Poslovni broj: Usž-4251/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OCR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Domagoju Rešetaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, OIB: 82016287737 protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstva uprave Republike Hrvatske i Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Zagreb, Maksimirska cesta 63, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića, Dubrovnik, Doli, Ulica Ploča bb, OIB: 86037304102, zastupane po opunomoćeniku Maru Konjuhu, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 80, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi upisa Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine u Zakladni upisnik, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2627/2022-17 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2627/2022-17 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužitelja (točka I. izreke). Točkama II. i III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te mu je naloženo da nadoknadi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

2. Tužitelj žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga u bitnome ponavljajući navode iz tužbe.

2.1. Smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio stajalište zašto on nema stranačku legitimaciju, tim više što je Zakonom o zakladama i fundacijama ista određena. Također nije obrazložio zašto tuženik nije postupio sukladno članku 19. stavku 1. i članku 42. stavcima 3. i 4. Zakona o zakladama i fundacijama te mu kao osnivaču nije dostavio rješenje od 23. siječnja 1997.

2.2. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se pobijanom odlukom tuženika ne dira u njegova prava ili pravne interese jer je on potomak i nasljednik osnivača zaklade te je direktno zainteresiran da se svrha zaklade uskladi s voljom predaka koji su osnivači zaklade i njihovim osnivačkim statutom.

2.3. Navodi da je tuženik rješenjima od 20. rujna 2023. odbacio prijedlog za obnovom postupka dovršenog rješenjem tuženika od 23. siječnja 1997., odbacio je i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti istog rješenja te je odbacio prijedlog tužitelja da mu se prizna položaj stranke u postupku. Smatra da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud postupio protivno Zakonu o zakladama i fundacijama, Zakonu o općem upravnom postupku i Ustavu Republike Hrvatske jer on ima stranačku legitimaciju.

2.4. Ističe da Zaklada braće Nikole i Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine (dalje: Zaklada) nema svojstvo zainteresirane osobe u upravnom sporu jer poništavanjem rješenja tuženika od 23. siječnja 1997. ne bi dovelo do povrede njezinog prava ili pravnog interesa. Stoga osporava i odluku o troškovima upravnog spora.

2.5. Navodi i da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio prije objave, a što proizlazi iz elektroničkog potpisa te smatra da je time dovedena u sumnju nepristranost prvostupanjskog suda.

2.6. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsko rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje tužbe. Smatra da tužitelj pogrešno tumači članak 42. stavka 3. i 4. Zakona o fundacijama jer se te odredbe ne odnose na Zakladu. Predlaže odbiti žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, za koja je u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge, a koji razlozi se od strane tužitelja u potpunosti zanemaruju. Tužitelj u žalbi ne iznosi nikakva konkretnija obrazloženja ili argumente za svoja stajališta, već se ista u cijelosti svodi na reprodukciju navoda ranije iznesenih u postupku. Ističe da se rješenje čije poništenje tužitelj traži odnosi upravo na Zakladu te bi se njegovim poništenjem izravno utjecalo na akte i radnje Zaklade. Predlaže odbiti žalbu te traži naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje prvostupanjskog suda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 5. rujna 2022. podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva uprave Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., kojim se, između ostaloga, točkom 1. izreke odobrava upis Zaklade, sa sjedištem u [adresa] u Zakladni upisnik.

8. Iz obrazloženja rješenja od 23. siječnja 1997. proizlazi da je isto doneseno povodom zahtjeva Zadužbina braće Nikole i Miha Mihanovića iz [adresa], na temelju članka 42. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama („Narodne novine“, 36/95.; dalje: Zakon o zakladama i fundacijama) kojim je propisano da su zaklade i fondovi osnovani na temelju pravnih pravila o osnivanju zaklada do stupanja na snagu toga zakona, dužni u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu podnijeti zahtjev za upis u zakladni upisnik ako ispunjavaju uvjete za osnivanje zaklade ili fundacije propisane tim zakonom. Zadužbina braće Nikole i Miha Mihanovića bila je u trenutku podnošenja zahtijeva upisana registar zadužbina pri Uredu za opću upravu Županije Dubrovačko-neretvanske pod rednim brojem 4.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spora te je na tako utvrđeno činjenično, pravilno primijenio članak 46. stavak 1. točku 2. ZUS-a te odbacio tužbu kao nedopuštenu.

