Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-570/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika NM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku iz Karlovca, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P- 313/2022-29 od 18. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-313/2022-29 od 18. ožujka 2024.
II/Odbija se tužiteljica sa zahtjevom radi naknade joj troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 39.816,84 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2018. do isplate, a toč.II. izreke mu je naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 4.772,57 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2.Pravovremenom žalbom tuženik pobija opisanu presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica se usprotivila osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu joj nagrade za sastav odgovora na žalbu po Tbr. 10/6 i naknade po Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) u iznosu od 1.250,00 Eur i izdatka s osnova sudske pristojbe u iznosu od 111,16 Eur.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Obrazlažući zauzeto stajalište, polazeći od nesporne činjenice (koju je tuženik potvrdio u odgovoru na tužbu) da su parnične stranke dana 8. lipnja 2017. sklopile ugovor o kratkoročnoj pozajmici iznosa od 300.000,00 kn (danas: 39.816,84 Eur) na vrijeme od godinu dana i da tuženik pozajmicu nije vratio, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku – na osnovu iskaza tužiteljice, svjedoka VM i uvida u (nedatirani) kupoprodajni ugovor o kupoprodaji teretnog vozila sklopljenog između tuženika kao prodavatelja i treće osobe kao kupca otklonio tvrdnju tuženika da je polučena prodajna cijena (od 13.000,00 Eur) uplaćena na račun tužiteljice u svrhu otplate predmetne pozajmice prihvativši u tom kontekstu suglasne iskaze tužiteljice i svjedoka da je stvarni vlasnik prodanog motornog (teretnog) vozila bio svjedok VM (tužiteljičin suprug, tuženikov otac) a da je tuženik bio tek formalno upisan kao vlasnik vozila kako bi se isto lakše registriralo obzirom na činjenicu bolesti tuženikovog oca a i tužiteljice. Potvrdu nevjerodostojnosti tuženikove tvrdnje da je iznos od 13.000,000 Eur uplaćen u svrhu otplate predmetne pozajmice prvostupanjski sud nalazi i u činjenici što je u samom kupoprodajnom ugovoru navedeno da se iznos kupoprodaje uplaćuje na račun tuženikovog oca na ime uzdržavanja preuzetog ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju iz 2006.
4.1. Polazeći od odredbe čl. 499. stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/08, 125/11 i 78/15) prema kojoj se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuju vratiti mu poslije redovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, prvostupanjski sud je obvezao tuženika isplatiti tužiteljici iznos kojeg je pozajmio i to sa zateznom kamatom (po odredbi čl. 29.stav.1. ZOO) od dana dospijeća do isplate.
5. Ističući u žalbi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2. toč.6. ZPP-a tuženik tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje obzirom da mu je podnesak tužiteljice od 16.2.2024.(kojim odgovara na tuženikov prigovor da je predmetni ugovor o zajmu fiktivan) dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave. Uz to da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o njegovom prigovoru da je predmetni ugovor o zajmu fiktivan, čime sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a.
5.1. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa valja navesti da doista prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi o istaknutom prigovoru tuženika, kojeg je tuženik u podnesku od 16.2.2024. obrazložio tvrdnjom da je svrha sklapanja ugovora o pozajmici bila " financijsko pokriće tadašnje tvrtke tuženika Plavi d.o.o. u eventualnim postupanjima porezne uprave", a što smatra da potvrđuje činjenica da je zapravo stan za kojeg je u ugovoru o zajmu navedeno da je svrha pozajmice stekao darovanjem o čemu je priložio i darovni ugovor.
5.2. Nadalje valja navesti da je prigovor prividnosti (fiktivnosti) ugovora materijalno- pravni prigovor koji se iznimno, sukladno odredbi čl. 288.a. stav.6. ZPP-a može istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njegovog opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. stav.2. ZPP-a. Obzirom da je tuženik u podnesku od 16.2.2024. istaknuo prigovor prividnosti predmetnog ugovora o zajmu, iznoseći u tom kontekstu nove činjenice i prilažući novi dokaz, to osnovano prvostupanjski sud takve nove činjenice i nove dokaze nije uzeo u obzir, no pri tom je bio dužan ocijeniti istaknuti prigovor iz aspekta njegove osnovanosti.
5.3. No, imajući u vidu raspravnu i dokaznu građu prvostupanjskog predmeta ovaj je sud primijenio odredbu čl. 373.a.stav.1.toč.2. u vezi sa toč.3. ZPP-a. Naime iz sadržaja prvostupanjskog spisa, provedenih dokaza i činjenice da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao sklapanje predmetnog ugovora o pozajmici od 8.lipnja 2017. ističući prigovor "preuranjenosti tužbe" pozivajući se pri tom na ugovornu odredbu kojom je tužiteljica ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva na stanu u svrhu kojeg mu je pozajmila novac u slučaju da pozajmica ne bude vraćena u ugovorenom roku od godine dana te da je tuženik istodobno predložio sklapanje nagodbe – proizlazi neosnovanost predmetnog prigovora jer isti ničim nije dokazan te je istodobno u opreci sa dispozicijom tuženika iskazanom u odgovoru na tužbu. Potvrdu stajališta o neosnovanosti tuženikovog prigovora fiktivnosti (prividnosti) predmetnog ugovora o pozajmici ovaj sud nalazi i u jasnim, uvjerljivim i suglasnim iskazima tužiteljice i svjedoka VM. Obzirom na navedeno ni dostavom tužiteljičinog podneska od 16.2.2024. tuženiku nakon zaključenja glavne rasprave isti nije onemogućen u raspravljanju pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl.354.stav.2.toč.6. ZPP-a.
6. U preostalom dijelu žalbe tuženik iznosi okolnosti vezane uz prigovor prividnosti predmetnog ugovora o zajmu pa valja ponoviti da – iako je ovlašten takav prigovor koji je materijalno-pravne prirode iznositi i nakon zaključenja prethodnog postupka to međutim nije ovlašten iznositi nove činjenice i prilagati/predlagati nove dokaze koje nije iznio do zaključenja prethodnog postupka. Pri tom, tuženikovo očekivanje (koje ističe u žalbi) da će tužiteljica prije isticanja prigovora povući tužbu, a što da je razlog zbog kojeg takav prigovor nije iznio u ranijem tijeku postupka, nema značaj okolnosti propisane odredbom čl.299.stav.2. ZPP-a koje bi njegovo postupanje iznimno odredile dopuštenim jer tuženikovo očekivanje nema kvalitetu objektiviziranog razloga koja izlazi iz sfere njegove krivnje.
7. Obzirom da niti jedan žalbeni razlog zbog kojeg tuženik pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1.toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP-a uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženik očito pobija samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka pa valja tek kratko navesti da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
8. Obzirom da navodi tužiteljičinog odgovora na žalbu nisu bili od utjecaja na odluku ovog suda o žalbi tuženika, nije joj priznati zatraženi trošak sastava istog već je o njezinom zahtjevu odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.
U Varaždinu, 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tanja Novak-Premec
