REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5271/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, radi predaje u posjed i trpljenja, odlučujući povodom tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1047/2023- 3 od 24. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 1055/2020-36 od 14. kolovoza 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1047/2023-3 od 24. srpnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1055/2020-36 od 14. kolovoza 2023., pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP, vijeće je ocijenilo da pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, svako od pitanja označenih rednim brojevima I., II. i III. u prijedlogu za dopuštenje revizije, sadrži u sebi više pitanja, od kojih dio nisu pravna pitanja jer je odgovor na ista sadržan u odredbama čl. 375. st. 1. ZPP, čl. 220. st. 1. i 2. ZPP, te čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP). U preostalom dijelu pitanja se odnose na specifične i konkretno određene okolnosti ovog spora zbog čega odgovori na njih ne prelaze okvire odlučivanja u ovom sporu, te nemaju elemente univerzalnosti zbog kojih bi se smatrala pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
4.1. Odgovor na IV. pravno pitanje prijedloga za dopuštenje revizije nije, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u odnosu na koje se ne može dati jednoznačan odgovor jer isti ovisi o konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja i utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Odluke sudova na koje se tuženik poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, navodeći ih kao razloge važnosti za postavljena pitanja, nisu odgovarajući razlozi važnosti za ista jer su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu.
6. Zbog navedenog u odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije u pitanju označenom rednim brojem V., pozivajući se na čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" , broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH), čl. 14. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/2006, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP), navodi da su u parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. U odnosu na tuženikove navode da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. EKLJP sadrži samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U obrazloženju pobijane odluke drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode tuženika. Pobijana drugostupanjska presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. U odnosu na tuženikove navode koji se odnose na povredu prava na jednakost pred zakonom zajamčenu odredbom čl. 14. st. 2. Ustava RH, treba navesti da se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije samo paušalno poziva na navedenu povredu dok sadržaj prijedloga, sadržaj pobijane drugostupanjske odluke, kao ni sadržaj priloga dostavljenih uz prijedlog, ne ukazuju da je u istovjetnim činjeničnim i pravnim okolnostima u postupku pred domaćim sudovima o zahtjevu za predaju u posjed dijela nekretnine bilo odlučeno na drugačiji način nego što je to učinjeno u konkretnom slučaju. U takvim okolnostima nema naznaka povrede prava na jednakost svih pred zakonom.
9. U odnosu na tvrdnju tuženika koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP i čl. 48. Ustava RH, treba navesti da, imajući u vidu činjenična utvrđenja konkretnog slučaja (koja u ovom stadiju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), tuženik u biti izražava nezadovoljstvo konačnim ishodom spora. Međutim, činjenica da tuženik u ovoj parnici u nije uspio dokazati da mu pripada pravo na sporni dio nekretnine koja je vlasništvo tužitelja, sama po sebi ne znači da su mu time ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i EKLJP. Ovaj sud ocjenjuje da se pobijana presuda temelji na valjanoj materijalnopravnoj osnovi (odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP i čl. 162. ZVDSP), te na valjanoj primjeni odredaba procesnog prava, koje odredbe teže općem interesu zaštite slobode i prava svih u postupku pred sudom i da je stoga zakonita. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili citirane odredbe na način koji bi bio nerazmjeran navedenom cilju i nametnuo tuženiku prekomjeran teret dokazivanja osnovanosti svojih tvrdnji.
10. Budući tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom, a niti pravo vlasništva, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu je odbačen na temelju čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
