Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-45/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova (OIB:52634238587), zastupane po Građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, radi isplate, povodom žalbe tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pr-186/2019-29 od 19. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I/ Usvaja se žalba tužene, ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-186/2019- 29 od 19. siječnja 2024. i predmet vraća istom sud prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime dodataka na plaću ukupan bruto iznos od 11.394,77 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća (od svakog 15- og u mjesecu za prethodni mjesec, a u periodu dospijeća od 15. ožujka 2014. do 15.siječnja 2016.) do isplate. Toč. II. izreke tužena je obvezana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.831,81 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nepobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužene radi prekida prvostupanjskog postupka do okončanja postupka povodom revizije tužene izjavljene protiv presude donesene o istoj činjeničnoj – i pravnoj situaciji po Županijskom sudu u Splitu broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta predlažući ovom sudu da žalbu tužene odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Naime, polazeći od predmeta spora – zahtjeva tužitelja za isplatu dodatka na plaću s osnova prekovremenog rada nakon redovnog radnog vremena (koje je trajalo 8, 10 ili 12 sati) i rad noću, subotama, nedjeljom i blagdanima za vrijeme rada na terenu u periodu od veljače mjeseca 2014. do prosinca 2015. kada je obavljao poslove policijskog službenika u Postaji pomorske policije Rijeka u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru, prvostupanjski sud je dokazni postupak usmjerio na raspravljanje između parničnih stranaka odlučne činjenice – da li vrijeme provedeno u toj službi izvan redovnog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad te da li je tužena pravilno tužitelju obračunala i isplatila dodatke na plaću, da li je tužena omogućila tužitelju korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tužene, predstavlja prekovremeni rad, imajući pri tom u vidu između parničnih stranaka nesporne činjenice - da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju takvih višednevnih radnih naloga sačinjenih izvještaja vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatila plaću te da tužena nije donijela rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana niti o radu u turnusu.

5.1. Predmetni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na odredbe čl. 42. stav. 1., čl. 43. stav. 2. i čl. 86. Zakona o radu (dalje: ZR/09 – "Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 773/13) i istovjetnim odredbama sadržanim u čl. 60. stav.1, čl. 61. stav. 1. i čl. 94. stav.1. ZR/14 ("Narodne novine" broj 93/14) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno te da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, na odredbe čl. 33. stav. 2. i 3. Zakona o policiji (dalje: ZP – "Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) prema kojoj je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punoga radnog vremena a za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru, pozivom na odredbe čl. 7.stav.3. ZR/09 odnosno istovjetne odredbe čl. 9. stav. 3. ZR/14 koje propisuju da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno i pozivom na odredbu čl. 44. stav.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU/13 – „Narodne novine“ broj 104/13, 150/13 i 153/13) kojom je propisano za koliko se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada, i to za rad noću, za prekovremeni rad, za rad subotom, za rad nedjeljom, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta, za rad u turnusu i u drugoj smjeni.

