REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-261/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Džimbeg, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 411/2024-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-604/2023-45 od 7. lipnja 2024., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-411/2024-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-604/2023-45 od 7. lipnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pitanje za koje je naveo da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je predložio da se dopusti revizija radi postavljenog pitanja:
„Može li sud utvrditi nedopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza radnika samo zbog činjenice da poslodavac nije udovoljio zahtjevu radničkog vijeća da dostavi obrazloženje o primjeni kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, ako je sud u sudskom postupku nedvojbeno utvrdio da usporedni radnici ne postoje?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik se pozvao na revizijsku odluku broj Revr-400/09 od 9. rujna 2009.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Naime, s obzirom da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od strane tuženika nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, a polazeći od utvrđenja da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici počinio povredu odredbe čl. 150. st. 1. ZR posljedica koje je ništetnost te odluke u smislu odredbe čl. 150. st. 2. ZR, s obzirom da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem, jer tuženik nije dokazao da bi radničkom vijeću dostavio sve relevantne podatke vezane za usporedne radnike (njihove socijalno ekonomske karakteristike), pa s obzirom da u predmetnom postupku nije „nedvojbeno utvrđeno da usporedni radnici ne postoje“, to od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Pri tom treba reći da se tuženik, u pogledu postavljenog pitanja, kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pozvao na revizijsku odluku koja nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa tuženik nije dokazao ni razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu navedene odredbe.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
