REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4491/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.&A. ENTERPRISE d.o.o., OIB 09735159741, Rudarska 5, Labin, zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-17/2024-18 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-17/2024-18 od 4. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci odbio tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj vlasnik u cijelosti nekretnine k. č. [katastarska čestica] garaža sa 516 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je odlučeno o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da tužitelj ističe kako je 20. ožujka 2002. sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine s društvom ISTRATRANS d.d. Labin te da je isplatio kupoprodajnu cijenu i da se nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Sporno je pitanje može li tužitelj steći pravo vlasništva na nekretnini koja je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila društveno vlasništvo, a nije bila procijenjena niti uključena u temeljni kapital društva ISTRATRANS d.d. u postupku pretvorbe, te je kasnije temeljem zakona postala vlasništvo Republike Hrvatske.
3. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka odbio tužbeni zahtjev jer sporna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila procijenjena niti uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ISTRATRANS Labin. Ovo je potvrđeno potvrdom Centra za restrukturiranje i prodaju od 7. studenoga 2023., koja predstavlja javnu ispravu. Budući da nekretnina nije bila procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala, društveno poduzeće ISTRATRANS nije steklo pravo vlasništva na toj nekretnini. Drugo, prema čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za stjecanje prava vlasništva sljednika društvenog poduzeća potrebno je kumulativno ispunjenje tri pretpostavke: da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu s pravom upravljanja, da je mogla biti predmet stjecanja prava vlasništva, te da je njena vrijednost procijenjena u kapital društva. U konkretnom slučaju nije ispunjena treća pretpostavka jer vrijednost nekretnine nije procijenjena u temeljni kapital prednika tužitelja. Treće, primjenom općeg načela da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, ISTRATRANS d.d. Labin (kao pravni sljednik ISTRATRANS-a) nije mogao sklapanjem Ugovora o kupoprodaji na tužitelja prenijeti vlasništvo na navedenoj nekretnini. Takav prijenos bi predstavljao stjecanje prava od nevlasnika, što nije pravno moguće. Četvrto, prema čl. 56. Zakona o upravljanju državnom imovinom, neprocijenjena imovina koja nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a na kojoj su pravo korištenja imala društvena poduzeća, predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Centar za restrukturiranje i prodaju je izdao potvrdu koja kao javna isprava dokazuje da predmetna nekretnina nije procijenjena ni unesena u temeljni kapital, čime su ispunjeni svi zakonski uvjeti da ta nekretnina predstavlja imovinu Republike Hrvatske. Konačno, činjenica da je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji, stupio u posjed nekretnine i isplatio kupoprodajnu cijenu nije od utjecaja na odluku suda, jer se radi o stjecanju od nevlasnika, što ne može dovesti do valjanog stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
4. Protiv ove presude je tužitelj izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga te ističe da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s obzirom na to da je tužitelj u nesmetanom posjedu nekretnine od 2002. godine, nadalje sud je pogrešno primijenio Zakon o upravljanju državnom imovinom iz 2018. godine te presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je tužitelj zaključio ugovor sa društvom Istratrans te stečajnim upraviteljem i postupao je s povjerenjem u zemljišne knjige pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev ili da ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista presuda pravilna i zakonita.
8. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
9. Navodima svoje žalbe protiv presude tužitelj kao žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
10. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučnu činjenicu da predmetna nekretnina nije bila procijenjena niti uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ISTRATRANS, što je potvrđeno javnom ispravom - potvrdom Centra za restrukturiranje i prodaju. Činjenica da je tužitelj u posjedu nekretnine i da je ista prodana putem javnog oglasa nije od utjecaja na pravilnost presude, jer se radi o stjecanju od nevlasnika.
11. Nije osnovan ni žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Iako je Zakon o upravljanju državnom imovinom stupio na snagu 2018. godine, pravni status neprocijenjene imovine u postupku pretvorbe bio je reguliran i ranijim propisima - Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonom o privatizaciji. Prema tim propisima, nekretnine koje nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala nisu mogle postati vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom.
12. Neosnovan je i prigovor tužitelja o njegovoj savjesnosti kao stjecatelja. Tužitelj kao trgovačko društvo je morao i mogao znati da se u postupku pretvorbe društvenog vlasništva pravo vlasništva može steći samo na onoj imovini koja je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala. Činjenica da je nekretnina prodana putem javnog oglasa i da je tužitelj postupao s povjerenjem u zemljišne knjige nije od utjecaja jer se u zemljišnim knjigama nekretnina vodila kao društveno vlasništvo, a ne kao vlasništvo ISTRATRANS-a. Navod žalbe o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka također nije osnovan. Sud nije bio dužan provoditi dokaz saslušanjem svjedoka TC jer njegova savjesnost kao kupca nije odlučna činjenica u ovom sporu. Odlučna je činjenica da nekretnina nije bila procijenjena u postupku pretvorbe, što je nesporno utvrđeno javnom ispravom.
13. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio načelo da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima. ISTRATRANS d.d. nije mogao prenijeti pravo vlasništva na tužitelja jer ga ni sam nije stekao u postupku pretvorbe. Činjenica da je kasnije sklopljen i Aneks ugovora u stečajnom postupku ne mijenja pravnu prirodu ovog stjecanja jer se i dalje radi o raspolaganju od strane nevlasnika. Konačno, činjenica da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu i ulagao u nekretninu ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske.
14. Neosnovano žalitelj ističe primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige jer u vrijeme kada je tužitelj navodno stekao nekretninu (2002. godine sklapanjem ugovora o kupoprodaji), na snazi je bila odgoda primjene načela povjerenja u zemljišne knjige temeljem čl. 388. st. 5. ZV. Naime, ovom odredbom bilo je propisano da se do 1. siječnja 2007. ne može steći vlasništvo niti drugo stvarno pravo pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige na nekretninama koje su bile društveno vlasništvo, a koje nisu procijenjene u postupku pretvorbe. Predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja ISTRATRANS-a. Potvrdom Centra za restrukturiranje i prodaju, koja predstavlja javnu ispravu, nesporno je utvrđeno da ova nekretnina nije bila procijenjena u postupku pretvorbe društvenog poduzeća ISTRATRANS. Stoga se žalitelj neosnovano poziva na svoje poštenje i povjerenje u zemljišne knjige jer je zakon izričito isključivao mogućnost takvog stjecanja u vrijeme kada je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor. Činjenica da je kasnije (2007. godine) sklopljen i Aneks ugovora ne mijenja ovu pravnu situaciju jer se i dalje radi o nekretnini koja nije procijenjena u postupku pretvorbe. Stoga tužiteljev argument o postupanju s povjerenjem u zemljišne knjige nije pravno relevantan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, jer je u vrijeme navodnog stjecanja postojala zakonska zabrana takvog stjecanja.
15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj u osnovi izjavljuje žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da je u cijelosti trebao uspjeti u postupku.
17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
