REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1945/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Aleksandri Bilić, u pravnoj stvari tužitelja MARIS WOOD d.o.o., Zagreb, Babićev prilaz 4, OIB: 45963434294, kojeg zastupa punomoćnik Časlav Žaja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PRGOMET TRANSPORTI d.o.o. OIB: 63020024952, Varaždin, Bartola Kašića 10, kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Gradinščak, odvjetnik u Varaždinu i umješača na strani tuženika 1. ENGELMAYER ZAGREB d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 52L, OIB: 66346732180, kojeg zastupa punomoćnik Mario Mikulić, odvjetnik u Zagrebu, Gospodska 28 i 2. TRANSEURO ADRIA d.o.o. OIB: 67564739211 (ranije Špoljar- transport d.o.o.,) Pregrada, Ljudevita Gaja 13, kojeg zastupa Jelena Arsić, odvjetnica u Zagrebu, Radnička cesta 22, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika te punomoćnika I umješača i zamjenika punomoćnika II umješača, dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku PRGOMET TRANSPORTI d.o.o. Varaždin, Bartola Kašića 10, OIB: 63020024952, da tužitelju MARIS WOOD d.o.o., Zagreb, Babićev prilaz 4, OIB: 45963434294, isplati iznos od 10.490,00 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. listopada 2017. godine do dana isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 pet postotnih poena.

Nalaže se tuženiku PRGOMET TRANSPORTI d.o.o. Varaždin, Bartola Kašića 10, OIB: 63020024952, da tužitelju MARIS WOOD d.o.o., Zagreb, Babićev prilaz 4, OIB: 45963434294, naknadi trošak predmetnog parničnog postupka kao trošak prethodnog mirnog postupka sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do dana isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječna kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 pet postotnih poena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eur u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka umješaču ENGELMAYER ZAGREB d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 52L, OIB: 66346732180, na strani tuženika u iznosu od 1.875,00 eur u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika ENGELMAYER ZAGREB d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 52L, OIB: 66346732180 za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eur kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka umješaču TRANSEURO ADRIA d.o.o., Pregrada, Ljudevita Gaja 13OIB: 67564739211, na strani tuženika u iznosu od 1.750,00 eur u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika TRANSEURO ADRIA d.o.o., Pregrada, Ljudevita Gaja 13OIB: 67564739211, za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 18. listopada 2018., u Parizu, Republika Francuska nastupio štetni događaj na način da je u prijevozu oštećen dio robe u vlasništvu tužitelja i to pet paleta sa 405 m2 parketa koji su zbog navedenog oštećenja neupotrebljivi, a zbog čega je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 79.033,70 kn, odnosno sada u iznosu od 10.490,00 eur (podnesak tužitelja od 14. rujna 2023.). Nadalje, navodi da je tužitelj kao naručitelj s tuženikom sklopio Ugovor o prijevozu robe kojim je tuženik preuzeo obvezu prijevoza robe u vlasništvu tužitelja do Pariza u Republici Francuskoj te obvezu, isporučiti robu, klijentu tužitelja odnosno naručitelju robe. Isto tako navodi kako je tuženik bez znanja tužitelja izdao nalog za prijevoz robe trgovačkom društvu Engelmayer Zagreb d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 52L, OIB: 66346732180, a koji je prijevoz robe ustupio trgovačkom društvu Špoljar-transport d.o.o. OIB: 67564739211, (sada Transeuro Adria d.o.o.), Pregrada, Ljudevita Gaja 13. Tužitelj navodi kako se tuženik sa zahtjevom za plaćanje iznosa kojeg od tuženika potražuje tužitelj, 15. svibnja 2018., obratio društvu Engelmayer Zagreb d.o.o., te kako je iz predmetnog Zahtjeva razvidno da tuženik priznaje kako je u prijevozu došlo do oštećenja robe za čije oštećenje tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete, odnosno čime priznaje svoju odgovornost te visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno tužitelj navodi kako se u konkretnom slučaju imaju primjeniti ugovorne odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR) te kako sukladno čl. 34. CMR svaki od prijevoznika solidarno odgovara tužitelju za štetu. Ističe kako je oštećenje predmetne robe u prijevozu vidljivo iz fotografija koje prileže tužbi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te kako nije sporno da je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o prijevozu robe kojim se obvezao provesti robu u Republiku Francusku te isporučiti je klijentu tužitelja. Isto tako navodi kako nije sporno da je tuženik sklopio Ugovor o prijevozu navedene robe s trgovačkim društvom Engelmayer Zagreb d.o.o., a koji je navedeni prijevoz robe ustupio trgovačkom društvu Špoljar-transport d.o.o. Ističe kako je tuženik nakon što je isti obaviješten o štetnom događaju od strane tužitelja, kontaktirao društvo Špoljar- transport d.o.o. koje je izvršilo prijevoz te navodi kako je bilo dogovoreno da će oštećena roba biti dovezena u poslovne prostorije trgovačkog društva Špoljar-transport d.o.o., a sve radi utvrđenja visine štete, o čemu je bio obaviješten i tužitelj i trgovačko društvo Engelmayer Zagreb d.o.o. Ističe kako je upravo tužitelj e mailom od 24. listopada 2017., obavijestio trgovačko društvo kojem je i prodao robu (krajnji adresat u Francuskoj) o tome da je organiziran dolazak radi preuzimanja oštećene robe. Nastavno, ističe kako je tuženiku onemogućeno utvrditi postojanje štete, odnosno visinu štete obzirom pri dolasku po oštećenu robu u Francusku, tuženiku nije omogućeno da preuzme oštećenu robu uz obrazloženje da je ista uništena. Navodi kako svakako dopis tuženika od 15. svibnja 2018., nije i ne može se smatrati priznanjem duga te zaključno navodi kako iz tužbe uopće nije moguće utvrditi na koji način je tužitelj utvrdio štetu u visini utuženog iznosa niti na što se taj iznos odnosi. Tuženik je imajući na umu odredbu čl. 39. CMR predložio da sud trgovačka društva Engelmayer Zagreb d.o.o. te Špoljar-transport d.o.o., pozove na sudjelovanje u ovom postupku.

3. Dopisima od 18. rujna 2020., društvo Špoljar-transport d.o.o., te društvo Engelmayer Zagreb d.o.o., sukladno čl. 211. ZPP na prijedlog tuženika obaviješteni su o mogućnosti prijave miješanja u ovom postupku, u smislu odredbe čl. 206. – 209. a ZPP, što su gore navedeni i učinili. Raspravnim rješenjem od 7. prosinca 2020., dopušteno je sudjelovanje umješača Engelmayer Zagreb d.o.o OIB 66346732180,. i umješača Špoljar-transport d.o.o., OIB 67564739211 na strani tuženika Prgomet transporti d.o.o. OIB: 63020024952, Varaždin. Podneskom od 4. prosinca 2020., umješač na strani tuženika Špoljar-transport d.o.o., u cijelosti se pridružio navodima tuženika dodatno navodeći kako tužitelj ničim ne dokazuje da mu je šteta doista i nastala kao niti visinu iste te kako je svakako tužitelj morao omogućiti dostavu robe radi pregleda te utvrđenja navodno nastale štete, sve sukladno traženju osiguranja Wiener osiguranje. Umješač na strani tuženika, Engelmayer Zagreb d.o.o., u cijelosti se pridružio navodima tuženika te istaknuo kako osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku postupka tužitelj i tuženik te umješači na strani tuženika u bitnom su ostali kod navoda iz tužbe i odgovora na tužbu. Tužitelj je dodatno navodio kako se dopis tuženika od 15. svibnja 2018., ima smatrati priznanjem odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja te kako tuženik nije poduzeo potrebne mjere kako bi osigurao oštećenu robu za potrebe utvrđenja osnove i visine štete. Navodio je kako su fotografije koje prileže spisu nastale neposredno prije istovara robe te je iz istih razvidno da je roba u transportu prije istovara bila oštećena i to propustom tuženika, odnosno uzastopnih prijevoznika koje je tuženik bez znanja i pristanka tužitelja prethodno angažirao. Tuženik je na ročištu održanom 18. rujna 2019., naveo kako ne osporava postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem te činjenicu da je uz prisustvo uzajamnih prijevoznika izvršio prijevoz robe već u cijelosti osporava osnov te visinu štete.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u; dopis od 15. svibnja 2018. (list 19- 20 spisa), prijedlog za mirno rješenje spora (list 22-24 spisa), račun broj 118-M-01-17 od 29. studenog 2017. (list 26 predmeta spisa), isprintane fotografije (list 27-32 predmeta spisa), dopis od 29. ožujka 2018. (list 33-34 predmeta spisa), dopis od 29. ožujka 2018., (list 36-37 predmeta spisa), e-mail od 24. listopada 2017. (list 48-51 predmeta spisa), nalog za utovar broj 217/1130 (list 52 predmeta spisa), e-mail od 24. listopada 2017. (list 58-61 predmeta spisa), e-mail od 20. listopada 2017. (list 62 predmeta spis), dopis od 24. listopada 2017. (list 64 predmeta spisa), ovjereni prijevod dopisa od 17. rujna 2019. (list 66 predmeta spisa), preslik odštetnog spisa broj COV1700195 (list 99-154), preslik međunarodnog tovarnog lista broj 3732794 (list 204 i 22 predmeta spisa), ovjereni prijevod tovarnog lista broj 3732794 (list 233 predmeta spisa), uvjete za osiguranje (list 244-249 predmeta spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠŠ, saslušanje zastupnika po zakonu ĐŠ, svjedoka AŠ, svjedoka KŠ, svjedoka CŠ, te je izveden dokaz na okolnost utvrđenja visine štete po stalnom sudskom vještaku šumarstva i drvne industrije te je izvršen uvid u pisani nalaz i mišljenje (list 319-335 predmeta spisa), te je vještak usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu od 17. prosinca 2024., Svjedok KŠ saslušan je iako je njegovo saslušanje predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom je tužitelj saznanje za osobu predmetnog svjedoka kao mjerodavnog za ovaj postupak ostvario nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka vozača Špoljar transporti d.o.o. kao krajnjeg prijevoznika te djelatnika kupca iz Republike Francuske, obzirom su sve okolnosti na koje su isti predloženi u postupku već utvrđene, a visinu tužbenog zahtjeva kako je i nastavno obrazloženo tužitelj nije mogao dokazati dodatnim personalnim dokazima, bez neupitno onemogućenog uvida u stvarno stanje stvari, odnosno u oštećeni dio robe.

6. Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Imajući na umu navode iz tužbe kao i odgovora na tužbu, a definirajući pravnu osnovu tužiteljeva zahtjeva, razvidno je kako je u konkretnom slučaju riječ o obvezi utemeljenoj Konvencijom o ugovoru za međunarodni prijevoz cestom CMR ("Službeni list FNRJ" – Međunarodni ugovori 11/58 i "Narodne novine" – Međunarodni ugovori 1/92., dalje: CMR Konvencija) koja se ima primijeniti na stranački ugovor. Naime, uzimajući u obzir okolnosti u kojima su nastala oštećenja robe predane na prijevoz, odnosno okolnost da je roba trebala biti prevezena iz Federacije Bosne i Hercegovine u Republiku Francusku, to je valjalo na stranački odnos primijeniti odredbe CMR Konvencije. Naime, radi se o međunarodnom prijevozu robe cestom pa se CMR Konvencija primjenjuje sukladno članku 1. kojim je određeno da se CMR Konvencija primjenjuje za svaki naplatni ugovor za prijevoz robe cestom na vozilima, kada je u ugovoru navedeno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvije različite zemlje od kojih je barem jedna zemlja ugovornica, bez obzira na mjesto, sjedište i nacionalnost stranaka. U konkretnom slučaju i zemlja mjesta primanja robe na prijevoz i zemlja mjesta odredišta su zemlje ugovornice te međunarodne konvencije. Dakle, na ugovorni odnos između ovdje parničnih stranaka imaju se primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR, dok se odredbe Zakona o obveznim odnosima primjenjuju suspidijarno, ukoliko navedenom Konvencijom nije drugačije određeno.

8. Dakle, predmet spora zahtjev je tužitelja radi isplate iznosa od 10.490,00 eur s osnove naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o prijevozu u smislu čl. 683. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO) prema kojoj prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Naime, tužitelj tvrdi kako je za vrijeme prijevoza oštećen dio robe u vlasništvu tužitelja (pet paleta sa 405 m2 parketa) koji su zbog oštećenja u prijevozu postali neupotrebljivi, a radi čega je kupac ovdje tužitelju reklamirao uništenu robu u iznosu od 79.033,70 kn, (sada 10.490,00 eur), koji iznos ovdje tužitelj potražuje od tuženika.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženik sa tužiteljem sklopio Ugovor o prijevozu robe kojim se obvezao prevesti robu u Republiku Francusku te isporučiti je klijentu tužitelja. Isto tako nije sporno da je tuženik nastavno sklopio Ugovor o prijevozu navedene robe s trgovačkim društvom Engelmayer Zagreb d.o.o., a koji je navedeni prijevoz ustupio trgovačkom društvu Špoljar-transport d.o.o., Nije bilo sporno da se tuženik nakon što je obaviješten od strane tužitelja o štetnom događaju dopisom od 15. svibnja 2018., obratio društvu Engelmayer Zagreb d.o.o., radi naknade iznosa kojeg je tužitelj na ime predmetnog štetnog događaja dopisom od 29. ožujka 2018., potraživao od tuženika. Nije bilo sporno da je u konačnici prijevoz izvršen od strane Špoljar-transport d.o.o. koji je bio osiguranik Wiener osiguranje d.d. te da se povodom predmetnog odštetnog zahtjeva vodio spis štete poslovni broj COV1700195 (153/17). Nadalje, nije bilo sporno da je roba (palete parketa) koja je bila predmet prijevoza na mjesto adresata isporučena prilikom čega je utvrđeno da je određena količina robe i oštećena.

10. Između stranaka sporna je osnovanost utuženog potraživanja jer tuženik kao i umješači na strani tuženika tvrdi/tvrde da nisu ispunjene pretpostavke njegove/njihove odgovornosti za naknadu štete koju tužitelj potražuje, obzirom nije moguće utvrditi štetu kao takvu u obujmu i visini iste. Dakle, sporna je osnova i visina naknade štete koju tužitelj potražuje. Tuženik kao i umješači na strani istog za čitavo vrijeme postupka navodili su kako nesporno roba koja je bila predmet prijevoza nije bila oštećena u cijelosti te da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao stvarnu količinu uništene robe pa samim time i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da nije bilo moguće utvrditi koji je doista postotak robe pretrpio oštećenja. Sporno je je li tuženik dopisom od 15. svibnja 2018., priznao predmetan dug.

11. Radi utvrđenja spornih činjenica izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka, a sve imajući na umu neposredna saznanja stranaka te odredbu čl. 264. st. 2 ZPP.

12. Zastupnik po zakonu tuženika u bitnom iskazao je kako je tuženik preuzeo od tužitelja temeljem ugovora o prijevozu, obvezu prijevoza robe do konačnog adresata u Francuskoj. Iskazivao je kako u tom trenutku tuženik nije raspolagao dovoljnim brojem kamiona te se tuženik obratio društvu Engelmayer d.o.o. koji su se u konačnici obratili društvu Špoljar transporti d.o.o. koji je i izvršio predmetni prijevoz do adresata u Francuskoj. Naveo je kako su predmet prijevoza bili drveni parketi, otprilike težine od 23 tone te je na nakon što je prijevoz izvršen, odnosno roba isporučena krajnjem adresatu u Francuskoj obaviješten od g. AŠ kako su u prijevozu određeni broj paleta, točnije pet, djelomično oštećen o čemu su mu i predočene fotografije. Nadalje iskazao je kako je s Š dogovorio da će kod adresata preuzeti tih 5, kako je navedeno oštećenih paleta da bi ih mogao vratiti u Hrvatsku te utvrditi štetu. Nakon što je jedan od vozača tuženika došao na lice mjesta, odnosno do adresata, rečeno mu je kako robe nema te kako je roba zbrinuta, nakon čega je kontaktirao R . Š koji je isto potvrdio te mu radi uvida dostavio presliku računa o zbrinjavanju.

13. Svjedok AŠ (prokurist tužitelja) u bitnom iskazao je kako ga je prilikom iskrcavanja predmetne robe (parketa )nazvao kupac te rekao kako iskrcavanje robe predstavlja određenu opasnost budući su palete parketa djelomično nagnute te razbacane, robu je u konačnici kupac ipak iskrcao te stavio primjedbu na CMR na kojem je naveo kako je „razbacana, nagnječena te opasna za istovar“. Nakon što je kupac istovario cjelokupnu pošiljku iz kamiona već je idući dan dio robe koja je bila uništena, zbog nedostatka prostora i zbog toga što se radilo o parketima koji su bili premazani uljem, o svojem trošku uništio na način da je dogovorio prijevoznika koji je predmetnu robu preuzeo. Iskazao je da koliko je njemu poznato netko od zaposlenika kupca fotografirao je robu te je i on preko tih fotografija i saznao da nije riječ o kamionu Prgomet transporta d.o.o. već Špoljar transporta d.o.o. Nadalje, iskazao je kako je upravo on inzistirao da adresat ipak preuzme robu jer je tom trenutku mislio da je prijevoz obavio Prgomet transporti d.o.o. te je isto učinio zbog dugogodišnje poslovne suradnje. Iskazao je kako je telefonskim putem sigurno, a moguće i pute e-maila obavijestio kupca u Francuskoj da će prijevoznik preuzeti oštećeni dio robe radi preuzimanja i povrata iste u RH no tom prilikom ga je kupac obavijestio kako je taj dio robe već „zbrinut“.

14. Svjedokinja ŠŠ iskazala je kako je kao zaposlenica Špoljar transporti d.o.o., između ostalog zadužena za rad na kvaliteti te štetama kao takvim te zaprima odštetne zahtjeve. Navela je kako je o predmetnom događaju obaviještena od kolege KŠ koji joj je rekao kako je došlo do prevrtanja robe te iz tog razloga i određene štete na samoj robi. Špoljar transporti kao konačni prijevoznik predložio je da se čak o trošku Špoljar transporta sva roba preuzme od konačnog adresata, od kupca te se uz prisustvo i Đ i Prgomet transporta utvrdi o kakvoj je šteti riječ te o kojoj se visini radi, no kako su koliko se sjeća od Prgomet transporta dobili informaciju kako robe kao takve više nema, da je ista prodana kupcu. Ona se što je u opsu njenog posla, s odštetnim zahtjevom obratila Wiener osiguranju, no osiguranje je odbilo isplatu štete s obzirom nije bilo moguće utvrditi točno koji je postotak robe pretrpio određena oštećenja.

15. Svjedok KŠ kao ranije zaposlenik Špoljar Transporti d.o.o. naveo je kako nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom štetnom događaju, no, naveo je da se sjeća da je prilikom prijevoza došlo do određenog oštećenja, da su palete parketa bile pokisle ili oštećene, no kako ne zna nikakve detalje o količini uništenih paleta.

16. Svjedok CŠ iskazivao je kako je bio zastupnik po zakonu Špoljar transporti d.o.o., i to do 12. prosinca 2018., no kako nema nikakvih neposrednih saznanja vezano za štetni događaj iz 2017., Naveo je da ono što mu je poznato, saznao je putem telefonskog razgovora s EŠ kojeg i osobno poznaje. Kako mu je tada rečeno da je prilikom prijevoza došlo do oštećenja robe do kojeg oštećenja je došlo uslijed prijevoza od strane Špoljar transporti d.o.o. za vrijeme prijevoza robe te kako je oštećena roba trebala biti vraćena na način da je istu trebao pokupiti A iz [adresa] i vratiti u Hrvatsku, no kada su oni došli po robu, robe više nije bilo.

17. Dakle, u konkretnom postupku utvrđeno je, kako su stranke sklopile Ugovor o prijevozu robe. U pogledu te robe tužitelj je kao vlasnik iste nastupao kao prodavatelj, (nalogodavac) dok je kupac (naručitelj) bilo društvo u Francuskoj Premibel Parquet (krajnji adresat). Nadalje, a kako je gore navedeno, tuženik je prvotno sklopio Ugovor o prijevozu s tužiteljem, da bi nastavno sklopio Ugovor o prijevozu navedene robe s trgovačkim društvom Engelmayer Zagreb d.o.o., a koji je navedeni prijevoz ustupio trgovačkom društvu Špoljar-transport d.o.o., koje društvo je u konačnici i izvršilo prijevoz. Ovdje se napominje imajući na umu navode tužitelja da je člankom 34. Konvencije propisano, ako prijevoz ugovoren jednim ugovorom izvršavaju uzastopni cestovni prijevoznici, svaki od njih odgovara za izvršenje cjelokupnog prijevoza, pri čemu drugi po redu prijevoznik i svaki slijedeći postaje strana ugovora o prijevozu pod uvjetima navedenim u teretnom listu i to samim preuzimanjem robe i teretnog lista. Dakle, s obzirom na navedeno nije bila potrebna nikakva prethodna suglasnost tužitelja, već samo svi uzastopni prijevoznici odgovaraju za izvršenje cjelokupnog prijevoza. Nadalje, u tijeku postupka utvrđeno je da je riječ o paletama parketa te da je nastupio štetan događaj dana 18. listopada 2017., na način da je za vrijeme prijevoza došlo do rasipanja tereta unutar kamiona, određeni dio robe bio je rasut uslijed čega je pretrpio određeno oštećenje. Utvrđeno je (nije bilo sporno) da je roba koja je bila predmet prijevoza (palete parketa) na mjesto adresata (kupca) isporučena, prilikom čega je utvrđeno da je određena količina robe i oštećena, a kako je sve navedeno u teretnom listu. Utvrđeno je da fotografije koje u preslici prileže predmetu spisa, predstavljanju stvarno stanje, neposredno prije iskrcavanja robe iz kamiona te da je kupac reklamirao tužitelju robu u iznosu koji tužitelj potražuje u ovom postupku. Nadalje, utvrđeno je kako je nakon nastanka štetnog događaja između predstavnika tuženika i tužitelja te konačnog prijevoznika bilo dogovoreno da će tuženik kod adresata preuzeti 5 oštećenih paleta da će iste biti vraćene u Republiku Hrvatsku radi utvrđenja štete (između ostalog uvid u e mail od 24. listopada 2017., list 48 predmeta spisa). No, prilikom dolaska na adresu krajnjeg adresata, tuženiku nije bilo dozvoljeno da oštećenu robu preuzme uz obrazloženje da je ista uništena. Dakle, u tijeku postupka utvrđeno je kako nitko od parničnih stranaka (posljedično niti osiguravatelj krajnjeg prijevoznika) nije imao mogućnost doista izvršiti uvid u stvarnu količinu robe koja je uslijed prijevoza pretrpjela određeno oštećenje.

18. Odredbom čl. 11. stavak 1. CMR propisano je da prijevoznik odgovara za potpun i djelomičan gubitak robe i za oštećenje iste do kojeg dođe od trenutka preuzimanja robe do trenutka isporuke robe, a mogućnost za oslobođenje od odgovornosti za štetu propisano je odredbom čl. 17. stavak 2. CMR, a u vezi s čl. 18. stavak 1. CMR i u vezi s čl. 683. ZOO. Prema odredbi čl. 17. stavak 2. CMR prijevoznik se oslobađa navedene odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje prouzrokovano krivnjom imatelja prava, njegovim nalogom, a koji nije posljedica krivnje prijevoznika, prirodnom manom robe ili koje je nastalo iz okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći, niti spriječiti. Prijevoznik je dužan dokazati da je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje nastalo zbog jednog iz uzroka navedenih u čl. 17. stavak 2. CMR, odnosno čl. 18. stavak 1. CMR. Stoga, imajući na umu navedeno prijevoznik u cestovnom prometu odgovara za nastalu štetu na robi, koja mu je dana na prijevoz, po načelu objektivne odgovornosti. Dakle, na prijevozniku je teret dokaza da za štetu nije kriv, obzirom se njegova krivnja presumira. No, tužitelj je svakako dužan dokazati postojanje svih ostalih pretpostavki odgovornosti za (ugovornu) štetu. Dakle, uz sve opće pretpostavke odgovornosti, u konkretnom slučaju bilo je potrebno dokazati i dvije dodatne pretpostavke, postojanje ugovora te povredu obveze iz takvog pravnog odnosa. Ovdje se napominje da je odredbom 9. st. 1 Konvencije određeno da tovarni list predstavlja prima facie dokaz o sastavljanju ugovora o prijevozu, uvjetima prijevoza i prijemu roba od strane prijevoznika. No, kako predmetne činjenice i nisu bile sporne, sud ih nije posebno utvrđivao, niti je uzeo u obzir navode pojedinih svjedoka o eventualnim nedostacima tovarnog lista kao takvog. Nadalje, člankom 17. CMR Konvencije određeno je da prijevoznik odgovara za potpun ili djelomičan gubitak robe ili za oštećenje koje nastupi od časa preuzimanja robe do časa predaje, kao i za zakašnjenje u isporuci. Prijevoznik se oslobađa ove odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje prouzrokovano krivnjom imaoca prava, njegovim nalogom, koji nije posljedica krivnje prijevoznika, prirodnom manom robe ili koja je nastala iz okolnosti koje prijevoznik nije mogao izbjeći niti spriječiti. Prijevoznika ne oslobađa odgovornosti defektno stanje vozila koje je upotrijebio za prijevoz niti krivnja osobe od koje je iznajmio vozilo ili krivnja njegovih službenika. Sukladno članku 18. CMR Konvencije prijevoznik je dužan dokazati da je gubitak, oštećenje ili zakašnjenje nastalo zbog jednog od uzroka koji su određeni člankom 17. kao okolnosti ispunjenjem kojih se prijevoznik oslobađa odgovornosti. Dakle, prijevoznik se oslobađa odgovornosti sukladno članku 17. stavku 4., a pod uvjetima određenim člankom 18. stavkom 2. i 5. CMR Konvencije ako gubitak ili oštećenje nastupi uslijed posebnih opasnosti zajedničkih jednoj ili više od slijedećih okolnosti: upotrebe otvorenih nepokrivenih vozila, ako je ona izričito ugovorena i navedena u tovarnom listu; nedostataka ili oštećenja ambalaže na robi koja po svojoj prirodi podliježe rasipanju ili oštećenju, ako nije upakirana ili je nedovoljno pakirana; rukovanja, utovara, slaganja ili istovara robe kad ga vrši pošiljalac, primalac ili osoba koja postupa u ime pošiljaoca ili primaoca; prirode određene vrste robe koja je po svojim svojstvima podložna potpunom ili djelomičnom gubitku ili oštećenju, naročito lomu, hrđanju, truljenju, sušenju, curenju, normalnom rasipanju ili djelovanju crva i moljaca; nepotpunosti ili nedovoljnosti oznaka ili brojeva na koletima; prijevoza živih životinja.

20. Sukladno citiranim određenjima CMR Konvencije za zaključiti je da prijevoznik odgovara za potpuni ili djelomični gubitak robe od trenutka preuzimanja robe do predaje, osim ako ne dokaže ostvarenje onih okolnosti određenih člankom 17. stavkom 2. CMR Konvencije. Valja dalje zaključiti da u okolnostima kada prijevoznik izjavi da je oštećenje nastupilo uslijed posebnih opasnosti određenih člankom 17. stavkom 4. CMR Konvencije ostvaruje učinke presumpcije sadržane u članku 17. stavku 2. CMR Konvencije, u kojem slučaju imatelj prava može dokazati da je oštećenje nastalo iz nekog drugog uzroka. Međutim, u ovom postupku tuženik nije tvrdio niti da su ispunjene pretpostavke koje bi ga oslobodile odgovornosti za oštećenje, a niti je tvrdio da je oštećenje posljedica posebnih opasnosti određenih člankom 17. stavkom 4. CMR Konvencije, već je tuženik za čitavo vrijeme postupka tvrdio da tužitelj nije dokazao količinu pa shodno tome i vrijednost uništenog dijela robe, samim time osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, u pogledu okolnosti nastanka događaja u kojemu je uništen dio robe, a imajući na umu priležeće fotografije te dijelove iskaza, kao i nesporne činjenice, utvrđeno je da je do rasipanja tereta unutar kamiona došlo upravo za vrijeme prijevoza robe te da je određena količina robe oštećena što je utvrđeno već prilikom same isporuke robe kupcu. Dakle, tuženik te umješači na strani tuženika nisu navodili da je oštećenje robe posljedica posebnih opasnosti određenih člankom 17. stavkom 4. CMR Konvencije te uzimajući u obzir to što tuženik nije niti tvrdio da bi postojali razlozi određeni člankom 17. stavkom 2. CMR Konvencije koji su razlog oslobođenja od odgovornosti prijevoznika, valja zaključiti da bi sukladno određenjima članka 17. CMR Konvencije tuženik kao prijevoznik bio odgovoran za oštećenje robe koju je na temelju ugovora sklopljenog s tužiteljem, prevozio iz Bosne i Hercegovine u Republiku Francusku.

21. Člankom 23. stavkom 1. CMR Konvencije propisano je kad prijevoznik odgovara za naknadu štete za potpun ili djelomičan gubitak robe, ta se naknada izračuvnava prema vrijednosti robe u mjestu i trenutku njezina primitka na prijevoz. No kako je gore navedeno prijevoznik u cestovnom prometu odgovara za nastalu štetu na robi, koja mu je dana na prijevoz, po načelu objektivne odgovornosti. Stoga, na prijevozniku je teret dokaza da za štetu nije kriv, obzirom se njegova krivnja presumira. No, tužitelj je svakako dužan dokazati postojanje svih ostalih pretpostavki odgovornosti za ugovornu štetu. U tijeku postupka utvrđeno je kako je oštećena roba uništena (zbrinuta), prije no što je putem prijevoznika vraćena u Republiku Hrvatsku, a sve kako bi se mogla utvrditi prava visina štete te stupanj oštećenja iste, iako je tako bilo dogovoreno. Ovdje se napominje, a imajući na umu navode tužitelja da je tuženik dopisom od 15. svibnja 2018., kojim dopisom se obratio krajnjem prijevozniku priznao predmetno dugovanje, (odnosno da je iz tog razloga visina nesporna) kako priznanje duga uvijek mora biti takvo da se na nedvojben način manifestira dužnikova volja da se dug zaista i priznaje (tako i VSRH u Odluci Rev-x-1074/10 te Rev-259/14 ). Naime, priznanje mora biti jasno određeno i bezuvjetno, a kada se ima na umu sadržaj poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika te tuženika i krajnjeg prijevoznika (kojem je predmetni dopis i upućen), razvidno je da u konkretnom slučaju nije riječ o priznanju duga kao takvom (čl. 240. st. 2. ZOO). Stoga je tužitelj u ovom postupku između ostalog svakako bio u obvezi dokazati visinu tužbenog zahtjeva.

22. Nadalje, s obzirom da je za čitavo vrijeme postupka bilo sporno u kojoj mjeri te u kojoj količini je roba doista i oštećena, sud je radi utvrđenja te sporne činjenice, odnosno radi utvrđenja visine predmetne štete izveo po prijedlogu tužitelja s kojim je tuženik bio suglasan, dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku šumarske struke dr. sc. Vladimir Novotvy, a sve temeljem dostupne dokumentacije u spisu, fotografija, tovarnih listova te računa.

23. Vještak je u svom nalazu i mišljenju, naveo kako se može utvrditi da je dio robe prilikom prijevoza oštećen uslijed rasipanja i nagnječenja zapakirane robe sa paleta na kojima se nalazila. Naveo je kako je velika vjerojatnost da su kategorije oštećenja u kompletnoj količini oštećene robe, bile različitog oštećenja i oblika ali isto tako da je vrlo vjerojatno kako oštećena roba nije izgubila svoju osnovnu funkciju u cijelosti, odnosno da je zadržala određenu uporabnu vrijednost. Naveo je kako je oštećeni dio robe uslijed štetnog događaja izgubio na svojoj vrijednosti u klasi i kvaliteti ali u kojem obliku i u kojoj količini ne može se utvrditi samo na temelju fotografija. Vještak je također naveo kako se temeljem fotografija u spisu može zaključiti da postoji velika vjerojatnost da su kategorije oštećenja u kompletnoj količini robe, različitog intenziteta i oblika te kako su oštećenja neupitno uzrokovala smanjenje klase i kategorije u konačnici i vrijednost predmetne robe. No, isto tako vještak je naveo kako oštećena roba nije u cijelosti izgubila svoju osnovnu funkciju te je još uvijek imala određenu uporabnu vrijednost. Zaključno vještak je naveo kako točnu količinu robe te oblik, kategorije i ukupnu vrijednost štete, uzrokovanu štetnim događajem, bez pregleda i izmjere iste, nije moguće utvrditi samo na temelju fotografija, računa i teretnih listova.

23. Na predmetni nalaz i mišljenje, tuženik te umješači na strani tuženika nisu imali primjedbe, a isto tako tužitelj nije imao određene primjedbe, već je opetovano iznosio navode o odgovornosti tuženika. Na ročištu za glavnu raspravu, vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te je u cijelosti kod istog i ostao, a na upit tužitelja naveo kako je u vrijeme preuzimanja pošiljke radi prijevoza vrijednost ukupno pet paleta parketa klase kao u konkretnom slučaju iznosila otprilike 10.000,00 eura.

24. Analizirajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te uspoređujući ga s ostalim dokaznim sredstvima, a i promatrajući ga iz perspektive tuženikovih prigovora, za zaključiti je da je isti logično i životno održiv i kao takav adekvatan za donošenje zaključaka u pogledu zadanog mu zadatka. Naime, kao je već gore navedeno za čitavo vrijeme postupka tuženik te umješači na strani tuženika kao uzajamni prijevoznici navodili su kako tužitelj nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva obzirom niti jedna od stranaka nije imala mogućnost izvršiti uvid u stvarno stanje robe nakon sto je zaprimljena kod krajnjeg adresata, niti utvrditi u kojem opsegu i postotku je roba zaista oštećena. Isto tako, napominje se da sukladno čl. 23. Konvencije kada prijevoznik odgovara za naknadu štete ta se naknada izračunava prema vrijednosti robe u mjestu i trenutku njezina preuzimanja na prijevoz. No, svakako, a što je utvrđeno u postupku dio robe je djelomično uništen, no kako je gore navedeno svakako nije u cijelosti izgubio uporabnu vrijednost te stoga tužitelj sve i da je bilo moguće izvršiti uvid u robu koja je tijekom prijevoza oštećena ne bi imao pravo na ukupnu naknadu u punoj visini vrijednosti robe u trenutku njezina primitka na prijevoz. Isto tako, imajući na umu navode tužitelja, napominje se kako je krajnji prijevoznik postupio sukladno odredbi čl. 30 Konvencije, odnosno primatelj robe je u teretnom listu (list 233) opisao u kakvom je stanju robu preuzeo („5 uništenih paleta, oštećeni parketi“), dok Konvencijom nije propisana obveza krajnjeg prijevoznika na eventualno skladištenje dijela robe koji je oštećen, a svakako imajući na umu kako je između tužitelja i uzastopnih prijevoznika bio dogovoren prikup oštećene robe, koji je zapravo onemogućio sam kupac, navevši da je ista „zbrinuta“. Dakle, kako je gore navedeno, prijevoznik u cestovnom prometu odgovara za nastalu štetu na robi koja mu je dana na prijevoz, po načelu objektivne odgovornosti te kako je na prijevozniku teret dokaza da za štetu nije kriv, obzirom se njegova krivnja presumira. S druge strane, tužitelj je svakako dužan dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti za ugovornu štetu, stoga kad se navedeni poslovni odnos promatra u vidu potonje navedenog te imajući na umu odredbu čl. 221 a ZPP svakako je na tužitelju bio teret dokaza osnovanosti tužbenog zahtjeva, posljedično visine istog. Naime, iako je tužitelj predlagao saslušanje vozača krajnjeg prijevoznika te djelatnika primatelja robe (kupca), sud taj dokazni prijedlog nije izveo, a sve obzirom da činjenica da je određeni dio robe uslijed prijevoza oštećen te da je u takvom stanju roba preuzeta kako je gore navedeno i nije bilo sporno, a visinu tužbenog zahtjeva tužitelj nije mogao dokazati dodatnim personalnim dokazima. Naime i sam vještak u nalazu i mišljenju kojeg je sud u cijelosti prihvatio je naveo kao i Osiguravajuće društvo krajnjeg prijevoznika, isto ono što je tuženik isticao za čitavo vrijeme postupka, a to je, kako nije bio omogućen uvid u stvarno stanje stvari te nije bilo moguće utvrditi koji je postotak od ukupne količine robe preuzete na prijevoz, za vrijeme prijevoza, pretrpio oštećenja, kakva su oštećenja te u kojem omjeru takva oštećenja umanjuju tržišnu vrijednost robe. Dakle, tužitelj propustio na adekvatan način dokazati odlučnu činjenicu, visine i opsega nastale štete. Ovdje se isto napominje kako bi saslušanje svjedoka (vozača krajnjeg prijevoznika) eventualno bilo relevantno da je isto predlagao tuženik u duhu dokazivanja činjenice da za štetu nije kriv u smislu odredbe čl. 17. st. 2 Konvencije u svezi s čl. 18. st. 1 Konvencije.

25. Dakle, slijedom svega navedenog, sukladno odredbi čl 688 ZOO u svezi s čl. 17., 18., 23., i 30 Konvencije ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

26. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sukladno čl. 154. st. 1 ZPP dužan je tuženiku te umješačima na strani tuženika naknaditi troškove uzrokovane vođenjem ovog postupka. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom ("Narodne novine" broj 158/23, nastavno: Tarifa) koja se Tarifa primjenjuje na sve poduzete radnje sukladno odlukama Rev-562/24, Rev-940/20 te Rev-847/21 i to za pristup na ročišta održana 18. rujna 2019., 7. prosinca 2020., 4. travnja 2022., 14. ožujka 2023., 8. svibnja 2023., 18. rujna 2023., 6. ožujka 2024., 7. svibnja 2024., te 17. prosinca 2024., za svako pojedino ročište sukladno vrijednosti predmeta spora 100 bodova, odnosno 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Za sastav podnesaka, odgovora na tužbu od 28. prosinca 2018., podneska od 19. rujna 2019., te za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka tuženiku sukladno (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaki pojedini podnesak pripada 200,00 eur, odnosno sveukupno 2.400,00 eur što uz pripadajući PDV od 25 % (sukladno Tbr. 42. Tarife) iznosi 3.000,00 eur. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude. Tuženiku nije priznato pravo na trošak sudske pristojbe „po pozivu suda“ obzirom isti zahtjev nije određeno postavljen sukladno čl. 164. st. 2 ZPP.

27. Umješaču na strani tuženika ENGELMAYER ZAGREB d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 52 L, OIB: 66346732180, na ime naknade za zastupanje po odvjetniku priznato je pravo na naknadu parničnog troška i to za pristup na ročišta održana 7. prosinca 2020., 14. ožujka 2023., 8. svibnja 2023., 6. ožujka 2024., 7. svibnja 2024., te 17. prosinca 2024., za svako pojedino ročište sukladno vrijednosti predmeta spora 100 bodova, odnosno 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Za sastav podnesaka od 11. listopada 2020., te 20. listopada 2020., za svaki pojedini podnesak 50 bodova (Tbr. 8. t. 3 Tarife), odnosno sveukupno 1.500,00 eur što uz pripadajući PDV od 25 % (sukladno Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.875,00 eur te je odlučeno kao pod točkom III izreke presude. S druge strane, sud nije prihvatio zahtjev umješača za naknadu troška pristupa na ročište održano 18. rujna 2023., u iznosu od 200,00 eur, obzirom na predmetno ročite punomoćnik istog nije pristupio te za sastav podneska od 24. listopada 2024., obzirom prema ocijeni suda predmetni nije bio potreba za vođenje postupka te je isti u ukupnom iznosu od 500,00 eur odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

28. Umješaču na strani tuženika TRANSEURO ADRIA d.o.o., Pregrada, Ljudevita Gaja 13, OIB: 67564739211, na ime naknade za zastupanje po odvjetniku priznato je pravo na naknadu parničnog troška i to za pristup na ročišta održana 4. travnja 2022., 14. ožujka 2023., 6. ožujka 2024., 7. svibnja 2024., te 17. prosinca 2024., za svako pojedino ročište sukladno vrijednosti predmeta spora 100 bodova, odnosno 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Za sastav podnesaka od 2. prosinca 2020., te 4. listopada 2024., (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) (Tbr. 8. t. 1. Tarife) za svaki pojedini podnesak pripada 200,00 eur, odnosno sveukupno 1.400,00 eur što uz pripadajući PDV od 25 % (sukladno Tbr. 42. Tarife) iznosi 1.750,00 eur te je odlučeno kao pod točkom V izreke presude. S druge strane, sud nije prihvatio zahtjev umješača za naknadu troška pristupa na ročište održano 18. rujna 2023., u iznosu od 200,00 eur, obzirom na predmetno ročite punomoćnik istog nije pristupio kao niti za pristup na ročište od 7. prosinca 2020., iz istog razloga te je isti u ukupnom iznosu od 500,00 eur odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom VI izreke presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.,

Sudac

Aleksandra Bilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke, putem ovog suda, u pisanom obliku u tri primjerka.

DNA:

Tužitelju po pun.

Tuženiku po pun.

Umješačima na strani tuženika po pun.