Poslovni broj: Usž-3381/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Kovač, odvjetnik u Bjelovaru, Andrije Kačića – Miošića 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Komunalac d.o.o., Bjelovar, Ferde Livadića 14a, OIB: 27962400486, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1991/2023-8 od 9. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1991/2023-8 od 9. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/39, URBROJ: 338-01-06-05-23-07 od 6. travnja 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe Bjelovar, KLASA: UP/I-502-03/21-02/361, URBROJ: 338-07-02-22-15 od 15. prosinca 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. prosinca 2022., kojim se u točki 1. izreke tužitelju ozljeda pretrpljena dana 17. prosinca 2021. pod dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S80.0 (Kontuzija koljena) i M79.6 (Bol u ekstremitetu) ne priznaje ozljedom na radu te mu se u točki 2. izreke u vezi s navedenom ozljedom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24.
- dalje: ZUS). Navodi da se upravni spor vodio iz razloga kako bi pokušao dokazati drugačije od onoga što je utvrđeno u upravnom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud svakako trebao provesti dokaze koje je predložio i potom donijeti relevantnu odluku. Smatra da je ako se ozljeda dogodi na radu, a što je u konkretnom slučaju nesporno jer se dogodila prilikom neposrednog obavljanja radnog zadatka, onda se ona ne može drugačije kvalificirati nego kao ozljeda na radu. Ističe da nije odbio alkotestiranje, već je nakon nezgode dovezen u bolnicu u kojoj je proveo više od dva sata, pa nakon toga nije bio više ni za što. Također ističe da je bio pod utjecajem alkohola, to bi liječnici uočili i zabilježili u medicinskoj dokumentaciji, a temeljno je načelo radnog prava da se u nedoumici odlučuje u korist radnika. Navodi i da je Liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 31. ožujka 2023. jasno utvrdilo da se kontuzija desnog koljena koju je zadobio smatra ozljedom na radu, a navedena ocjena se pogrešno interpretira i ne uzima u obzir. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, na žalbu nije odgovorila.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
9. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao zaposlenik zainteresirane osobe, 17. prosinca 2021. u 10:00 sati zadobio ozljede S80.0 i M79.6 na način da mu se prilikom iskopa grobnog mjesta ručnim alatom zemlja urušila na nogu. Prema utvrđenom činjeničnom stanju proizlazi da ga je poslovotkinja VŽ oko 10:30 sati odvezla na Opći hitni bolnički prijem Opće bolnice Bjelovar te je nakon pregleda i povratka na radno mjesto tužitelj u 13:30 sati od strane poslodavca podvrgnut provjeri prisutnosti alkohola u organizmu. O navedenoj provjeri sastavljen je zapisnik o utvrđivanju prisutnosti alkohola u organizmu radnika od 17. prosinca 2021., iz kojeg proizlazi da je tužitelj odbio pristupiti provjeri te je udaljen s radnog mjesta u 13:45 sati. Provjera je provedena u prisutnosti dvoje radnika očevidaca, tužitelj na zapisnik nije imao primjedbi te je isti vlastoručno potpisao. O navedenom događaju su tijekom upravnog postupka saslušani tužitelj i svjedoci OŽ, CŽ i PŽ.
10. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon) u vezi s člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20. i 39/20. - dalje: Pravilnik), pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, u skladu s člankom 49. stavkom 1. Pravilnika te člankom 12. stavkom 1. točkom 2. i člankom 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
11. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 31. ožujka 2023., pribavljenog povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S80.0 može se uzročno- posljedično povezati s predmetnim događajem s obzirom na opisani mehanizam nastanka, dok se dijagnoza M79.6 ne može razmatrati kao ozljeda na radu jer se radi o nespecificiranom poremećaju mekog tkiva, a ne akutnoj ozljedi.
12. Imajući na umu podatke spisa predmeta te u presudi citirani članak 66. i članak 67. točku 1. Zakona, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj prije neposrednog obavljanja zadatka na radnom mjestu konzumirao alkohol (izjava svjedoka ĆŽ od 4. listopada 2022.) i da je odbio pristupiti provjeri prisutnosti alkohola u organizmu na zahtjev poslodavca, iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da postoji zapreka za priznanje ozljede na radu prema članku 67. točki 1. Zakona.
13. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja o pogrešnom tumačenju ocjene liječničkog povjerenstva prilikom donošenja odluke o zahtjevu te da navedena ocjena uopće nije uzeta u obzir. Tijekom upravnog postupka provedeno je stručno-medicinsko vještačenje o postojanju medicinskih indikacija za priznavanje tužitelju prava za slučaj ozljede na radu jer javnopravna tijela nemaju stručna znanja za davanje ocjene o medicinski relevantnim činjenicama. S druge strane, liječnička povjerenstva su pri tome ovlaštena dati isključivo medicinsku ocjenu zdravstvenog stanja osigurane osobe, ne upuštajući se pri tome u pravnu ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja. Kako je člankom 59. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) izričito propisano da se smatra da je radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti ako odbije pristupiti provjeri, a iz izjave svjedoka ĆŽ proizlazi da je tužitelj prije nezgode konzumirao alkohol, tako nije bilo zakonske mogućnosti da se, pored ocjene liječničkog povjerenstva od 31. ožujka 2023., tužitelju dijagnoza S80.0 prizna ozljedom na radu. Pri tome se napominje da tijekom postupka nije utvrđena prisutnost alkohola u tužiteljevom organizmu, već se ista presumirala u skladu s člankom 59. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu, dok tužitelj nije uspio dokazati suprotno. Stoga, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o skrivljenom ponašanju tužitelja koje je obuhvaćeno člankom 67. točkom 1. Zakona.
14. Prvostupanjski sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog spisa tuženika kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća u upravnom postupku utvrđeno činjenično stanje.
15. Imajući na umu okolnost da su javnopravna tijela potpuno i pravilno utvrdila činjenično stanje, na koje su pravilno primijenila mjerodavne odredbe materijalnog prava, koje tužitelj u skladu s člankom 49. stavkom 3. i člankom 51. ZUS-a nije doveo u sumnju jer u tužbi i tijekom upravnog spora nije imao niti jedan dokazni prijedlog, ovaj Sud ocjenjuje da razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari te da tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude.
16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno u točki II. izreke pobijane presude odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
