REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3732/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoliji, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1134/2023-2 od 20. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-169/2019-20 od 5. svibnja 2023., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu u koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1134/2023-2 od 20. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-169/2019-20 od 5. svibnja 2023., zbog pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za razvoj sudske prakse, a koja glase:
„1) Legitimno očekivanje stranaka u postupku je i primjena odredaba KU kao i Dodataka KU na način kako one glase i u periodu u kojem su na snazi i u primjeni. Ako je Dodatkom III KU utvrđeno da se za sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju dodaci od 01. travnja 2020. godine pa nadalje i ne utvrđuje retroaktivnu primjenu, neovisno o tumačenju i zauzetom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koje je suprotno ugovornoj volji stranaka i doneseno prije zaključenja Dodatka III KU), da li sud primjenjuje Dodatak III KU i utvrđuje da se dodaci na plaću sa sate odrađene u prekovremenom radu plaćaju od 01. travnja 2020. godine, dakle ne prije tog datuma, ili primjenjuje shvaćanje VS RH koje je doneseno prije stupanja na snagu opisanih ugovornih odredbi?
2) Može li pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zamijeniti ugovornu volju stranaka koja je utvrđena drugačije od shvaćanja VS RH i zauzeta u odredbama KU i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji su obvezni za ugovorne strane?
3) Može li se pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenivati retroaktivno na raniji period, iako je prava volja ugovornih stranaka utvrđena KU i Zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU koji se na te odredbe odnose, te konačno u Dodtaku III KU koji je u primjeni od 01.04.2020. godine, izražena drugačije od shvaćanja Vrhovnog suda?
4) Da li je došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude (plaćanje dodataka na sate prekovremenog rada u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU), a osobito kada obrazloženje odluke ne sadrži ocjenu svih žalbenih navoda pa tako niti onih od osobitog značaja (primjena plaćanja dodataka na sate u prekovremenom radu u skladu sa odredbama KU i Dodatkom III KU od 01.04.2020.), niti jasne razloge iz kojih bi se moglo provjeriti na kojim utvrđenjima i kojim pozitivnim pravnom propisima je ista utemeljena?“.
2. Tuženik sadržajno podnosi prijedlog zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) - prava na pravično suđenje.
3. Postupajući u skladu sa odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pitanja koja postavlja tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, radi se o pitanjima u kojima je ovaj sud već zauzeo pravna shvaćanja, a iznesena pravna shvaćanja u pobijanoj odluci ne odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga suda iznesenih u brojnim odlukama (primjerice Rev-290/21, Rev-655/21, Rev- 165/22, Rev-678/23, Rev-145/2021 i dr.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću jedinstvenu praksu revizijskoga suda.
4.1. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje, pri tome još valja navesti i to da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije dostatno obrazložio svoju odluku, odnosno da ne sadržava jasne razloge, jer suprotno proizlazi iz pobijane presude.
5. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, presude su detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima zbog navedenoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
6. Slijedom navedenoga, s obzirom da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
7. Nadalje, s obzirom na to da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, sadržajno temeljeno na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 29. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
