Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-764/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku iz Đakova, protiv prvotuženika Đakovačkog vodovoda d.o.o. (OIB: 04829242916), Đakovo, Bana Jelačića 65 i drugotuženika Sokol d.o.o. (OIB: 71776187236) Vinkovci, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 11, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj Pn-26/2022-24 od 8. travnja 2024. ispravljene rješenjem broj Pn-26/2022-26 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I/ Usvaja se žalba tužitelja i ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu broj Pn- 26/2022-24 od 8. travnja 2024. ispravljena rješenjem broj Pn-26/2022-26 od 10. travnja 2024., u toč. I.- i II. izreke te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete u iznosu od 43.950,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate (toč. I. izreke) pa je toč. II. izreke tužitelj obvezan naknaditi drugotuženiku Sokol d.o.o. Vinkovci trošak postupka u iznosu od 2.005,25 Eur. Toč. III. izreke odbijen je zahtjev drugotuženika za naknadu mu troškova postupka u preostalom dijelu (ne navodi se nominalni iznos). Nepobijanim rješenjem od 10. travnja 2024. ispravljena je prvostupanjska presuda u dijelu osobnog identifikacijskog broja drugotuženika Sokol d.o.o. Vinkovci.
2. Opisanu presudu pobija tužitelj u odbijajućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Opširnim, ali pretežitom uopćenim navodima odgovora na žalbu drugotuženik Sokol d.o.o. Vinkovci usprotivio se osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta, prihvaćajući pri tom zaključak prvostupanjskog suda da je izvršavajući predmetnu služnost u okviru koje je izgrađen cjevovod u dužini od 8,23 m, postupio u potpunosti sukladno građevinskoj dozvoli i propisima o gradnji zbog čega da tužitelju nije nastala nikakva šteta. Predložio je ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu troškova nagrade za sastav odgovora na žalbu i sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 276,20 Eur.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Naime, polazeći od činjeničnog supstrata tužbe i nespornih činjenica da je tužitelj vlasnik – između ostalog – čkbr. [katastarska čestica] na kojoj ima zasađen voćnjak, da su na istoj u Zemljišnoj knjizi upisane dvije služnosti u korist prvotuženika i to zbog izgradnje i održavanja kanalizacijskog sustava otpadnih voda naselja Selci Đakovački – fekalna kanalizacija, II faza u površini od 29 m2 i radi izgradnje građevine infrastrukturne namjene, vodnogospodarskog sustava, obilaznog cjevovoda oko grada [adresa] u površini od 71,86 m2, da su obje zasnovane prije stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine po tužitelju sklapanjem dvaju ugovora (23. kolovoza 2019. i 4. ožujka 2020.) sa ranijim vlasnikom nekretnine Republikom Hrvatskom, da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao provedbom dana 14. veljače 2022. pravomoćne presude istog prvostupanjskog suda broj P-871/2019 od 21. siječnja 2022., da je prvotuženik naručitelj predmetnih radova, a drugotuženik izvođač istih te da su radovi započeli prije nego što je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine, pa je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje i utvrđivanje tužiteljeve tvrdnje – da mu je šteta nastala zbog toga što je drugotuženik prekoračio granice osnovane služnosti, a samim time jesu li tuženici odgovorni za naknadu štete tužitelju.
5.1. Povezujući iskaz tužitelja - da su radovi vezani uz kanalizaciju i cjevovod započeli negdje početkom 2022., da je pri tom uništeno preko 30 voćaka koje su bile posađene na njegovoj nekretnini a koje su iskopane bagerima te bačene u iskopanu rupu, da je uništena ograda postavljena na više betonskih stupova te da su devastirani prilazni putevi voćnjaku, sa utvrđenjima geodetskog vještaka Franje Ambroša - da je cjevovod oko grada [adresa] građen u periodu od 22. rujna 2021. pa do 5. travnja 2023. pri čemu je na predmetnoj parceli tužitelja izgrađen cjevovod u dužini od 8,23 m te da takva služnost opterećuje tužiteljevu česticu služnošću manjom od ugovorene, a i da se investitor (prvotuženik) pri tom pridržavao propisa o gradnji i na parceli tužitelja nije prekoračio upisanu stvarnu služnost, prvostupanjski sud zaključuje da je drugotuženik "opteretio predmetnu nekretninu služnošću manjom od ugovorene", a imajući u vidu da je tužitelj naveo da mu je šteta nastala "zbog prekoračenja granica upisane služnosti", kraj činjenice što je drugotuženik postupao u skladu s pravima upisane stvarne služnosti u korist prvotuženika, prvostupanjski sud smatra da tužitelju nije nastala šteta niti ima protupravnosti.
5.2. Podredno se prvostupanjski sud poziva i na odredbu čl. 1047. stav. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 i 126/21) koja propisuje da ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, da se može zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta) i na odredbu čl.25. Zakona o vodama (dalje: ZoV - Narodne novine broj 66/19 i 84/21) prema kojoj je građenje i održavanje vodnih građevina u interesu Republike Hrvatske zbog čega ni obavljanje poslova obuhvaćenih navedenim upravljanjem, ni u kojem slučaju i ni na koji način, ne predstavlja protupravnu radnju pa zaključuje da na strani tuženih ne postoji ni protupravna radnja pa niti odgovornost za štetu. Teret dokaza da postoji prekomjerna šteta – šteta koja prelazi uobičajenu granicu, da je na tužitelju, pri čemu prekomjerna šteta u tom smislu po ocjeni prvostupanjskog suda ne predstavlja oštećenje voćaka za koje se ne može utvrditi točan broj, odnosno oštećenje ograde i devastirani put. Pri tome prvostupanjski sud ističe i da tuženici ne mogu odgovarati za štetu na ogradi za koju je sam tužitelj iskazao da ju je na zahtjev policije uklonio, dok se betonski blok i betonsko okno u odnosu na koje tužitelj tvrdi da su izgrađeni na njegovoj nekretnini – na osnovu utvrđenja geodetskog vještaka sa provedenog uviđaja na licu mjesta nalaze na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske.
6. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda – da tuženici nisu prekoračili granice zasnovane služnosti, da tužitelju nije prouzročena nikakva šteta, da u postupanju tuženih nema protupravnosti i da tužitelj nije dokazao eventualnu prekomjernu štetu – osnovano su dovedeni u sumnju žalbom tužitelja.
7. Naime, osnovano tužitelj ističe u žalbi da nije sporno da je drugotuženik radove izvršavao u okviru zasnovane služnosti no naglašava, pozivajući se i na istovjetni činjenični supstrat svoje tužbe – da je drugotuženik počinio štetu na njegovim nekretninama jer je svojim građevinskim vozilima i mehanizacijom prilikom izvođenja tih radova prolazio neprestano kroz nekretninu tužitelja i na taj način „počupao“ voćke tužitelja, zatim žičanu ogradu i devastirao prilazne puteve u voćnjak. Ističe da nije tražio štetu na dijelu nekretnina koji se nalazi unutar granica upisane služnosti, već ono što je izvan tih granica i koju mu je drugotuženik kao izvođač radova dužan naknaditi pri čemu da se opseg i visina takve štete može utvrditi isključivo predloženim poljoprivrednim vještačenjem kojeg je prvostupanjski sud neutemeljeno odbio. Smatra proizvoljnim zaključak prvostupanjskog suda da predmetnim radovima nije došlo niti do prekomjerne štete (opisane u odredbi čl. 1047.stav.3. ZOO-a) obzirom da se ista mogla utvrditi isključivo poljoprivrednim vještačenjem. Konačno, tužitelj naglašava da je drugotuženik do mjesta izvođenja radova mogao pristupiti sa asfaltirane ceste pa tužitelju ne bi nastala predmetna šteta na voćkama, ogradi i prilaznim putevima.
7.1. Prednje izneseno tužitelj povezuje i sa žalbenim razlogom iz čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) ističući da pobijana presuda ne sadrži razloge o činjenicama odlučnim za presuđenje, a razlozi koje sadrži da su protivni i sadržaju tužiteljevog iskaza i drugim materijalnim ispravama priloženim spisu.
8. Ponajprije valja navesti da je prvostupanjski sud iz pogrešno tumačene činjenične osnove izveo pogrešan zaključak o odštetnoj odgovornosti tuženih. Naime, iako tužitelj navodi da je šteta nastala zbog postupanja drugotuženika " izvan okvira upisane služnosti" to imajući u vidu da štetu određuje – štetom na voćnjaku, ogradi i prilaznim putevima voćnjaku, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da utužuje štetu koja se nalazi na trasi predmetne stvarne služnosti.
8.1. Tome valja nadodati da prema odredbi čl.117.stav.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak) ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar. Drugim riječima, ovlaštenik takvog prava dužan se suzdržati od radnji i postupaka /ili ih – analognom primjenom odredbe čl. 1047.stav.3. ZOO svesti na tolerantno moguću mjeru, u protivnom odgovara vlasniku poslužnog dobra za tako prouzročenu štetu.
8.2. Iako je predmetna služnost – kako bi to proizlazilo iz utvrđenja prvostupanjskog suda baziranom na nalazu geodetskog vještaka – izvršena u onim gabaritima koji su uknjiženi u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog tumačenja činjenične osnove tužbe i pogrešno primijenio materijalno pravo. Odbivši nastavno tome dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja poljoprivrednog vještačenja niti zaključak prvostupanjskog suda – s jedne strane da tužitelj nije dokazao prekomjernu štetu iz čl.1047.stav.3. ZOO-a, a s druge strane zaključivši da tužitelju takva šteta nije nastala jer istu ne može predstavljati oštećenje voćaka za koje se ne može utvrditi točan broj, odnosno oštećenje ograde i devastirani put - potpuno je nerazumljivo čime je ostvaren i žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč.11. ZPP-a slijedom čega je usvajanjem tužiteljeve žalbe, pozivom na odredbu čl. 369. stav. 1. ZPP-a, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu napomene sadržane u ovom ukidnom rješenju, rukovodeći se pri tom ponajprije odredbom čl.117. stav. 2. ZV- a. Pri tom će ponovno provesti uviđaj na licu mjesta i to uz sudjelovanje poljoprivrednog vještaka (i po potrebi geodetskog vještaka) te na osnovu kazivanja tužitelja i drugotuženika o načinu obavljanja radova u odnosu na koje je zasnovana služnost na tužiteljevim nekretninama, utvrditi opseg i visinu štetu imajući u vidu sadržaj specijalne odredbe čl.1047. stav. 3. ZOO-a.
9.1. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i troškovima predmetnog žalbenog postupka (sukladno odredbi čl. 166. stav. 3. ZPP-a).
U Varaždinu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
