Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-905/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Ivšić, odvjetnici iz Zagreba, Dalmatinska 8, protiv mlt. tuženika VE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici ŽE, a ova po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čačić & partneri iz Zagreba, Andrije Hebranga 27, radi proglašenja mjere osiguranja nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6275/2017-58 od 4. srpnja 2024., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja NE i potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6275/2017-58 od 4. srpnja 2024. te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6275/2017- 58 od 4. srpnja 2024. pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

«Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I.- Proglašava se nedopuštenom MJERA OSIGURANJA određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br: Ovr-11566/2015 od dana 11.11.2016. g u dijelu, preko iznosa od 25.795,14 € ,za iznos od 5.875,05 € do iznosa od 19.920,09 € (a čini ga nepodmirena glavnica u iznosu od 18.562,02 € I dospjela a nepodmirena kamata u iznosu od 1.358,07 €) koja mjera osiguranja je upisana na nekretninama tužitelja i to na -z.k. č. br: [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 21, dvorište I oranica površine 754 m2, u 1/2 dijelova zabilježbom mjere osiguranja u zemljišnim knjigama koja tražbina je ovršiva kao I mjera osiguranja određena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Obrovcu pod posl. brojem ZP-192/2015.

II.- Nalaže se tuženiku Mldb VE, iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa majka i z.z. ŽE da tužitelju : JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja,2023.g a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."»

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbacuje se tužba tužitelja u dijelu u kojem predlaže da sud proglasi nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Obrovcu pod posl. brojem ZP-192/2015, kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju NE da naknadi tuženiku mldb. VE trošak parničnog postupka u iznosu od 6.699,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 4.322,00 EUR, kao neosnovan."

3. Protiv citirane presude i rješenja u dijelu pod toč. I. i II. izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjske odluke preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3.1. U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da pobijane odluke imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati budući da je izreka nerazumljiva te u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ukazuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3256/2011 od 1. prosinca 2014. u pogledu arbitrarnosti sudova u postupovnom i materijalnopravnom smislu. U ovom predmetu nije sporno da se tražbina mlt. tuženika ne podmiruje u cijelosti, kao i da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 24. listopada 2014. mlt. tuženiku isplaćen iznos od 9.625,47 kuna dok se preostali iznos naplaćuje s njegovog bankovnog računa u jednakim mjesečnim iznosima prema dozvoljenim ustegama neprekidno od 17. prosinca 2014. U tom smislu da je dostavio sudu očevidnik Financijske agencije (dalje: FINA). Mlt. tuženik nije pokrenuo postupak izravne naplate po pravomoćnoj presudi P-533/2015 od 16. listopada 2020. već se izravna naplata provodi po presudi poslovni broj P-1978/2012. Na taj način tužitelju se mjesečno usteže cca 60,00 eura te mu preostaje iznos od 130,00 eura za život tako da je u oskudici i siromaštvu. Nije sporno da je radi utvrđivanja visine ukupnog dugovanja izrađen nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke koji je po prijedlogu mlt. tuženika nadopunjen. Budući da je vještak financijske struke svojim dopunskim nalazom i mišljenjem utvrdio nepodmirenu tražbinu koju tužitelj ima prema mlt. tuženiku u sveukupnom iznosu od 19.920,09 eura na ime glavnice i kamata te da je s tog temelja po osnovi izravne naplate uplaćeno sveukupno 5.875,05 eura smatra da je u smislu odredbe čl. 5. st. 2. Ovršnog zakona potrebno ograničiti sredstvo osiguranja na jednu nekretninu jer je vrijednost nekretnina daleko veća od tražbine mlt. tuženika, a tužitelju je onemogućeno raspolagati barem s jednom nekretninom kako bi mogao namiriti obvezu uzdržavanja zbog upisane mjere osiguranja.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno navodima tužitelja prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih odluka nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) stoga što su izreke pobijanih oduka razumljive, ne proturječe same sebi ili razlozima odluka, te sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni što znači da pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

7. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

8. Stoga, žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

9. Predmet spora su slijedeći zahtjevi tužitelja:

- da se proglasi nedopuštenom mjera osiguranja određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-11566/2015 od 11. studenoga 2016. preko iznosa od 25.795,14 eura i to za iznos od 5.875,05 eura do iznosa od 19.920,09 eura, koja mjera osiguranja je upisana na nekretninama tužitelja oznake čest. 450/18 k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 21, dvorište i oranica površine 754 m2 i to za ½ dijela zabilježbom mjere osiguranja u zemljišnim knjigama koja tražbina je ovršna kao i mjera osiguranja određena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Obrovcu pod poslovnim brojem Zp-192/2015 i

- da se proglasi nedopuštenom mjera osiguranja određena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Obrovcu poslovni broj Zp-192/2015.

10. Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka, kao i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP utvrdio da iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi da tražbina mlt. tuženika nije prestala ispunjenjem te da dug tužitelja prema mlt. tuženiku na ime uzdržavanja iznosi 19.920,09 eura, dok je osiguranje čije se proglašenje predlaže nedopuštenim određeno za puno manji iznos nego što je to tražbina mlt. tuženika tj. za iznos od 6.105,25 eura radi čega je tužbeni zahtjev u odnosu na proglašenje nedopuštenim mjere osiguranja određene rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-11566/2015 od 11. studenoga 2016. odbijen kao neosnovan. Nadalje, prvostupanjski sud je odbacio tužbu u dijelu u kojem se predlaže da se proglasi nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Obrovcu pod poslovnim brojem Zp-192/2015 kao nedopuštena s obrazloženjem da iz spisa predmeta proizlazi da ne postoji odluka suda kojom se protivnika osiguranja (tužitelja) upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, a što predstavlja zakonom propisanu pretpostavku sukladno odredbi čl. 55. st. 3. u svezi s čl. 52. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje OZ) pa da nedostatak takve odluke sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP čini tužbu u tom dijelu nedopuštenom pa je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja.

11. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

12. Tužitelj u žalbi niti ne spori činjenicu da iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke nedvojbeno proizlazi koliko iznosi njegovo dugovanje pa u takvoj situaciji ovaj drugostupanjski sud smatra kako je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za proglašenje nedopuštenim osiguranja sukladno rješenju od 11. studenog 2016. s obzirom na činjenicu da je to osiguranje određeno u odnosu na tražbinu mlt. tuženika u iznosu od 6.105,25 eura dok trenutni dug tužitelja prema mlt. tuženiku na ime uzdržavanja iznosi 19.920,09 eura.

13. Što se tiče navoda žalbe da bi trebalo ograničiti sredstvo osiguranja samo na jednu nekretninu ovaj drugostupanjski sud nalazi da ni ti navodi nisu pravno odlučni jer iz spisa predmeta proizlazi da je rješenje o osiguranju određeno samo na jednoj nekretnini i to na čest. 450/18 k. o. [katastarska općina] pa se stoga ne može tražiti ograničenje sredstva osiguranja, a posebno kraj činjenice da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d. i to za iznos od 280.000,00 chf, kao i za iznos od 22.000,00 eura što dodatno upućuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva jer se ne radi o više nekretnina već o nekretnini koja je opterećena sa dvije hipoteke pa su slijedom toga ovi žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

14. Činjenica da tužitelj ipak djelomično ispunjava svoju obvezu zakonskog uzdržavanja mlt. tuženika, a što nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke, također nema pravno relevantnog utjecaja na osnovanost žalbenih navoda tužitelja stoga što ta činjenica nije niti prijeporna, kao što nije niti prijeporno da ukupno dugovanje tužitelja prema mlt. tuženiku po osnovi zakonskog uzdržavanja iznosi 19.271,87 eura.

15. Premda tužitelj u žalbi navodi da izjavljuje žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod toč. I. i II. izreke u tom pravcu nisu navedeni nikakvi konkretni žalbeni navodi pa imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja tj. da tužitelj nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja osiguranja nedopuštenim određenog rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Obrovcu poslovni broj Zp-192/2015, kao i imajući u vidu odredbu čl. 55. st. 3. u svezi s čl. 52. st. 5. OZ, to znači da je prvostupanjski sud pravilno u tom dijelu tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.

16. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

Zadar, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović