Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-7/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, OIB: 25376204437, iz Republike Austrije, Paldau, Paldau 40, zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Remenar i Remenar iz Zagreba, protiv ovršenika ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Aleksanderu Haidu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Haid & Švaljek Krešić j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi treće osobe ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1830/2024-38 od 17. rujna 2024., 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba i dopuna žalbe treće osobe ĆC odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1830/2024-38 od 17. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prijedlog treće osobe ĆC, za odgodu ovrhe, kao neosnovan.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je treća osoba ĆC po punomoćniku 15. listopada 2024. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), u svezi s člankom 19. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje: OZ/96), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odgodi ovrhu i potražuje troškove žalbenog postupka.

2.1. Osobno je treća osoba ĆC dopunio žalbu 17. listopada 2024., u kojoj predlaže da se odgodi ovrha do završetka sudskih postupaka.

3. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe podnio je ovrhovoditelj 25. studenog 2024., u kojem osporava navode žalbe i dopune žalbe u cijelosti i predlaže iste odbiti kao neosnovane.

4. Odgovor na žalbu podnio je i ovršenik 13. siječnja 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže da drugostupanjski sud istu odbije kao neosnovanu.

5. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

6. U svojoj žalbi treća osoba navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu ovršnog postupka jer je nepravilno primijenio članak 63. stavak 1. OZ-a, što je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje pravilnog i zakonitog rješenja o odgodi ovrhe. Isto tako, da je počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se nije očitovao o svim okolnostima i argumentima treće osobe iznesenim u prijedlogu za odgodu ovrhe.

7. U svojem rješenju, odlučujući o prijedlogu za odgodu ovrhe koji je podnijela treća osoba, prvostupanjski sud se pozvao na članak 67. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ/12), a kojom odredbom su propisane pretpostavke o kojima sud mora voditi računa prilikom odgode ovrhe po prijedlogu treće osobe. Međutim, prvostupanjski sud je odlučujući o odgodi ovrhe po prijedlogu treće osobe trebao primijeniti članak 63. OZ-a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, a to je Ovršni zakon iz 1996., obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 15. rujna 2009., a rješenje o ovrsi donijeto 17. rujna 2009., jer je člankom 369. stavak 1. OZ/12 propisano da će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovog Zakona. Iako se, dakle, u svojoj odluci prvostupanjski sud pozvao na Ovršni zakon koji se ne primjenjuje u konkretnom postupku, time nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP- a u svezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a, jer je sadržaj navedenih odredbi identičan. 7.1. Nije učinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge, pa je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud navodi kako nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe jer iako je treća osoba učinila vjerojatnim postojanje svog prava i pokrenula je parnicu na koju je upućena rješenjem suda, nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a koju ne bi mogla naknaditi od ovrhovoditelja. To što je ovrhovoditelj strana pravna osoba da ne znači da treća osoba, ukoliko uspije u parničnom postupku, neće moći nadoknaditi eventualnu štetu upravo zato što je treća osoba s pravnim prednikom ovrhovoditelja sklopila Ugovor o jednokratnom kreditu te je trećoj osobi isplaćen iznos od 125.000,00 eura. Konkretan ovršni postupak da je pokrenut iz razloga što treća osoba nije podmirila iznos od 125.000,00 eura, koji je primila na ime zajma od ovrhovoditelja, a nije dostavila nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da u slučaju uspjeha u parničnom postupku neće biti u mogućnosti nadoknaditi štetu od ovrhovoditelja zbog njegovog lošeg financijskog stanja.

8.1. Također, da ovršenik ZC ne spori da je treća osoba isključivi vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [katastarska čestica], a to što ovrhovoditelj na predmetnoj nekretnini ima uknjiženo založno pravo i što je ovršni postupak zabilježen u zemljišnim knjigama, da nije od utjecaja na odgodu ovrhe jer usprkos tome ovrhovoditelj pokušava namiriti svoju tražbinu bezuspješno više od 15 godina.

9. U svojoj žalbi treća osoba, zbog toga što je prvostupanjski sud citirajući članak 67. stavak 1. OZ/12, a koji je identičan članku 63. stavak 1. OZ/96, dodao riječi „koju ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja“ ocjenjuje kako je na taj način trećoj osobi nametnuto postojanje dodatne nepostojeće zakonske pretpostavke za ishođenje predložene odgode ovrhe.

9.1. Člankom 63. stavak 1. OZ/96 propisano je da na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odgoditi ovrhu u pogledu tog predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

9.2. Po ocjeni ovog suda, zbog toga što je prvostupanjski sud dodao riječi „koju ne bi mogao naknaditi od ovrhovoditelja“, nije trećoj osobi nametnuta nikakva nepostojeća zakonska pretpostavka za ishođenje predložene odgode, već se radi o konstataciji prvostupanjskog suda da se mora raditi o naknadi štete koja se ne bi mogla naplatiti od ovrhovoditelja. Radi se o nespretnoj formulaciji prvostupanjskog suda.

10. U konkretnom slučaju po prijedlogu prednika ovrhovoditelja, a na temelju ovršne javnobilježničke isprave – Očitovanja od 22. srpnja 2008. danog od strane ĆC kao zajmoprimatelja i ZC kao založnog dužnika i punomoćnika založnog dužnika FC, solemniziranog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, a koje očitovanje je dano temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu, broj računa 541.722 od 14. srpnja 2008., zaključenog između ĆC kao zajmoprimatelja i založnog dužnika te ovrhovoditelja kao vjerovnika, određena je ovrha radi naplate iznosa od 126.315,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. kolovoza 2009. i troškova ovršnog postupka, na nekretnini založnih dužnika ZC u odnosu na 6. etažu 3,9/100, 1. poslovni prostor u prizemlju korisne površine 44,78 čm, u nacrtu označenom slovom L4, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezano temeljem članka 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i na nekretnini označenoj kao 19. etaža, 4,65/100, 1. dvosobni stan u drugom katu korisne površine 53,53 m2, u nacrtima označeno slovom S12, uključujući zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezano temeljem odrede članka 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, a koja nekretnina je upisana u zemljišnim knjigama kao kčbr. [katastarska čestica], oznaka zemljišta kuća br. [adresa] i dvorište, [adresa], površine 791 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška] i [broj poduloška].

10.1. Dakle, ZC i FC su kao založni dužnici dozvolili da se na njihovim nekretninama, a koje su i predmet ove ovrhe, upiše založno pravo radi osiguranja potraživanja prednika ovrhovoditelja temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu zaključenog sa ĆC kao zajmoprimateljem. Založno pravo je i upisano u zemljišnu knjigu.

10.2. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina kojeg su zaključili FC kao prodavatelj i ĆC kao kupac dana 29. lipnja 2006. proizlazi kako je treća osoba kupila od tadašnjeg vlasnika FC stan koji je predmet ove ovrhe, a iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. srpnja 2008. proizlazi kako je ĆC kao kupac od ZC kao prodavatelja kupio poslovni prostor koji je predmet ovrhe.

11. U svojoj žalbi ĆC kao treća osoba ponavlja one tvrdnje koje je iznio i u prijedlogu za odgodu ovrhe, odnosno istim razlozima osporava pobijanu odluku. Ističe da je on vlasnik nekretnina i to stana na drugom katu te poslovnog prostora, a koji su predmet ovrhe, pri čemu se poziva na naprijed navedene ugovore o kupoprodaji. Ističe da se nije mogao uknjižiti u zemljišnu knjigu kao vlasnik na navedenim nekretninama jer da u vrijeme kupovine stana navedena nekretnina još nije bila upisana u zemljišnim knjigama kao samostalna uporabna cjelina. Navodi da je rješenjem ovršnog suda broj Ovr-3329/18-90 od 8. lipnja 2018. upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na predmetu ovrhe i to nekretnini koja je u naravi dvosobni stan na drugom katu, a rješenjem broj Ovr-2432/09-11 od 23. ožujka 2018. radi utvrđenja nedopuštenom ovrhe na poslovnom prostoru. Navedene parnične postupke da je isti i pokrenuo i to u odnosu na nedopuštenost ovrhe na stanu da se postupak vodi pod brojem P-394/24 (raniji broj P-3029/2020), a u odnosu na poslovni prostor pod brojem P-3725/24.

11.1. Kako je treća osoba vlasnik nekretnina koje su predmet ovrhe i kako je pokrenuo postupke radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, te kako bi provođenjem ovrhe prije nego što se dovrše navedeni parnični postupci pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, to da je ovrhu trebalo odgoditi do završetka navedenih parničnih postupaka. Nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta da bi se sastojala u tome što u slučaju prodaje nekretnina, on više iste ne bi mogao vratiti u svoje vlasništvo jer bi to bilo na štetu stečenih prava trećih osoba, eventualnih kupaca nekretnina. Pored toga, da u slučaju prodaje nekretnina za veću cijenu od duga, eventualni višak novaca se ne bi vratio njemu nego ovršeniku pa postoji objektivna mogućnost da on neće doći do predmetnog iznosa novca. Da živi u stanu koji je predmet ovrhe, a da je to jedini njegov dom. Pored toga, da bi prodajom navedenih nekretnina ostao bez glavnine svoje imovine u slučaju da uspije u parnicama za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ukazuje i na činjenicu da je on protiv prednika ovrhovoditelja kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-3738/19 (sada broj P-648/24) pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i sporazuma o zalogu, pa će se eventualni njegov uspjeh u tom postupku odraziti i na konkretnu ovrhu.

11.2. Iako je obrazloženje prvostupanjskog suda šturo, po ocjeni ovog suda, a na temelju sve dostupne dokumentacije i podnesaka u ovršnom spisu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 63. stavak 1. OZ/96 kada je odbio prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe.

11.3. Prema članku 63. stavak 1. OZ/96 da bi sud odgodio ovrhu po zahtjevu treće osobe potrebno je da se radi o osobi koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom te da ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava i da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

11.4. ĆC je osoba koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu, konkretno navedenim nekretninama, proglasi nedopuštenom, pa je stoga ovlašten i tražiti odgodu ovrhe. On je bio dužan učiniti vjerojatnim postojanje svog prava zbog kojeg bi ovrha bila nedopuštena na konkretnom predmetu ovrhe. To je učinio vjerojatnim prilaganjem Ugovora o kupoprodaji, te tvrdnjom da je u posjedu stana i poslovnog prostora, bez obzira što se nije upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik i bez obzira zbog čega to nije učinio. Međutim, to njegovo pravo ne bi spriječilo ovrhu na predmetnim nekretninama obzirom da je potraživanje ovrhovoditelja osigurano upisanim založnim pravom.

11.5. Druga pretpostavka koja mora biti ispunjena je da treća osoba učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. I po ocjeni ovog suda, treća osoba to nije učinila vjerojatnim zbog toga što je ovrhovoditelj pravna osoba (financijska), pri čemu je bez bilo kakvog značenja činjenica da se radi o stranoj pravnoj osobi sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, pa stoga eventualna naknada štete u slučaju uspjeha ovrhovoditelja u parnicama na koje je upućen ne bi bila teško nadoknadiva, odnosno nenadoknadiva. Isticanje prava na dom u ovoj fazi ovršnog postupka od strane treće osobe ne može ukazivati na nenadoknadivu štetu ukoliko predmetna nekretnina, a radi se o stanu, bude prodana obzirom da je treća osoba bila svjesna da postoji pravo zaloga na toj nekretnini upravo za obvezu treće osobe. Tvrdnja treće osobe da bi prodajom nekretnina koje su predmet ovrhe izgubila gotovo svu svoju imovinu, također nije bitna za ocjenu da bi na taj način treća osoba trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11.6. Prema formulaciji članka 63. OZ/96, za odgodu ovrhe mora biti ispunjen i uvjet da je treća osoba u roku pokrenula parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom (članak 56.). U konkretnom slučaju, u odnosu na stan koji je predmet ovrhe, treća osoba je upućena na parnicu rješenjem suda broj Ovr-3329/18-90 od 8. lipnja 2018., koju parnicu je trebala pokrenuti u roku od 15 dana, a koje rješenje je njegov punomoćnik primio 21. lipnja 2018., dok je parnica pokrenuta podnošenjem tužbe Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dana 9. srpnja 2018., a koja tužba je zaprimljena pod brojem P-3471/2018, kasniji brojevi P-3029/2020 i P-394/2024. U odnosu na poslovni prostor treća osoba je na parnicu bila upućena rješenjem suda broj Ovr-2432/09-81 od 23. ožujka 2018., koje je njegov punomoćnik primio 5. travnja 2018., a parnica je pokrenuta kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-3725/2024 dana 18. lipnja 2024. Dakle, niti jedna od parnica nije pokrenuta u roku od 15 dana, pa nije ispunjen uvjet koji je propisan člankom 63. OZ/96.

11.7. Nadalje, u prijedlogu za odgodu ovrhe treća osoba traži da se ovrha odgodi do pravomoćnosti odluka koje bi trebale biti donijete u parnicama koje se vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-394/24 i P-3725/24, pa njezino pozivanje na parnični postupak koji se vodi pod brojem P-648/24, a koji postupak je on pokrenuo protiv prednika ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu, a time i Ugovora o zalogu, nije od utjecaja za donošenje odluke u odnosu na konkretni prijedlog za odgodu ovrhu, s obzirom da se ne traži odgoda ovrhe do pravomoćnog okončanja tog postupka.

12. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba treće osobe te je potvrđena pobijana odluka primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a.

Koprivnica, 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Rep