Poslovni broj: Usž-895/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZD iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Usl-2102/2021-5 od 21. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 Usl-2102/2021- 5 od 21. studenog 2022.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/ll-502-04/20- 01/125, URBROJ: 338-01-06-05-21-10 od 12. travnja 2021.
III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, KLASA: UP/l-502-07/20- 01/11, URBROJ: 338-13-02-20-6 od 9. srpnja 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/ll-502- 04/20-01/125, URBROJ: 338-01-06-05-21-10 od 12. travnja 2021.
2. Rješenjem tuženika od 12. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, KLASA: UP/l-502-07/20-01/11, URBROJ: 338-13-02-20-6 od 9. srpnja 2020. kojim se tužitelju bolest šifre po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti F 43.1 (PTSP) priznaje neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te se utvrđuje da mu je u vezi navedene bolesti isplaćena naknada plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće u razdoblju od 16. prosinca 2014. do 15. lipnja 2016. (točka I. izreke). Točkom II. izreke tužitelju se priznaje pravo na isplatu naknade plaće u razdoblju od 16. lipnja 2016. pa nadalje zbog bolesti F 43.1 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu u iznosu od 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti za rad.
3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je o njegovu pravu na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu odlučeno rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. svibnja 2020. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4003/2019-2 od 5. prosinca 2019. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe jer iste smatra neosnovanima.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž- 4003/2019-2 od 5. prosinca 2019. poništena točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsIzs-15/17-21 od 26. studenog 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovno postupanje uz uputu da donese zakonito rješenje o pravu tužitelja na naknadu plaće u 100% iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počevši od 16. prosinca 2014. do okončanja privremene nesposobnosti za rad.
7.1. U izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-4003/2019-2 od 5. prosinca 2019. prvostupanjsko javnopravno tijelo je rješenjem od 29. svibnja 2020. tužitelju priznalo bolest PTSP neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu se u vezi navedene bolesti priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 16. prosinca 2014. pa nadalje.
7.2. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 17. lipnja 2020. za donošenje rješenja o visini isplate razlike naknade za vrijeme privremene nesposobnosti. Povodom zahtjeva prvostupanjsko javnopravno tijelo je donijelo rješenje od 9. srpnja 2020. kojim se u točki I. izreke utvrđuje da je tužitelju u razdoblju od 16. prosinca 2014. do 15. lipnja 2016. isplaćena naknada plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće, a točkom II. izreke se tužitelju priznaje pravo na isplatu naknade plaće od 16. lipnja 2016. pa nadalje u iznosu od 50% od zadnje isplaćene naknade.
7.3. Tuženik je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 5 Uslzs- 117/20-8 od dana 29. siječnja 2021. kojom je poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-04/20-01/125, URBROJ: 338/01-06/05-20-03 od 21. rujna 2020. i vraćen je predmet tuženiku na ponovni postupak, donio rješenje od 12. travnja 2021. kojim je odbio žalbu tužitelja protiv rješenja od 9. srpnja 2020.
7.4. Iz spisa također proizlazi da je tuženik, nakon što je primio žalbu tužitelja protiv rješenja od 9. srpnja 2020., po službenoj dužnosti donio rješenje, KLASA: UP/II-502- 04/20-01/125, URBROJ: 338/01-06/05-20-02 od 21. rujna 2020. kojim se poništava rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. svibnja 2020. zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjsko javnopravno tijelo propustilo odlučiti o pravu na naknadu plaće nakon isteka 18 mjeseci. Ovo rješenje je postalo pravomoćno.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz sudskog spisa i spisa tuženika te je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio članak 52. stavak 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.
9. Tuženik i prvostupanjski sud su utvrdili da je tužitelj privremeno nesposoban za rad po istoj dijagnozi bez prekida više od 18 mjeseci te smatraju da tužitelj nakon isteka 18 mjeseci ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene plaće koja je bila utvrđena u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće.
10. Prema ocjeni ovog Suda, stanje spisa, provedeni upravni postupak i upravni spor nisu pružili valjanu osnovu da se osporeno rješenje ocijeni zakonitim.
11. Prvostupanjski sud i tuženik nisu uzeli u obzir činjenicu da je o spornom pitanju, iznosu naknade plaće, odluku donio ovaj Sud u presudi, poslovni broj: Usž-4003/2019- 2 od 5. prosinca 2019. na način da je priznao pravo tužitelju na naknadu plaće u 100% iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počevši od 16. prosinca 2014. do okončanja privremene nesposobnosti za rad i predmet je vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak.
12. Člankom 10. stavkom 1. ZUS-a propisano je da je je pravomoćna presuda suda obvezna za stranke u upravnom sporu i njihove pravne sljednike.
13. Člankom 81. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da je izvršenje presude dužan je osigurati tuženik, a u izvršenju presude tuženik, odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
14. Budući da je o spornom pitanju odlučeno obvezujućom presudom ovog Suda koja je obvezujuća za stranke u upravnom sporu, u upravnom postupku više se nije moglo raspravljati o tom pravnom pitanju, već je trebalo postupiti po pravnom shvaćanju iz presude ovog Suda poslovni broj: Usž-4003/2019-2 od 5. prosinca 2019.
15. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo prilikom donošenja rješenja od 9. srpnja 2020. imalo saznanja da je rješenjem od 29. svibnja 2020. tužitelju priznalo pravo na naknadu plaće u 100% iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad počevši od 16. prosinca 2014. do okončanja privremene nesposobnosti za rad te je unatoč tome donijelo rješenje kojim se, tužitelju, suprotno od pravnog stajališta ovog suda, priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 16. prosinca 2014. do 15. lipnja 2016. Isto je bilo poznato i tuženiku kada je donio osporeno rješenje od 12. travnja 2021. i kada je po službenoj dužnosti donio rješenje, KLASA: UP/II-502-04/20-01/125, URBROJ: 338/01-06/05-20-02 od 21. rujna 2020. kojim je poništio rješenje od 20. svibnja 2020., pogrešno smatrajući da je isto doneseno zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
16. Dakle, iz navedenog proizlazi da upravna tijela nisu postupila po pravnom shvaćanju iz ovosudne pravomoćne presude te istu nisu izvršila.
17. U postupku izvršenja ne propitkuje se pravilnost stajališta suda ili uprave oko pravnih pitanja koja se pojavljuju u tom slučaju, već se radi o obveznoj primjeni odluke suda iza koje stoji hijerarhijski odnos. Taj odnos ne proizlazi iz položaja suda kao višeg instancijskog stupnja unutar upravnog postupka, već kao tijela koje ostvaruje ustavnu i sudsku ulogu kontrole zakonitosti upravnih odluka.
18. Donošenjem navedenih rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela koja su suprotna pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelj stavljen u položaj da se mora opetovano boriti protiv istovrsnih odluka i onemogućeno mu je ostvarivanje priznatog prava. Ujedno je onemogućeno tužitelju ostvarivanje prava na pravodobno i učinkovito izvršenje sudskih odluka, koja mu jamči, ne samo ZUS, već je isto i sastavni dio prava na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.: dalje Ustav) te člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
– Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija).
19. Ovaj Sud ističe da je presudom Europskog sud za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke zauzeto shvaćanje da se izvršenje sudskih odluka mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ za potrebe članka 6. stavka 1. Konvencije, odnosno da pravo na pravično suđenje pretpostavlja pravo na izvršenje sudskih odluka. Sud tako navodi da kada pravo na izvršenje sudskih odluka ne bi bilo zaštićeno Konvencijom u sklopu „prava na sud“, pravo na pošteno suđenje bilo bi iluzorno i lišeno svih svojih učinaka. Članak 6. stavak 1. Konvencije osigurava svakome pravo da podnese pred sud ili tribunal svaki zahtjev vezan za svoja građanska prava i obveze, međutim, to pravo bi bilo iluzorno ako bi domaći pravni sustav države ugovornice dopustio da pravomoćna obvezujuća sudska odluka ostane bez učinka na štetu jedne stranke. Zaključak koji proizlazi iz ovog predmeta jest da odbijanje upravnih tijela da izvrše sudsku odluku odnosno neizvršavanje odluke ili odugovlačenje s postupkom izvršenja predstavlja povredu članka 6. Konvencije.
20. Dakle, u konkretnom slučaju su upravna tijela ignorirala pravomoćnu presudu i donijela rješenja koja su suprotna pravnom shvaćanju ovog suda te su na taj način propustila pravodobno i učinkovito izvršiti sudsku odluku zbog čega je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Navedeni propusti nije otklonio ni prvostupanjski sud (unatoč prigovoru tužitelja istaknutog u tužbi) koji je takvo postupanje javnopravnih tijela ocijenio zakonitim.
21. Primjenjujući citirana shvaćanja Europskog suda na ljudska prava na konkretan predmet i uzimajući u obzir sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu ocijeniti zakonitom te je stoga valjalo prvostupanjsku presudu poništiti, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i poništiti osporavano rješenje tuženika i s obzirom na prirodu stvari, vratiti predmet prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak. U ponovnom postupku će se novim rješenjem odlučiti o zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda.
22. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1. ZUS- a, a odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. istog Zakona, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke ove presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
