Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-186/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ES i ZS, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika ES i ZS, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, pod brojem K-3/2019 od 28. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, te se izriče da je optužena ES djelima pod točkom 1. i 2. za koja je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, počinila jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine, razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. u vezi sa člankom 52. stavak 1. i 3. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni, te se optužena ES za produljeno kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. u vezi sa člankom 52. stavak 1. i 3. KZ/11 osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te se na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj ES izriče

UVJETNA OSUDA

s tim što se izrečena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine prema optuženoj ES neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba optužene ES, te žalba optuženika ZS odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optužena ES proglašena je krivom zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te je optuženoj ES za kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 51. KZ/11 optužena ES je osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, te je na temelju članka 57. KZ/11 optuženoj ES izrečena djelomična uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je optužena ES osuđena izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ako optužena ES u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.1. Istom presudom optuženi ZS proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11, te je optuženi ZS za navedeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 je odlučeno da se optužena ES i optuženi ZS oslobađaju plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijela optužena ES, putem branitelja Rajka Rudnički, odvjetnika iz Varaždina, pobijajući je zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, predlažući sudu ukinuti pobijanu presudu, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu odluku o kazni na način da se istu ublaži.

3. Žalba je također podnesena i od strane optuženog ZS, osobno i putem branitelja Marina Hraina, odvjetnika iz Varaždina, pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlažući sudu ukinuti pobijanu presudu, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim sucem, podredno preinačiti pobijanu odluku na način da se primijeni blaža kazneno pravna sankcija.

4. Odgovor na žalbu je podnesen od strane državnog odvjetnika, predlažući sudu odbiti žalbe I i II optuženog i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

6. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08 održana je sjednica drugostupanjskog vijeća na koju su pozvane stranke, jer je to u žalbi zahtijevao branitelj odvjetnik Marino Hrain, te je na istu pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić, dok nisu pristupili optuženici ES i ZS, te branitelji odvjetnik Rajko Rudnički i odvjetnik Marino Hrain, za koje su dostave poziva uredno iskazane.

7. Zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić je naveo da se protivi navodima žalbi, te da su žalbe okrivljenika neosnovane.

8. Žalbe optuženika ES i ZS nisu osnovane.

9. Nije u pravu optužena ES kada navodi da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka, tj. da se u konkretnom slučaju radi o sitnom djelu krađe za koje se kazneni progon pokreće privatnom tužbom, tako da se postupak vodio bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja, jer je prvostupanjski sud dao valjane razloge zašto se u konkretnom slučaju ne radi o postupanju optuženika u cilju prisvajanja stvari male vrijednosti, obrazlažući da su optuženici iz novčanika oštećene JS uzeli sav novac, odnosno 90,00 kuna, te očito da je u novčaniku bilo više novaca da bi uzeli i više, kao i iz novčanika oštećene IS uzeli 400,00 kuna, dakle sav novac koji su pronašli u novčaniku, a iz iskaza oštećene IS proizlazi da u dnevnoj sobi, gdje se nalazila njena torba s novčanikom, osim novčanika i televizora nije bilo vrjednijih stvari.

10. Suprotno žalbenim navodima optuženog ZS, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te nije u pravu žalitelj kada smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženika ZS za produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11. Naime, prvostupanjski sud je iskaz oštećene JS pravilno ocijenio vjerodostojnim jer je iskazivala detaljno, a iskaz oštećene je pravilno doveden u vezu s iskazom svjedoka ŠS, koji su suglasno potvrdili da su muškarac i žena bili u dvorištu kuće JS, gdje se u vrećici nalazio novčanik iz kojeg je uzeto 90,00 kuna, te da je iz dvorišta prvo izašao muškarac, pa potom žena. S obzirom na istovjetnost iskaza oštećene JS i svjedoka SŠ, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio njihove iskaze vjerodostojnim, jer ništa ne upućuje na njihovu navodnu pristranost, odnosno na postojanje razloga lažnog terećenja bilo kojeg od optuženika.

11. Također nije u pravu žalitelj ZS kada navodi da nema dokaza da bi II optuženi poduzeo radnje opisane pod točkom 2. izreke presude, jer se isključivo na navodima obrane ES u kojoj priznaje počinjenje djela uz sudjelovanje II optuženog ne može temeljiti osuđujuća presuda. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i to iskaza oštećene IS koja navodi da je iz njenog novčanika ukradeno 400,00 kuna, te da joj je suprugova baka rekla da je u hodniku zatekla dvoje E, muškarca i ženu, zatim potvrde o privremeno oduzimanju predmeta PP Varaždin od 24. ožujka 2017., iz koje proizlazi da je od ES oduzeto 400,00 kuna, kao i iz obrane optužene ES u kojoj navodi da je zajedno sa II okrivljenim ušla na kat kuće i u dnevnoj sobi iz novčanika, kojeg su pronašli u torbi uzeli 400,00 kuna, pravilno utvrdio da je optuženi ZS počinio kazneno djelo na način kako je opisano u točki 2. izreke presude.

12. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženi ZS počinio produljeno kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11, upravo na način kako je to opisano pod točkom 1. i 2. izreke presude i za svoja utvrđenja dao valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

13. Optuženoj ES se stavlja na teret da je počinila kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, a sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, međutim, prvostupanjski je sud pogrešno na radnje opisane pod točkom 1. i 2. izreke presude primijenio odredbe o stjecaju kaznenih djela, jer se radi o jednom produljenom kaznenom djelu razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 u vezi sa člankom 52. stavak 1. i 3. KZ/11, budući je optužena ES na način opisan izreci presude izvršila više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istih odnosno istovrsnih kaznenih djela (kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1.), koje je izvršila isti dan u [adresa] i koje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Kako se radi o više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo je, temeljem članka 52. stavak 3. KZ/11 pravno označeno kao kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11, budući je to djelo najteže od kaznenih djela za koja je optužena osuđena prvostupanjskom presudom.

14. Budući su žalbe optuženika ES i ZS usmjerene na odluku o kazni, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani optužene ES i to njezinu raniju neosuđivanost, djelomično priznanje počinjenja djela, da je djelo počinila kao mlađa punoljetnica i da je majka jednog malodobnog djeteta, dok otegotne okolnosti nisu nađene na strani optužene, a u odnosu na optuženog ZS prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir kao olakotnu okolnost da je optuženi otac troje malodobne djece, dok je od otegotnih okolnosti uzeta ranija višestruka osuđivanost optuženika, prvenstveno za istovrsna kaznena djela.

15. Kako produljeno kazneno djelo isključuje stjecaj kaznenih djela, u odnosu na optuženu ES, trebalo je i kazne za ta kaznena djela odmjeriti unutar kazne za jedno produljeno kazneno djelo razbojničke kazne iz članka 231. stavak 1. u vezi sa člankom 52. stavak 1. i 3. KZ/11, te uzevši u obzir naprijed navedene olakotne i okolnosti i nepostojanje otegotnih okolnosti u odnosu na optuženu ES, tako da je optužena ES za kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. u vezi sa člankom 52. stavak 1. i 3. KZ/11 osuđena se na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj ES izrečena uvjetna osuda, s tim što se izrečena kazna zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine prema optuženoj ES neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, te ovaj sud smatra da je navedena kazna primjerena uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te da je takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna da može utjecati na optuženu i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koju je optužena počinjenjem kaznenog djela nanijela društvu u cjelini.

16. U odnosu na optuženog ZS, uzevši u obzir naprijed navedenu olakotnu i otegotnu okolnost na strani optuženika, a posebno da je optuženi ranije pravomoćno osuđen 41-om presudom, za prvenstveno kaznena djela krađe, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, primjerena kazna uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.

17. Zbog naprijed navedenih razloga presuđeno je kao u točki I. i II. izreke na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, a budući ne postoje razlozi zbog kojih optužena ES i optuženi ZS pobijaju prvostupanjsku presudu, trebalo je njihove žalbe, temeljem članka 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovanu.

U Dubrovniku 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić