REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-13236/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐF, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Ivici Vego, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu od 19. listopada 2022., broj: Pp-1825/2021, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ĐF i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na primijenjenu mjeru oduzimanja predmeta – oružja i streljiva prema potvrdama Policijske postaje Ivanić-Grad serijskih brojeva: [serijski broj oružja], 01317997 i 01317998, te se u odnosu na navedenu mjeru oduzimanja predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja, sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22).

p r e s u d i o j e:

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĐF, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a neukinutom dijelu.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljeni ĐF je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 60,00 (šezdeset) eura u roku 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je uz primjenu odredbe o ublažavanju, izrečena novčana kazna 400,00 eura, te je temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona obvezan na naknadu paušalnih troškova prekršajnog postupka 19,90 eura. Istom presudom od okrivljenika je na temelju odredbe članka 76.a stavka 5. Prekršajnog zakona trajno oduzeto oružje i streljivo koje su policijski službenici prilikom postupanja privremeno oduzeli i o tome izdali potvrde serijskih brojeva: [serijski broj oružja], 01317997 i 01317998.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava te zbog odluke o oduzimanju predmeta. Žalitelj navodi u bitnom da nije kriv i da je presuda nezakonita jer sadrži brojne postupovne povrede, da su dokazi nepravilno izvedeni i ocijenjeni, da sud nije dao valjane razloge za svoju odluku te da pobijana presuda ne sadrži jasno obrazloženje o odlučnim činjenicama, a izreka presude ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju. Posebno ukazuje na nepravilnosti koje se tiču odluke o oduzimanju oružja i streljiva koja je u cijelosti nezakonita, nejasna i nepravilna, niti je oružje pravilno specificirano. U odnosu na povrede materijalnog prava ističe da se odredba čl. 33. Zakona odnosi na obvezu i način na koji se oružje mora čuvati, dok sud pobijanom presudom pojašnjava ostavljanje oružja i streljiva bez nadzora na određeno vrijeme tijekom dana. Jasno je da ne bi niti mogao dobiti potrebne dozvole za oružje da nije imao adekvatne uvjete za čuvanje oružja, a u što se sud morao uvjeriti izlaskom na lice mjesta i „ex offo“ utvrditi činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke, no to nije uradio. Stoga je sve ostalo „de facto“ na obrazlaganju ostavljanja oružja i streljiva bez nadzora čime je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Zbog svega navedenog, predlaže da se pobijana presuda preinači i žalitelj oslobodi optužbe, odnosno podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na ukidajući dio odluke:

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da su osnovani žalbeni navodi koji se odnose na nepravilnost odluke o oduzimanju predmeta, kao i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno u odnosu na razloge za oduzimanje oružja i streljiva.

5. Uvodno se napominje da je doista u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] navedeno da je oduzeta (između ostalog) i poluautomatska puška s užlijebljenom cijevi marke „Kodiak“ 260 tv.br. [serijski broj oružja] call. 22WMR s optičkim ciljnikom „TASCO“, dok je u pobijanoj odluci izostalo navođenje spomenutog optičkog ciljnika. Također je iz potvrda vidljivo da su od okrivljenika osim oružja i streljiva oduzeti i oružni listovi za držanje i nošenje oružja, o kojima prvostupanjski sud nije odlučio.

6. Nadalje, unatoč tome što je odredbama članka 70. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za prekršaj koji je predmet ovog postupka, propisano obligatorno izricanje mjere oduzimanja predmeta te unatoč tome što Prekršajni zakon u odredbi članka 76.a stavka 5. dopušta mogućnost da se zakonom propiše obvezno oduzimanje predmeta, trenutna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 6-38/24.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

6.1. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

6.2. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno spomenute prakse ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

7. S obzirom na navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u svakom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okrivljenika razmatra u svjetlu standarda postavljenih od strane ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava i čl. 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

7.1. Člankom 76.a stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da će se predmeti prekršaja oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, a sud može oduzeti predmete i sredstva ako je to potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga. Članak 57. citiranog Zakona koji je predviđao zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta je brisan Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/2013), kojim izmjenama je oduzimanje predmeta sustavno izostavljeno iz kataloga zaštitnih mjera, te je postalo prekršajnopravna mjera „sui generis“.

7.2. Za oduzimanje predmeta mora dakle postojati opasnost da će se isti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja ili kada to nalažu razlozi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili morala. Sud prvog stupnja u postupku nije utvrđivao činjenice na temelju kojih bi mogao donijeti zaključak da je u konkretnom slučaju nužno oduzeti predmetno oružje (npr. da je žalitelj kazneno kažnjavan i da se protiv njega vodi prekršajni ili kazneni postupak, one okolnosti koje se odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu), ocjenjujući da je oduzimanje obvezno, što doduše nije izričito navedeno u obrazloženju pobijane odluke, ali proizlazi na temelju primijenjenih odredbi.

7.3. Cijeneći dakle podatke u spisu, te primjenjujući načelo razmjernosti prilikom oduzimanja imovine, odnosno ustavni i konvencijski zahtjev za postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa društva i zaštite imovinskih prava pojedinca, ovaj sud je utvrdio da u ovom konkretnom slučaju nisu utvrđene odlučne činjenice niti su iznijeti razlozi iz kojih proizlazi da je potrebno oduzeti oružje okrivljeniku.

8. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika u tom dijelu i ukinuti prvostupanjsku odluku u odnosu na oduzimanje oružja i streljiva, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku o privremeno oduzetim predmetima prekršaja, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta, a nakon što eventualno utvrdi postojanje navedenih okolnosti, prvostupanjski sud će o privremeno oduzetim predmetima odlučiti posebnim rješenjem, te za svoju odluku dati jasno i konkretno obrazloženje.

U odnosu na potvrđujući dio odluke:

9. Nadalje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je u ostalom dijelu također ispitivao pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti druge povrede koje iznosi žalitelj.

10. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

10.1. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ĆF, TF i ŽF, te čitanja dokumentacije u spisu, nalazeći da postupanje žalitelja na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.

10.2. U postupku i nije bilo sporno da okrivljenik legalno posjeduje predmetno oružje i streljivo, kao i spremište za oružje. Stoga u odnosu na tu okolnost nije niti bilo nužno provoditi očevid na licu mjesta kao što je predložila obrana, a što je prvostupanjski sud osnovano odbio.

10.3. Što se tiče pitanja je li okrivljenik pravilno držao i čuvao oružje i streljivo zaključano u tom spremištu, u postupku je utvrđeno da je u trenutku postupanja policije oružje i streljivo bilo zatečeno izvan spremišta za oružje. Navedeno potvrđuje policijski službenik ŽF, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje TF koja navodi da je okrivljenik oružje ostavio pored ormara i otišao iz kuće na nekih sat i pol, kao i iz okrivljenikove obrane koji navodi da je oružje izvadio radi čišćenja. Smisao odredbe članka 33. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (da se „oružje i streljivo moraju čuvati u stambenom ili drugom prostoru koji se nalaze u mjestu prebivališta ili boravišta vlasnika ili korisnika oružja i streljiva zaključani u ormaru od čvrstog materijala, sefu ili sličnom spremištu koje neovlaštene osobe ne mogu otvoriti alatom uobičajene uporabe“), upravo jest u tome da se oružje i streljivo moraju držati u posebnom sefu-ormaru cijelo vrijeme osim situacija kada su pod neposrednim nadzorom vlasnika (npr. nošenje u lovu, prijevoz u vozilu do lovišta, čišćenje…). Uzimajući u konkretnoj situaciji u obzir sve okolnosti, dakle da se radilo o devet komada oružja, nejasno je zbog čega okrivljenik nije čistio komad po komad oružja, držeći izvan sefa samo onaj komad koji je trenutačno čistio. Kada okrivljenik svo svoje oružje vadi iz sefa i nakon toga odlazi od kuće ostavljajući ga u sobi, svakako u cijelosti ispunjava zakonsko biće prekršaja, a činjenica da inače posjeduje adekvatno spremište ga ne može ekskulpirati.

11. Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja iz kojih proizlazi da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je zadovoljavajuće obrazložio, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika, pravilno pravno označivši njegov prekršaj.

12. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.

12.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Za predmetni prekršaj je u vrijeme počinjenja bila propisana novčana kazna u rasponu od 5000,00 do 40.000,00 kuna ili kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 60 dana, a prvostupanjski je sud izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, prvostupanjski je sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu u ublaženom iznosu za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je prvostupanjski sud izrekao primjerenu kaznu koju je valjano i argumentirano obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

12.2. U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

13. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske te njegovo imovno stanje.

14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.