REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1050/2024-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku ABC odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice ... [adresa], zastupana po punomoćniku ABC odvjetniku iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2024., poslovni broj: P-2960/2023-23, u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. studenog 2024., poslovni broj P-2960/2023-23

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže s tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju MH iznos 2.027,64 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 3,82 eur od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos 0,88 eur od 5.12.2008. do isplate,

- na iznos 8,69 eur od 12.1.2009. do isplate,

- na iznos 11,49 eur od 6.2.2009. do isplate,

- na iznos 15,14 eur od 10.3.2009. do isplate,

- na iznos 8,24 eur od 10.4.2009. do isplate,

- na iznos 8,36 eur od 8.5.2009. do isplate,

- na iznos 7,27 eur od 9.6.2009. do isplate,

- na iznos 7,54 eur od 10.7.2009. do isplate,

- na iznos 5,71 eur od 7.8.2009. do isplate,

- na iznos 6,57 eur od 10.9.2009. do isplate,

- na iznos 5,19 eur od 9.10.2009. do isplate,

- na iznos 5,49 eur od 9.11.2009. do isplate,

- na iznos 6,10 eur od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos 9,93 eur od 11.1.2010. do isplate,

- na iznos 12,43 eur od 9.2.2010. do isplate,

- na iznos 11,57 eur od 9.3.2010. do isplate,

- na iznos 15,68 eur od 9.4.2010. do isplate,

- na iznos 17,28 eur od 7.5.2010. do isplate,

- na iznos 22,47 eur od 9.6.2010. do isplate,

- na iznos 28,11 eur od 8.7.2010. do isplate,

- na iznos 22,51 eur od 6.8.2010. do isplate,

- na iznos 37,00 eur od 8.9.2010. do isplate,

- na iznos 30,28 eur od 7.10.2010. do isplate,

- na iznos 31,32 eur od 10.11.2010. do isplate,

- na iznos 37,15 eur od 9.12.2010. do isplate,

- na iznos 45,66 eur od 7.1.2011. do isplate,

- na iznos 39,69 eur od 8.2.2011. do isplate,

- na iznos 40,06 eur od 10.3.2011. do isplate,

- na iznos 36,32 eur od 8.4.2011. do isplate,

- na iznos 42,08 eur od 6.5.2011. do isplate,

- na iznos 53,89 eur od 8.6.2011. do isplate,

- na iznos 52,28 eur od 6.7.2011. do isplate,

- na iznos 77,11 eur od 4.8.2011. do isplate,

- na iznos 58,90 eur od 7.9.2011. do isplate,

- na iznos 52,37 eur od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos 52,39 eur od 14.11.2011. do isplate,

- na iznos 52,98 eur od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos 58,19 eur od 12.1.2012. do isplate,

- na iznos 60,40 eur od 13.2.2012. do isplate,

- na iznos 60,48 eur od 12.3.2012. do isplate,

- na iznos 58,76 eur od 12.4.2012. do isplate,

- na iznos 59,48 eur od 14.5.2012. do isplate,

- na iznos 61,19 eur od 12.6.2012. do isplate,

- na iznos 59,37 eur od 12.7.2012. do isplate,

- na iznos 59,48 eur od 13.8.2012. do isplate,

- na iznos 56,14 eur od 12.9.2012. do isplate,

- na iznos 57,82 eur od 12.10.2012. do isplate,

- na iznos 59,64 eur od 12.11.2012. do isplate,

- na iznos 58,34 eur od 12.12.2012. do isplate,

- na iznos 58,79 eur od 14.1.2013. do isplate,

- na iznos 56,58 eur od 12.2.2013. do isplate,

- na iznos 55,57 eur od 12.3.2013. do isplate,

- na iznos 59,62 eur od 12.4.2013. do isplate,

- na iznos 54,01 eur od 13.5.2013. do isplate,

- na iznos 53,83 eur od 14.6.2013. do isplate,

te mu isplatiti i trošak parničnog postupka u iznosu 1.983,47 eur sa zateznom kamatom od 21. studenog 2024. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Tuženica u žalbi ističe da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz postupka poslovni broj: P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu bez razloga o odlučnim činjenicama, te da je stoga prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Žalbenim navodima se osporava i metodologija pri izradi nalaza i mišljenja vještaka jer se ista temeljila, protivno volji ugovornih stranaka, kao da su stranke ugovorile kunski kredit. Nadalje ističe da su presudom naložene isplate iznosa koji ne obuhvaćaju sve razlike nastale uslijed promjene tečaja. Konkretno da je sud naložio tuženici isplatu iznosa koji ne uključuje razliku nastalu uslijed smanjenja tečaja CHF, koji prigovor da je istaknut u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženica osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan njezin prigovor zastare, te da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do konačne isplate, obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženica bila nepošten stjecatelj, pa da zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) ne bi mogle teći prije podnošenja tužbe. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tvrdnji iz žalbe, presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i obrazloženje zbog čega je zaključeno da se o odredbama o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, a obrazloženje nije u suprotnosti s provedenim dokazima.

6. Slijedom navedenog proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito pisane izjave MHC, koju je tuženica kao dokaz predala u spis, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da imenovana nije kao zaposlenica tuženice osobno razgovarala s tužiteljem kod sklapanja Ugovora o kreditu.

9. Nadalje na temelju nalaza i mišljenja ŽH iz Darfin d.o.o. utvrđeno je da je tužitelj zbog valutne klauzule u odnosu na početni tečaj preplatio iznos od 2.027,64 eura.

10. Tuženica je tijekom postupka isticala prigovor na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je vještak pogrešno izradio navedeni nalaz kao da se radi o kunskom kreditu. Međutim, navedeni prigovor je pravne naravi o kojem ne odlučuje vještak koji je nalaz i mišljenje izradio u skladu sa rješenjem prvostupanjskog suda koji je pravilno naložio vještaku da utvrdi preplaćenu razliku prema početnom tečaju.

11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražio isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, a na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, pri čemu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir i nije umanjivao tzv. potplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

12. Obzirom da je tuženica samo općenito, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, pri čemu nije postavila protutužbeni zahtjev, niti istaknula prigovor radi prebijanja prvostupanjski sud nije bio ovlašten, niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

13. Slijedom navedenog, a kako tuženica nije osporavala matematičku točnost izračuna negativnih razlika koje je utvrdio knjigovodstveno financijski vještak u pisanom nalazu i mišljenu prvostupanjski sud je opravdano prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan logičan i uvjerljiv.

14. Iz navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi žalbe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se radi ništetnosti odredbe Ugovora o kredit o valutnoj klauzuli vrati tužitelju preplaćeni iznos po osnovu stjecanja bez osnove od 2.027,64 eura s kamatom.

16. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da su parnične stranke 4. svibnja 2006. sklopile Ugovor o [broj kredita] i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor na iznos od 18.796,00 CHF (članak 2. Ugovora);

- da je rok otplate iznosio 84 mjeseca u anuitetima od 267,87 CHF;

- da je kredit u cijelosti otplaćen;

- da je kredit podignut zbog kupnje novog osobnog vozila;

- da više uplaćeni iznos tužiteljeve obveze prema tuženici po osnovi stečenog bez osnove zbog valutne klauzule u CHF iznosi 2.027,64 eura;

- da je presuda Trgovačkog suda poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. vezano za valutnu klauzulu u CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a navedenom presudom odlučeno je da su povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF.

17. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule .

18. Zaključak prvostupanjskog suda u skladu je sa zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudama poslovni broj: Rev-2221/18. od 3. rujna 2019. prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

19. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi, dosudio tužitelju po osnovi stjecanja bez osnove iznos od 2.027,64 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO. Glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 1115. ZOO-a koji propisuje da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženica je nepošteni stjecatelj, to zato što je tuženica utuženi iznos primila na temelju ništetne ugovorne odredbe, tj. bez valjane pravne osnove, pa se ista ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužitelj nije mogao tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen. 22. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (članak 328. ZOO-a) pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

23. U odnosu na prigovor zastare potrebno je ukazati na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), prema kojem kada je ništetnost pojedinih ugovornih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, pa kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 25. travnja 2023., to je evidentno da utužena tražbina za isplatu nije zastarjela obzirom da se radi o tražbini po osnovi stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina.

24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a.

25. Kako je dakle, prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio i materijalno pravo, prvostupanjska presuda je potvrđena, te je odlučeno kao u točki I. izreke, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

26. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.

Slavonski Brod, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak