Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-704/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Toniu Smrček, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-1860/2019. od 24. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane, te se prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-1860/2019. od 24. rujna 2024. potvrđuju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-1860/2019. od 24. rujna 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 834,00 EUR-a odnosno 6.283,82 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), zatim isplatiti joj iznos od 3.057,69 EUR-a odnosno 23.038,24 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka II. izreke), a rješenjem je dopuštena preinaka tužbe i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.631,03 EUR-a.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim je odlučeno o trošku žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da joj pripada i trošak za sastav podneska od 8. siječnja 2024. Predložila je da joj se dosudi i taj trošak, kao i trošak žalbe.

3. Protiv navedene presude i rješenja žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troška ili ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8. Između stranaka je nesporno da su sklopile Ugovor o kreditu dana 2. veljače 2007. temeljem kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.860,00 CHF obračunato prema srednjem stečaju kreditora za CHF s rokom otplate od 84 mjeseca uz kamatnu stopu od 5,25% godišnje, a koja je promjenjiva odlukom banke.

Također nije sporno ni to da je kredit u cijelosti otplaćen i da je kamatna stopa tijekom otplate kredita više puta mijenjana.

9. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno tužiteljica platila više i to po osnovu kamata iznos od 6.283,82 kuna, a po osnovu tečaja CHF 23.038,24 kune odnosno ukupno 29.322,06 kuna.

10. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja postavila konačni tužbeni zahtjev za isplatu navedenih iznosa kojoj se preinaci tuženik protivio, a sud istu dopustio.

11. Protivno međutim žalbenim navodima tuženika tužiteljica je takvu preinaku mogla učiniti i sud istu dopustiti sukladno odredbi članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, a osim toga i na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. donesen je Zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

12. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje nepoštenim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za tečaj CHF spornog Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) kojima su regulirani pojam nepoštene ugovorne odredbe i okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora.

13. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud se osnovano poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. u kojem se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda Broj: Pž- 6632/2017. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018.

14. Prigovor zastare koji je tuženik istakao pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev-2245/2017., a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača.

Navedenom odlukom Vrhovni sud Republike Hrvatske, koja je obvezujuća za niže stupanjske sudove je zauzeo pravni stav o tijeku i nastupu zastare, pa tužiteljica nije trebala podnijeti vlastitu tužbu nevezano za tijek postupka zaštite kolektivnih interesa.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) prekinut je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovornih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012. postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 3. rujna 2019. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a kako je tužba podnesena 8. travnja 2019., zastara nije nastupila.

15. Tužiteljica nije trebala dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jer je sporni Ugovor sklopljen 2. veljače 2007., a u kolektivnom sporu je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni Ugovor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača jer je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Osim navedenog odredbom članka 502c. Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Sporni Ugovor sklopljen je upravo u periodu koji se navodi i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012., a knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate.

18. Sud Europske unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

19. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, tužiteljica je kao dokaz da je preplatila iznose predložila vještačenje kojim je to i utvrđeno, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je isti dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu jer je nesavjesni stjecatelj, pa stoga neosnovano tuženik osporava izračun preplate ističući da je sud bio dužan uzeti u obzir i iznose utvrđene vještačenjem kojima je tužiteljica platila manje i za iste umanjiti dosuđene iznose.

Tuženik naime nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika odnosno za razdoblja otplate kredita kada je tužiteljici obračunavao i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja za CHF važećem na dan korištenja kredita.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je o tome zauzeo pravni stav u svojoj odluci broj: Rev-549/2023. od 18. prosinca 2023. prema kojem tuženik treba ukoliko zahtijeva isplatu uslijed djelomične ništetnosti ugovora, onda postaviti protutužbeni zahtjev odnosno prigovor radi prebijanja, a radi utvrđivanja i isplate negativnih razlika u plaćanjima a što ovdje nije tako učinjeno.

Tuženik je naime protivno žalbenim navodima tek podneskom od 7. prosinca 2023. istaknuo procjeno pravni prigovor radi prebijanja dok je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom dana 27. listopada 2021. što znači da je tuženik prigovor radi prebijanja iznio nakon roka propisanog odredbom članka 299. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a kako nije dostavio niti dokaz iz stavka 2. toga članka, to prvostupanjski sud pravilno takav prigovor sukladno stavku 3. istoga članka i nije uzeo u obzir.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Protivno žalbenim navodima tužiteljice u spisu se ne nalazi podnesak od 18. siječnja 2024., pa s obzirom na to za njega i nije dosuđen trošak.

21. Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbe stranaka valjalo je odbiti, a presudu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 29. siječnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin