Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-788/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Brbić Valković, odvjetnici iz Pule, Ciscuttijeva 15, protiv tuženice ŽN OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Brečeviću, odvjetniku iz Pule, Dalmatinova 4, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-788/2022-18 od 27. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ŽN i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-788/2022-18 od 27. lipnja 2024.,

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom odlučeno je:

»I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici da prestane uznemiravati vlasništvo tužitelja na način da se neovlašteno koristi, i to prolazi motornim vozilom i pješke, parkira motorna vozila, odlaže plovila i druge stvari te se na druge načine služi nekretninom u vlasništvu tužitelja – k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 1228 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to na dijelu nekretnine koji će biti preciznije definiran nakon sačinjenja skice lica mjesta po vještaku mjernične struke te joj se zabranjuje takvo ili slično uznemiravanja prava vlasništva tužitelja ubuduće.

2. Nalaže se tuženici ukloniti sva vozila, plovila i druge stvari s nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 1228 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. II Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi trošak ovoga postupka od 1.428.09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja u iznosu 303,09 eura.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška u iznosu od 1.553,09 eura.“«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Posebno upire na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku te čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. i čl. 8. istog Zakona. Naime, ako je tuženica, makar i nepošteni, posjednik sporne nekretnine onda da ne može biti osnovan zahtjev tužitelja za prestanak uznemiravanja prava vlasništva, niti takvi zahtjevi mogu istovremeno koegzistirati pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2903/2017-2 od 7. srpnja 2021. U kontinuiranom i dugotrajnom izvršavanju radnji koje sud prepoznaje kao uznemiravanje vlasništva tužitelja manifestira se tuženičin posjed dijela sporne nekretnine kao isključiv, samostalan i neposredan. Tvrdi da je sa svojim prednicima u mirnom, istinitom i poštenom posjedu dijela sporne nekretnine koji je sve do nedavno koristila kao vrt i okućnicu s kamp kućicom te na njemu čak i gradila, a potom i radi pristupanja svojoj susjednoj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to vozilima i pješke uz parkiranje vozila pod nadstrešnicom koju je sagradila i tamo posadila stabla tuženica s obitelji. Dakle, evidentno je riječ o trajnom stanju, a time i posjedu, ne uznemiravanju. Sve i da je tužiteljica bila nepošteni posjednik prema RH, a nije, jer joj ista posjed nije nikad branila ona nikad nije bila nepošteni posjednik prema tužitelju. Smatra da su za njeno poštenje navršeni rokovi iz čl. 159. st. 3. odnosno čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima što sprječava oba zahtjeva tužitelja. Pogrešna je i odluka o parničnom trošku. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te odbiti oba tužbena zahtjeva, a tužitelja obvezati da tuženici podmiri parnični trošak sa zateznom kamatom, kao i trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tuženica ukazuje u žalbi.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. ZPP kojim je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke odnosno da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnim činjenica, a po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno odlučio o tome koje će od predloženih dokaza izvesti te temeljem izvedenih dokaza utvrdio sve činjenice koje su bile odlučne za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev na prestanak uznemiravanja tužiteljevog vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i uklanjanje vozila, plovila i drugih stvari s navedene nekretnine.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio navedeni tužbeni zahtjev slijedom čega o eventualno kumuliranom zahtjevu nije niti odlučivao, a isti se odnosi na predaju u posjed kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, prvostupanjski sud odluku obrazlaže time da su obje parnične stranke, kao nepošteni posjednici koristile predmetnu nekretninu dok je ista bila u vlasništvu Republike Hrvatske s time što je tužitelj ugovorom o prodaji izravnom pogodbom od 12. studenoga 2020. stekao vlasništvo iste. Prvostupanjski sud ocjenjujući materijalno pravne prigovore tuženice neosnovanima primjenom odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP) prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da tuženica koristi spornu nekretninu, bez ikakvog prava, na način koji predstavlja uznemiravanje tužiteljevog prava vlasništva.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Naime, i po ocjeni ovog suda tužitelj je u predmetnoj parnici u povodu prave vlasničke tužbe za prestanak uznemiravanja dokazao svoje pravo vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim da ga tuženica uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu navedene nekretnine čiji identitet tuženica tijekom prvostupanjskog postupka niti nije dovela u pitanje, a isti je utvrđen i prilikom očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika IN, tako da tuženica nije žalbenim navodima osnovano dovela u pitanje identitet sporne nekretnine.

13. Nadalje, i po ocjeni ovog suda, korištenje predmetne nekretnine na način kako to čini tuženica - prolazom motornog vozila i pješke, parkiranjem vozila, odlaganjem plovila i drugih stvari (vidljivo na fotografijama list spisa 24-29) – predstavlja bespravno uznemiravanje tužitelja kao vlasnika.

14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud predmet spora raspravio primjenom odredbe čl. 167. ZVDSP koji u st. 1. propisuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

14.1. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. tog članka mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

15. Žalbeni navodi kojim tuženica dovodi u pitanje da je riječ o bespravnom uznemiravanju smatrajući da na isto ima pravo također nisu doveli u pitanje pravilnost prvostupanjske presude jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista navedeno nije dokazala u smislu citirane odredbe.

16. Naime, tuženica se brani time da ima ovlast poduzimati sporne radnje kao poštena posjednica kroz vrijeme od prve polovice 90.-ih, međutim, neosnovanim se ocjenjuju takve tvrdnje budući da je ista, između ostalog, kao i sam tužitelj, znala da joj ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine što jasno slijedi iz njezinog iskaza - kako spornu parcelu nije dobila na korištenje i da je podnijela zahtjev za kupnju još 2005. kada i tužitelj.

16.1. Dakle, radnje koje je tužiteljica izvršavala na prijepornoj nekretnini još od sredine 1990-tih nikako ne predstavlja stjecanje poštenog posjeda jer je znala da joj ne pripada pravo na posjed, a slijedom toga ne stoje niti žalbeni navodi kako su se navršili rokovi iz čl. 159. st. 3. ZVDSP za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini s time što je ukazati da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu Republike Hrvatske i da se na stjecanje prava vlasništva nekretnine u tom slučaju primjenjuju rokovi iz čl. 159. st. 4. ZVDSP koji su dvostruki od onog iz st. 3. tog članka.

17. Žaliteljica dalje ukazuje da ona, ako je bila nepoštena prema Republici Hrvatskoj prema tužitelju da nije bila nepoštena posjednica, međutim niti ti žalbeni navodi ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda s obzirom da su i tužitelj i tuženica bili nepošteni posjednici sporne nekretnine i da je tužitelj ishodio uknjižbu prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Ugovorom o prodaji izravnom pogodbom poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Medulin odnosno uknjižbom 7. prosinca 2020., pa niti u odnosu na tužitelja, tuženica nije stekla pravo koje bi je dalje ovlašćivalo poduzimati radnje koje uznemiravaju tužitelja kao vlasnika stvari.

18. Odluka o trošku kojom je tuženica obvezana da tužitelju naknadi 1.428,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona, kao i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.)

19. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kako je to odlučeno u izreci drugostupanjske odluke.

U Zadru 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica