REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-77/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČE, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 13. rujna 2022. Općinski sud u Vukovaru je temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe okrivljenika ČE da bi pod t. 1) počinio kazneno djelo protiv imovine – teška krađa iz članka 229. stavak 1. točka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11) u svezi članka 54. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 56/15) u vezi s člankom 228. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11) u svezi s člankom 53. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 56/15), a pod t. 2) kazneno djelo protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak,101/17), a sve u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona.
1.1.Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468.st.1. toč. 11. ZKP/08) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st.2. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama te su navedeni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju dokaza provedenih u postupku. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i njegovu ocjenu svih okolnosti u konkretnom slučaju na temelju čega je donio prvostupanjsku presudu. U odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da državni odvjetnik sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi u nastavku presude.
6. Međutim u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
7. Naime, u obrazloženju presude sud navodi da je cijenio iskaz svjedoka IE, citirajući samo ono što je svjedok izjavio prilikom ispitivanja na raspravi, ne uzimajući i ne razjašnjavajući proturječnosti u njegovu iskazu u odnosu na iskaz koji je prethodno dao u državnom odvjetništvu. Tako prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je svjedok IE iskaz pred državnim odvjetništvom dao neposredno nakon događaja, da su osobe koje su ga dočekale kada je prvi put došao u predmetno skladište (od kojih se jedna predstavila kao Č, a što je nadimak okrivljenika) starosti oko 30-ak godina, te da je ne bi mogao prepoznati jer slabo pamti lica, dok je na raspravi, nakon četiri godine naveo da je ta osoba (Č) imao oko 40- ak godina možda 40 i koju, te da to nije osoba koja se nalazi u sudnici pokazujući na okrivljenika. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka, ali nije dao ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza u pogledu proturječnosti oko bitnih činjenica u samom iskazu. Naime, svjedok je iskazivao u pogled bitnih činjenica različito, pa je tako neposredno nakon događaja odmah naveo da osobu ne bi mogao prepoznati, a četiri godine je iskazao da to nije osoba koja se nalazi u sudnici. Sud je zanemario i činjenicu koju je svjedok naveo u pravom iskazu, da prvi put nije vidio nikakve trgove nasilnog ulaska u skladište jer je Č imao ključeve od njega., a drugi put da su vrata bila širom otvorena tako da nije mogao vidjeti jesu li na njima postojali tragovi nasilnog ulaska.
7.1. Sud navodi kao proturječnosti u iskazu oštećenika BE njegovu tvrdnju u iskazu koji je dao u državnom odvjetništvu kada je rekao da je ugovor o najmu sklopio s TE, a kasnije pred sudom rekao da je Ugovor sklopio s okrivljenikom. Nejasno je zašto je sudu ova činjenica sporna, odnosno ostała neutvrđena kada je iz iskaza oštećenika vidljivo da se oko unajmljivanja istih nekretnina dogovarao s Č, odnosno okrivljenikom, a samo je formalno ugovor zaključio s njegovom majkom TE, pri čemu i iz obrane okrivljenika proizlazi da je s oštećenikom dogovarao oko najma kuće i skladišta, te ih je pustio u kuću, a s njima je odgovorio da mu umjesto najma plate režije koje nisu bile plaćene.
7.2. Iz iskaza oštećenika, kao i svjedoka GE proizlazi da je njegov brat oštećenik BE htio iznajmiti skladište za perje, te da je isto našao u Vinkovcima u lipnju 2018. preko oglasa na Njuškalu, na način da je kontaktirao oglašeni broj mobitela, te mu se osoba predstavila kao NE, a isti mu je rekao da je vlasnik tog skladišta UE. Oštećenik je otišao u Vinkovce zajedno sa bratom GE, da vidi to skladište, te je prisutan razgledavanju bio NE i SE, majka UE, nakon čega je kontaktirao UE, te su dogovorili najam za 250,00 eura mjesečno, što je uredno i plaćao svaki mjesec. Ugovor je potpisala okrivljenikova majka jer je ona bila vlasnica, te je po potpisivanju ugovora dobio i ključeve. U tom skladištu do 7. rujna 2018. uskladištio je 4.000 kg perja i toga dana oko 19,00 sati zadnji put je vidio perje u skladištu. Dana 30. rujna 2018. kada je došao s bratom do skladišta, perja nije bilo. Kada je on htio prijaviti kradu, okrivljenik mu je rekao da nema potrebe, da će on to srediti, te zatražio za tu usługu od njega 200,00 eura. Oštećenik mu je dao 150,00 eura i rekao da će mu ostatak dati kada pronađe perje. Dva dana poslije mu je UE rekao da je pronašao perje, te da se trebaju sastati sa čovjekom koji će mu pokazati gdje je isto. Sastali su se sa osobom koja se predstavila kao I, a oštećenik misli da se ta osoba zove B i da je šogor UE. Taj I mu je rekao da zna gdje je perje i da treba pregovarati s tim čovjekom o povratku perja. Kada su došli do tog čovjeka I i Okrivljenik su mu rekli da sačeka u autu dok su oni otišli popričati s tim čovjekom a kada su se vratili rekli su mu da taj čovjek traži 1 .000,00 eura za povrat perja. Na kraju je taj čovjek pristao prema riječima okrivljenika da mu za 300,00 eura vrati perje te je on okrivljeniku isplatio tih 300,00 eura. Nakon toga okrivljenik se više nije javljao, pa ga je on prijavio. 7.3. Iz iskaza svjedoka IE proizlazi da je okrivljenik njemu u inkriminiranom vremenskom razdoblju, točnije sredinom mjeseca rujna 2018. prodao oko 2 tone perja po cijeni od 1 ,00 euro po kilogramu, a Č (osoba koja mu je prodala perje) mu je rekla da perje odveze što prije jer mora ići u inozemstvo, te je on to i učinio tako što je zamolio poznanika iz Budrovaca koji ima kamion, pa je Č zajedno sa četiri, pet muških osoba utovario perje u kamion, a on mu je isplatio iznos od 2.000,00 eura.
7.4. U pravu je žalitelj kada tvrdi da sud ne navodi u obrazloženju presude razloge zašto je povjerovao obrani okrivljenika kada je njegova obrana suprotna iskazu svih ispitanih svjedoka osobito BE, IE, GE, kao i materijalnim dokazima u spisu. Jedina činjenica koju je sud utvrdio provjeravajući obranu okrivljenika je da je ugovor o najmu oštećenik sklopio s TE, koja činjenica nije bila sporna.
8. Naime, iz svih provedenih dokaza, suprotno zaključku suda, proizlazi da je okrivljenik UE znao da je oštećenik BE u skladište, vlasništvo njegove majke, uskladištio perje, a potom je u isto skladište-provalio i perje prodao IE za 2.000,00 eura. Potom je T predočio oštećeniku BE da će mu pronaći otuđeno perje ukoliko mu za to plati, u što je oštećenik povjerovao, te mu u nekoliko navrata isplatio 500,00 eura, koji novac je okrivljenik zadržao za sebe, znajući da mu perje neće biti vraćeno jer je on perje prethodno prodao IE.
8.1. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenika BE, koji iskaz je potvrđen iskazom GE, svjedoka IE, te materijalnih dokaza i to ugovora o najmu i zapisnika o očevidu.
8.2. Iz navedenog proizlazi, da je u pravu žalitelja kada tvrdi da prvostupanjski sud nije izložio zbog kojih je razloga sporne činjenice našao nedokazanima, nije dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, nije povjerovao iskazu oštećenika BE i svjedoka GE, a tavi propusti su rezultirali zaključkom da nije dokazano da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.
8.3. Prema tome iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da navedeni zaključci prvostupanjskog suda za sada nisu prihvatljivi, Naime, i ovaj drugostupanjski sud, nalazi da je u pravu žalitelj, tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
8.4. Dakle, prema stanju spisa, nužno je reći da je zaključak prvostupanjskog suda za sada neprihvatljiv, te da je žalitelj sa uspjehom doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
9. Stoga je na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti i ocijeniti sve ranije navedene dokaze, po potrebi i druge, vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, iznova će provesti raspravu, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, odluku koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08
U Zadru, 29. siječnja 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Nives Jović
Dijana Grancarić
