Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-606/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8354/2021-32 od 20. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8354/2021-32 od 20. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8354/2021-32 od 20. svibnja 2024. odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju ČV iznos od 10.674,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,57 EUR od 01. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 24,03 EUR od 01. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 25,84 EUR od 01. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 30,62 EUR od 01. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 31,46 EUR od 01. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 25,98 EUR od 01. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 26,62 EUR od 01. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 18,40 EUR od 01. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,03 EUR od 01. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,39 EUR od 01. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 16,79 EUR od 01. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 16,10 EUR od 01. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 11,36 EUR od 01. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 19,34 EUR od 01. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 24,98 EUR od 01. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 29,32 EUR od 01. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 29,77 EUR od 01. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 41,49 EUR od 01. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 38,57 EUR od 01. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 43,09 EUR od 01. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 75,28 EUR od 01. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 62,87 EUR od 01. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 87,25 EUR od 01. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 80,17 EUR od 01. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 68,69 EUR od 01. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 89,55 EUR od 01. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 119,62 EUR od 01. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 98,96 EUR od 01. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 102,96 EUR od 01. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 95,80 EUR od 01. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 93,43 EUR od 01. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 133,64 EUR od 01. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 134,57 EUR od 01. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 168,89 EUR od 01. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 149,80 EUR od 01. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 127,06 EUR od 01. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 127,72 EUR od 01. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 126,59 EUR od 01. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 133,37 EUR od 01. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 8.117,06 EUR od 26. siječnja 2012. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2007. određuje prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju ČV parnični trošak u iznosu od 2.288,67 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredna banka Zagreb d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 7. srpnja 2022."

2. Navedenu presudu (ne i rješenje) pravodobnom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pobija i odluku o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da istu ukine i odredi da se ponovo provede glavna rasprava. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat novčanog iznosa za koji je prema navodima tužbe preplatio kreditnu obvezu zbog ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 9011193563 od 25. travnja 2006. te da iz odredbe članka 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa 82.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te da iz odredbe članka 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u 144 rate u kunskoj protuvrijednosti obračunate po srednjem tečaju CHF kreditora važećim na dan plaćanja.

6. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

8. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, a u vezi kojih tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

9. Prvostupanjski sud je osim ranije navedenih nespornih činjenica u postupku proveo financijsko vještačenje kojim je utvrdio visinu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te je utvrđeno da se radi o iznosu od 10.674,13 EUR.

10. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je utvrđeno i saslušanjem tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa. Pritom se suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno poziva na odredbe iz članka 502.c ZPP-a.

11. Prema odredbi iz članka 502.c fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojima će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona, da se određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici po kojoj će se ta osoba za njih pozivati.

12. Osim toga, odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tužene banke, a između njih i tužena u ovome predmetu u ugovorima o kreditu koji su zaključeni u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditima što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03) i to odrede iz članka 81., 82. i 90. a počam od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to članku 96. i 97.

13. U takvoj pravnoj situaciji prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik preplaćene novčane iznose stekao bez osnove, te obvezao tuženika na platež istih pozivom na odredbu iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje ZOO). Pritom tuženik neosnovano osporava tijek zakonske zatezne kamate na svaki preplaćeni iznos kredita obzirom se tuženika ni po stajalištu ovog drugostupanjskog suda ne može smatrati poštenim stjecateljem s obzirom na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli već u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu između parničnih stranaka (članak 1115. ZOO-a).

14. Neosnovani su žalbeni navodi u vezi zastare. Prigovor zastare nije osnovan te se primjenjuju odredbe iz članka 241. ZOO-a. Zastara je prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te je ponovo počela teći po pravomoćnosti odluke donesene po takvoj tužbi. U odnosu na valutnu klauzulu zastara je nastavila teći od 14. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 28. lipnja 2021., unutar petogodišnjeg zastarnog roka normiranog odredbom članka 225. ZOO-a. Pritom se žalitelj upućuje na pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

15. Odluka o trošku pravilno je zasnovana na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, obzirom da je tužitelj uspio u sporu, pa ista nije dovedena u pitanje paušalnim navodima iz žalbe.

16. Slijedom navedenog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te pobijanu odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Kako tuženik nije uspio sa žalbom ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao u točki II izreke.

18. Sud je ocijenio da nije bio potreban trošak tužiteljice za sastav odgovora na žalbu, pa je temeljem članka 166. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a odbijen taj zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u točki III izreke.

U Karlovcu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec