Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1365/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMOPLAST d.o.o., Ivanja Reka (OIB:04191641450), Lovre Juranića 5, zastupanog po punomoćniku Zlatku Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba protiv prvotuženika ĐP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. Kozari put 2. Odvojak 43/P i drugotuženika CP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 4. Kozari put 157, zastupanog po punomoćniku Eugenu Duku, odvjetniku iz Kutine, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1280/2023-45 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1280/2023-45 od 3. srpnja 2024.

II/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete u iznosu od 11.021,19 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 7. studenog 2007. do isplate (toč.I/izreke) pa je naloženo tužitelju da drugotuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.250,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Toč. III/izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Opisanu presudu pobija tužitelj pravovremenom žalbom iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav.1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) s prijedlogom ovom sudu da je preinači i usvoji tužbeni zahtjev.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju svog stajališta o nastupu zastare utužene tražbine tužitelja s osnova naknade štete koju je pretrpio zbog počinjenja kaznenog djela provalne krađe od strane tuženih 7. studenog 2007. u ukupnom iznosu od 11.021,19 EUR, polazi od slijedećih, između parničnih stranaka nespornih činjenica:

- da su pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-49/08, Kmp-69/08 od 23. travnja 2008. (koja je postala pravomoćnom istog dana) tuženici proglašeni krivima za više kaznenih djela protiv imovine iz čl. 217. stav. 1. toč. 1. i stav. 2. toč. 1. Kaznenog zakona (dalje: KZ/97 - „Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06 i 110/07) pa tako i prema tužitelju;

- da tužitelj nije dokazao da bi podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku brojem Kmp-49/08, Kmp-69/08 (nije) došlo do prekida zastare.

5.1. Po tuženicima istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na odredbu čl. 231. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) kojom je propisano da u slučaju kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, na odredbu čl. 217. stav. 1. toč. 1. KZ/97 prema kojoj će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kazniti tko počini krađu (iz čl. 216. stav. 1.): 1. obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem većih prepreka da dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili drugih zatvorenih prostorija ili prostora te od stav.2. toč.1. istog kojim je propisano da će se kaznom iz stav. 1. kazniti počinitelj kaznenog djela krađe (iz čl. 216. stav. 1.): 1. ako je ukradena stvar velike vrijednosti i počinitelj je postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti, pozivom na odredbu čl. 19. stav. 1. KZ/97 prema kojoj kazneni progon zastarijeva nakon 5 godina od počinjenja djela za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora teža od tri godine te na odredbu čl. 20. stav. 6. KZ/97 koja propisuje da zastara nastupa kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona.

5.2. Zaključivši da je u konkretnom slučaju zastarni rok počeo teći od dana počinjenja predmetnog kaznenog djela 7. studenog 2007., da je za predmetno kazneno djelo za koje su tuženici proglašeni krivima zapriječena kazna zatvora do 5 godina, da sukladno odredbi čl. 19. stav. 1. KZ/97 zastara kaznenog progona nastupa nakon 5 godina od počinjenja kaznenog djela, a svakako – u smislu odredbe čl. 20. stav. 6. KZ/97 nastupa kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona, prvostupanjski sud zaključuje da je zastara nastupila najkasnije 7. studenog 2017. pa kako je predmetna tužba odnesena 31. kolovoza 2018. da je nastupila zastara utužene tražbine pa je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovanog.

6. Obrazlažući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, tužitelj tvrdi da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su izneseni razlozi nejasni i proturječni. No suprotno tome, ispitujući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog predmeta u odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka ovaj sud ne nalazi da bi ista bila egzistentna. Naprotiv, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl. 117. stav. 2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107. stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) na koju ukazuje tužitelj, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.

7. Nastavno tužitelj u žalbi tvrdi da je saznanje o počiniteljima predmetnog kaznenog djela stekao tek uručenjem mu pravomoćne presude broj KMP-49/08 i KMP-69/08 od 23. travnja 2008. i to na osobni zahtjev svog zakonskog zastupnika dana 19. veljače 2018. o čemu da je u spis priložio i dopis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. listopada 2019. zbog čega smatra da sukladno odredbi čl. 230. stav. 1. ZOO trogodišnji zastarni rok može teći tek od tog trenutka. Pored toga da je u kaznenom postupku podnio imovinsko-pravni zahtjev o kojemu kazneni sud nije donio nikakvu odluku niti ga je uputio na pokretanje parnice, već je kazneni postupak proveo bez pozivanja, obavještavanja i sudjelovanja oštećenika u postupku.

7.1. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja navesti da tužitelj gubi iz vida da je uz tužbu priložio dopis MUP-a, IV Policijske postaje Zagreb Broj:511-19-30/3-K- 11/08 od 3. listopada 2008. kojim navedeni naslov uzvraća dopisu tužitelja te ga obavještava da su policijski službenici 31. siječnja 2008. nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu za mladež u [adresa] podnijeli posebno izvješće protiv više osumnjičenih počinitelja zbog osnovane sumnje da su dana 7. studenog 2007. počinili kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. stav. 1. toč. 1. KZ/97 na štetu (ovdje) tužitelja, te da je protiv osumnjičenih maloljetnih počinitelja navedenom općinskom državnom odvjetništvu za mladež u [adresa] dana 21. srpnja 2008. podnijet optužni prijedlog pa je tužitelj upućen daljnje informacije zatražiti od Državnog odvjetništva za mladež u [adresa] pod njihovim brojem predmeta KM-DO-68/08. Time je evidentno tužitelj stekao saznanje da se vodi prethodni kazneni postupak te je kao oštećenik imao pravo kako na uvid u spis tako i na svakodobnu informaciju o stanju predmeta. Žalbena tvrdnja da je podnio i imovinsko-pravni zahtjev, no o kojemu da kazneni sud nije odlučio niti ga je uputio na pokretanje parnice, suprotna je sadržaju pravomoćne kaznene presude broj Kmp-49/08 Kmp-69/08 od 23. travnja 2008.

7.2. No ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2.ZPP-a ovaj je sud utvrdio – iako je prvostupanjski pravilno odlučio o osnovanosti prigovora zastare, da je pri tom zanemario da se sukladno odredbi čl. 20. stav. 3. KZ/97 zastara prekida poduzimanjem svake postupovne radnje koja se poduzima radi kaznenog progona počinitelja zbog počinjenog kaznenog djela te da sukladno stav.5. cit. odredbe nakon svakog prekida počinje ponovno teći. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju zastara prekinuta pokretanjem kaznenog postupka, te je pravomoćnošću presude broj Kmp-49/08, Kmp-69/08 od 23. travnja 2008. (koja je postala pravomoćnom istog dana) počela ponovno teći, to je ista nastupila (u smislu odredbe čl.20.stav.6. KZ/97) – 23. travnja 2018. Prema odredbi čl.231.stav.2. ZOO prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štetu. (isto Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev- 365/2023-2 od 24. travnja 2024.). Imajući u vidu da je predmetna tužba podnesena 31. kolovoza 2018. evidentno je da je zastara navršena .

7.3. Neosnovana je i žalbena teza o primjeni trogodišnjeg zastarnog roka od dana saznanja za počinitelje kaznenog djela obzirom da se zastara u konkretnom slučaju u kojemu je vođen – i pravomoćno okončan kazneni postupak protiv počinitelja, prosuđuje primjenom tzv. privilegiranog zastarnog roka normiranog odredbom čl.231. ZOO.

8. Žalbena tvrdnja da su se na pripremnom ročištu održanom 16. travnja 2019. u odnosu na prvotuženika stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe je netočna obzirom da iz odnosnog raspravnog zapisnika proizlazi da dostava poziva uz tužbu prvotuženiku nije bila uredno obavljena obzirom da je isti u to vrijeme bio na izdržavanju zatvorske kazne u Kaznionici Glina, o čemu je prvostupanjski sud saznanje stekao upravo na tom ročištu slijedom čega nije ni bilo udovoljeno pretpostavkama za donošenje presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b.ZPP- a.

8.1. Neosnovana je i žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud neosnovano odbio tužiteljeve prijedloge za donošenjem presude zbog izostanka (proglasom raspravnog rješenja dana 7. lipnja 2019. i 18. rujna 2019.) obzirom da protiv rješenja o odbijanju prijedloga za donošenje presude zbog ogluhe žalba nije dopuštena (sukladno odredbi čl. 332. stav. 6. ZPP-a).

8.2. Obzirom na prethodno izneseno neutemeljeno žalba ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 1. u vezi sa čl. 331.b. i čl. 332. ZPP-a.

9. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. stav. 2. ZPP- a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

10. Obzirom da tužitelj nije uspio sa izjavljenom žalbom, nije mu dosuđen niti trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec