REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: P- 456/2024-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 17. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, na ročištu za objavu presude 29. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan koji glasi:

" Tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 nalaže se da tužitelju IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčanu tražbinu u iznosu od 4.404,22 €, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 01. listopada 2015.godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.961,58 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se odrađuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine za svako polugodište, od dana donošenja presude tj. dana 29. 01. 2025. do dana isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj je podnio 05.06.2019. tužbu protiv tuženika radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjeni kamatne stope jednostranom odlukom banke u Ugovoru o kreditu od 29.08.2006.

2. U tužbi se navodi, da su stranke 29.08.2006. zaključile Ugovor o kreditu broj 9011836476 te je tim Ugovorom tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke važećem na dan puštanja kredita u opticaj u iznosu od 46.595,74 CHF sa rokom otplate od 180 mjeseci. Tijekom otplate kredita kamatna stopa, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,75% godišnje, je više puta mijenjana na štetu tužitelja sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odlukom banke, a koja je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. kojom je potvrđena u tome dijelu presuda P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. Nadalje presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018., utvrđene su nepoštenim i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te tužitelj temeljem čl. 502 c Zakona o parničnom postupku na istima temelji zahtjev i tvrdnju o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. U tužbi se navodi, da su stranke 08.12.2015. zaključile Aneks uz predmetni ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, no provedbom konverzije tužitelj nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i valute CHF, te procjenjuje da je po navedenim osnovama preplatio iznos od 18.451,27 kn s osnova promjene kamatnih stopa te 32.541,84 kn s osnova primjene valutne klauzule, pa za navedene iznose postavlja i tužbeni zahtjev prema tužitelju sa zakonskim zateznima kamatama. Nakon što je provedeno financijsko vještačenje, a uvažavajući istaknute prigovore po tuženiku, da se zahtjev tužitelja treba umanjiti za iznos priznate mu preplate po konverziji od 25.710,73 kn kao i za utvrđene negativne razlike, do 30. rujna 2015. godine, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev podneskom od 13.09.2024., na način pobliže označen u toč. I. izreke ove odluke, i to tako da se od tuženika potražuje isplata iznosa koji preostaje, a uzimanjem u obzir negativnih razlika, kao i uzimanjem u obzir priznate preplate po konverziji.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Tuženik smatra, da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i promašen već s osnova činjenice što su stranke sklopile Aneks predmetnom Ugovoru o kreditu, čime je provedena konverzija kredita sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o potrošačkom kreditiranju N.N. 102/2015, te je sklapanjem Aneksa tužitelj restituiran. Tužitelj je bio informiran o svim parametrima konverzije. U svezi prigovora zastare tuženik se poziva na članak 225 Zakona o obveznim odnosima, te smatra da zastarni rok od 5 godina teče od dana isplate svakog pojedinog anuiteta i da podnošenjem tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača nije prekinut zastarni rok. U podnesku od 24.02.2020. tuženik je istakao prijebojni zahtjev, da se u slučaju ako bi sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim isti iznos umanji za iznos 25.710,73 kn, koji iznos je tužitelju prilikom konverzije tuženik utvrdio kao preplatu te ga koristio za namirenje budućih anuiteta, dok je na ročištu održanom 16.11.2020., predložio dopunu financijskog vještačenja na način da vještak iskaže i negativne razlike kada je primjenjivan niži tečaj od tečaja važećeg na dan korištenja kredita.

4. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o kreditu broj 9011836476 od 29.08.2006., preslik izvatka iz zemljišne knjige, otplatna tablica, plan otplate, izvadak otvorenih stavaka na dan 30.09.2015. po predmetnom kreditu, knjigovodstvena kartica prometa na dan 17.06.2015., izračun konverzije, dodataka ugovoru o kreditu od 08.12.2015. (list 7-59), u vještački nalaz i mišljenje te njegovu dopunu sudskog vještaka Josipa Rašić iz Daruvara (list 177-194, 460-464, 485-499). Pročitao iskaz sudskog vještaka (list 327). Saslušana je tužiteljica.

5. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je presudio kao u izreci odluke iz slijedećih razloga;

- među strankama nije bilo sporno da su iste zaključile dana 29. 08. 2006. Ugovor o kreditu broj 9011836476, te je tim Ugovorom tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke važećem na dan puštanja kredita u opticaj u iznosu 46.595,74 CHF. Namjena kredita je bila dogradnja stambenog objekta. Člankom 4. određeno je, da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke i u trenutku ugovaranja iznosi 4,75 %. Člankom 7. navedenog ugovora određeno je, da će se povrat obveza iz tog ugovora obračunati po srednjem tečaju banke za CHF (VALUTNA KLAUZULA) važećem na dan plaćanja.

- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.

- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je o tužbi Udruge Potrošač Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik, odlučeno na način, da je utvrđeno, kako je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.

6. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranaka vezano za predmetni Ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli, nepoštenim i ništetnim, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno, iskazom tužiteljice te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, da je tužiteljica zaključila predmetni ugovor, jer joj je trebao novac za adaptaciju obiteljske kuće u kojoj je stanovala. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupaka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa (4,75 %) kroz cijelo vrijeme otplate kredita po osnovnom ugovoru do 01.01.2014., od kada je u primjeni zakonom određena kamatna stopa od 3,23 % Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N.143/13), te ju je tuženik kao takovu i primjenjivao, pa sve do dana izvršene konverzije 30.09. 2015. i tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne odredbe, odnosno novčane iznose koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatih po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, odnosno iznosi koji čine razliku između rata kredita plaćenih i rata kredita obračunatih po tečaju CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja ugovora, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) i to sve do izvršene konverzije dana 30.09.2015. Nakon izvršene konverzije sa stanjem na dan 30.09.2015. pravni odnos između stranaka uređen je Dodatkom Ugovoru o kreditu od dana 08.12.2015, sa stanjem na dan 30.09.2015. te je od tada tužitelj vršio otplatu kredita po tom Aneksu. Među strankama nije bilo sporno, da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužitelj niti ne pobija navedeni Aneks, pa isti obvezuje stranke i na snazi je od njegova zaključenja. Dakle, tužitelju pripada pravo na utvrđenu pretplatu po osnovu utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF, koja je utvrđena u sudskim postupcima iz kolektivnih sporova za zaštitu potrošača na koje se poziva tužitelj do dana provedene konverzije 30.09.2015., obzirom iz provedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Josipa Rašić proizlazi postojanje preplata koje nisu uzete u obzir prilikom konverzije, odnosno za koje nije namiren tužitelj, niti je tuženik tvrdio da bi utvrđene preplate po sudskom vještaku bile uzete u obzir prilikom konverzije, a sve imajući u vidu da se konverzija koju je bio dužan tuženik ponuditi tužitelju provodila pod uvjetima koji su bili propisani zakonom i to Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15- dalje ZIDZOPK). Tužiteljica stoga nije restituirana provedenom konverzijom, jer i nakon što se umanje utvrđene preplate do provedene konverzije za iznos koji je tuženik uzeo tužiteljici kao preplaćen prilikom konverzije te za utvrđene negativne razlike (kada je plaćano po tečaju nižem od onoga na dan zaključenja ugovora i po kamati nižoj od one koja je bila na dan zaključenja ugovora), ostaje razlika iznosa od 4.404,22 €, koji je tužitelja preplatila tuženiku, a temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i valutnoj klauzuli.

7. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetnih ugovornih odredbi do 30.09.2015., kao i postojanje negativnih razlika, te postojanje razlike u glavnici prilikom konverzije i iznosa koji je prilikom konverzije tuženik uvažio tužiteljici kao preplaćen iznos, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku Josipu Rašić.

8. Iz nalaza i mišljenja te dopune sudskog vještaka proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promijenjene kamatne stope i tečaja u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj CHF, do 30.09.2015. umanjena za negativne razlike, u ukupnom iznosu od 6.360,41 €. Razlika glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 1.456,21 €. Tuženik je tužiteljici utvrdio preplatu po konverziji u iznosu 3.412,40 €. Ukupno potraživanje tužiteljice, nakon umanjenja za preplatu po konverziji tako iznosi 4.404,22 € ( 6.360,41 € +1.456,21 € - 3.412,40 €). Na ovako sačinjen matematički izračun sudskog vještaka punomoćnici stranaka nisu imali primjedbe, a sud nije našao razloga za sumnju u točnost istoga, pa ga je u cijelosti prihvatio. Sud je stoga sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a imajući u vidu sve prethodno obrazloženo usvojio zahtjev tužitelja kako je to pobliže naznačeno u točci I izreke odluke.

9. Tužitelju su priznate kamate na dosuđen novčani iznos u toč. I. izreke u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja, time da sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavljeno tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude. Visina kamatne stope određena je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 9. Zakona o obveznim odnosima.

10. Razmatrajući istaknuti prigovor zastare po tuženiku, sud je imao u vidu da se tužitelj poziva na presudu iz predmeta P-1401/12 Trgovačkog suda u Zagrebu, na temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku iz kojega potječu pravomoćne sudske odluke, a radi se o kolektivnom sporu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018., te je rok zastare počeo teći, od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pri tome uzimajući u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora," Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502. c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare koji iznosi 5 godina sukladno čl. 1111. i 225. Zakona o obveznim odnosima, nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba u ovome predmetu podnijeta 05. lipnja 2019., zastara nije nastupila za predmetna potraživanja tužitelja. Stoga prigovor zastare nije osnovan.

11. Tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio 100 %, a sa visinom 65,07 % (dosuđeno 4.404,22 € od potraživanih 6.767,95 € ), što čini njegov prosječni uspjeh od 82,54 % dok je onda prosječni uspjeh tuženika 17,46 %. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku tuženik je dužan tužitelju naknaditi 65,08 % tužiteljevih opravdanih troškova sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupka. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za sastav tužbe 200,00 €, za sastav maksimalno 4 obrazložena podneska u iznosu od 200,00 € po podnesku po Tbr. 8 toč.1. OT ( 09.09.2019., 05.11.2019., 31.08.2020. i 03.11.2020.), dok mu je za ostale podneske 23.03.2021. i 13.09.2024. priznata nagrada po Tbr. 8 toč. 3. OT u iznosu od 50,00 €, jer u prvostupanjskom postupku se može priznati nagrada za maksimalno 4 obrazložena podneska. Nagrada za zastupanje na 3 raspravna ročišta iznosi 200,00 € po ročištu. PDV na priznate nagrade iznosi 425,00 €. Tužitelj je platio sudsku pristojbu na tužbu, u iznosu od 860,00 kn/114,14 € te ista također čini njegov opravdan parnični trošak. Sudska pristojba na presudu iznosi 90,49 €, a kako tužitelj ima status potrošača to neće biti pozivan na plaćanje iste. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 2.239,14 €, a 65,08 % istoga iznosi 1.457,23 €. Uz navedeni iznos tuženik je dužan tužitelju naknaditi u cijelosti i trošak vještačenja koji ne ovisi o razmjeru uspjeha u parnici, a snosio ga je tužitelj u iznosu od 504,35 €. Dakle, tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od ukupno 1.961,58 €, a kako je i riješeno u izreci.

U Garešnici 29. siječnja 2025. godine

Sudac

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetničko društvo Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica,

2. Odvjetničko društvo Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb