u slučaju da je ostavitelj bio nepoštenom (što po mišljenju ovoga suda nije dokazano u ovome postupku), pa se već i sama tužena, od smrti svoga oca nalazi u poštenom posjedu duže od 10 godina (članak 160. stavak 2. ZV-a), pa je svakako za reći kako je u ovome postupku utvrđeno da je proteklo i neprekidno zakonom određeno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

1 2

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

30. Kako je ovaj sud, slijedom navedenoga, utvrdio da je tužena/protutužiteljica, temeljem članka 159. stavka 1. ZV-a, stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, sud je odlučio kao u točci II. izreke ove presude.

31. I. i II. tužiteljice/protutuženice su u cijelosti izgubile u sporu, pa im ne pripada naknada troška postupka, te je stoga odbijen, kao neosnovan, zahtjev I. i II. tužiteljica/protutuženica za naknadu troška postupka, te je stoga odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, naloženo je tužiteljicama naknaditi trošak tuženici prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav protutužbe od 250 bodova, sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 13. svibnja 2019. u visini od 250 bodova, sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, kao i za pristup ročištu od 29.5.2019. u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, potom ročištima od 13.1.2020., 16.1.2024. (omaškom naveden datum u zapisniku 12.1.2024.), 27.3.2024., 23.9.2024. (pristup očevidu) i 17.12.2024., za svako ročište po 250 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife i ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova, sukladno Tbr. 9. točci 3. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 4.625,00 EUR. Tuženici/protutužiteljici je priznat trošak i za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 96,22 eura, za protutužbu u iznosu od 193,77 eura.

33. Tuženica/protutužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška ovog postupka i to za sastava podneska od 16. siječnja 2024. u visini od 250 bodova, uvećano za PDV, budući da navedeni podnesak, sukladno članku 155. ZPP-a navedeni trošak nije potreban za vođenje ovoga postupka, da se rasprava održala istoga dana i da je na raspravi stoga mogao i usmeno urediti protutužbu, a na način kako je to naveo i u podnesku. Također tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, u visini od 193,77 EUR, budući da ista nije plaćena, niti je za plaćanje iste dostavljen ovome sudu dokaz o uplati.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 29. siječnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana 1 3

P -

1 2 2

2 /

2 0

2 3 -

kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika