Poslovni broj: Usž-3270/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SJ, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, Verdieva 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi svojstva osiguranika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-263/2024-8 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 263/2024-8 od 2. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/24-03/03489561607, URBROJ: 341-99-11/2-24-516 od 5. veljače 2024., radi naknade štete u izonosu od 40.000,00 eura i radi naknade troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 140-10/24-03/03489561607, URBROJ: 341-14-11/2-24-1615 od 12. siječnja 2024. kojim je tužiteljici s danom 3. studenoga 2023. priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti osporenih rješenja javnopravnih tijela od 12. siječnja 2024. i 5. veljače 2024. u upravnoj stvari priznavanja svojstva osiguranika, a ne cjelina odnosa između nje i tuženika niti su to postupanja drugih javnopravnih tijela. Ističe da je njezina žalba u upravnom postupku odbijena uz obrazloženje da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela činjenično stanje pravilno utvrđeno i da je ona obveznik podnošenja prijavno-odjavnih podataka, a da pri tome nije odgovoreno na žalbeni navod iz kojeg razloga prijava nije izvršena u roku od tri dana u skladu s člankom 112. stavkom 1. i stavkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO). Ističe da je tuženik službenu obavijest od Primorsko-goranske županije zaprimio tek 3. siječnja 2024., premda ju je trebao zaprimiti elektroničnim putem 3. studenoga 2023. jer je županija potvrdila da je obavijest otpremljena 21. studenoga 2023. S obzirom na navedeno, ističe da tuženik nije izvršio prijavu niti s danom saznanja pa ni nakon višekratnih njezinih zahtjeva, već tek nakon donošenja rješenja koje je predmet ovog upravnog spora. Navodi da joj je na taj način tuženik ukinuo sva prava iz radnog odnosa, a time i pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, iako je predmet trebao biti riješen neposrednim rješavanjem. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer je prvostupanjska presuda donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, bez povrede pravila postupka i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.). Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da je tužiteljica počela s danom 3. studenoga 2023. obavljati obrtničku djelatnost, pa kako nije bila osigurana po drugoj osnovi u smislu ZOMO-a, tužiteljici je, po službenoj dužnosti, na temelju članka 10. točke 1. i članka 119. stavka 2. ZOMO-a, priznato svojstvo osiguranika obrtnika s danom 3. studenoga 2023., odnosno s danom početka obavljanja obrta.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.
9. Člankom 10. točkom 1. ZOMO-a propisano je da su, između ostalih, obvezno osigurani obrtnici upisani u odgovarajući registar. Obveznici na mirovinsko osiguranje su dužni svaku promjenu koja utječe na njihovo osiguranje prijaviti prema članku 112. ZOMO-a.
10. Prema članku 117. stavku 2. ZOMO-a, svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju podnosi obveznik doprinosa, odnosno osiguranik kada je sam obveznik plaćanja doprinosa.
11. Člankom 119. stavkom 2. ZOMO-a propisano je da ako osiguranik iz članka 10. toga Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika, a prema stavku 3. istog članka da ako Zavod u roku od 12 mjeseci od dana nastanka obveze na osiguranje ne donese rješenje o priznanju svojstva osiguranika, svojstvo osiguranika se priznaje s datumom donošenja rješenja Zavoda.
12. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
13. Naime, utvrđeno je da tužiteljica nije uspostavila prijavu na mirovinsko osiguranje u skladu s člankom 119. stavkom 2. ZOMO-a jer ju nije podnijela putem papirnatih tiskanica ili web stranice lana.mirovinsko.hr, već putem aplikacije Start koja služi samo za registraciju korisnika za uspostavljanje daljnjih prijava. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko javnopravno tijelo 3. siječnja 2024. (prijamni štambilj na rješenju) zaprimilo rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj od 2. studenoga 2023., kojim rješenjem je upisan obrt i početak obavljanja obrta tužiteljice u Obrtni registar te je u skladu s odredbama ZOMO-a i ZUP-a donijelo ovdje osporeno rješenje. Pri tome proizlazi da rokovi propisani za donošenje rješenja o priznanju svojstva osiguranika nisu prekluzivne naravi, a prvostupanjsko javnopravno tijelo je postupalo na vrijeme, na prikladan i dosljedan način jer je obavijest o upisu obrta zaprimilo 3. siječnja 2024., a osporeno rješenje je donijelo 12. siječnja 2024. Iz navedenog razloga ovaj Sud žalbeni prigovor o nepravovremenoj prijavi na mirovinsko osiguranje ocjenjuje neosnovanim.
14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prvostupanjsko javnopravno tijelo primjenom kogentnih, jasnih i nedvosmislenih odredbi ZOMO-a, kojih je smisao i svrha saniranje propuštanja obveznika podnošenja prijavno-odjavnih podataka da postupe po svojim zakonskim obvezama, zakonito tužiteljici s navedenim danom priznalo svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja u skladu s člankom 119. stavkom 2. u vezi s člankom 10. točkom 1. ZOMO-a te da pri tome tužiteljica nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji.
15. S obzirom na navedeno, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala tijekom upravnog postupka i u tužbi, o kojima su se tuženik i prvostupanjski sud detaljno izjasnili, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
16. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
