Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-706/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao predsjednice vijeća, suca mr.sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Jarmilke Kučera Slivar kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-467/2019-33 od 11. srpnja 2024, koja je ispravljena rješenje Općinskog suda u Osijeku oslovi broj P- 467/2019-36 od 29. srpnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-467/2019-33 od 11. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke koja je ispravljena rješenje Općinskog suda u Osijeku oslovi broj P- 467/2019-36 od 29. srpnja 2024.
II.Odbija se zahtjev tuženice radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br. 9011011013, sklopljenog dana 10.02.2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 13.02.2006. po javnom bilježniku CP iz [adresa], pod brojem OU-284/06, u dijelu odredbe koji glasi:
”…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana...“,
- iz čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu br. 9011011013, sklopljenog dana 10.02.2006. između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 13.02.2006. po javnom bilježniku CP iz [adresa], pod brojem OU-284/06, u dijelu odredbe koji glasi:
„…po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da u roku od petnaest dana plati tužitelju LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.041,09 Eura (slovima: sedam tisuća četrdeset jedan euro i devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
34,93 EUR
tekućom od
16.05.2009.
67,89 EUR
tekućom od
16.06.2009.
67,29 EUR
tekućom od
16.07.2009.
67,47 EUR
tekućom od
16.08.2009.
67,28 EUR
tekućom od
16.09.2009.
67,19 EUR
tekućom od
16.10.2009.
66,69 EUR
tekućom od
16.11.2009.
67,49 EUR
tekućom od
16.12.2009.
67,86 EUR
tekućom od
16.01.2010.
68,84 EUR
tekućom od
16.02.2010.
67,45 EUR
tekućom od
16.03.2010.
69,29 EUR
tekućom od
16.04.2010.
69,33 EUR
tekućom od
16.05.2010.
76,59 EUR
tekućom od
16.06.2010.
79,94 EUR
tekućom od
16.07.2010.
83,22 EUR
tekućom od
16.08.2010.
92,09 EUR
tekućom od
16.09.2010.
92,62 EUR
tekućom od
16.10.2010.
94,32 EUR
tekućom od
16.11.2010.
91,93 EUR
tekućom od
16.12.2010.
100,90 EUR
tekućom od
16.01.2011.
97,29 EUR
tekućom od
17.02.2011.
98,04 EUR
tekućom od
16.03.2011.
101,55 EUR
tekućom od
16.04.2011.
97,75 EUR
tekućom od
16.05.2011. 105,66 EUR
tekućom od
16.06.2011. 111,34 EUR
tekućom od
16.07.2011. 127,47 EUR
tekućom od
16.08.2011. 137,91 EUR
tekućom od
16.09.2011. 109,13 EUR
tekućom od
16.10.2011. 97,14 EUR
tekućom od
16.11.2011. 100,04 EUR
tekućom od
16.12.2011.
105,55 EUR
tekućom od
16.01.2012.
110,83 EUR
tekućom od
16.02.2012.
111,56 EUR
tekućom od
16.03.2012.
109,73 EUR
tekućom od
16.04.2012.
109,89 EUR
tekućom od
16.05.2012.
112,90 EUR
tekućom od
16.06.2012.
112,38 EUR
tekućom od
16.07.2012.
110,18 EUR
tekućom od
16.08.2012.
108,13 EUR
tekućom od
16.09.2012.
102,48 EUR
tekućom od
16.10.2012.
110,08 EUR
tekućom od
16.11.2012.
110,86 EUR
tekućom od
16.12.2012.
110,12 EUR
tekućom od
16.01.2013.
101,12 EUR
tekućom od
16.02.2013.
106,85 EUR
tekućom od
16.03.2013.
109,92 EUR
tekućom od
16.04.2013.
111,65 EUR
tekućom od
16.05.2013.
103,55 EUR
tekućom od
16.06.2013.
101,87 EUR
tekućom od
16.07.2013.
102,40 EUR
tekućom od
16.08.2013.
103,89 EUR
tekućom od
16.09.2013.
107,67 EUR
tekućom od
16.10.2013.
107,80 EUR
tekućom od
16.11.2013.
109,23 EUR
tekućom od
16.12.2013.
111,06 EUR
tekućom od
16.01.2014.
108,62 EUR
tekućom od
16.02.2014.
54,24 EUR
tekućom od
16.03.2014.
55,07 EUR
tekućom od
16.04.2014. 53,13 EUR
tekućom od
16.05.2014. 51,70 EUR
tekućom od
16.06.2014. 51,83 EUR
tekućom od
16.07.2014. 53,97 EUR
tekućom od
16.08.2014. 54,53 EUR
tekućom od
16.09.2014. 55,93 EUR
tekućom od
16.10.2014. 57,45 EUR
tekućom od
16.11.2014. 59,33 EUR
tekućom od
16.12.2014. 58,35 EUR
tekućom od
16.01.2015. 115,57 EUR tekućom od
16.02.2015. 94,29 EUR
tekućom od
16.03.2015. 97,10 EUR
tekućom od
16.04.2015. 103,92 EUR tekućom od
16.05.2015. 98,09 EUR
tekućom od
16.06.2015. 98,20 EUR
tekućom od
16.07.2015. 99,87 EUR
tekućom od
16.08.2015. 88,07 EUR
tekućom od
16.09.2015. 86,23 EUR
tekućom od
16.10.2015.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.811,66 Eura (slovima: jedna tisuća osam stotina jedanaest eura i šezdeset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2024. kao dana donošenja presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva vezanim za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija kao neosnovanim."
2. Protiv ove presude pravovremeno je izjavila žalbu tuženica kojom pobija točku I., II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici, kao i troškova podnošenja žalbe, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjski presudu povodom žalbe tuženice, u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11.
- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako tijekom prvostupanjskog postupka prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjenja niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka koje su prethodno naznačene na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
6. Osim toga, suprotno žalbenim razlozima tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju tuženica neosnovano ističe u podnesenoj žalbi, jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa niti u pogledu nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka, koji je prvostupanjski sud pravilno interpretirao u razlozima pobijane presude.
7. Prema razlozima pobijane prvostupanjske presude proizlazi da su tužitelj kao korisnik kredita te tuženica kao kreditor sklopili ugovor o kreditu broj 90110110130 od 10. veljače 2006., koji je javnobilježnički potvrđen pod brojem PU-284/06 od 13. veljače 2006. po javnom bilježniku CP, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 74.643,76 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke – tuženika važeće na dan korištenja kredita. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate od 360 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti od 371,59 CHF te redovna kamatna stopa od 4,35% godišnje
8. U svrhu dokaza prvostupanjski sud je saslušao tužitelja te je pravilno interpretirao iskaz tužitelja, te je iz iskaza tužitelja pravilno utvrđeno kako je kredit sam podigao za kupnju stana. Stan koristim u svrhu stanovanja. Nemam nikakav niti obrt niti zanat, a kako sam rekao stan koristim isključivo u svrhu stanovanja. Što se tiče plaćanja rata koliko se sjećam u firmi sam imao trajni nalog putem kojeg su mi skidane s plaće rate kredita. Koliko se sjećam kada sam došao u banku podići kredit ja sam tražio kredit u eurima, međutim bankarica kada je vidjela i prelistala moju dokumentaciju rekla mi je da nisam kreditno sposoban za kredit u eurima, međutim, da mogu podići kredit u švicarcima, da je tu niža kamata i da se moja plaća uklapala u kredit za švicarce,osim toga rekla je i da su tečaj i valuta stabilni. Nisu me upozorili da može doći do rasta kamate i do promjene rasta valute, baš naprotiv kako sam rekao, rekli su mi da je to povoljan kredit te da je švicarac stabilna valuta. Rata kredita mi je ispočetka bila oko 1.700,00 i još nešto kuna, da bi počela rasti te na kraju dosegla iznos preko 3.000,00 kuna. Nakon što mi je rata kredita počela rasti otišao sam u banku da vidim o čemu se radi i zašto rata raste, pa sam dobio odgovor da ne raste samo meni da je tako svima drugima isto i da je stanje na tržištu takvo da je došlo do porasta rata kredita.".
9.Odgovarajući na pitanja punomoćnika, tužitelj je naveo: "mogu reći da sam pročitao ugovor, i 2006. kako sam imao puno manje godina i nisam neki financijski stručnjak, činilo mi se da je ugovor u redu. Što se tiče samog kredita ništa nisam pregovarao sa bankom, banka je pripremila tekst ugovora, dali su mi tako napisani tekst da pročitam i ja sam ga i pročitao. U banci su mi rekli da trebam odnijeti ugovor kod javnog bilježnika radi solemnizacije. Nije mi bankar objasnio parametre koji utječu na promjenu kamatne stope. Što se tiče porasta kamate banka je slala obavijest o porastu kamate, ali nije sa mnom posebno pregovarala o tome. U razgovoru se nije spominjalo da HNB ne štiti kunu u odnosu na CHF, već samo u odnosu na EUR.", dok je odgovarajući na pitanja zamjenice punomoćnika tuženika naveo: "mogu reći da nisam prije imao nikakav kredit i da se nisam niti informirao gdje se može provjeriti tečaj valute.
10.Osim toga, visina pretplate s osnova nepoštenih, a time i ništetnih ugovornih odredaba o primjeni valutne klauzule kod otplate kredita, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđena je knjigovodstveno financijskim vještačenjem po pravnoj osobi, Rezultat d.o.o. sa stalnim sudskim vještakom Dubravkom Herceg dipl. oec. iz čijeg nalaza i mišljenja kao i dopune nalaza i mišljenja od 24. veljače 2021. proizlazi da je zbog promjene kamatnih stopa u razdoblju otplate od 20. ožujka 2006. do 20. rujna 2015. za povrat predmetnog kredita korisnik kredita je banci sa 115. ratom vratio anuiteta u iznosu od 46.590,70 CHF od tog kamata u iznosu od 33.274,83 CHF, a otplatio je glavnice kredita u iznosu od 13.315,87 CHF. Stanje kredita odnosno ostatak duga na dan 20. rujna 2015. iznosi 61.327,91 CHF.
11. Razlika između iznosa kojeg bi tužitelj plaćao po kamatnoj stopi na dan sklapanja ugovora naspram iznosa kojeg je stvarno plaćao po osnovi preplaćene kamate za svaki mjesec i ukupno u CHF i kunama za razdoblje od 15. travnja 2007. do 1. siječnja 2014. iznosi 6.047,58 CHF odnosno 32.119,21 kunu.
12. Dok razlika između iznosa kojeg bi tužitelj plaćao po tečaju na dan isplate kredita naspram iznosa kojeg je stvarno plaćao i to po osnovi tečajne razlike za razdoblje od 15. travnja 2007. do 30. rujna 2015. iznosi 29.182,57 kuna.
13. Dakle, tužitelj je obvezu po kreditu broj 9011011013 platio više 61.301,78 kuna.
14. Vezano za prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, vještak se na isto očitovala podneskom - dopunom nalaza i mišljenja od 14. listopada 2020.
15. Podneskom od 24. veljače 2021. vještak Dubravka Herceg, dipl. oec., navodi da je tužitelj je sa tuženikom 18.12.2015. zaključio Dodatak Ugovora o kreditu-konverzija iz valute CHF-a u valutu EUR. Člankom 3. Ugovora navodi se “Nakon konverzije na dan 30.09.2015. godine neotplaćena glavnica iznosi 40.349,35 EUR-a, a Ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos pretplate iznosi 1.080,29 EUR[1]a, a preračunato u kune iznosi 8.250,71 kuna.". Sukladno navedenom, tužitelj LP obvezu po kreditu broj 9011011013 platilo je više za 61.301,78 kuna na dan 30.09.2015. i to po osnovi: više plaćeno zbog povećanja kamatne stope 32.119,21 kuna i više plaćeno zbog tečajne razlike 29.182,57 kuna, ukupno 61.301,78 kuna. Iznos pretplate po konverziji 30.09.2015. iznosi 8.250,71 kuna. Preplata umanjenja za efekt konverzije iznosi 53.051,07 kuna.
16.Tužitelj je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje iznos od 7.041,09 Eura, navodeći da je Dodatkom Ugovoru o kreditu od 18. prosinca 2015. tužitelju priznata preplata u visini od 8.250,71 kunu (a što je utvrdila i vještak u podnesku od 24. veljače 2021.) za koji iznos tužitelj umanjuje svoje potraživanje, tako da isto zaključno s danom 30. rujna 2015. iznosi 53.051,07 kuna, te vodeći računa o pravilu redoslijeda uračunavanja (članak 171. Zakona o obveznim odnosima) iznos priznate preplate prebija sa najranije dospjelim iznosima evidentirane preplate iz nalaza vještaka te sukladno tome uređuje svoj konačni tužbeni zahtjev podneskom od 17. svibnja 2024., a kako je to navedeno u izreci presude.
17.Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese povodom te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014., zbog čega zastara nije nastupila). Nadalje se navodi da je Vrhovni sud prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice imao na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Revizijski sud je stajališta da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Isto tako, prilikom donošenja navedenog shvaćanja sud je imao na umu i odredbu članka 502. c Zakona o parničnom postupku, o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a st. 1. Zakona o parničnom postupku, za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c Zakona o parničnom postupku). Tek kumulativna primjena sva tri pravila osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba sukladno Direktivi 93/13/EEZ.
18.Prema tome, prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno financijskog vještaka proizlazi da na dan 30. rujna 2015. postoji preplata po osnovi preplaćene kamate te tečajne razlike u visini od 61.301,78 kuna, a kako je prilikom konverzije utvrđena preplata tužitelja u iznosu od 8.250,71 kunu, za koji iznos je tužitelj umanjio potraživanje s osnova ništetnosti dijela ugovora u pogledu promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, tako da ukupan iznos na koji tužitelj ima pravo je iznos od 53.051,07 kuna, odnosno kako je to vještak utvrdila da je nakon konverzije na dan 30. rujna 2015. neotplaćena glavnica 40.349,35 Eura, da ugovorne strane suglasno utvrđuju da iznos preplate iznosi 1.080,29 Eura, odnosno preračunato u kune iznosi 8.250,71 kunu.
Dakle, donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, u vezi članka 1111. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a, kada je naložio tuženici da tužiteljici isplati preplaćeni iznos na ime anuiteta otplate kredita u dosuđenom iznosu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, na pojedinačne mjesečne iznose s osnova povrata stečenog bez osnove, s obzirom da je tuženica kao kreditor dužna vratiti tužiteljici ono što je kao kreditor primila na temelju nepoštenih, a time i ništetnih ili djelomično ništetnih ugovornih odredaba, kako je prethodno obrazloženo.
19.Prema tome, nisu osnovani niti žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu utvrđivanja visine preplate anuiteta otplate kredita zbog primjene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu vezanu uz tečaj valute CHF zbog toga što stalni sudski vještak nije izračunao koliko je kretanje parametara, uzimajući u obzir objektivne kriterije kao što su tromjesečni CHF i LIBOR, kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom na devizne depozite – aktivne kamatne stope (bilten HNB-a) prinosi na trezorske zapise Ministarstva financija RH i obvezne pričuve banaka utjecale na promjenu visine kamatne stope u periodu otplate kredita, jer o takvim parametrima pravna tuženica uopće nije na razumljiv način obavijestila tužitelja prilikom sklapanja spornog Ugovora o namjenskom kreditu, pa stoga kretanje navedenih parametara o kojima tuženice kao kreditor nije obavijestila tužitelja kao korisnika kredita, nemaju nikakav utjecaj na konkretan pravni odnos između stranaka niti ukazuje na zaključak da ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi redovnih ugovornih kamata ne bi bile nepoštene, a time i ništetne.
20.Žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu pravnih učinaka Anexa br. 1. Ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016., kojim je izvršena „konverzija“ valutne klauzule iz valute CHF u valutu euro, također nisu osnovani, jer sama činjenica da su stranke sklopile naznačeni Anex br. 1. Ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016., ne isključuje pravo tužitelja zahtijevati isplatu preplaćenih anuiteta otplate kredita, ukoliko nije u potpunosti obeštećen sklapanjem dodatka ugovora o kreditu, odnosno ukoliko preplata koja je priznata dodatkom ugovora o kreditu iznosi manje od onoga što je tuženica kao trgovac primila na temelju nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe.
21. Stoga je bez utjecaja pozivanje tuženice u podnesenoj žalbi na praksu Suda EU u odluci u predmetu broj C-567/20 od 5. svibnja 2022., jer se zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih anuiteta otplate kredita ne temelji na nepoštenosti, odnosno ništetnosti ugovornih odredbi Anexa br. 1. Ugovora o kreditu od 26. siječnja 2016., već na nepoštenosti, odnosno ništetnosti ugovornih odredaba članka 7. i članka 8. (osnovnog) ugovora o kreditu od 25. ožujka 2008., kojima je ugovorena primjena valutne klauzule kod otplate kredita vezane za tečaj valute CHF, te promjenjiva kamatna stopa redovnih ugovornih kamata temeljem jednostrane odluke tuženice na koju tužitelj nje mogao utjecati, a koje ugovorne odredbe su pravomoćno utvrđene ništetnim presudom ovoga suda poslovni broj Gž-1447/2021-2 od 10. veljače 2022. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-325/2019-30 od 13. rujna 2021. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbe članka 7. i članka 8. predmetnog ugovora o kreditu od 5. ožujka 2008.
22. U vezi navedenog, a s obzirom na žalbene navode iz žalbe tuženice o tome da sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je provedena tzv. „konverzija“ kredita u smislu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15., dalje: ZID ZPK), tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom parničnom postupku, a s obzirom da je sklopljen Aneks br. 1. Ugovora o kreditu kojim je provedena konverzija kredita, koji bi navodi predstavljali žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u vezi članka 502.c ZPP-a, valja istaći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019., a također i u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020., izložio pravno stajalište da činjenica što su stranke sklopile ugovor o konverziji na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), te da korisnik kredita stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Osim toga, prema članku 327. stavak 1. ZOO-a, propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, te da se na ništetnost može pozvati svaka zainteresirana stranka, a što tužitelj kao ugovorna stranka svakako jeste, dok za podnošenje kondemnatorne tužbe kakva je podnijeta u ovom parničnom postupku u pravilu, procesna pretpostavka nije postojanje pravnog interesa kao kod tužbe za utvrđenje, pa stoga nema procesnih zapreka za podnošenje deklaratorne ni kondemnatorne tužbe u smislu odredbe članka 187. stavka 2. ZPP-a, pa niti kada su stranke sklopile dodatak predmetnog ugovora o kreditu.
23. Prema tome, i s obzirom na naznačeno pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nisu osnovani žalbeni navodi iz žalbe tuženice prema kojima tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom parničnom postupku, budući iz naznačenog pravnog stajališta proizlazi da korisnici kredita pod navedenim pretpostavkama imaju pravni interes i za podnošenje deklaratorne tužbe radi utvrđenja ništetnosti određenih ugovornih odredaba, za čije je podnošenje procesna pretpostavka postojanje pravnog interesa. Pri tome, potpuno su neosnovani navodi iz žalbe tuženice da se pravni učinci dodatka ugovora o kreditu ocjenjuju s retroaktivnim učincima, odnosno kao da su stranke imale od početka ugovoreni kredit s valutnom klauzulom vezanom za valutu EUR, pa da zbog toga tužitelj nema pravo zahtijevati vraćanje stečenog bez osnove od tuženice, odnosno povrat isplaćene razlike anuiteta otplate kredita na temelju ništetne ugovorne odredbe, jer to ne proizlazi niti iz odredaba ZID ZPK-a, a ni iz ugovornih odredaba Anexa br. 1. Ugovora o kreditu.
24. Pri tome, valja imati u vidu i odluku suda Europske unije od 9. srpnja 2020. broj C-452/18 koja potvrđuje da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, odnosno prava temeljem iste samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se takvim pristankom odriče pa osnovano prvostupanjski sud smatra da se tužitelj sklapanjem dodatka ugovora o kreditu nije odrekao tih prava, niti je dao, niti je mogao dati slobodan i informirani pristanak na to, te se aneksom o konverziji nije odrekao svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano.
Bjelovar, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Šuflaj Šestak