10. Sukladno članku 18. stavku 1. ZUS-a, tužitelj je fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

11. Člankom 46. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

12. Člankom 42. stavkom 1. Zakona o zakladama i fundacijama propisano je da su zaklade i fondovi osnovani na temelju pravnih pravila o osnivanju zaklada do stupanja na snagu toga zakona, dužni u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu podnijeti zahtjev za upis u zakladni upisnik. Stavkom 2. istog članka je propisano da ako zaklada ne podnese zahtjev za upis u zakladni upisnik, istekom roka iz stavka 1. prestaje postojati.

13. S obzirom na to da je rješenje od 23. siječnja 1997. doneseno povodom zahtjeva Zadužbine braće Nikole i Miha Mihanovića radi upisa u zakladni upisnik, koja je bila osnovana do stupanja na snagu Zakona o zakladama i fundacijama (9. lipnja 1995.), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u tom postupku nije sudjelovao ovdje tužitelj kao stranka, a niti kao zainteresirana osoba. Budući da tužitelj nije sudjelovao u upravnom postupku u kojem je doneseno osporavano rješenje, nije legitimiran za pokretanje upravnog spora jer se rješenjem od 23. siječnja 1997. ne dira u njegova prava ili pravne interese.

14. U takvoj procesnoj situaciji, ne ulazeći pritom je li tužitelj u tom postupku trebao sudjelovati kao zainteresirana osoba, put pravne zaštite ne može tražiti putem upravnog spora, već eventualno kroz obnovu upravnog postupka (članak 123. stavak 1. točka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.)), a kako je to istaknuo prvostupanjski sud.

15. Naime, stajalište je ovog suda, a koje je potvrđeno odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 2679/2018 od 10. ožujka 2020., da je upravnosudska zaštita protiv pojedinačnih akata nadležnih javnopravnih tijela supsidijarna, tj. osobe iz članka 2. stavka 1. ZUS-a mogu se upravnom sudu obratiti samo ako su sudjelovale u upravnom postupku i nakon što su u tom postupku iscrpile sve mehanizme redovnog rješavanja.

16. Prvostupanjski sud je naveo jasne razloge zbog kojih smatra da na strani tužitelja ne postoji pravni interes za vođenje konkretnog upravnog spora, ali pritom nije prejudicirao i nije isključio a priori postojanje tužiteljevog pravnog interesa za sudjelovanje u upravnom postupku, kao niti u mogućem budućem upravnom sporu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a odbacio tužbu, utvrdivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora.

17. Žalbeni navodi tužitelja da je tuženik rješenjima od 20. rujna 2023. odbacio njegov prijedlog za obnovom postupka nisu od utjecaja na donošenje odluke jer tužitelj ima mogućnost i protiv tog rješenja izjaviti odgovarajući pravni lijek ili pokrenuti upravni spor.

18. Okolnost što je sudac prvostupanjskog suda potpisao presudu elektroničkim potpisom 27. rujna 2024. u 12:25:20 sati, a objavu je odredio za 27. rujna 2024. u 13:20 sati ne utječe na njegovu nepristranost.

19. S obzirom na to da bi se poništavanjem rješenja od 23. siječnja 1997. povrijedio pravo ili pravni interes zaklade jer bi se poništio pravni osnov na temelju kojeg je ista upisana u registar, ista je imala pravo sudjelovati u upravnom sporu kao zainteresirana osoba, a sve sukladno članku 20. stavku 1. ZUS-a.

20. Budući da je prvostupanjski sud odbacio tužbu, tužitelj nije uspio u sporu i dužan je snositi sve troškove spora, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu 20. rujna 2024., u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

21. Preostali žalbeni navodi tužitelja su ponovljeni tužbeni navodi koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio valjanim obrazloženjem s kojim je ovaj Sud suglasan.

22. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.

23. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).

24. Zainteresirana osoba potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješavanje spora pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

25. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić