Poslovni broj: Usž-2874/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M.I.S.K. Caffe bar Green d.o.o., Pula, Ulica Menacija Priska 9, kojeg zastupa opunomoćenik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, Ciscuttijeva 2, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Uljanik Standard d.o.o., Pula, Kovačićeva 8, koju zastupa opunomoćenik Antonio Buhin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, radi ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1741/2023-10 od 8. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1741/2023-10 od 8. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/23-01/39, URBROJ: 529-06-03-02-01/2-23-2 od 12. lipnja 2023. i rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, KLASA: UP/I-372- 05/23-01/78, URBROJ: 2163-10/26-26-8 (ispravno glasi: URBROJ: 2163-10/26-23-8) od 23. ožujka 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove upravnog spora u iznosu od 35,10 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, te mu je u točki IV. izreke presude naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. ožujka 2023., kojim je ukinuto rješenje, KLASA: UP/I-372-05/99-01/110, URBROJ: 2163-07/1-99-2 od 10. kolovoza 1999. o utvrđivanju minimalnih uvjeta opreme i uređenja ugostiteljskog objekta vrste caffe bar, naziva Green, kojim posluje trgovačko društvo M.I.S.K. Caffe bar Green d.o.o., na lokaciji u Puli, Mate Balote (5) 3, upisano u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju pod upisnim brojem 3/II.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da pravo zadržanja ne obuhvaća i pravo korištenja zadržane stvari jer se u konkretnom slučaju ne radi o zadržanju dužnikovih odvojivih stvari, već o učinjenim ulaganjima u poslovni prostor za koja nije isplaćena naknada, a koja predstavljaju osnovu za zadržanje i posljedično pravo korištenja dok se novčano potraživanje ne ispuni. Smatra da ima pravo zadržanja na sastavnim dijelovima poslovnog prostora ugostiteljskog objekta u kojem je poslovao, a koja se odnose na njegova ulaganja. Navodi da je uložio znatna materijalna sredstva u poslovni prostor na način da je isti poboljšao, proširio i nadogradio (izgradio zatvorenu i otvorenu terasu, montirao pokretnu terasu, naknadno proširio postavljenu terasu). Također smatra da je predmet zadržanja njegovo ulaganje koje je neodvojivo od poslovnog prostora kao sastavni dio tog prostora te stoga predstavlja njegovo pravo vlasništva. S obzirom na to da je sa svojim vlasništvom slobodan raspolagati, koristiti ga i posjedovati, smatra i da ima pravo korištenja tog prostora, a što je uvjet za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Ističe da obrazloženje pobijane presude ne sadrži ocjenu izvedenih dokaza, zaključak o istima i stajalište suda o činjenicama koje su utvrđene tim dokazima zbog čega je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je sud pravilno zaključio da pravo zadržanja ne obuhvaća i pravo korištenja stvari, posebno imajući na umu članak 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO). Navodi da u konkretnom slučaju nije sporno činjenično stanje, već samo pravno pitanje ovlašćuje li pravo zadržanja predmetnog poslovnog prostora tužitelja da taj prostor koristi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Neosnovanim smatra i žalbeni prigovor da pobijana presuda nije obrazložena u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu smatra žalbu u cijelosti neosnovanom. Navodi da je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, a da pri tome nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Ističe da je tijekom upravnog spora pravilno zaključeno da pravo zadržanja daje ovlašteniku pravo da zadrži stvar i da se iz iste namiri, ali ne i da se njome služi i ubire koristi od te stvari. Smatra da nikakva eventualna ulaganja niti eventualno pravo zadržanja nisu ni od kakvog utjecaja na donošenje odluke o ukidanju minimalnih uvjeta, pa niti za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari. Ističe da je ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora valjano otkazan, a što je potvrđeno i pravomoćnom presudom koju je dostavio u spis predmeta, pa su posljedično osporena rješenja pravilna i zakonita. Predlaže odbiti žalbu te potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 eura.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Prema mišljenju ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela i tuženika donesena pravilnom primjenom i tumačenjem članka 27. stavka 1. u vezi s člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: ZUD) i člankom 72. ZOO-a.

9. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom zainteresirane osobe od 3. kolovoza 2022. da se na temelju članka 27. stavka 1. ZUD-a ukine rješenje kojim je utvrđeno da tužitelj ispunjava minimalne uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga na adresi Mate Balote 3, Pula. Navedeno iz razloga jer je dopisom od 15. travnja 2022. zainteresirana osoba otkazala tužitelju ugovor o zakupu poslovnog prostora, broj: 179/2019 od 26. kolovoza 2019., pa tužitelj više nema pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora.

10. Tijekom upravnog postupka utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj: 4 P-184/2022-8 od 23. studenoga 2022. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja za utvrđenje nezakonitosti Otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. travnja 2022. i da isti ne proizvodi pravni učinak (točka I. izreke) i utvrđenje da ugovor o zakupu poslovnog prostora od 26. kolovoza 2019. nije raskinut (točka II. izreke).

11. U upravnom postupku koji se vodi na temelju članka 27. ZUD-a, potrebno je utvrditi ispunjava li ugostitelj i pravna osoba, između ostalih uvjeta propisanih člankom 24. stavkom 1. ZUD-a, i uvjet da ima pravo korištenja poslovnim prostorom, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da tužitelj navedeni uvjet ne ispunjava.

12. Osporavajući rješenja javnopravnih tijela, tužitelj ističe prigovore u pogledu postojanja prava zadržanja koje ga ovlašćuje na korištenje predmetnim poslovnim prostorom. Imajući na umu članak 72. i članak 75. ZOO-a, kojim je regulirano pravo zadržanja, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje da je svrha prava zadržanja tuđe stvari omogućiti vjerovniku da se iz njezine vrijednosti namiri ako dužnik ne ispuni dospjelu tražbinu, a ne podrazumijeva i pravo vjerovnika da se za vrijeme dok ima pravo zadržanja tom stvari i koristi (presuda i rješenje, poslovni broj: Rev 4063/2019 od 29. ožujka 2022.).

13. S obzirom na navedeno, pravilno je tijekom upravnog postupka i upravnog spora utvrđeno da tužitelj nakon otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora nema pravo korištenja predmetnim prostorom zbog čega više ne ispunjava uvjet iz članka 24. stavka 1. točke 2. ZUD-a.

14. Na drugačije rješenje ove upravne stvari nisu od utjecaja niti prigovori koji se odnose na eventualno postojanje prava na naknadu uloženoga za vrijeme trajanja zakupa jer navedeno ne utječe na postojanje prava korištenja, a koje je jedan od osnovnih uvjeta za izdavanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljskom djelatnošću, koje pravo je tužitelj ovlašten ostvarivati pred za to stvarno nadležnim sudom.

15. Ovaj Sud otklanja i žalbene navode o postojanju bitne povrede pravila postupka iz razloga nedostatnog obrazloženja presude jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a te dostatno obrazloženje svih odlučnih činjenica za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava, a posebno imajući na umu paušalne navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

16. S obzirom na navedene činjenice, koje je na temelju članka 33. stavka 2. ZUS- a, prvostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir iz postupka donošenja osporenih rješenja, Sud nalazi da iz navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza proizlazi da je činjenično stanje, u pogledu odlučnih činjenica relevantnih za zakonito rješenje ove upravne stvari, pravilno i potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjena norma kogentne naravi koja ne ostavlja mogućnost drugačijeg tumačenja ili primjene.

17. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

18. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno u točki II. izreke pobijane presude odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, dok mu je iz navedenog razloga u točki III. i točki IV. izreke presude pravilno naloženo tuženiku i zainteresiranoj osobi nadoknaditi troškove upravnog spora.

19. Zainteresirana osoba potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a.

20. Napominje se prvostupanjskom sudu da je dužan očitu pogrešku u pisanju URBROJ-a osporenog rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela u izreci presude ispraviti u skladu s člankom 64. stavkom 1. ZUS-a.

21. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 1., stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan