REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3035/2018-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Srđanu Graniću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KP iz [adresa], zastupan po odvjetnicima iz OD Ljubičić, Vrdoljak&Partneri, radi predaje i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika te punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda tužitelju AP slobodnu od stvari i osoba garažu tlocrtnih dimenzija 30,4 m2 koja garaža je položena na jugozapadnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a označena slovima A, B, C i D u skici lica mjesta koja je sastavni dio vještva sudskog vještaka Tomislava Čipćića od 19. studenog 2012. i predstavlja sastavni dio ove presude.

II Nalaže se tuženiku KP da u roku od 15 dana isplati tužitelju AP iznos od 7.963,37 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni dospjeli mjesečni iznos od po 132,72 eura, računajući od svakog 25. u mjesecu za prethodni mjesec i to počevši od 25. lipnja 2013. i to po stopi do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.400,56 eura s pripadajućom zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 21. lipnja 2018. godine tužitelj navodi da je vlasnik garaže tlocrtnih dimenzija 30,4 m2, te traži da mu je tuženik preda u posjed jer je drži bez pravne osnove, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom P2-1021/10 od 22. ožujka 2013. Tužitelj ujedno traži da mu tuženik isplati za ukupno 5 godina najamninu tog prostora jer je bez osnove uvećao svoju imovinu i to za iznos od 1.000,00 kn mjesečno. 2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je uz dozvolu i suglasnost tadašnje vlasnice nekretnine pokojne BP izgradio predmetnu garažu i jedno od parkirnih mjesta za što traži od tužitelja da mu isplati te nužne i korisne troškove te u tom smislu u daljnjem tijeku postupka tuženik ističe prigovor retencije te potražuje iznos s osnova ulaganja u iznosu od 10.624,48 eura.

3. Tijekom postupka sud je izveo uviđaj na licu mjesta uz prisutnost vještaka za graditeljstvo ( list 27-29 spisa), vještačenje vrijednosti radova na izgradnji garaže te vrijednost mjesečnog najma garaže( list 33-47 spisa), saslušanjem tužitelja ( list 75 spisa), dopuna nalaza i mišljenja ( list 119-131 spisa), saslušanjem tuženika KP ( list 148-150 spisa),

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.) i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96.-dalje: ZOVO)

6. Člankom 39. stavkom 4. ZOVO-a propisano je da nesavjesni posjednik može tražiti naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega.

6.1. Člankom 210. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

6.2. Člankom 227. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je nepravo poslovodstvo prema kojem onaj tko obavlja tuđi posao u namjeri da za sebe zadrži postignute koristi iako zna da je posao tuđ, dužan je na zahtjev onoga čiji je posao položiti račun kao poslovođa bez naloga i predati mu sve postignute korist. Stavkom 2. istog članka propisano je da onaj čiji je posao može zahtijevati i vraćanje stvari u prijašnje stanje, a i naknadu štete.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik sporne garaže niti je sporno da je tuženik izgradio tu garažu 1980. godine i da je uredio pristupni put do garaže, sporno je da li je te radove izveo uz suglasnost prednice tužitelja i sporna je vrijednost tih radova, a sporno je da li je tuženik u posjedu nekretnine.

8. Sukladno odredbi članka 7. stavka 1., članka 2019. stavka 1., članka 221. a i članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.), prema kojima je naš pravni sustav utemeljen na raspravnom načelu u odnosu na prikupljanje činjenične i dokazne građe spora, a teret inicijative za prikupljanjem dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, pa je pregledom priložene i predložene dokumentacije utvrđeno:

- Čitanjem spisa P2-1021/10 utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Splitu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja KP na utvrđenje prava vlasništva garaže sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja presuda je pravomoćna presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž St-258/13 od 5. rujna 2013. godine. U obrazloženju spomenute presude navodi se da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu stjecanja nekretnine i to niti s osnova dosjelosti niti s osnova građenja. Ujedno je utvrđeno da tuženik nije pošten stjecatelj.

- u tom parničnom predmetu tuženik KP u svojstvu stranke na ročištu od 24. travnja 2012. izjavljuje da je od trenutka iseljenja iz kuće 1988. po da održanja ročišta zadržao garažu na način da drži ključ, neke stvari pa čak i auto.

9. U iskazu AP ističe da mu tuženik ne želi predati u posjed garažu iako je nesporno vlasnik. Potvrđuje da je garažu izgradio tuženik i to bez suglasnosti tadašnje vlasnice BP. Predmetna garaža izgrađena je bez potrebnih dozvola, a tadašnja vlasnica za to je saznala tek kada je garaža izgrađena jer je živjela u [adresa] u [adresa]. Vjerojatno je dopustila je na molbu tuženika izgradnju novog ulaza jer je sigurniji prilaz kući sa sjeverne strane zabranio IP jer je on vodio preko njegove nekretnine. Tuženik je bio podstanar u stanu gospođe ČP do 1988. godine, a tadašnjoj vlasnici A nije vratio ključeve od garaže. Pokojna ČP je umrla 1993., a tužitelj u razdoblju od 1988. pa do 2010. nije prema tuženiku podnosio nikakve zahtjeve vezane za garažu. Nakon što je gospodin KP odselio da je tu povremeno držao svoj automobil, a kasnije i njegov sin motocikl.

9.1. Tuženik tvrdi da se u dogovoru sa tadašnjom vlasnicom pokojnom NP uselilo u jedan dio njenog ljetnikovca površine 18 m2, a kojeg je on uredio kako bi u njemu mogao živjeti. Za taj prostor plaćao je najamninu koja se nije mijenjala sve do njegovog odlaska, a 1978. godine gospođa ČP ustupa mi cijelu etažu ljetnikovca gdje živi do kupovine stana odnosno do 1988. godine. Garažu je izgradio uz pisanu suglasnost gospođe Katje Kaštelice 1980-te godine, a nakon preseljenja u njoj drži odbačene stvari. Ne sjeća se da je ikome predao ključeve od garaže, ali ne zna gdje se danas ti ključevi nalaze. Kada je 2010. godine od tužitelja tražio da mu kompenzira obavljene radove ovaj mu je rekao da ta garaža ne vrijedi ništa i da će je on srušiti. Tuženik ističe kako nije u posjedu te garaže od 1988. godine, a koja garaža je izgrađena uz znanje i odobravanje pokojne BP.

10. U odnosu na točku I tužbenog zahtjeva tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik nesporno u posjedu predmetne nekretnine identificirane po vještaku mjerniku MP. Navedeno proizlazi iz činjenice što tuženik nije dokazao činjenicu da je predao posjed garaže tužitelju, a koji pak nije dužan dokazivati negativne činjenice već je teret dokaza o tome na tuženiku. Navedeno se potvrđuje i kazivanjem samog tuženika koji u pravomoćno okončanom postupku radi utvrđenja prava vlasništava broj P2-1021/10 navodi da je u posjedu garaže sve do dana davanja iskaza, odnosno 24. travnja 2012. na način da u istoj drži auto i dalje posjeduje ključeve garaže što je u cijelosti kontradiktorno iskazu koji je dao u ovom predmetu u kojem navodi da nije u posjedu garaže od kada je odselio s tog područja, odnosno od 1988. godine. te da od tada nije parkirao auto u toj garaži. Nadalje, tuženik navodi da se ne sjeća da je ikome predao ključeve od garaže niti mu je poznato gdje se nalaze ključevi.

10.1. Kako je nesporno utvrđeno da je tuženik u posjedu nekretnine to je onda osnovana točka I tužbenog zahtjeva kojom tužitelj traži od tuženika da mu preda spomenutu nekretninu, kao i točka II kojom tužitelj kao vlasnik od tuženika potražuje nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi kojeg je imao od posjedovanja garaže, a to je vrijednost mjesečnog najma te garaže koju je vještak Pavao Pandžić utvrdio u nalazu i mišljenju, a to je 150,00 eura mjesečno.

10.2. Stranke nisu imale primjedbe na tako utvrđenu vrijednost najma, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na iznos od 60.000,00 kuna/7.963,37 eura odnosno po 1.000.00 kuna /132.72 eura mjesečno za pet godina unatrag od dana podnošenja tužbe te takav tužbeni zahtjev nije uređivao tijekom postupka. Naime, neovisno o utvrđenjima iz predmeta P2-1021/10 tuženik je svakako nepošteni posjednik od 5. rujna 2013. od dana pravomoćnosti presude kojom mu je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne garaže.

11. U odnosu na tuženikov prigovor retencije za uvodno je istaknuti kako takav prigovor podnosi pošteni posjednik sukladno odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji od vlasnika zahtijeva naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržava dok mu oni ne budu naknađeni. Takav prigovor je kontradiktoran navodima tuženika koji u ovom postupku navodi da nije u posjedu garaže od 1988. godine onda se postavlja pitanje koju to stvar tuženik namjerava zadržati dok mu se ne nadoknade nužni i korisni troškovi.

11.1. Nadalje, pravomoćnom presudom P2-1021/10 od 22. ožujka 2013. utvrđeno je da tuženik nije mogao steći vlasništvo garaže građenjem na tuđem zemljištu jer je u vrijeme gradnje nekretnina bila podruštvovljena, a niti je stekao pravo vlasništva dosjelošću jer je znao i mogao znati da nekretnina nije njegova. Dakle, tuženik je nepošteni posjednik.

11.2. Uzimajući u obzir utvrđenja da je tuženik nepošteni posjednik to bi mu prema citiranim odredbama ZOVO-a pripadalo pravo samo na nadoknadu nužnih troškova, odnosno onih troškova za održavanje stvari, a kako je tuženik sam izgradio garažu koju je koristio dugi niz godina to za vlasnika nisu mogli nastati nikakvi troškovi za predmetnu nekretninu. Tuženik zapravo ne potražuje naknadu nužnih niti korisnih troškova već naknadu troškova izgradnje garaže što je u cijelosti neosnovano. To što je tuženik izgradio garažu na tuđem zemljištu namjeravajući zadržati garažu za sebe eventualno može se pravno okvalificirati eventualno kao nepravo poslovodstvo u kojem slučaju poslovođi, odnosno tuženiku ne pripada naknada nikakvih troškova već vlasnik posla, odnosno tužitelj, može tražiti povratu u prijašnje stanje i naknadu štete prema pravilima obveznog prava.

12. Slijedom utvrđenog i iznesenog, odlučeno je kao pod točkom I. i II Izreke

13. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju sukladno članku čl. 154. st. 2. ZPP s

13.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju po 100 bodova Temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe za sastav tužbe od 21. lipnja 2018. te za sastav podneska od 3. studenog 2020., zatim po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife za sastav podneska od 20. lipnja 2024. po 100 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2019., 17. svibnja 2019., 12. siječnja 2021., 22. travnja 2024., 26. rujna 2024. i 14. studenog 2024. te po 25 bodova temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife za zastupanje od 6. veljače 2019. što ukupno iznosi 850 bodova što predstavlja vrijednost od 1.700,00 eura, a s obračunatim PDV-om 2.125,00 eura kojem iznosu je potrebno trošak od 149,48 eura koliko je ukupno platio tužitelj s osnova vještačenja i dopune vještačenja po vještaku građevinske struke te po 126,08 eura za trošak pristojbe na tužbu i presudu što ukupno iznosi 2.400,56 eura.

14. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

U Splitu, 29. siječnja 2025.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.