REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-163/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Karlu Vučiniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vučinić u Rijeci, Frana Supila 13, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, Slavonska Avenija 6, Podružnica Rijeka, Jadranski trg 3, kao pravnog sljednika Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-410/2023-5 od 27. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1213/2021-34 od 9. veljače 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja odbija se.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-410/2023-5 od 27. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1213/2021-34 od 9. veljače 2023., s time da je u reviziji postavio više pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da su mu osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost odnosno čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Navedeno stoga, što shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024. i Rev 308/22-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (u tom smislu i ovaj sud u Revd 81/2024-2 od 16. siječnja 2024., Revd 2586/2024-2 od 10. srpnja 2024.). Pritom je za napomenuti, a u odnosu na prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da djelatnica tuženika ŽA nije saslušana u svojstvu svjedoka jer je tuženik na izravan upit suda prvog stupnja radi li se o osobi koja je neposredno kontaktirala s tužiteljem, odnosno o osobnom bankaru tužitelja naveo da nije s tim upoznat, a niti je naknadno tijekom postupka o istom obavijestio sud.

6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

7. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovoga suda da navodima iz prijedloga, kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, te se ne mogu smatrati arbitrarnim. Stoga, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

8. Zbog navedenog, u tom dijelu prijedlog utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić