REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-807/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojega zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-923/2021-6 od 3. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-462/19- 29 od 24. lipnja 2021., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice se odbija.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je Ugovor o kreditu sklopljen 23. siječnja 2007. između tužiteljice, korisnice kredita, i tuženika, banke, ništetan te da zato ne proizvodi pravni učinak te za isplatu 148.868,44 kuna sa zateznim kamatama, a prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa te da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega je tuženiku naloženo da tužiteljici plati na ime preplaćenoga iznosa na osnovi promjenjivih kamatnih stopa 6.617,16 kn te na osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF 21.996,43 kn i nadoknaditi joj parniče troškove.

2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu joj rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 5038/2022-2 od 12. travnja 2023. zbog pravnoga pitanja: „Da li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, može opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?“.

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije i tužiteljicu obveže da mu nadoknadi trošak sastava toga podneska.

4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.

5. Revizija je neosnovana.

6.1. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu opisanoga u točki 1. obrazloženja ove presude i za isplatu onoga što je tužiteljica ispunila na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (148.868,44 kuna), kao i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti samo onih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli i zahtjev za isplatu iznosa od 6.617,16 kuna i 21.996,43 kuna, koje je tuženik naplatio na temelju tih odredbi, a na temelju tvrdnji tužiteljice da je nepoštenim postupanjem tuženika kao trgovca ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenjala u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a o njima se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da je ugovaranjem valutne klauzule u CHF tuženik valutni rizik prebacio na nju o čemu ona nije bila odgovarajuće informirana.

6.2. Na temelju utvrđenja:

- da su tužiteljica i tuženik 23. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu prema kojem je tuženik kao banka odobrio tužiteljici kao korisnici kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.569,45 CHF, obračunat po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, uz rok otplate od 84 mjeseca, te početnu kamatnu stopu od 5,55%,

- da je člankom 2. toga Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama,

- da se tijekom trajanja ugovornoga odnosa tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama početno ugovorena kamatna stopa od 5,55% mijenjala, te je u određenim razdobljima iznosila 6,55%, 7,00%, 7,75%, 7,50%, 6,75%,

- da je člankom 7. Ugovora ugovorena valutna klauzula u CHF,

- da je tužiteljica zbog povećanja kamatne stope platila 6.617,16 kuna više u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu, a zbog povećanja tečaja 21.996,43 kuna više u odnosu na tečaj u vrijeme zaključenja ugovora,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013. od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u dijelu kojim je utvrđeno da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. banke, među kojima i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovni broj Pž 6632/2017. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u Ugovorima o kreditu, koje su sklopile banke, između ostalih i ovdje tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i to iz razloga jer se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, pa je tuženik postupao suprotno odredbama članka 81., 82., i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača,

nižestupanjski su sudovi ustvrdili:

- da navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. i članka 502.c imaju učinak i na ovaj predmet i da je sud vezan za navedena utvrđenja u predmetnoj parnici,

- da su ništetne odredbe predmetnoga Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF, odnosno kojim je glavnica vezana za valutu CHF i

- da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

7.1. U revizijskome stadiju ovoga postupka sporno je je li cijeli predmetni Ugovor o kreditu ništetan zato što su ništetnima utvrđene njegove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7.2. Prvostupanjski se sud o ovome spornom pitanju propustio jasno očitovati, no drugostupanjski je sud u pobijanoj presudi na navod tužiteljice s tim u vezi obrazložio: „Prvostupanjski sud je pravilno odbio glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora, jer isti može opstati bez navedenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je glavni tužbeni zahtjev trebalo usvojiti.“.

8. Tužiteljica u reviziji, kao i tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, iznosi shvaćanje da su ništetne odredbe ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule bitni sastojci ugovora bez kojih ugovor ne može opstati.

9.1. S obzirom na revizijske navode o potrebi primjene prakse Suda Europske unije (dalje i: Sud EU) na predmetni odnos između stranaka i pozivanje na određene odluke toga Suda, valja prije svega reći da te odluke nisu mjerodavni izvor prava u konkretnome slučaju. One se, naime, odnose na tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993., a ratione temporis konkretni ugovor, sklopljen 23. siječnja 2007., nije u dosegu navedene Direktive, jer je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (dalje i: EU).

9.2. Naime, u članku 2. stavku 1. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Sl.l. 2013.) propisano je da su odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije EU prije pristupanja obvezujuće za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj tek od dana njezina pristupanje Europskoj uniji, dakle, od 1. srpnja 2013. (tako i u presudi Suda EU u predmetu C-567/20).

9.3. Zato je za razrješenje materijalnopravnih pitanja u ovome predmetu mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, a to znači, nakon pravomoćnosti navedenih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu prvenstveno odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) te odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, odnosno, Narodne novine br. 79/07,125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/03 i ZZP/07).

10.1. Člankom 1021. ZOO, koji glasi: „Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.“, propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu.

10.2. Člankom 324. stavkom 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

10.3. Prema članku 324. stavku 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

10.4. Člankom 87. ZZP/03 odnosno člankom 102. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

10.5. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO-a i ZZP-a, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire člankom 324. stavkom 2. ZOO.

11. U ovome stadiju postupka i treba odlučiti o pitanju mogućnosti opstanaka predmetnih ugovora u cjelini polazeći od toga da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli.

12. Valja, dakle, odgovoriti na pitanje ima li ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli za daljnji učinak i ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti.

13.1. Kao što je već rečeno, bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021. ZOO) jesu: iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

13.2. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i nije sporno da je banka ove svoje obveze ispunila kako je ugovoreno.

13.3. Visina anuiteta koji korisnik plaća ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

13.4. Valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. Kada su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF, što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama i ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, uz pretpostavku, dakako, da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nerazmjeran dobitak.

13.5. Dakle, to što je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (članak 324. ZOO).

14.1. Ostaje za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF.

14.2. Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema za učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Nije sporno da je predmetnim Ugovorom o kreditu bila ugovorena početna kamatna stopa (5,55%).

14.3. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnima, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstradobitak na teret druge ugovorne strane.

15. Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama članka 324. stavak 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima. Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

16. Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnome slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi „ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje“, te zbog toga ostaje valjan (članak 324. stavak 2. ZOO).

17. Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP-a i ZOO-a, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalih, i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu opstati na snazi bez ništetnih odredbi, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

18. Uostalom, postupak u kojemu je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga, koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača, nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti.

19. Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.

20. Nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. i druge). U dosadašnjem suočavanju s pitanjem zbog kojeg je podnesena revizija, u praksi je sudova dominantno shvaćanje da je u ovakvim slučajevima moguć opstanak ugovora bez ništetnih odredaba. U praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske takav odgovor je bezizniman.

21. Promjena ustaljenog pravnog shvaćanja na kojem je već utemeljen veliki broj sudskih odluka, dakle, drukčije tumačenje ili primjena istih pravnih normi čijom primjenom je već odlučeno u velikom broju slučajeva, dovodi se u pitanje jednaka primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, naročito kada su u nastanku ustaljene prakse sudjelovali najviši sudovi u Republici Hrvatskoj. Zbog toga bi takva promjena, bez naročito opravdanih razloga (kojih u ovom slučaju nema) dovela do ustavnopravno problematične destabilizacije sudske prakse u području u kojem se odlučuje o pravima i interesima izuzetno velikog broja sudionika.

22. Dakle, odgovarajući na predmetno revizijsko pitanje ovaj revizijski sud zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba članka 324. stavaka 1. i 2. ZOO te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP-u.

23. Kako je i u konkretnome slučaju moguć opstanak ugovora o kreditu bez ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, drugostupanjski je sud odbijanjem tužiteljeva zahtjeva za utvrđenje ništetnosti cijeloga ugovora i isplate koja je posljedica toga, pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno, pobijana je presuda donesena u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda sadržanim u odgovoru na revizijsko pitanje.

24. Zato je na temelju članka 391. stavka 6. ZPP presuđeno kao u točki I. izreke ove presude.

25. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na revizije (točka II. izreke) jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o njoj (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP).

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek