REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-354/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GN, zbog kaznenog djela iz čl. 304. st.3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesene po braniteljici Sanji Borovnici, odvjetnici iz Pule protiv presude Općinskog suda u Puli- Poli, broj K-204/2021 od 15. lipnja 023., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08),u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika GN, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 15. lipnja 2023. Općinski sud u Puli-Poli je okrivljenika GN, proglasio krivim za učin tri kaznena djela i to: kaznena djela, i to pod toč.1. izreke presude da je počinio jedno kazneno djelo protiv pravosuđa – lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz 304. st. 3. KZ/11, radnjama opisanim pod toč. 2. izreke presude jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, dok je radnjama opisanim pod toč. 3. i 4. izreke presude počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11.

1.1.Okrivljeniku HN se za kazneno djelo protiv pravosuđa – lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz 304. st. 3. KZ/11, opisanog toč. I. 1. izreke presude, na temelju čl. 304. st. 3. i čl. 44. st. 1. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, opisano toč. 2. izreke presude, na temelju čl. 215. st. 1. i čl. 44. st. 1. KZ/11, utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za produljeno kazneno djelo protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. i čl. 52. KZ/11, opisano toč. 3. i 4. izreke presude, na temelju čl. 236. st. 1. i čl. 44. st. 1. KZ/11, utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik EN se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku HN izriče se uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu ZKP/08) oštećenik NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 1.500,00 EUR1 /11.301,75 kn u parnicu.

1.4. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], upućuje se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 EUR u parnicu. VIII Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od okrivljenika GN oduzima se imovinska korist ostvarena počinjenjem produljenog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (opisanim pod toč. 3. i 4. presude), za kojeg je okrivljenik proglašen krivim ovom presudom, na slijedeći način:

1. Utvrđuje se da novčani iznos od 5.000,00 EUR, novčani iznos od 914,06 kn/121,32 EUR i novčani iznos od 315,00 EUR, odnosno ukupno 5.436,32 EUR, predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik EN ostvario počinjenjem produljenog kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11.

2. Utvrđuje se da novčani iznos od 5.436,32 EUR predstavlja imovinu Republike Hrvatske. 3. Nalaže se okrivljeniku HN da Republici Hrvatskoj isplati 5.436,32 EUR u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik EN dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08, i to trošak paušala u iznosu 1.061,78 EUR/8.000,00 kn te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice po službenoj dužnosti Sanje Borovnice, odvjetnice iz Pule, čija će se visina odmjeriti posebnim rješenjem kada budu poznati sudu, s time da je odmjerene troškove paušala u iznosu 1.061,78 EUR/8.000,00 kn okrivljenik dužan podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Sanje Borovnice, odvjetnice iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da ga se oslobodi od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje i odluku sudu prvog stupnja.

3. Odgovor na žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, te predlaže odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Okrivljenik navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, citirajući zakonski tek navedene odredbe, te tvrdeći da je izreke presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da u razlozima presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te su ti razlozi potpuno nejasni i proturječni samima sebi. Međutim, iz navoda žalbe slijedi da se u suštini žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, uključujući i njegovu ocjenu svih okolnosti u konkretnom slučaju. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što i žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, suprotno navodima okrivljenika, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Okrivljenik se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.2. ZKP/08 jer da je okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, međutim ne obrazlaže niti konkretizira u čemu bi se sastojala citirana povreda, već i kroz ovu žalbenu osnovo problematizira utvrđenost činjeničnog stanja, radi čega navedena bitna povreda nije ostvarena.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, tvrdeći da okrivljenik nije mogao počiniti inkriminirana kaznena djela.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu obranu okrivljenika, te iskaze ispitanih svjedoka.

7.2. Naime, iz prikupljenih snimaka videonadzora s objekata (urbanih vila) na adresama [adresa] i [adresa] utvrđeno je da okrivljenik 19. lipnja 2020. oko 16,00 osobno odvozi kamper u šumski predio u blizini [adresa], da se u 16,23 sati pješice vraća iz smjera gdje je ostavio kamper prema centru [adresa] gdje živi, da je sutradan prijavio krađu kamper vozila, kao i da je dana 25. lipnja 2020. u 20,30 sati pješice išao prema mjestu gdje je prethodno 19. lipnja 2020. odvezao kamper. Nadalje, provedenim je dokazima utvrđeno da je požar na kamperu započeo istog dana u 20,45 sati, dakle, svega 15 minuta nakon što je okrivljenik primijećen kako se kreće prema lokaciji na kojoj je kasnije pronađeno zapaljeno kamper vozilo. Pored toga, pregledom snimki utvrđeno je da se okrivljenik navedenim putem, kako je to učinio prethodnog dana, nije vratio.

7.3. Također, za istaknuti je da su na tijelu okrivljenika, nakon što je 25. lipnja 2020. u jutarnjim satima bio na poligrafskom ispitivanju u prostorijama PP Pula kada policijski službenici na njemu nisu primijetili nikakve ozljede, prilikom dolaska u prostorije PP Pula dana 26. lipnja 2020. primijećene brojne ozljede na rukama i tjemenu okrivljenika, kao i ozljede nalik na opekline (plikove), pri čemu prvostupanjski sud obranu okrivljenika u kojoj negira da bi ozljede zadobio inkriminirane prigode s pravom drži nevjerodostojnom i očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti, kako je to navedeno pod toč. 24.obrazloženja pobijanog rješenja.

7.4. Osim toga, nije osnovana obrana okrivljenika kada tvrdi da je svoj kamper prije krađe parkirao ispred kuće, jer nije jasno kojim je to putem (s obzirom na podatke utvrđene priloženim video snimkama) dovezao kamper vozilo ispred kuće dana 19. lipnja 2020., sve kada se ima u vidu da iz priloženih snimki proizlazi da se kamperom kretao prema šumskom predjelu 19. lipnja 2020. oko 16,00 sati te da se potom pješke istog dana u 16,23 vratio kući, a naknadno nije utvrđeno da bi se njime istim putem vratio. Nije jasno i da niti jedna osoba u naseljenom mjestu nije primijetila da bi netko nasilno (s obzirom da je okrivljenik nakon krađe imao oba ključa kampera) provalio i otuđio kamper, niti je jasno zbog kojeg bi razloga osoba nakon otuđenja kampera istog parkirala u šumskom predjelu punih šest dana (na udaljenosti od svega nekoliko stotina metara od mjesta navodnog otuđenja kampera) i naknadno ga zapalila. Stoga je pravilno prvostupanjski sud držao obranu okrivljenika neosnovanom i usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti.

7.5. Kraj navedenog, s obzirom da nije utvrđeno da bi se okrivljenik 25. lipnja 2020. vratio uobičajenim putem kretanja sa šumskog predjela na kojem je zapaljen kamper, a ranije je zatečen kako se prema tom predjelu kreće u 20,30 sati, s time da je PP Pula zaprimila telefonsku dojavu o zapaljenju kampera u 20,45 sati, dakle, svega 15 minuta nakon što okrivljenik prošao makadamskim putem u pravcu kampera, pravilno je prvostupanjski sud zaključio zaključeno je da ukupnost navedenih dokaza pruža zatvoreni krug indicija iz kojih proizlazi da je upravo okrivljenik prouzročio požar u navedenom vozilu, i to otvorenim plamenom u kabini vozila, kako je to naknadno utvrđeno provedenim očevidom. Pritom je okrivljenik, nakon podmetanja požara na vozilu, uslijed bježanja šumskim raslinjem, očito zadobio brojne ozljede po glavi i rukama koje se, po stavu suda, nikako ne mogu pripisati „lovljenju psa koji je pobjegao“. Ovo tim više što saslušani svjedoci VN i NN u svojim iskazima potvrđuju da se parcela u vlasništvu njihovog oca, na kojoj je zapaljen kamper, nalazi u šumskom području u blizini [adresa], dakle, da se radi o teško prohodnom terenu koji je kao takav, uslijed bježanja i panične reakcije zbog naglog požara, čiji intenzitet proizlazi iz zapisnika o provedenom uviđaju, očito bilo pogodan da okrivljeniku prouzroči mnogobrojne ozljede po rukama i glavi koje je zadobio tijekom bijega.

7.6. Znakovito je i da niti jedan ključ ukradenog vozila nije otuđen od okrivljenika, kao i da je okrivljenik kod sebe, za potrebe kasnijeg podnošenja prijave osiguravajućem društvu i ostvarenja naknade štete, kod sebe imao svu dokumentaciju vezanu za kamper vozilo; prometnu dozvolu, ključeve, primjerak kupoprodajnog ugovora, pa čak i police osiguranja i dodatke polici. Upravo okolnost da je okrivljenik, kada se nakon prijavljene krađe (20. lipnja 2020.), kao kaznenog djela za koje se postupak provodi po službenoj dužnosti, istog dana obratio osiguravajućem društvu radi ostvarenja prava na isplatu nagrade, da je tada imao na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju neophodnu za ostvarenja prava na isplatu štete (dva ključa, kupoprodajni ugovor, prometnu dozvolu za kamper i sve police osiguranja koje je prethodno očito izvadio iz kampera i pohranio u kuću), upućuju na unaprijed smišljenu namjeru za ostvarenje protupravne koristi lažnim prijavljivanjem kaznenog djela i prikazivanja okolnosti da je kamper ukraden, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

7.7. Prema tome, i ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik svjesno i namjerno, znajući da mu nije ukradeno kamper vozilo, dana 20. lipnja 2020. u Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Pula pristupio radi podnošenja kaznene prijave protiv nepoznatog počinitelja zbog počinjenja kaznenog djela krađe njegovog kamper vozila, pobliže opisanog u točki 1. izreke presude, vrijednosti 140.000,00 kn, iako je znao da to nije istina jer je prethodnog dana kamper sam odvezao i parkirao na skroviti šumski predio u blizini mjesta [adresa], nakon čega je, kako bi ostvario protupravnu imovinsku korist od osiguravajućeg društva AXA i auto kluba ADAC Service Adria d.o.o., dana 25. lipnja 2020. oko 8,45 sati otvorenim plamenom zapalio svoje kamper vozilo uslijed čega je u potpunosti izgorjelo, čime je izazvao opasnost za imovinu većeg opsega s obzirom da je kamper zapalio u vrijeme ljeta na području guste šume koja se nalazi u blizini naseljenog područja.

7.8. Osim toga, uslijed takvog lažnog prijavljivanja krađe (kaznenog djela za koje se postupak provodi po službenoj dužnosti) i zapaljenja vozila u svom vlasništvu, okrivljenik je lažnim prikazivanjem činjenica doveo osiguravajuće društvo AXA iz Republike Njemačke u zabludu i od njih ostvario isplatu predujma po osnovi kaska osiguranja u iznosu od 5.000,00 eur, dok mu je kasnije društvo ADAC Service Adria d.o.o., također na temelju navedenog lažnog prikazivanja činjenica, platilo sedmodnevni najam zamjenskog vozila te odvoz kamper vozila putem vučne službe, čime se dodatno okoristio za iznos od 914,06 kn/121,32 eur i novčani iznos od 315,00 eur, odnosno za ukupan novčani iznos od 5.436,32 eur.

7.9. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na sva kaznena djela, pravilno smatrajući dokazanim da su inkriminiranim postupanjem okrivljenika ostvarena obilježja jednog kaznenog djela protiv pravosuđa – lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz 304. st. 3. KZ/11 (toč. 1. izreke presude), jednog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11 (toč. 2. izreke presude) i jednog produljenog kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi s čl. 52. KZ/11 (toč. 3. i 4. izreke presude),za koja ga je proglasio krivim. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje žalitelja.

8. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog povrede kaznenog zakona, jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

9. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, međutim drugostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ispitao presudu i u tom dijelu.

9.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, dok mu je otegotnim cijenjena visina imovinske koristi koja je ostvarena počinjenjem kaznenih djela, kao i broj radnji u sastavu produljenog djela.

9.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, te uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost inkriminiranog djela, pravilno je prvostupanjski sud je okrivljeniku za inkriminirano kazneno djelo protiv pravosuđa – lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz 304. st. 3. KZ/11, opisanog toč. 1. izreke presude, na temelju čl. 304. st. 3. i čl. 44. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, opisano toč. 2. izreke presude, na temelju čl. 215. st. 1. i čl. 44. st. 1. KZ/11, utvrdio mu je zatvorsku kaznu u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok mu je za produljeno kazneno djelo protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. i čl. 52. KZ/11, opisano toč. 3. i 4. izreke presude, na temelju čl. 236. st. 1. i čl. 44. st. 1. KZ/11, utvrđena zatvorska kazna u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te ga na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine na koju je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečene uvjetna osuda uz rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine.

9.3. I po stavu ovog drugostupanjskog suda navedena kazna zatvora u trajanju od od 1 (jedne) godine uz rok kušnje od 3 (tri) godine, ostvarit će svrhu ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 30. prvostupanjske presude.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 29. siječnja 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Nives Jović

Dijana Grancarić