REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

51000 Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-520/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Sandre Juranović predsjednika vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Mladenke Paro-Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje Nataše Gurjanov zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AB zbog kaznenog djela iz čl. 190. stavak 2. („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika AB i Državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 390/2024 od 12. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice branitelja okrivljenika Tea Petanija, odvjetnika iz Zadra, odvjetnice Kristine Sironić iz Rijeke i okrivljenika AB (putem video-linka), a u odsutnosti braniteljice okrivljenika Vedrane Vitlov, odvjetnice iz Zadra i Državnog odvjetnika, uredno pozvanih,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljenika AB te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom žalba Državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-390/2024 od 12. rujna 20224., okrivljenik AB proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama, iz članka 190. stavak 2. KZ/11, te je temeljem članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od 4 (četiri) godine u koju mu je temeljem odredbe članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. siječnja 2024. pa nadalje.

1.1. Temeljem članka 69. stavak 2. KZ/11 okrivljeniku AB izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja o drogi koja se izvršava u okviru zatvorskog sustava, a na temelju odredbe članka 69. stavak 3. KZ/11 je određeno da sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Temeljem članka 190. stavak 8. KZ/11 od okrivljenog AB oduzeta je droga smola konoplje (hašiš) s više od 0,3% THC-a ukupne mase 78,24 grama, upakirana u dvije prozirne vrećice pojedinačnih masa 78,24 grama i 2,27 grama, droga amfetamin tzv. speed mase 5,75 grama i droga smola konoplje (hašiš) mase 1799,74 grama droge smole konoplje s više od 0,3% THC-a raspoređena u 19 paketića i to u pojedinačnim pakiranjima masa: 92,50 grama, 93,72 grama, 93,76 grama, 93,66 grama, 97,22 grama, 96,76 grama, 95,44 grama, 96,90 grama, 97,33 grama, 96,21 grama, 95,41 grama, 96,78 grama, 93,58 grama, 93,95 grama, 94,11 grama, 94,32 grama, 92,84 grama, 94,82 grama i 90,48 grama, sve privremeno oduzeto na temelju potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 4. siječnja 2024. broj 01373383, 01373384 i 01504578.

1.3. Sukladno odredbi članka 79. stavak 2. KZ/11 od okrivljenog je oduzeta digitalna vaga za precizno mjerenje, oduzeta na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 4. siječnja 2024., broj 01373383.

1.4. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, naloženo je okrivljeniku AB snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 Eur-a te troškove iz članka 145. stavak 1. točke 1. ZKP/08 u iznosu od 1.762,55 Eur-a, odnosno sveukupno u iznosu od 1.862,55 eur-a, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je izjavilo Državno odvjetništvo zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Županijski sud žalbu prihvati te pobijanu presudu preinači na način da okrivljeniku izrekne strožu kaznu. Žalbu je podnio i okrivljenik AB po braniteljici Vedrani Vitlov, odvjetnici iz Zadra zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba Kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno, da pobijanu odluku preinači i izrekne znatno blažu kaznenu sankciju. Okrivljenik AB izjavio je žalbu i po branitelju Danu Marinoviću, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. tč. 11. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno, da se pobijana presuda preinači na način da se odbije optužba protiv okrivljenika te da ga se oslobodi od odgovornosti, odnosno, da se kazna umanji ukoliko drugostupanjski sud ipak smatra da je okrivljenik kazneno odgovoran za optuženo kazneno djelo. Budući se žalbe branitelja okrivljenika međusobno nadopunjuju to su iste razmatrane kao jedinstvena žalba.

3. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

4. Na javnoj sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025., zamjenica branitelja okrivljenika Kristina Sironić, odvjetnica iz Rijeke, navela kako ustraje pri navodima iz žalbe, te je dodala i da droga pronađena izvan kuće okrivljenika u količini od 1799,34 grama nije bila okrivljenikova droga, već droga koju je on samo čuvao za GA. U pobijanoj presudi da su izostali navodi o tome kada i kako je okrivljenik namjeravao prodavati drogu, kako onu pronađenu u kući okrivljenog, tako i onu izvan njegove kuće. Ističe i proturječnost u pobijanoj presudi vezano za posjedovanje droge u kući i izvan nje. Također ističe da je za zaključivanje o tome da bi okrivljenik namjeravao prodavati drogu koja je pronađena izvan njegove kuće bilo neophodno provesti vještačenje kojim bi se usporedila droga pronađena u kući sa onom pronađenom izvan kuće. Također smatra kako nema obrazloženja u presudi da bi droga pronađena izvan kuće bila pod kontrolom okrivljenika. Okrivljenik da u svojoj obrani nikada nije rekao da je drogu mislio prodavati pa u tom smislu nije niti priznao učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Tijekom postupka da nije dokazana namjera prodaje droge budući je okrivljenik jasno priznao posjedovanje droge koja je pronađena u njegovoj kući, a drugih dokaza za namjeru prodaje da nema. Odluka o kazni da je previsoka, kao i odluka o troškovima postupka obzirom je okrivljenik nezaposlen i nema imovine pa da trošak nije mogao pasti na teret okrivljenika.

4.1. Okrivljenik je na javnoj sjednici vijeća iskazao da je u cijelosti suglasan sa navodima braniteljice, kao i da ustraje pri svim navodima iz žalbi. Izrazio je kajanje zbog posjedovanja droge u njegovoj kući, kao što je to već i bio naveo u svojoj obrani. Ističe i da je sa policijom surađivao i da se branio istinom. Da je imao svoju malu sadnicu, samo za svoje potrebe što da su znali njegovi prijatelji, a drogu da nikada nije prodavao niti ju je namjeravao prodavati. Da ima 23 godine staža u Njemačkoj, uvijek da je dobro zarađivao, roditelji da su mu uvijek pomagali financijski pa da nije imao potrebe prodavati drogu. Premda je više puta osuđivan, sve to da su bili više prekršaji nego li baš kaznena djela. Zaključno ističe da je u ovom postupku prestrogo kažnjen, tako visoku kaznu da nije zaslužio jer da on nije diler, već da je samo bio budala. Moli vijeće da sve navedeno uzme u obzir prilikom odlučivanja.

5. Žalitelj smatra da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 počinjena iz razloga što da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud okrivljenika malo osudio za čuvanje droge izvan njegove kuće, a nakon toga konstatira da je istu drogu imao radi daljnje prodaje što da jedno drugo isključuje jer da bi u tom slučaju okrivljenik istovremeno bio i pomagač i direktni izvršitelj djela pa da je presuda u tome dijelu nerazumljiva i samoj sebi proturječna.

5.1. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje o tome da je okrivljenik imao vlast nad drogom pronađenom izvan njegove kuće, a za koju okrivljenik AB tvrdi da ju je samo čuvao za osobu po nadimku Z jer da je droga bila vlasništvo I, obzirom na njegovu obranu u kojoj sam opisuje da je tu drogu zajedno sa Z stavio na mjesto na kojem je pronađena i da ju je zajedno sa osobom po nadimku Z prepakirao i vakumirao pa upravo iz takvog iskaza okrivljenika proizlazi da je okrivljenik imao vlast nad istom i da ju je držao. Stoga nije u pravu žalitelj kada upire da u prvostupanjskoj presudi nema obrazloženja o odlučnoj činjenici, odnosno o tome da bi okrivljenik imao vlast nad drogom koja je pronađena izvan njegove kuće u količini od 1799,75 grama, čime žalitelj upire da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. tč. 11. ZKP/08. Obzirom na količinu te droge od čak 1799,74 grama smole konoplje i način pakiranja iste, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenik bio svjestan da je ta droga namijenjena prodaji.

5.2. Obilježje kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 čini onaj tko proizvede, preradi, prenese ili uveze, nabavi ili posjeduje tvari koje su propisom proglašene drogom koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji ili stavljanju na drugi način u promet ili ih neovlašteno ponudi na prodaju, proda ili posreduje u prodaji ili kupnji ili na drugi način neovlašteno stavi u promet. Okrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je u cilju prodaje i pribavljanja nepripadne materijalne koristi nabavio i posjedovao tvari koje su proglašene drogom koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji. Dakle, prema odredbi članka 190. stavak 2. ZK/11 nije odlučna činjenica tko je vlasnik droge, već je bitno da ju je počinitelj, prema optužnici u ovom konkretnom slučaju, nabavio i posjedovao radi neovlaštene prodaje. Premda se obilježje kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 ostvaruje samim držanjem droge koja je namijenjena neovlaštenoj prodaji, dakle i od strane druge osobe, a ne nužno okrivljenika, u ovom se konkretnom slučaju optužnicom okrivljenika tereti da je nabavio i posjedovao u svojoj obiteljskoj kući u cilju prodaje i pribavljanja nepripadne materijalne koristi 78,24 grama droge smole konoplje s više od 0,3% THC-a upakirane u dvije prozirne vrećice pojedinačnih masa 78,24 grama i 2,27 grama te 5,75 grama amfetamina tzv. speed, te da je nedaleko od svoje kuće u cilju prodaje i pribavljanja nepripadne materijalne koristi u tlu pokrivenom kamenjem držao 1799,74 grama smole konoplje s više od 0,3 % THCa-a raspoređene u 19 paketića. Već sama količine droge koja je pronađena u kući okrivljenika, kao i one koja je pronađena nedaleko od njegove kuće uz činjenicu pronalaska i digitalne vage na kojoj je pronađeno prisustvo tetrahidrokanabinola (THC), kokaina i amfetamina, govori u prilog zaključku da je droga bila namijenjena neovlaštenoj prodaji. Međutim, obzirom na činjenični opis kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, kako je prednje opisan, odnosno činjenicu da je okrivljenik oglašen krivim da je posjedovao radi daljnje prodaje i pribavljanja imovinske koristi svu drogu, dakle i onu izvan kuće u količini od 1799,74 grama, razlozi pobijane presude za taj dio inkriminacije, tj. držanja 1799,74 grama droge radi daljnje prodaje u cilju pribavljanja imovinske koristi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP708. Tako u točki 16. pobijane presude, osvrćući se na tvrdnju iz okrivljenikove obrane da digitalna vaga nije njegova, već da je i ona Juanova i da je i vagu samo za njega čuvao, prvostupanjski sud navodi da:„ ukoliko bi se pronašli tragovi droga na ovoj vagi to bi doista ukazivalo da se osoba koja se njome koristi time potencijalno bavi“, čime nije jasno da li je sud utvrdio da se okrivljenik bavi prodajom droge za koju tvrdi da ju je samo čuvao za I ili nije. Obrazloženje pobijane presude proturječno je i jer se u točki 23. iste navodi kako: "čak i da je posjedovao drogu za daljnju prodaju (nevažno što ju povezuje sa stanovitim Z)", dok u točki 21. i točki 16. pobijane presude prvostupanjski sud utvrđuje da je drogu okrivljenik koristio za daljnju prodaju, kako onu pronađenu u kući tako i onu pronađenu izvan kuće, a u točki 16. pobijane presude sud prvog stupnja navodi takvu mogućnost navodeći "ukoliko bi na vagi bili pronađeni tragovi droge" pa obzirom na takve znatne proturječnosti presuda nije jasna jer doista nije razvidno što je točno sud utvrdio, posebno vezano za inkriminaciju da bi sva droga bila u posjedu okrivljenika u cilju prodaje i stjecanja nepripadne imovinske koristi samo za njega. Takve proturječnosti u presudi čine istu nejasnom čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer se iz tog razloga presuda u tome dijelu ne može ispitati obzirom su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Stoga ispravno žalitelj upire na nerazumljivost i proturječnost presude u tim dijelovima, a time posljedično i na počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, prednje citiranu.

5.3. Iz navedenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

5.4. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti ukazane nedostatke te donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

6. Okrivljenik tvrdi i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje iz razloga što nije provedeno vještačenje droge kojim bi se izvršila usporedba droge koja je pronađena u kući sa onom izvan kuće, jer nije provedeno vještačenje mobitela okrivljenika radi utvrđivanja kontakata sa osobom po nadimku Z te iz razloga što nisu pribavljeni podaci o osuđivanosti okrivljenika u Njemačkoj radi utvrđivanja ovisnosti okrivljenika o drogi čime da bi se utvrdilo kako okrivljenik nije posjedovao drogu radi prodaje, odnosno da bi se preprodajom bavio. Sukladno odredbi članka 487. stavak 3. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud ocijenio je i žalbene navode okrivljenika u odnosu na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje.

6.1. Zaključak suda prvog stupnja iz točke 16. pobijane presude da pronalazak digitalne vage u domu okrivljenika AB istog povezuje i sa drogom za koju tvrdi da ju je samo čuvao za drugoga i sa drogom pronađenom u njegovoj kući, a u smislu prodaje sve pronađene droge ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, iz toksikološkog vještačenja (list 378 b – 378 d) proizlazi da je na digitalnoj vagi pronađeno prisustvo tetrahidrokanabinola (THC), kokaina i amfetamina. Kako nije provedeno vještačenje konoplje THC-a pronađene u kući i one droge za koju okrivljenik tvrdi da ju je čuvao za I u smislu utvrđenja radi li se o istoj drogi, iste kvalitete i istih svojstava, odnosno koji je točno THC pronađen na digitalnoj vagi, da li onaj koji odgovara vrsti i kvaliteti smole konoplje pronađene u kući ili izvan kuće, ili pak obje, tada se ne može zaključivati da bi digitalna vaga povezivala okrivljenika i sa drogom pronađenom u njegovom domu i onom za koju u obrani navodi da ju je čuvao za drugoga, odnosno pronađenoj izvan njegove kuće. Time navedeni zaključak prvostupanjskog suda da digitalna vaga povezuje okrivljenika i sa drogom pronađenom u kući i onom za koju tvrdi da ju je čuvao za drugu osobu ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, posebno ne iz toksikološkog vještačenja jer nije provedeno vještačenje obje droge smole konoplje pa je za sada takav zaključak u pobijanoj presudi preuranjen.

6.2. Prvostupanjski sud u točkama 25. i 36. pobijane presude utvrđuje da digitalna vaga povezuje okrivljenika i sa prodajom droge pronađene izvan kuće i da su okrivljenik i Z povezani u određenim poduhvatima, da nedvojbeno rade zajedno, neovisno u kojoj hijerarhijskoj poziciji te da je droga pronađena na javnoj površini bila vađena paketić po paketić i potom donošena u kuću okrivljenika radi daljnje prodaje. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda proturječna su sa točkom 16. pobijane presude u kojoj se samo navodi potencijalna mogućnost da se okrivljenik prodajom droge bavi, pa nije jasno na temelju kojih dokaza sud utvrđuje povezanost digitalne vage i sa drogom pronađenom izvan kuće (koja u postupku nije vještačena), sa držanjem te droge u cilju pribavljanja imovinske koristi samo za sebe, kao i na temelju kojih dokaza sud utvrđuje da je droga pronađena izvan kuće bila donošena u kuću okrivljenika paketić po paketić radi daljnje prodaje. Iz pobijane presude također nije jasno, ukoliko je okrivljenik držao drogu za drugoga, odnosno stanovitog I, i ukoliko su njih dvojica radili zajedno kako se to u presudi navodi (točka 25. iste) da li ju je okrivljenik držao u namjeri stjecanja nepripadne imovinske koristi za njega, tj. I, ili pak, obzirom da prvostupanjski sud u točki 25. pobijane presude opisuje zajedničko djelovanje I i okrivljenika "neovisno u kojoj hijerarskijskoj poziciji", da li u cilju stjecanja imovinske koristi za obojicu, što bi iz opisanog u toj točki presude, tj. opisanog zajedničkog djelovanja I i okrivljenika proizlazilo, kao i u kojim međusobnim omjerima stjecanja imovinske koristi je okrivljenik AB eventualno postupao, ili je pak postupao sa ciljem pribavljanja imovinske koristi samo za sebe. U tome je dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno što je imalo za posljedicu i proturječnost obrazloženja presude, kako odnosu na prednje citirane točke 16. i 25. pobijane presude kao i točke 36. iste, tako i odnosu tč. 16) i 25) sa tč. I. izreke presude.

6.3. Žalbom se upire i da je u postupku bilo neophodno saslušati u svojstvu svjedoka osobu nadimka Z za kojeg okrivljenik tvrdi da je droga pronađena u količini od 1799,74 grama smole konoplje izvan njegove kuće bila vlasništvo I i da ju je za njega samo čuvao. U pravu je žalitelj kada ističe da je adresa imenovanog svjedoka bila raspoloživa sudu i prije potvrđivanja optužnice. Obzirom na okrivljenikovu obranu u kojoj opisuje da je zajedno sa Z tu drogu prepakirao i vakumirao te ju ostavio na mjestu njezina pronalaska, te obzirom na biće kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 te činjenicu količine te sakrivene droge, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik bio svjestan da je ista namijenjena prodaji, a koju je i držao. Međutim, budući se okrivljeniku stavlja na teret i posjedovanje, odnosno držanje droge u cilju prodaje i stjecanja nepripadne materijalne koristi, te obzirom sud prvog stupnja obrazlaže o zajedničkom djelovanju I i okrivljenika u točki 25. pobijane presude, tada je za sada preuranjen zaključak da je suvišno ispitati u svojstvu svjedoka osobu nadimka Z jer se, barem za sada, ne može zaključivati da bi se provođenjem i tog dokaza utvrđivale one činjenice koje su u postupku već utvrđene. Ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje suvišnim provesti dokazni prijedlog obrane da se provede telekomunikacijsko vještačenje mobitela okrivljenika jer je iz obrane okrivljenika razvidno da je sa osobom po imenu Z komunicirao te sam okrivljenik u obrani ističe da se ne snalazi sa tim aplikacijama (vezanim za kriptovalute) kao i da je zarađivao 23 godine radom u ugostiteljstvu. U odnosu na dokazni prijedlog da se pribave podaci o ranijoj osuđivanosti okrivljenika radi utvrđivanja da li je ovisnik o drogama i da li bi se prodajom droge isti bavio, u postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika kojim je utvrđeno da je u vrijeme inkriminacije okrivljeni bio smanjeno ubrojiv zbog ovisnosti o marihuani pa je prvostupanjski sud ispravno odbio ovaj dokazni prijedlog kao suvišan. Pored navedenog, niti iz obrane okrivljenika ne proizlazi da bi bio ovisan o nekoj drugoj vrsti droge osim marihuane.

7. Iz prednje iznijetih razloga valjalo je prihvaćanjem žalbe okrivljenika pobijanu presudu ukinuti temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08 i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Rijeka, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Sandra Juranović