REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-282/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić- Begović, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, II. tuženice ŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, III. tuženika ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, IV. tuženika IE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, V. tuženice ZE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, VI. tuženice DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, VII. tuženice ĆE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, VIII. tuženika SE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu i IX. tuženice EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Stanoagent j.d.o.o., koje zastupa Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3041/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3661/2020-96 od 5. travnja 2024., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3041/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3661/2020-96 od 5. travnja 2024.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Može li sud na svoju inicijativu, a bez izričito istaknutog prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije, od strane tuženika, inputirati tuženicima da takav prigovor tijekom postupka istaknu (sud u ranijoj drugostupanjskoj odluci u ovom predmetu – rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4917/13 od 6. lipnja 2017.g. na str. 3 obrazloženja, drugi pasus, daje uputu prvostupanjskom sudu da „…sud nije vodio računa da je tužbu podnijela osoba koja nije nasljednica iza pok. HE, već se radi o osobi koja svoje pravo na predmetnu nekretninu temelji na ugovoru o doživotnom uzdržavanju…“), pa slijedom upute suda takav prigovor tijekom postupka po prvi puta tuženici istaknu tek nakon donošenja druge ukidne odluke?

2. Ima li tužiteljica, kao osoba koja je s ostaviteljicom zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe na utvrđenje da imovina koje je predmet navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu i da ta imovina ne može biti predmetom ostavinskog postupka, kada čl. 185 Zakona o nasljeđivanju kaže da su stranke i „…druge osobe koje ostvaruju neko pravo iz ostavine…“ ?

3. Tko je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe za utvrđenje da predmetna nekretnina ne ulazi u ostavinsku imovinu, ako ne tužiteljica kao davateljica uzdržavanja, a uzimajući u obzir činjenicu da se čl. 185 Zakona o nasljeđivanju odnosi na status stranke u ostavinskom postupku, a ne na pravo pokretanja parničnog postupka koji je ovlaštena pokrenuti tužiteljica, koja je jedna od ugovornih strana Ugovora o doživotnom uzdržavanju?

Kao razloge važnosti navodi odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4070/1996 od 11.03.1997. i odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-1861/2015 od 23.03.2016.

Tužiteljica navodi i da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 389.a i 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj je sud zaključio slijedeće. Tužiteljica prvim pitanjem problematizira postupanje drugostupanjskog suda u ranijoj ukidnoj odluci. U odnosu na to valja joj odgovoriti da ranija odluka suda drugoga stupnja nije predmet ispitivanja u ovom postupku pa se postavljeno pitanje ne odnosi na pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke. Drugim i trećim pitanjem traži odgovor na pitanje aktivne legitimacije za podnošenje ove tužbe s obzirom na sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju i s tim u svezi na opseg ostavinske mase iza pok. HE. Međutim, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova pok. JE nije bio vlasnikom predmetnog stana iz ugovora o doživotnom uzdržavanju, već je to bila pok. HE. Dakle, sud je utvrdio da tužiteljica nije mogla ugovorom steći vlasništvo predmetnog stana jer pok. JE nije bio vlasnik istoga. Kraj takvih utvrđenja pitanja koja u odnosu na aktivnu legitimaciju postavlja tužiteljica, a koja se legitimacija odnosi upravo na ostavinsku masu iza pok. HE nisu pitanja koja se odnose na konkretno izraženo pravno shvaćanje suda iz pobijane odluke, pa time nemaju značenje pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i svih u njegovoj primjeni. Stoga niti sudska praksa nije od utjecaja te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. U odnosu pak na razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a tužiteljici valja naznačiti da nije jasno i precizno naznačila koje bi joj ustavno ili konvencijsko pravo bilo povrijeđeno. U prijedlogu samo navodi da se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kojom su joj povrijeđena prava. Međutim, sudovi su vrlo iscrpno obrazložili razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, pa u nedostatku drugih navoda o povredi nekog ustavnog ili konvencijskog prava ne može se zaključiti o vjerojatnosti iste. Pritom joj valja i naznačiti da je suprotno navodima prijedloga saslušana kao stranka (točka 27. obrazloženja odluke suda prvoga stupnja). Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek