REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-6/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Milić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-534/2024-2 od 11. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-924/2021 od 25. ožujka 2024., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.

II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-534/2024-2 od 11. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-924/2021 od 25. ožujka 2024. pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela da prijedlog podnosi bog pravnog pitanja:

„Ukoliko davatelj uzdržavanja nakon smrti primatelja uzdržavanja uđe u posjed nekretnine primatelja uzdržavanja koja nije bila predmetom njihovog ugovora o doživotnom uzdržavanju, da li je obzirom na karakteristike ugovora o doživotnom uzdržavanju (strogo formalan pravni posao, sadržaj ugovora se čita ugovornicama i upozorava ih se na pravne posljedice) u toj situaciji posjed davatelja uzdržavanja uvijek nesamostalan i nepošten?“.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe članka 385. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravno pitanje naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Naime, pitanje formulirano na način kako je to tuženica učinila u podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije ne temelji se na utvrđenom činjeničnom stanju i odlučnim činjenicama na temelju kojih su sudovi odlučili o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

3.2. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz čl. 91.a ZPP, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv koje se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.

3.3. Iz spisa ovoga suda proizlazi da tuženica uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila ugovor o doživotnom uzdržavanju na koji se u tom prijedlogu poziva, niti druge dijelove spisa.

4. Zbog navedenog u odnosu na postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP pa je ovaj sud, na temelju onoga što mu je dostavljeno uz prijedlog za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije navela da ga podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer smatra da joj je zbog postupanja sudova povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na djelotvoran pravni lijek) zajamčeno čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. Što se tiče tuženičinih navoda iznesenih u prijedlogu za dopuštenje revizije koji se odnose na navodnu povredu prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, vijeće ističe da je tuženica u ovom parničnom postupku na raspolaganju imala mogućnost iznijeti navode kojima je dala odgovor na tužbu i koristiti žalbu, kao redovan pravni lijek, kojim se je i koristila. Međutim, činjenica da tuženica sa žalbom nije uspjela u sporu ne čini ta pravna sredstva nedjelotvornima.

7. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tuženica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na djelotvorno pravno sredstvo pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina