REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3406/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA ZA UZGOJ, ZAŠTITU I LOV DIVLJAČI „SRNA“, OIB 00546954430, Samobor, Grdanjci 76, kojeg zastupa punomoćnik Žarko Adamek, odvjetnik iz Samobora, uz sudjelovanje umješača CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate iznos od 12.063,51 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2020 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2020 od 27. svibnja 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.340,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2022., po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.384,32 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2020 od 27. svibnja 2024. u dijelu točke I. izreke, u točki II. i u dijelu točke IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 10.723,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.745,28 EUR u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba izjavljena protiv točke III izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-666/2020 od 27. svibnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 426,31 EUR u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za preostali zatraženi trošak u iznosu od 61,67 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 12.063,51 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.538,75 EUR (točka II. izreke), odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 961,25 EUR (točka III. izreke), te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.129,60 EUR (točka IV. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), te čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) ocijenivši da je tužiteljev osiguranik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja te da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju je divljač na cesti prouzročila tužiteljevom osiguraniku. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Prvostupanjski sud je pogrešno odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da ne postoji odgovornost za štetu. Iz podataka u spisu, prije svega, nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za nastalu štetu odgovoran tuženik. Nadalje, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci reproducirao iskaze nepostojećih svjedoka O i Ž te nalaz prometnog vještaka, kojeg uopće nije cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Stoga je time počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da tužitelj nije dokazao opću pretpostavku odgovornosti za štetu – odgovornost. Ujedno, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Naime, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. i čl. 1064. ZOO-a tuženik kao vlasnik opasne stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti, te se može osloboditi predmetne odgovornosti sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a. Teret dokaza razloga za oslobođenje od odgovornosti bio je na tuženiku. Za štetu je odgovoran tuženik koji gospodari lovištem u smislu odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17; dalje: ZL). Predložio je uvažiti žalbu.

4. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana, djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz čl. 365. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Donošenjem pobijane presude počinjena je bitna povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi jer su razlozi navedeni u obrazloženju u suprotnosti s dokazima u spisu. Materijalno pravo je također pogrešno primijenjeno.

7. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po osnovi osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 15. svibnja 2018. Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu potraživanja.

8. Iz spisa proizlazi da je do prometne nezgode došlo 15. svibnja 2018. u mjestu Samobor. Tužiteljev osiguranik OŠ kritične zgode je upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu se kretao kolnikom Ulice Ante Starčevića u smjeru mjesta Bobovica, te je prolaskom oko 280 metara od raskrižja s Ulicom grada Wirgesa došlo do naleta srne na vozilo. Prema tužiteljevoj tvrdnji srna je iznenada istrčala na cestu iz raslinja koje se nalazilo s desne strane gledano u smjeru kretanja vozila tužiteljeva osiguranika, nakon čega je srna odbačena na prednji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ŽŠ, a koji se kretao kolnikom iste ceste iz suprotnog smjera. Na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, došlo je do materijalne štete, te je tužitelj isplatio osiguranku iznos od 12.063,51 EUR na ime naknade štete.

9. Prvostupanjski sud je tijekom postupka izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽŠ i FŠ, te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku prometne struke dipl. ing. Nevenu Erešu iz društva Ereš vještačenja d.o.o. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke u cijelosti prihvatio iskaze saslušanih svjedoka ŽŠ i FŠ; točan je žalbeni navod da je prvostupanjski sud kod ocjene tih iskaza (ne i kod iznošenja njihova sadržaja) pogrešno naveo prezimena saslušanih svjedoka, ali se radi o očitoj pogrešci u pisanju koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba sukladno odredbi čl. 342. ZPP-a. Nadalje, prvostupanjski sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka jer je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije dokazao opću pretpostavku odgovornosti za štetu – odgovornost. Prvostupanjski sud se pri tome pozvao na odredbu čl. 50. ZC-a pri čemu je naveo da je tuženik postavio prometni znak „divljač na cesti“, te da bi tuženik bio dužan regresirati tužitelju štetu samo ukoliko bi bio odgovoran za štetu na vozilu zbog izlijetanja divljači u vidu propusta postavljanja prometnog znaka „divljač na cesti“, pa tek ukoliko bi postojali određeni propusti u održavanju ceste moglo bi se govoriti o protupravnosti u ponašanju tuženika, a koje propuste, pa slijedom toga i protupravnost u ponašanju tuženika, tužitelj u tijeku postupka nije dokazao.

10. Prije svega, prvostupanjski sud se pogrešno pozvao na odredbu čl. 50. ZC-a. Tom odredbom propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Međutim, ta se zakonska odredba ne odnosi na odgovornost lovoovlaštenika (tuženika), nego na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, a što proizlazi iz stavka 2. tog članka kojim je određeno da po toj osnovi za štetu odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar i to ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. I Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. navodi da čl. 50. ZC-a ne propisuje odgovornost za naknadu štete po osnovi krivnje osoba koje gospodare lovištima, već je njihova odgovornost za štetu koju divljač nanese vozilima na javnim cestama (na dijelu te ceste koji je u lovištu) i nadalje objektivna sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a i općim propisima obveznog prava iz čl. 1063. -1067. ZOO-a, a s obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar – proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.

11. Slijedom navedenog, odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema općim propisima obveznog prava, odnosno Zakona obveznim odnosima (čl. 1063. – čl. 1067.). Tuženik kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo tužiteljevog osiguranika. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a.

12. Prema odredbama čl. 1067. st. 1. -3. ZOO-a vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti. Stoga je tuženik u tijeku prvostupanjskoga postupka bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji neki od ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a za (potpuno ili djelomično) oslobođenje od odgovornosti.

13. Vještak Neven Ereš, dipl. ing. u svom nalazu i mišljenju je naveo da je do prometne nezgode došlo na način da je vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane, nakon čega je divljač bila odbačena prema naprijed i ulijevo te je na nju svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo vozilo ŽŠ koje je dolazilo iz suprotnog smjera. Mjesto naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja, nalazilo se na desnoj polovini kolnika. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta na divljač nije bilo elemenata. Vještak je istaknuo da provedena analiza pokazuje da je radnja prelaska kolnika od strane divljači bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja nije imao tehnički objektivne mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja. U odnosu na visinu nastale štete, vještak je naveo da su sve stavke oštećenja iz računa popravka vozila osiguranika tužitelja realno obračunate u skladu s izvidima štete i utvrđenom dinamikom nastanka štetnog događaja, što znači da visina štete na vozilu osiguranika tužitelja s PDV-om iznosi 100.991,73 kn ili bez PDV-a 80.793,38 kn / 10.723,12 EUR. S obzirom na to da je tuženik na takav nalaz i mišljenje iznio prigovore, vještak je dostavio u spis dopunski nalaz i mišljenje te je dodatno saslušan na ročištu održanom 18. travnja 2024. pri čemu je istaknuo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i njegove dopune.

14. Imajući u vidu takav nalaz i mišljenje vještaka kao jasno proizlazi da tužiteljev osiguranik nije odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, već je nezgoda rezultat iznenadnog istrčavanja divljači na cestu, pa nema ni razloga za oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 1067. ZOO-a. Što se tiče visine nastale štete, vještak je jasno naveo da su sve stavke oštećenja iz računa popravka vozila osiguranika tužitelja realno obračunate u skladu s izvidima štete i utvrđenom dinamikom nastanka štetnog događaja, te da visina štete (bez PDV-a) iznosi 10,723,12 EUR. Slijedom navedenog, uzevši u obzir takav nalaz i mišljenje vještaka, koji se prihvaća u cijelosti jer ga je izradila ovlaštena osoba, stručno i nepristrano, proizlazi da tužitelj opravdano potražuje iznos od 10.723,12 EUR.

15. S obzirom na to da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 12.063,51 EUR, a iz dokaznog postupka proizlazi da tužitelju pripada pravo na iznos od 10.723,12 EUR, to proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za iznos od 1.340,39 EUR.

16. S obzirom na to da je tužitelj u većem dijelu uspio u sporu, to je trošak postupka potrebno odrediti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

17. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 135/23; dalje: Tarifa), uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima održanim 7. rujna 2021., 17. listopada 2022. i 8. travnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR za svako ročište. Nadalje, tužitelj ima pravo i na trošak zastupanja na ročištima održanim 6. prosinca 2022., 30. ožujka 2023. i 12. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR, prema Tbr. 9. t. 5. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 62,50 EUR za svako to ročište, te na trošak zastupanja na ročištu održanom 3. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 125,00 EUR. Ujedno, tužitelju pripada pravo na trošak sastava podneska od 29. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, uvećano za PDV, iznos od 250,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. svibnja 2020. jer nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao i trošak sastava podneska od 28. ožujka 2023. jer je sve navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na ročištu održanom 30. ožujka 2023. Tužitelju pripada pravo i na trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 83,55 EUR prema Tbr. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 53/19) i na presudu prema Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 37/23) u iznosu od 83,55 EUR. Uzimajući u obzir iznos koji je tužitelj zahtijevao i koji mu je dosuđen, proizlazi da je u sporu uspio u omjeru od 88,89%, odnosno tuženik je uspio u omjeru od 11,11%. Oduzimajući od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, proizlazi da tužitelj osnovano potražuje trošak u omjeru od 77,78%. S obzirom na to da potreban trošak tužitelja za vođenjem spora iznosi 1.729,60 EUR, uzevši u obzir razliku uspjeha u sporu od 77,78%, proizlazi da tužitelju pripada iznos od 1.345,28 EUR. Na taj iznos potrebno je dodati trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR s obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva. Stoga cjelokupni trošak postupka koji pripada tužitelju iznosi 1.745,28 EUR. Stoga je bilo potrebno odbiti tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 1.384,32 EUR.

18. Slijedom svega navedenog, tužiteljeva žalba je djelomično odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u dijelu naznačenom u točki I. izreke ove odluke, dok je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a tužiteljeva žalba djelomično prihvaćena i pobijana odluka preinačena na način da je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.723,12 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

19. S obzirom na to da je tužitelj djelomično uspio u žalbenom postupku u omjeru od 88,89%, potrebno mu je priznati i trošak žalbenog postupka u tom omjeru. Tužitelju stoga pripada pravo na trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR prema Tbr. 10. t. 1. Tarife („Narodne novine“ broj 135/23) uvećano za PDV, iznos od 312,50 EUR, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 167,09 EUR prema Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23). Sveukupno trošak žalbenog postupka iznosi 479,59 EUR, dok tužitelju pripada pravo na taj trošak u omjeru od 88,89%, odnosno iznos od 426,31 EUR. Za preostali zatraženi trošak od 61,67 EUR, tužiteljev zahtjev je bilo potrebno odbiti. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

20. Odluka iz točke III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Tužitelj nema pravni interes pobijati točku III. izreke presude prvostupanjskog suda s obzirom na to da je u tom dijelu tuženikov zahtjev odbijen, odnosno donesena je u tom dijelu povoljna odluka za tužitelja. Stoga je primjenom odredbe čl. 358. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 367. ZPP-a tužiteljeva žalba izjavljena protiv točke III. izreke prvostupanjske presude odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić