Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-2030/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: GIZMO USLUGE d.o.o., Zagreb, Potešnica 15, OIB: 03088028674, kojeg zastupa punomoćnica Đurđica Filipčić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Galetović i Galetović, Zagreb, Palmotićeva 3, protiv tuženika: A.H.T.H. CARS d.o.o., [adresa], OIB: 28439106224, radi isplate, danom objave 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku A.H.T.H. CARS d.o.o., [adresa], oib: 28439106224 da tužitelju GIZMO USLUGE d.o.o. iz Zagreba, Potešnica 15, oib: 03088028674 isplati iznos od 6.925,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. 05. 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja ove presude 29. siječnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je prema ponudi br. PP 224-00061 od 29. svibnja 2024. te usmenom dogovoru za kupnju radara u maski, koji nije iskazan na ponudi u iznosu od 400,00 eur, 29. svibnja 2024. godine uplatio tuženiku ukupno 8.300,00 eur radi kupnje rezervnih dijelova za vozilo Audi A 6. Kada je tužitelj došao preuzeti robu od strane tuženika, utvrdio je da je roba koju mu je tuženik želio isporučiti oštećena i neadekvatna, te da ne odgovara opisu i fotografijama rezervnih dijelova, koje je tuženik dogovorio sa tužiteljem. Tužitelj je odmah zatražio od tuženika da mu isporuči robu kako su se dogovorili, bez nedostataka kakve su imali rezervni dijelove koje je tuženik želio isporučiti tužitelju, te mu za to dao dodatni rok od tjedan dana. Nakon što je navedeni rok prošao, tužitelj je putem e-maila od 18. lipnja 2024. (9:38) još jednom obavijestio tuženika da je roba koju mu je želio isporučiti oštećena i neadekvatna, te da ne odgovara opisu i fotografijama rezervnih dijelova, koje su dogovorili za za kupnju, zbog čega ne želi preuzeti takvu robu i traži povrat uplaćenih sredstava. Odgovor tuženika se „mijenjao“ od e-maila do e-maila, na način da je tuženik prvotno negirao bilo kakav poslovni odnos sa tužiteljem (e-mail od 18. lipnja 2024. godine u 09:51), da bi u idućem e-mailu od 18. lipnja 2024. godine u 10:28 tvrdio da ne postoji nikakva međusobna poslovna suradnja, te da se za „eventualne nedostatke“ treba obratiti partnerima iz Poljske, budući je prema tvrdnjama tuženika komunikacija o dijelovima bila između tužitelja i partnera iz Poljske. Navedena tvrdnja je apsolutno neistinita, budući tužitelj nikada nije komunicirao sa nikakvim partnerima iz Poljske, već samo sa zaposlenikom tuženika. Napominje kako je tuženik u e-mailu od 18. lipnja 2024. godine u 10:28 sam nesporno utvrdio "smatramo da vam sada utvrđeni nedostaci nisu mogli biti nepoznati". Slijedom navedenog, tuženik je sam priznao kako roba koju je želio prodati tužitelju ima nedostatke. Tužitelj je u e-mailu od 18. lipnja 2024. godine u 12:42 jasno naveo nedostatke koje su imali rezervni dijelovi koje je tuženik želio isporučiti tužitelju, te još jednom ponovio da tuženik ni u naknadnom roku nije otklonio utvrđene nedostatke, zbog čega tužitelj ima pravo raskinuti ugovor i potraživati povrat uplaćenih sredstava. Još jedan dokaz, na okolnost da je tuženik priznao kako rezervni dijelovi koje je želio prodati tuženiku imaju nedostatke je i činjenica da je dana 20. lipnja 2024. godine vratio tuženiku iznos od 1.375,00 eur, dok je iznos od 6.925,00 eur zadržao, kao i robu, budući je tužitelj nikada nije preuzeo. Budući je tuženik svojim ponašanjem, gdje je prvotno negirao poslovnu suradnju, nakon toga tumačio da se tužitelj treba obratiti nekome u Poljskoj, pa do tvrdnje kako tužitelju nedostaci nisu mogli biti nepoznati, bez da je i u jednom od e-mailova izrazio volju i namjeru uklanjanja utvrđenih nedostataka, tužitelj je sukladno čl. 410. do 413. Zakona o obveznim odnosima raskinuo ugovor i potraživao povrat uplaćenih sredstava. Nadalje, dana 26,. lipnja 2024. tuženik je tužitelju poslao e-mail u kojem ga je obavijestio da je zamijenio dijelove (sa čime je opetovano priznao postojanje nedostataka), međutim tužitelj je već naručio dijelove od drugog dobavljača, budući je bilo evidentno da tuženik neće i ne želi ispoštovati svoju obvezu. Opomenom pred tužbu od 01. 07. 2024. tužitelj je još jednom pozvao tuženika na povrat preostalog uplaćenog iznosa od 6.925,00 eur, kao i dopisima od 23. 07. 2024. godine i 24. 07. 2024. godine, međutim tuženik ne želi vratiti uplaćeni novac. Uz tužbu dostavlja ponudu br. PP 224-00061 od 29. 05. 2024.; nalog o plaćanju od 29.05.2024. godine na iznos od 4.300,00 eur; nalog o plaćanju od 29.05.2024. na iznos od 4.000,00 eur, e-mail korespondenciju od 18.06.2024. u 10:28h i u 12:42h, opomenu pred tužbu od 01.07.2024., dopis tužitelja od 23.07.2024., 24.07.2024. te dopis tuženika od 19.07.2024. i 24.07.2024.

2. Rješenjem ovog Suda posl. br. P-2030/2024-4 od 22. listopada 2024. naloženo je tuženiku u roku od 30 dana podnijeti odgovor na tužbu, pod prijetnjom donošenja presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća (presuda zbog ogluhe).

3. Citirano rješenje zajedno s tužbom i prilozima tuženiku je poslano na adresu sjedišta [adresa], koja je istovjetna adresi iz tužbe ali je dostava vraćena s naznakom "nepoznat", radi čega je dostava objavljena stavljanjem pismena putem e- oglasne ploče sudova 5. studenog 2024. pa se smatra da je dostava obavljena 13. studenog 2024. te tuženik se nije u roku od 30 dana očitovao odnosno podnio odgovor na tužbu.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti su u protivnosti s općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi članka 331.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke.

5. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st.1., 155., 163. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelju je kao potreban za vođenje spora priznat trošak na ime sastava tužbe u zatraženom trošku od 200,00 EUR uvećano za PDV, što iznosi ukupno 250,00 EUR. Stoga je o trošku tužitelja odlučeno u točki II. izreke.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe 2. Tuženiku

3. Kal 60 dana-pisarnica