Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Goranke Ratković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene KC i okrivljenog ŽC, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljene KC Kveštak podnesenoj po branitelju Odvjetničkom uredu Mičin & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 28. studenog 2024., broj: Pp-882/2024, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene KC i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljena KC je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena KC i okrivljeni ČC proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično pobliže opisanog u izreci te presude, za koje djelo za koje djelo je uz primjenu članka 12. istog Zakona samostalno izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju osam mjeseci.
2. Istom presudom okrivljenici su, temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura svaki.
3. Protiv te presude okrivljena KC je pravodobno putem branitelja podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava, te zbog odluke o sankciji. Žaliteljica navodi u bitnom, da nije kriva i da se odluka temelji samo na iskazu bivšeg partnera. Presuda je nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima koji su nejasni i proturječni. Žaliteljica ponavlja svoju obranu i detaljno analizira cjelokupni postupak i izvedene dokaze, posebice iskaze svjedoka, kao i obrazloženje suda. Ističe da se zatekla u situaciju koju nije uzrokovala niti je mogla kontrolirati, sud nije iz iskaza svjedoka mogao zaključiti da se događaj odigrao na optuženi način, jasno je da dokazi nisu dostatni za rasvjetljavanje situacije, pa je u najmanju ruku trebalo primijeniti načelo „in dubio pro reo“, pa zbog svega navedenog predlaže da je se oslobodi optužbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona na koje upire žaliteljica. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da je okrivljenica upoznata s optužnim prijedlogom, da su joj pozivi uredno dostavljeni i da joj je omogućeno da iznese svoju obranu kao i da angažira branitelja, pa je evidentno da je okrivljeniku bilo omogućeno da se brani i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane koje bi bilo od utjecaja na pravilno i zakonito donošenje presude.
6.1. Činjenica da je sud temeljio odluku prvenstveno na analizi iskaza sudionika događaja, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza. Kako prvostupanjski sud nije imao dvojbi glede činjenica odlučnih za postojanje zakonskog bića djela prekršaja u odnosu na žaliteljicu, sud prvog stupnja nije došao u situaciju vrednovati činjenice „in favorem“, odnosno primijeniti pravno načelo „in dubio pro reo“, niti je postupio nezakonito, kada je na temelju slobodne ocjene dokaza donio odluku o krivnji žaliteljice. Sud može temeljiti osuđujuću odluku i samo na iskazu jednog sudionika (koji je zainteresiran za ishod postupka) u slučaju kada postoje međusobno protivne obrane okrivljenika, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji,
7. U odnosu na činjenično stanje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.
7.1. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenike i svjedoke – AC i TC, te pročitao dokumentaciju u spisu. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
7.2. Činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku o krivnji žaliteljice temeljio prvenstveno na iskazu drugog okrivljenika (bivšeg partnera ŽC) ne dovodi do nepravilnosti presude, a prvostupanjski je sud valjano obrazložio razloge zbog kojih je u tom dijelu zaključio da je i žaliteljica dala svoj doprinos u psihičkom (verbalnom) nasilnom ponašanju pred djetetom.
8. S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žaliteljice da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.
9. Razmotrivši odluku o samostalno izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, opravdano izrečena i da je od strane prvostupanjskog zadovoljavajuće obrazložena.
9.1. Imajući u vidu znatno poremećene odnose između bivših partnera, ovaj sud nalazi s obzirom na sve okolnosti (da okrivljeni imaju zajedničko dijete i ne mogu u potpunosti isključiti mogućnost bilo kakvih međusobnih kontakata), da je nužno iskoristiti sve raspoložive mogućnosti da bi se svi članovi obitelji zaštitili od izloženosti negativnim učincima poremećenih odnosa a pogotovo zbog interesa njihove zajedničke kćerke ĐC. Izneseni razlozi, zbog kojih je izrečena predmetna zaštitna mjera u navedenom trajanju, su konkretni i zakonski osnovani, držeći da se upravo strukturiranim tretmanom ovakvog tipa pomaže u stjecanju uvida i prihvaćanju odgovornosti za vlastito ponašanje, te usvajanju samokontrole ponašanja kao i učenju socijalnih vještina, kao i otklanjaju uvjeti koji bi mogli poticajno djelovati i dovesti do novih sukoba. Primjena zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana nije uvjetovana prethodnim psihijatrijskim ili psihološkim vještačenjem osobe kojoj je izrečena, te je u ovom slučaju takva sankcija primjerena i potrebna.
10. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura), pa iznos od 40,00 eura predstavlja iznos bliže minimalno mogućoj visini paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje žaliteljičino uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. siječnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