5.2. Iz iskaza svjedoka OV, PV i ČV prvostupanjski sud zaključuje da poslovi koje je u utuženom razdoblju obavljao tužitelj uključuju nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko-goranske županije odnosno poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvanje državne granice i održavanje plovila na kojem je radio i da takva služba iziskuje cijelo vrijeme boravka na brodu, da ti poslovi nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, da je stoga u pomorskom sektoru rad bio organiziran na specifičan način obzirom da su se policijski poslovi obavljali na moru (na brodicama tipa A, B i C), da je raspored djelatnika na brodice vršen na osnovu tjednog radnog naloga na vrijeme od četiri do osam dana u kojem je bio točno naveden dan i vrijeme odlaska na brodicu kao i dan i vrijeme povratka s brodice te broj radnih sati na svakoj brodici (8, 10 ili 12 radnih sati), da su djelatnici na brodici boravili 24 sata unutar vremena obuhvaćenim radnim nalogom, da su se i izvan redovnog radnog vremena obavljali poslovi održavanja broda i ostali tekući poslovi jer su na brodu konstantno uključeni uređaji i strojevi o kojima je trebalo voditi računa dok je spavanje bilo organizirano tek kad bi se obavili svi tekući poslovi no moralo se biti u pripravnosti, da se obračun plaće djelatnika na brodici vršio na temelju broja radnih sati utvrđenim radnim nalogom za svakog djelatnika (uz koeficijent složenosti radnog mjesta i ostalo), da im se isplaćivao terenski dodatak iz kojeg su morali snositi troškove prehrane jer su u vrijeme dok su bili raspoređeni na brodice sami kupovali hranu i sami pripremali hranu, da im je obračunavan dodatak za rad vikendom i blagdanom no prema broju radnih sati utvrđenim radnim nalogom, a ne prema broju radnih sati koji su stvarno proveli na brodici no da im se povremeno vršila isplata naknade za prekovremeni rad koja se obračunavala na način da bi se uzimalo vrijeme nakon što je odrađena smjena utvrđena radnim nalogom ako bi izvan takvog radnog vremena došlo do potrebe hitne intervencije (na poziv sudjelovali u intervencijama spašavanja osoba iz mora, prijevoza bolesnih i unesrećenih i sl.), a i da im je isplaćivana naknada za rad vikendom i blagdanom time da je na jednak način vrednovan i rad noću.

5.3. Uvidom u višednevne radne naloge izdane tužitelju, prvostupanjski sud je zaključio da ih je tužena izdavala u više navrata tijekom jednog mjeseca, odredivši u istima dan i sat početka rada, dan i sat završetka rada kao i radni zadatak i mjesto izvršenja istog, da je potom iz Izvještaja vidljivo postupanje, obavljeni rad i vrijeme izvršenja radnog naloga za pojedinog člana posade, dok je usporedbom višednevnih radnih naloga, Izvještaja i mjesečne evidencije rada tužitelja koju je vodila tužena utvrdio da mjesečna evidencija rada tužene ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja, da je u istoj evidentiran mjesečni fond sati rada nužan za isplatu osnovne plaće, da je tužena tužitelju davala slobodne dane i tako ih označavala i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj. subotom i nedjeljom iako je rad kod tužene bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, no da mu nije davala i slobodne dane kao naknadu za odrađeni prekovremeni rad.

5.4. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio da je služba na plovilima organizirana sukladno mjesečnom Planu Policijske postaje koji se dostavlja na suglasnost Sektoru za granicu Policijske uprave i to kroz jednodnevne i višednevne službe od 2-7 dana ovisno o tipu plovila i usklađeno je s Pravilnikom o uporabi i održavanju plovila na način da su jednodnevne službe organizirane u trajanju od 8 ili 12 sati, a višednevne službe na način da služba kontinuirano traje od 2 do 7 dana, te da se Policijske službenike raspoređuje na obavljanje zadataka „Posebnim rasporedom rada", koji u pisanom obliku donosi rukovoditelj PP i da se služba obavlja po potrebi ili pozivu, te da nema dnevnog niti tjednog odmora.

5.5. Polazeći od definicije radnog vremena sadržane u odredbama ZR kao vremenskog razdoblja u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje jednodnevnih i višednevnih službi na moru, nakon redovnog rada te umanjeno za osam sati dnevnog odmora, a imajući u vidu da je tužitelju isplaćena naknada za pasivno dežurstvo i naknada za izvršeni prekovremeni rad temeljem izdanih radnih naloga za obavljane intervencije izvan redovnog radnog vremena, prvostupanjski sud je – rukovodeći se nalazom financijskog vještaka koji je obračun utuženog dugovanja sačinio na način da je, uzimajući u obzir radni nalog (kojem prileži izvješće o obavljenoj službi), evidenciju o prisutnosti na radu (u kojoj su vidljivi korišteni slobodni dani koji su tužitelju plaćeni na način da je isplaćena puna plaća) radno vrijeme tužitelja provedeno na brodu umanjio za dnevni odmor u trajanju od 8 sati unutar svaka 24 sata provedena na moru, a u slučajevima višednevne kontinuirane ophodnje na moru je razdoblja od 0 do 24 sata umanjio za 8 sati dnevnog odmora - tužitelju dosudio iznos od 11.394,77 Eur sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose.

6. Tužena u žalbi – iznoseći sadržaj materijalno-pravnih odredbi na koje se pozvao i prvostupanjski sud, pogrešno smatra da je prvostupanjski sud zaključio da je čitavo razdoblje provedeno na plovilu stavlja u kategoriji aktivnog dežurstva jer navedeno ne proizlazi ni iz jednog dijela opširnog obrazloženja pobijane presude. Naglašava da su isključivo oni sati rada koji su utvrđeni radnim nalogom i ostalim evidencijama za obračun plaće - stvarno odrađeni sati rada pa se stoga i svim policijskim službenicima za obračun plaće uzimaju stvarno odrađenih sati rada pa boravak na terenu mimo stvarno odrađenih sati rada ne može biti osnova za isplatu uvećane plaće. Slijedom toga da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, a da tužitelj nastoji u potpunosti izjednačiti boravak na brodu i stvarni rad na brodu.

7. Žalba tužene osnovana je utoliko što je povodom njezinog izjavljivanja ovaj sud stekao mogućnost ispitivanja pobijane presude i u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP-a te pri tom utvrdio da se zbog nedostatka razloga o odlučnim činjenicama

– na koje će ovaj sud nastavno uputiti u razlozima ovog obrazloženja – i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Naime, ponajprije valja navesti da je odredbom čl. 33. stav. 1., 2. i 3. ZP određeno da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla i da policijskom službeniku za rad iz prethodno cit. stavka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (stav. 2.).

8.1. Imajući u vidu utuženi period (nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji) svoju primjenu nalazi Direktiva 2003/88 o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje: Direktiva 2003/88) u čijim je odredbama čl. 17. do 21. propisana moguća odstupanja od čl. 3. (dnevni odmor), čl.4. (stanke), čl. 5. (tjedni odmor), čl.6. (najdulje tjedno radno vrijeme), čl. 8. (trajanje noćnog rada) i čl.16. (referentna razdoblja za određivanje trajanja tjednog odmora, najduljeg tjednog radnog vremena i trajanje noćnog rada). Naime, prema odredbi čl. 17. stav. 1. Direktive 2003/88 propisana je mogućnost odstupanja u slučaju pojedinih djelatnosti kod kojih trajanje radnog vremena nije izmjereno i/ili unaprijed određeno ili ga mogu odrediti sami radnici, a stav. 2. iste – da se zakonom i drugim propisima ili kolektivnim ugovorima ili sporazumima između socijalnih partnera mogu predvidjeti odstupanja u pojedinim djelatnostima koje su navedene u stav. 3., 4. i 5., ako radnici dobiju odgovarajuće zamjensko vrijeme za odmor ili iznimno, da dobiju odgovarajuću zaštitu. Iako u djelatnostima koje su izričito propisane npr. liječnička služba, hitna pomoć, vatrogasna i civilna zaštita, nije sadržana i policijska djelatnost u koju bi ulazila i djelatnost pomorske policijske, to valja imati u vidu da čl. 1. stav. 3. Direktive 2003/88 upućuje i na čl. 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (dalje: Direktiva 89/391).

8.2. Odredbom čl. 2. Direktive 89/391 propisano je da se ista ne primjenjuje kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti no i da je u tom kontekstu potrebno u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu Direktive 89/391. Prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije (dalje: SEU) posebna obilježja tih specifičnih djelatnosti (koje su izuzete od primjene Direktive 89/391) predstavlja i okolnost da one po svojoj prirodi ne omogućuju planiranje radnog vremena (presuda od **.**.2004., G i dr., C-397/01 do C-403/01), da je neprekidno obavljanje neophodno za osiguranje djelotvornog obavljanja temeljnih državnih funkcija (rješenje od 14. srpnja 2005., Personalrat der Feuerwehr Hamburg, C-52/04) kao i da se opisani zahtjev neprekidnosti treba ocijeniti uzimajući u obzir specifičnost predmetne djelatnosti iako zahtjev neprekidnog obavljanja djelatnosti službi – konkretno u području javnog reda) nije prepreka da se u normalnim uvjetima organizira obavljanje djelatnosti tih službi i da je izuzetak iz cit. čl. 2. stav. 2. Direktive 89/391 primjenjuje samo u okolnostima iznimne težine i razmjera (presuda od **.**.2004., G i dr., C-397/01 do C-403/01 i presuda od 12. siječnja 2006., Komisija/Španjolska, C-132/04) te da čl. 2. stav. 2. Direktive 89/391 treba tumačiti na način kojim se njegov doseg ograničava na ono što je strogo nužno za očuvanje interesa čija je zaštita omogućena državama članicama i da se isključenje određenih djelatnosti iz područja primjene Direktive 89/391 i posljedično Direktive 2003/88 ne temelji na pripadanju radnika jednom od sektora javne službe iz te odredbe, promatranom kao cjelina, nego isključivo na specifičnosti određenih posebnih zadaća koje obavljaju radnici sektora na koje se ta odredba odnosi (odluka broj C-742/19, B.K. protiv Republike Slovenije).

8.3. Prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi da li poslovi policijskog službenika Policijske postaje pomorske policije Rijeka u višednevnoj službi nadzora državne granice na moru koje je tužitelj obavljao u utuženom periodu prema njihovom sadržaju, opsegu uvjetovanog činjenicom što su se isti obavljali na plovilu, vremenskom kontinuitetu obavljanja (ne samo iz aspekta višednevnog boravka na plovilu za koje vrijeme mu nije dopušten odlazak kući) u smislu Direktive 2003/88 (analognom primjenom stava SEU u odnosu na vojnu djelatnost) opravdavaju iznimku od pravila u području zaštite sigurnosti i zdravlja radnika zbog apsolutne nužnosti jamstva učinkovite zaštite zajednice jer takva djelatnost (pomorske policije) može biti kvalificirana kao "djelatnost osiguranja i nadzora" iz čl. 17. stav. 3 (b) Direktive 2003/88 odnosno "djelatnost koja zahtijeva neprekidno pružanje usluga" iz čl. 17. stav. 3 (c) iste. Toviše što je odredbama čl. 33. stav. 1., 2. i 3. ZP određeno da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla i da policijskom službeniku za rad iz prethodno cit. stavka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (stav.2.) i čl. 42. ZP prema kojoj je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drukčiji način.

8.4. Obzirom da bez utvrđenja tih odlučnih činjenica nije moguće ocijeniti zahtjev tužitelja u kontekstu novčane valorizacije neprekidnosti obavljanja specifične djelatnosti pomorske policije kao javne službe, valjalo je usvajanjem žalbe tužene ukinuti pobijanu presudu pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovom ukidnom rješenju te dokazni postupak koncentrirati ponajprije na utvrđivanje da li se u odnosu na prijeporno vrijeme tužiteljevog terenskog rada na plovilu radi o radu u smislu izloženih materijalno-pravnih popisa te će u tu svrhu provesti već provedene dokaze time da će svjedoke saslušati okolnosno u kontekstu konkretnog tužiteljevog rada. Najrelevantnija saznanja evidentno pri tom ima sam tužitelj.

10. Novom odlukom o glavnoj stvari, prvostupanjski sud će odlučiti o svim troškovima postupka, uključujući i troškove predmetnog žalbenog postupka (čl.166. stav. 3. ZPP- a).

11. Nepobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog tužene radi prekida prvostupanjskog postupka do okončanja postupka povodom revizije tužene izjavljene protiv presude donesene o istoj činjeničnoj – i pravnoj situaciji po Županijskom sudu u Splitu broj Gž R-468/2020-2 od 25. studenog 2020. ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec