Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42.

Poslovni broj: P-78/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Slavici Brekalo, u pravnoj stvari tužitelja JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Švedl Blažeka odvjetnica u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka, j.t.d. u Osijeku, Trg A. Starčevića 10/1, protiv tuženika TVIN drvna industrija d.o.o. OIB: 38872693315, Zbora narodne garde 2, Virovitica, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski odvjetnica u Osijeku, Trg Ante Starčevića 5, radi istupanja člana iz društva i isplate iznosa od 8.839,30 eur, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnice tuženika, s danom objave 29. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Određuje se istupanje tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz društva tuženika TVIN drvna industrija d.o.o., Virovitica, Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315 upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Bjelovaru (MBS: 010014887).

II Nalaže se tuženiku društvu TVIN drvna industrija d.o.o., Virovitica, Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315 da naknadi tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 8.839,30 EUR na ime tržišne vrijednosti poslovnih udjela tužitelja koji istupa iz društva tuženika roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti ove presude.

III Nalaže se tuženiku TVIN drvna industrija d.o.o., Virovitica, Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315 da naknadi tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.“.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. srpnja 2024. Trgovačkom sudu u Bjelovaru podnio tužbu radi istupanja člana iz društva i isplate iznosa 8.839,30 eur, u bitnome navodeći da je član društva TVIN d.o.o. kao imatelj 37 poslovnih udjela ukupne nominalne vrijednosti 8.839,33 eur. Na te okolnosti priložio je potvrdu od poslovnim udjelima od 19. ožujka 2024., te predložio po potrebi od tuženika pribaviti podatke o rednim brojevima poslovnih udjela.

1.1. Tužitelj je prije podnošenja tužbe na temelju odredbe čl. 61. tuženikovog društvenog ugovora od 23. srpnja 2022. (dalje u tekstu: društveni ugovor), 3. travnja 2024. tuženiku podnio Zahtjev za istupanjem člana iz društva, za imenovanjem revizora ili sudskog vještaka financijske struke i najavu mogućeg zahtjeva za povlačenjem poslovnih udjela prema skupštini društva. Tuženik se na zahtjev nije očitovao, nije u duhu odredbe čl. 13. društvenog ugovora realizirao pravo prvokupa, a nije ni putem tuženikove oglasne ploče obavijestio ostale članove društva o njihovu pravu prvokupa poslovnog udjela člana koji iz društva istupa. U tom smislu niti jedan član društva nije iskazao volju za realizacijom prava prvokupa poslovnih udjela tužitelja, a niti je tužitelj našao kupca u vidu treće osobe. S obzirom na restriktivne uvjete čl. 61. društvenog ugovora za povlačenje poslovnog udjela, koji suštinski ne omogućavaju tužitelju realizaciju tog procesa takav zahtjev dalje se nije postavljao. Osim toga, uprava društva nije obavijestila skupštinu društva (sve članove društva) o tužiteljevoj namjeri da predloži povlačenje svog poslovnog udjela uz naknadu njegove tržišne vrijednosti. Na taj način grubo su prekršena tužiteljeva temeljna članska prava proizašla iz društvenog ugovora. Osim toga, tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 23. društvenog ugovora i proveo postupak utvrđenja tržišne vrijednosti poslovnog udjela. Budući da društveni ugovor predviđa procese istupanja i povlačenja poslovnog udjela koji za posljedicu imaju naknadu tržišne vrijednosti poslovnih udjela članu društva ispunjene su pretpostavke iz čl. 23. društvenog ugovora koja obvezuje društvo da imenuje revizora ili sudskog vještaka financijske struke koji će odrediti tržišnu vrijednost poslovnih udjela koji glase na ime člana društva koji istupa (čiji se poslovni udjeli povlače). Tuženik je odbio postupiti sukladno odredbama društvenog ugovora i time osujetio izvansudski proces istupanja člana iz društva, te opetovano pristupio povredi članskih prava tužitelja. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio: društveni ugovor, dopis od 3. travnja 2024. s dostavnicom, fotografije oglasne ploče tuženika, predložio je saslušanje tužitelja i financijsko vještačenje radi procjene tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela.

1.2. U pogledu postojanja opravdanih razloga za istupanje tužitelj je ponovio da je u procesu istupanja člana iz društva tuženik u potpunosti ignorirao tužiteljeve radnje i svoje obveze koje ima na temelju odredbi društvenog ugovora, čime je grubo povrijedio interni proces istupanja iz društva i prisilio tužitelja da zaštitu povrijeđenih prava potražuje sudskim putem. Tužitelj je manjinski član društva (manjinski udjeličar) koji objektivno nema nikakvog utjecaja na donošenje odluka od interesa za društvo i napredovanje poslovanja te okolnost neisplate dobiti daje naslutiti nelojalnost društva prema članstvu. Naime, tuženik ne isplaćuje dobit, niti ju objektivno ostvaruje što je primarno imovinsko člansko pravo svakog člana društva. S druge strane, tužitelj je kontinuirano izložen zahtjevima za otkup poslovnih udjela ispod tržišne vrijednosti raznih ponuditelja, dok društvo odbija otkup po tržišnim uvjetima što ugrožava njegova imovinska prava. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je predložio izvršiti uvid u tužiteljevu knjigu poslovnih udjela, priložio je e-izvadak iz sudskog registra za tuženika, predložio je pribaviti od tuženika podatke o isplati dobiti u posljednjih 5 godina, priložio je dostupna izvješća uprave o poslovanju društva za 2022. i 2023. godinu, te saslušanje tužitelja.

1.3. Osim toga, tuženik kontinuirano ne poziva tuženika na skupštinu društva čime je izravno ugroženo njegovo pravo sudjelovanja i glasa kao temeljnih upravljačka članska prava. Odredbom čl. 28. društvenog ugovora propisano je da se sazivanje skupštine obavlja putem oglasne ploče i objavom na web stranici društva. Na web stranici društva (https://tvin.hr) nikada nisu bili objavljeni pozivi na Skupštinu društva niti postoji rubrika koja ukazuje da se bilo kakve obavijesti o društvu na njoj objavljuju na što je tužitelj ukazao navedenim dopisom. Tek u srpnju ove godine na intervenciju tužitelja stoji samo novi poziv za skupštinu. Međutim, s obzirom na raniji način pozivanja članova na skupštinu društva, dostava poziva tužitelju nije uredno iskazana. Navedeno je provjereno i povijesnim ispitivanjem stanja na navedenoj web stranici koja je jedina dostupna kao web stranica društva Tvin drvna industrija d.o.o. (da postoji neka druga stranica članovi nisu obaviješteni što bi također bila povreda njihovih članskih prava i ograničenje upravljačkih prava). U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio poziv za skupštinu društva od 4. srpnja 2024., saslušanje tužitelja, ispis tuženikove web stranice, te podredno vještačenje na okolnost sadržaja obavijesti na web stranici do travnja 2024. godine, predložio je od tuženika zatražiti dokaz o izvršenju dostave poziva na skupštine društva unazad 5 godina i saslušanje tužitelja, te je priložio odluke o raspolaganju dobiti za 2022. i 2023. godinu.

1.4. Zahtjevom od 3. travnja 2024. tužitelj je postavio zahtjev da se skupština društva u skladu s odredbama društvenog ugovora putem nadležne uprave društva obavijesti o mogućem povlačenju poslovnog udjela tužitelja, što također nije učinjeno. Dakle, jasno je da su ispunjeni uvjeti iz društvenog ugovora, ali i svi uvjeti odnosno opravdani razlozi koje traži odredba čl. 420. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22, dalje u tekstu: ZTD), (npr. sprečavanje u ostvarenju prava, loše poslovanje društva, neisplata dobiti itd.). Nepoštivanje i osujećivanje prava člana društva na naknadu tržišne vrijednosti njegova poslovnog udjela je postupanje protivno načelu lojalnog postupanja društva i drugih članova i razlog je za istupanja sam po sebi, kao i povreda odredbi društvenog ugovora u procesu ugovornog istupanja člana iz društva.

1.5. Tumačenjem odredaba društvenog ugovora proizlazi da su te odredbe u suštini usmjerene na onemogućavanje stvarne realizacije procesa istupanja i povlačenja poslovnih udjela i naknade tržišne vrijednosti poslovnog udjela bez sudske intervencije, što je još jedan oblik šikane i nelojalnog postupanja većine na štetu manjine. Nezakonite su ugovorne odredbe kojima sa onemogućava prestanak članstva u društvu ili nemogućnost stvarne realizacije predviđenih internih procesa. U tom je smislu potpuno nesporno kako tužitelj kao manjinski član trpi posljedice nelojalnog postupanja uprave i većinskih članova društva uslijed čega su ispunjene sve pretpostavke za prestanak članstva u takvoj privatnopravnoj zajednici istupanjem. Do podnošenja ove tužbe došlo je iz razloga što je tuženik odbio postupiti prema internim pravilima propisanim za istupanje izvansudskim putem i na taj način onemogućio istup prema društvenom ugovoru. Isto tako, tuženik u tom procesu nigdje nije konstatirao da bi izneseni razlozi za istupanje bili sporni, nego je jednostavno ignorirao pravovaljan zahtjev tužitelja. Na taj način je tužitelj prisiljen uz dodatne nepotrebne troškove koji će mu nastati krivnjom tuženika tražiti zaštitu sudskim putem.

2. U odgovoru na tužbu od 21. kolovoza 2024. tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnome navodeći da kod tužitelja nisu ostvareni opravdani razlozi za istupanje iz društva iz čl. 420. st. 2. ZTD. Tužiteljeve tvrdnje o nepoštivanju prava manjinskog člana nisu utemeljene na činjenicama, jer su svi koraci vezani uz prava i obaveze članova društva bili transparentni i dostupni putem oglasne ploče društva i internetske stranice. Tužitelj je propustio iskoristiti svoje pravo na prijedlog izmjene dnevnog reda i iznošenje svojih stavova na skupštini. Nije točno da je neisplatom dobiti tuženik povrijedio tužiteljeva članska prava, jer posluje u skladu s tržišnim uvjetima. Društvo je poslovalo sa milijunskim gubicima sve do dolaska trenutne uprave 2021. godine, kada konačno nema gubitaka, ali su bila potrebna značajna ulaganja u održivost tvornice da bi tvornica mogla funkcionirati i da bi radnici zadržali radna mjesta. Tvrdnje o nelojalnosti prema manjinskim članovima su neutemeljene i društvo ni na koji način nije spriječilo tužitelja da ostvari svoja prava. Tužitelj je već nekoliko godina u mirovini, a u konkretnom postupku nije dokazao da bi odnosi bili u toj mjeri narušeni, da bi drugi član društva tužitelju prouzročio štetu, da je tužitelj spriječen u ostvarivanju svojih prava, odnosno da mu neki organ društva nameće nerazmjerne obveze, a što bi eventualno bili opravdani razlozi za istupanje. U odnosu na navode iz tužbe da društveni ugovor sadrži mehanizme koji sprječavaju člana društva da istupi smatra neosnovanim, jer je tužiteljevo članstvo moglo prestati i na drugi način, a ne samo istupom, primjerice mogao je svoje poslovne udjele prenijeti na treće osobe.

2.1. Ni jedan od razloga koje tužitelj navodi u tužbi nije opravdan razlog zbog kojeg bi tužitelj imao osnova zatražiti istupanje iz društva i dati svoj udjel na raspolaganje društvu - čime bi obvezao društvo da mu isplati odgovarajuću naknadu. Naime, sve i da je društvo počinilo povrede koje je tužitelj nabrojao, a nije, one nisu opravdan razlog za istupanje same po sebi. Na primjer: povreda prava na obaviještenost ne predstavlja opravdan razlog za istupanje, jer se pravo na obaviještenost štiti prema odredbama ZDT u izvanparničnom postupku i svaki član društva kojem uprava ne da obavijesti koje je zatražio može od mjesno nadležnog trgovačkog suda u izvanparničnom postupku zatražiti da mu uprava društva da zatražena obavještenja. Prema tome, ukoliko član društva neko svoje pravo može štititi na drugi način predviđen zakonom tada to pravo ostvaruje na taj način, a ne istupanjem iz društva.

2.2. Tužitelju nije osporavano pravo na sudjelovanje na skupštinama društva. Tuženik je u mirovini od 2005. godine, te se od tada do 2024. godine nije odazvao niti na jednu skupštinu, iako su pozivi za skupštinu društva objavljeni na oglasnoj ploči društva, te u Virovitičkom listu, a od 2022. godine umjesto u Virovitičkom listu objavljuju se na web stranici društva (https://tvin.hr). Zato tuženik osporava tužiteljeve navode da pozivi za skupštinu društva nikada nisu bili objavljivani. Da je tome tako govori i činjenica da skupštine nisu bile otkazane zbog nedostatka kvoruma. U prilog tim tvrdnjama priložio je fotografije tuženikove internet stranice i oglasne ploče, te zapisnik sa skupštine od 19. srpnja 2024. godine. Tuženik osporava tužiteljevu tvrdnju da je počinio grubu povredu njegovih interesa, jer to ne proizlazi niti iz njegovih navoda, niti je to točno. Tužiteljevi navodi da nije uspio naći kupca za svoje udjele, govore o tome da je on u stvari nezadovoljan kupoprodajnom cijenom, pa na ovaj način od tuženika pokušava postići veću cijenu za svoje udjele. Tuženik je tužitelju pisanim putem odgovorio na njegov prijedlog za izmjenom i dopunom dnevnog reda, te mu je obrazložio razloge neprihvaćanja (tuženikov dopis od 15. srpnja 2024.).

3. Podneskom od 24. rujna 2024., tužitelj se pisano dodatno očitovao na odgovor na tužbu navodeći da je tuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja i društvenim ugovorom preuzetim obvezama blokirao njegovo istupanje iz društva. Nije ispoštovan niti jedan korak u tom procesu, niti se pristupilo ugovornoj varijanti povlačenja poslovnih udjela namjernim ignoriranjem tužiteljevog prava i to na skupštini društva. Tužitelj ukazuje da opravdane razloge za istup čini čitav niz opisanih kontinuiranih povreda zajedno, a ne individualne povrede same za sebe. Jedan od naglašenih razloga nepoštenog nelojalnog postupanju društva prema tužitelju je upravo odbijanje plaćanja naknade za poslovni udio članu koji istupa (čiji bi se poslovni udio povukao), pa je društvo odlučilo nastaviti provoditi šikanu, i zadržati člana u toj neodrživoj zajednici u kojoj nastavlja grubo kršiti njegova članska prava. U tom smislu, tužitelj nije dužan prenositi poslovni udio prijenosom (prodajom), nego može sukladno odredbama društvenog ugovora istupiti ili će se njegov poslovni udio povući iz važnog razloga. Istup proizvodi pravne učinke za društvo i člana društva i nezakonito je učinke istupanja vezati za prodaju poslovnog udjela trećima. To nije niti cilj niti svrha istupanja, nego nezakonito remoduliran način vinkulacije poslovnog udjela. Pri tome, iz teksta odgovora na tužbu daje se naslutiti kako društvo proziva tužitelja za nesudjelovanje na skupštinama, pa je jasno kako su odnosi poremećeni i neodrživi. Također, potencira se da je tužitelj u mirovini, pa je jasno i da su se njegove osobne i imovinske prilike promijenile (čl. 61. st. 1. društvenog ugovora).

3.1. Tuženikove tvrdnje da je tužitelj poslovni udio trebao prodati trećoj osobi i tako istupiti iz društva, su protivne odredbama društvenog ugovora, jer se u suštini onemogućava proces istupa i njegov cilj i svrhu, kada se za to ispune opravdani razlozi. Ujedno se tako pogoduje isključivo društvu i ostalim članovima koji nemaju interes plaćati naknadu za istup. To je samo po sebi nelojalno postupanje u okolnostima gdje su ispunjeni svi uvjeti za istup člana iz društva i gdje postoji kontinuitet povreda članskih prava tužitelja. Prema odredbi čl. 61. st. 1. društvenog ugovora upravo je zlouporaba prava većine i nelojalno postupanje opravdani razlog za istup. Upravo ovaj razlog kojeg najviše potencira tužitelj. Propisivanje mogućnosti izlaska iz društva istupom mora omogućiti i posljedično da taj proces unutar društva rezultira prestankom članstva istupom, a ne prodajom uz suglasnost društva i to ne članovima društva nego trećima na slobodnom tržištu. U suprotnome postoji opasnost da bi član kod kojeg su, kao što je ovdje slučaj, ispunjeni opravdani razlozi za istup bio „zaključan“ u društvu (tzv. lock-in) što bi produbilo postojeće ili uzrokovalo nove sukobe među članovima društva.

3.2. Besmisleno je tvrditi kako tužitelj pokušava postići veću cijenu za svoje udjele, budući da je predložio vještačenje radi provođenja procesa istupa, što mu je tuženik uskratio. Osim toga, najavio je upravi moguće povlačenje poslovnog udjela za što ima pravo, kao i kod istupa na tržišnu vrijednost poslovnog udjela. Tužitelj nije tražio ni više ni manje nego ono što mu legitimno pripada, a voljan je bio pristati i na nominalni iznos. Dakle, društvo je odbilo provesti vještačenje tržišne vrijednosti poslovnog udjela interno, radi interne realizacije istupa i tako onemogućio tužitelja da raspolaže svojom imovinom po tržišnim uvjetima i dobije ono što mu i pripada. Mora se naglasiti kako je jasno da su odredbe društvenog ugovora prekršene.

3.3. Naime, uprava društva nije obavijestila skupštinu društva o najavi tužitelja da je moguće povlačenje poslovnog udjela, odbila je na pisani upit odgovoriti na pitanje tužitelja i potom skupštini nije stavila na razmatranje povlačenje poslovnih udjela tužitelja, ako već istup ne želi zakonito provesti. Dakle, tuženik je objavio poziv na skupštinu određenu za 19. srpnja 2024. U tom su pozivu udjeličari pozvani i preporučeno im je da postave pitanje u vezi s pojedinom točkom dnevnog reda putem e-maila društva, kako bi dobili potpuniji odgovor. To je pitanje tužitelj pisano uputio (samostalno), prema uputama, 9. srpnja 2024. Pitao je zašto skupština nije obaviještena o njegovoj najavi povlačenja poslovnog udjela postavljenog pismenom kojim je postavljen zahtjev za istup (predan u spis). Zabrinjavajuće je međutim, da ni nakon ukazivanja tužitelja na propust uprave da prema svojoj obvezi obavijesti skupštinu i sve ostale članove društva o zahtjevu tužitelja za istup i o najavi povlačenja poslovnog udjela da samostalno izvrši dopunu dnevnog reda skupštine u dobroj vjeri iskazana je time ustrajnost u kršenju ugovorne obveze i šikani tužitelja. Tužitelj, dakle na postavljeno pitanje nije dobio nikakav odgovor. Uprava se nije oglasila na postavljeno pitanje. Predsjednica skupštine, ujedno i većinski udjeličar (92,23% udjela) izjavila je samo kako je protekom roka od 15 dana, u kojem se društvo se nije očitovalo, ponuditelj mogao samo ponuditi udio na slobodnom tržištu. Nadalje, navela je kako će mu odgovor na pitanja dati u odgovoru na tužbu koju je uputio preko odvjetnice i da na odgovor na tužbu ne može odgovarati njemu bez njegove odvjetnice. Ovakav odgovor ne zadovoljava minimum savjesnog i poštenog postupanja uprave društva i većinskog člana društva. Nije jasno niti u kojoj je funkciji ona točno davala takva očitovanja iz domene rada uprave osim funkcije većinskog člana društva. Odgovoriti da će mu se odgovor dati kroz odgovor na tužbu i kako bez njegove odvjetnice (koju na skupštini niti nema) je čin grube zlouporabe prava i šikane koje potvrđuje sve navode o ispunjenju opravdanih razloga za istup člana iz društva. Pri tome se mora naglasiti kako je skupština održana 19. srpnja 2024., a tuženik je tužbu zaprimio tek 23. srpnja 2024. Pitanje je postavljeno upravi društva od strane tužitelja kao člana društva u okviru dnevnog reda skupštine društva, a ne u okviru ovog parničnog postupka i ne putem punomoćnika (ako je ovaj postupak uopće bio taj na koji je gđa. J mislila) i odbijanje davanja odgovora je neprihvatljiva praksa nelojalnog postupanja društva i većinskog člana prema tužitelju koji ima zanemarivih 7,77% udjela. Tužitelj nije očekivao odgovor na tužbu, nego odgovor na legitimno pisano postavljeno pitanje od 9. srpnja 2024. koje nije dobio. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio dopis od 9. srpnja 2024., preporuku udjeličarima od 4. srpnja 2024., potvrdu primitka tužbe i zapisnik sa skupštine od 19. srpnja 2024.

4. Podneskom od 24. listopada 2024. (list 168 do 171 spisa), tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 25. rujna 2024. ponavljajući da je tužitelj nakon što tuženik nije iskoristio svoje pravo prvokupa, mogao prodati svoj udio trećim osobama. Istupanje iz društva nije moguće bez ispunjenja uvjeta koji su jasno definirani ZTD, a društvo nije obavezno otkupiti poslovne udjele. Tvrdnja da je tužiteljeva promjena osobnih prilika (odlazak u mirovinu) razlog za istup iz društva nije pravno relevantna. Samo promjena imovinskih prilika ne može biti osnov za raskid članskog odnosa, pogotovo kada je društveni ugovor jasan o uvjetima pod kojima članovi mogu istupiti. Osim toga, tužitelj je uredno pozivan na skupštine društva tuženika, a kao dokaz tome je činjenica da je sudjelovao u radu skupštine u 2024. godini na kojoj su usvajane odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća, a traženi zapisnik nakon održane skupštine mu je (na njegovo traženje) dostavljen. Ponavlja da tužitelj nema opravdane razloge za istup iz društva prema čl. 420. st. 2. ZTD. Tvrdnje o nelojalnosti i neisplati dobiti su neutemeljene, jer je društvo poslovalo s gubicima sve do dolaska trenutne uprave 2021. godine. Daljnja ulaganja su bila potrebna za održivost tvornice, a ne radi nepoštenog postupanja prema manjinskim članovima. Dobit nije nikome isplaćivana, a ne samo da nije isplaćena tužitelju, već je korištena za pokrivanje gubitka. Tužitelj ni čim ne dokazuje postojanje nelojalnog ponašanja od strane drugih članova društva, a teret dokaza leži na njemu. Podredno, lojalnost nije niti razlog za istupanje. Odbijanje plaćanja naknade za poslovni udio nije rezultat nelojalnosti, već je u skladu s pravilima društvenog ugovora. Na temelju iznesenih argumenata, tuženik smatra da su svi postupci provedeni u skladu sa zakonom i društvenim ugovorom te da tužitelj nije ispunio uvjete za istup iz društva. U prilog tim tvrdnjama tužitelj je priložio e-mail od 21. kolovoza 2024. i prijedlog odluke o raspodjeli dobiti za 2023. godinu.

5. Na pripremnom ročištu od 7. studenog 2024. punomoćnica tužitelja ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih dokaznih prijedloga, osobito kod dokaznog prijedloga da se na okolnost povrede članskih prava tužitelja provede dokaz saslušanjem tužitelja osobno i tuženikovog zastupnika po zakonu AP, te da se na okolnost tržišne vrijednosti poslovnog udjela provede predloženo financijsko vještačenje kao i da se pribavi od tuženika podatak o tome kada je društvo posljednji put isplatilo dobit. Punomoćnica tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i svih navoda i predloženih dokaza, protivila se dokaznom prijedlogu pribave podataka kada je društvo posljednji put isplatilo dobit iz razloga što nije riječ o odlučnoj činjenici odnosno o pretpostavci za istupanje člana iz društva. Predložila je da se o provođenju dokaza financijskim vještačenjem na okolnost vrijednosti poslovnog udjela odluči naknadno nakon što se ispitaju pretpostavke za istupanje člana iz društva. Isto tako odlučeno je da se sasluša tužitelj JP i tuženikov zastupnik po zakonu AP.

6. Na ročištu za glavnu raspravu od 9. prosinca 2024. saslušani su JP i AP, te je zaključena glavna rasprava.

7. Izvedeni su sljedeći dokazi: uvidom u zahtjev za istup člana društva od 3. travnja 2024. (list 8 do 12 spisa), e-izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 13 do 43 spisa), društveni ugovor od 23. srpnja 2022. (list 44 do 61 spisa), prijedlog odluke o raspodjeli dobiti za 2022. godinu s izvješćem uprave o poslovanju (list 62 do 67 spisa), ispis s internet stranice FINA Info.biz od 3. travnja 2024. (list 68 spisa), prijedlog odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća za 2023. godinu i prijedlog odluke o raspodjeli dobiti za 2023. godinu s izvješćem uprave o poslovanju (list 69 i 70 spisa), poziv na redovnu skupštinu od 19. srpnja 2024. s uvjetima sudjelovanja i preporukama udjeličarima (list 71 do 75 spisa), fotografije tuženikove oglasne ploče (list 87 do 95 spisa), ispis tuženikove internet stranice (list 97 i 98 spis), dopis od 15. srpnja 2024. (list 99 spisa), zapisnik sa skupštine društva od 19. srpnja 2024. s Odlukom uprave o sazivanju skupštine društva od 4. srpnja 2024., pozivom na redovnu skupštinu od 19. srpnja 2024. s prijedlogom odluka, uvjetima sudjelovanja, preporukama udjeličarima, s popisom nazočnih članova društva, te odlukama skupštine s podacima o pravu glasa i rezultatima glasovanja po točkama dnevnog reda (list 100 do 150 spisa), dopis od 9. srpnja 2024., e-mail od 21. kolovoza 2024. (list 170 spisa), te su saslušani tužitelj JP i za tuženika predsjednik uprave društva AP (list 175 do 179 spisa).

8. Sud nije prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge da se od tuženika pribave podaci o rednim brojevima tužiteljevih poslovnih udjela, podaci o isplati dobiti u posljednjih 5 godina, cjelokupna dokumentacija o poslovanju društva i dokazi o dostavi poziva na skupštinu u posljednjih 5 godina, te da se provede financijsko vještačenje radi procjene tržišne vrijednosti tužiteljevih poslovnih udjela i telekomunikacijsko vještačenje na okolnost sadržaja obavijesti na tužiteljevoj web stranici do travnja 2024. godine, kao suvišne, iz razloga koji će biti navedeni niže u obrazloženju presude.

9. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev JP u svojstvu člana društva TVIN d.o.o. za istupanje iz društva i zahtjev za isplatu iznosa od 8.839,30 eur s osnove naknade vrijednosti njegovih poslovnih udjela u tom društvu.

11. Između stranaka nije sporno da je JP manjinski član društva TVIN d.o.o. sa 37 poslovnih udjela nominalne vrijednosti 8.839,33 eur i da je tuženik 5. travnja 2024. zaprimio njegov zahtjev za istupanje iz društva.

12. Sporno je jesu li na strani tužitelja ispunjeni uvjeti iz čl. 61. društvenog ugovora za istupanje iz društva, odnosno, jesu li ostvareni opravdani razlozi za istupanje člana iz društva u smislu odredbi čl. 420. st. 2. ZTD.

13. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tuženik povrijedio članska prava nelojalnim postupanjem, jer protivno odredbama društvenog ugovora nije odgovorio na njegov zahtjev za istupanjem iz društva od 5. travnja 2024., nije realizirao svoje pravo prvokupa, nije obavijestio ostale članove društva o njihovu pravu prvokupa tužiteljevih poslovnih udjela, nije imenovao revizora ili sudskog vještaka financijske struke radi procjene vrijednosti poslovnih udjela, niti je o tužiteljevom zahtjevu obavijestio skupštinu društva i najavio mogućnost povlačenja poslovnih udjela. Osim toga, tuženik je povrijedio njegova članska prava kontinuiranim nepozivanjem na skupštine društva i neisplatom dobiti, a i tužiteljeve imovinske prilike su se promijenile odlaskom u mirovinu. Na nelojalno postupanje tuženika i neodrživost odnosa ukazuje i retorika gospođe J prema tužitelju sa skupštine društva od 19. srpnja 2024., koja mu je odbila odgovoriti na pitanje zašto članovi društva nisu bili obaviješteni o njegovom zahtjevu za istupanje objavom na oglasnoj ploči društva.

14. Odredbom čl. 420 st. 1. ZTD propisano je da se društvenim ugovorom može odrediti da član može istupiti iz društva i da ga društvo može isključiti. Tada se moraju odrediti i uvjeti, postupak i posljedice istupanja ili isključenja člana iz društva. Bez obzira na odredbe prethodnoga stavka ovoga članka član društva može tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz društva, ako za to postoje opravdani razlozi (st. 2.)

15. Iz navedenog slijedi da je istupanje člana iz društva moguće na temelju društvenog ugovora, ako on sadrži odredbe o uvjetima, postupku i posljedicama istupanja, te bez obzira na društveni ugovor, na temelju odluke suda, ako za to postoje opravdani razlozi. Dakle, da bi mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu sud je morao utvrditi da na strani tužitelja postoje opravdani razlozi za istupanje iz društva.

16. U odredbi čl. 420. st. 2. ZTD primjerice je navedeno da opravdani razlozi za istupanje člana iz društva postoje naročito ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze. To znači da tužitelj nije ograničen samo na te razloge, nego mu je u parnici dopušteno dokazivati da postoje neki drugi razlozi za njegovo istupanje. Je li riječ o opravdanim razlozima sud će procijeniti u svakom konkretnom slučaju, prema okolnostima, tako što će utvrditi (ne)postojanje povrede članskih prava, a potom i težinu tih povreda, jer svaka povreda članskih prava neće nužno dovesti do istupanja člana iz društva.

17. Tužitelj predmetno u suštini tvrdi da postoji opravdan razloga za njegovo istupanje iz društva, jer je spriječen u ostvarivanju svojih članskih prava iz razloga što na temelju društvenog ugovora nije realizirao istupanje iz društva, da nije bio uredno pozivan na skupštine društva, na skupštini društva od 19. srpnja 2024. nije mu odgovoreno na pitanje zašto drugi članovi nisu bili obaviješteni o njegovoj namjeri istupanja odnosno o mogućnosti povlačenja udjela, te zbog kontinuirane neisplate dobiti.

18. Članska prava po svom sadržaju dijele se na upravljačka i imovinska prava. Upravljačka prava su: pravo na sudjelovanje u radu skupštine društva, uključujući pravo na raspravljanje, pravo na obaviještenost, pravo na pobijanje odluka skupštine, tzv. actio pro socio, actio negatoria protiv prekoračenja ovlasti uprave i pravo tražiti prestanak društva zbog važnog razloga. Imovinska prava su: pravo na isplatu dividende, pravo prvenstva preuzimanja temeljnih uloga pri povećanju temeljnog kapitala, pravo na otpremninu za povučeni poslovni udio, pravo na vraćanje uplaćenog temeljnog uloga ili na oslobođenje od plaćanja temeljnog uloga u slučaju smanjenja temeljnog kapitala društva i pravo na isplatu ostatka nakon provedene likvidacije društva odnosno u stečajnom postupku stečajne mase. Iz tužiteljevih tvrdnji iznesenih tijekom postupka proizlazi da je uprava društva ignoriranjem tužiteljevog zahtjeva za istupanje iz društva onemogućila tužitelja da istupi iz društva na temelju društvenog ugovora, da je nepozivanjem na skupštine društva povrijeđeno tužiteljevo upravljačko pravo na sudjelovanje u radu skupštine društva, da je postupanjem gospođe J na skupštini od 19. srpnja 2024. povrijeđeno njegovo pravo na raspravljanje na skupštini i pravo na obaviještenost, te da je neisplatom dobiti povrijeđeno njegovo imovinsko pravo na isplatu dividende, slijedom čega smatra da su ostvareni opravdani razlozi da istupi iz društva odlukom suda.

19. U odnosu na tužiteljevu tvrdnju da mu je ne postupanjem uprave onemogućeno istupanje iz društva prema odredbama čl. 61. društvenog ugovora, čime su povrijeđena njegova članska prava ističe se sljedeće:

19.1. Nije sporno da je tuženik 5. travnja 2024. primio tužiteljev zahtjev za istupanje (list 8 do 12 spisa). Iz tuženikovog dopisa od 15. srpnja 2024. (list 99 spisa) i tužiteljevog dopisa pogrešno datiranog 9. srpnja 2024. (list 164 spisa) proizlazi da je tuženik 10. srpnja 2024. zaprimio tužiteljev prijedlog da se dnevni red skupštine dopuni prijedlogom odluke o tuženikovom zahtjevu za istupanje iz društva, odnosno, povlačenju njegovog poslovnog udjela, te da je taj prijedlog za dopunu dnevnog reda odbijen jer nije podnesen pravovremeno i od strane udjeličara s najmanje 10% temeljnog kapitala. Dopisom pogrešno datiranim 9. srpnja 2024. tužitelj je od uprave zatražio razjašnjenja o tome zašto uprava nije obavijestila skupštinu društva o njegovom zahtjevu za istupanje odnosno o zahtjevu za povlačenje poslovnog udjela. Iz navedenih isprava i iskaza JP i AP, koje je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojne (osim u dijelu u kojem je tužitelj iskazao da je društvo stabilno poslovalo do posljednje promjene članske i upravljačke strukture društva, jer je ta tvrdnja protivna ispravama u spisu), proizlazi da uprava društva nije odgovorila na tužiteljev zahtjev za istupanje, nije imenovala revizora ili sudskog vještaka financijske struke, nije putem oglasne ploče tuženika obavijestila ostale članove društva o njihovu pravu prvokupa poslovnog udjela člana koji iz društva istupa, nije obavijestila skupštinu društva o zahtjevu za istupanje i mogućnosti povlačenja udjela, niti je takav prijedlog odluke uvrstila na dnevni red skupštine iz razloga što je procijenila da zahtjev nije osnovan. Sporno je predstavlja li takvo postupanje uprave povredu tužiteljevih članskih prava.

19.2. Odredbom čl. 61. st. 1. društvenog ugovora u bitnome je propisano da svaki član društva može, ako za to postoje važni razlozi istupiti iz društva na način da o namjeri istupanja obavijesti Upravu u pisanom obliku, te da svoj poslovni udjel u društvu ponudi na otkup u smislu odredaba ovog društvenog ugovora koje reguliraju prijenos poslovnog udjela. Smatra se da postoje važni razlozi za istupanje iz društva osobito, ako se osobne ili imovinske prilike člana društva bitno izmijene, ako dođe do značajnih promjena u poslovanju društva, ako dođe do zlouporabe prava većine u društvu, do nelojalnog postupanja drugih članova društva i sl.

19.3. Iz navedenih odredaba jasno slijedi da član prema odredbama društvenog ugovora može istupiti iz društva pod uvjetom da za to postoje važni razlozi (osobito ako osobito ako se osobne ili imovinske prilike člana društva bitno izmijene, ako dođe do značajnih promjena u poslovanju društva, ako dođe do zlouporabe prava većine u društvu, do nelojalnog postupanja drugih članova društva i sl.), da je pisano obavijestio upravu o svojoj namjeri i da je ponudio društvu otkup poslovnog udjela prema pravilima društvenog ugovora o prijenosu poslovnog udjela.

19.4. Prema odredbi čl. 13. st. 2. društvenog ugovora član društva koji namjerava prenijeti svoj poslovni udio na treće osobe o tome u pisanom obliku obavještava Upravu društva. Ako uprava društva u roku od 30 dana ne obavijesti člana društva da će društvo ostvariti pravo prvokupa, pravo prvokupa u daljnjem roku od 15 dana imaju ostali članovi društva o čemu će uprava članove obavijestiti putem oglasne ploče.

19.5. Ako član društva koji istupa iz društva ne ostvari prodaju poslovnog udjela ni u roku od 90 dana od dana kada je obavijestio upravu društva o svojoj namjeri, može zahtijevati od Skupštine društva da donese odluku o povlačenju udjela, a Skupština je dužna tom zahtjevu udovoljiti u primjerenom roku, ako u društvu postoje sredstva koja se mogu koristiti za te namjene (čl. 61. st. 2. društvenog ugovora).

19.6. Iz činjeničnog i dokaznog supstrata spisa ne proizlazi da je na strani tužitelja u trenutku podnošenja zahtjeva za istupanje postojao neki od opravdanih razloga za istupanje u smislu odredbe čl. 61. st. 1. društvenog ugovora. U vezi s navedenim, imajući u vidu da je tužitelj nesporno umirovljen 2005. godine, a da je zahtjev za istupanje iz društva podnio 2024. godine, ne prihvaća se tužiteljev navod iz podneska od 24. rujna 2024. da su se njegove imovinske prilike promijenile. Tim više što je tužitelj na ročištu od 9. prosinca 2024. iskazao da je zahtjev za istupanje podnio zato što je htio svoj ulog dobiti natrag, jer mu je potreban novac od poslovnih udjela.

19.7. Uvezi s navedenim ne prihvaća se tužiteljeva tvrdnja da je tužitelj zbog nezakonitih odredaba društvenog ugovora kojima su propisani uvjeti i postupak za istupanje člana iz društva, onemogućen u istupanju iz društva, odnosno da je u društvu "zaključan", jer član društva na temelju odredbi čl. 12. do 17. društvenog ugovora može prenijeti svoj poslovni udio na treću osobu, ako društvo ili članovi ne ostvare pravo prvokupa, a na temelju odredbe čl. 420. st. 2. ZTD uvijek može zatražiti istupanje odlukom suda, ako za to postoje opravdani razlozi.

19.8. U odnosu na odluku uprave da na temelju odredbe čl. 13. st. 2. društvenog ugovora društvo neće ostvariti svoje pravo prvokupa tužiteljevih poslovnih udjela, odnosno, propust uprave da o njihovom pravu prvokupa obavijesti ostale članove društva objavom putem tuženikove oglasne ploče, ističe se da je pravo prvokupa pravo društva odnosno pravo članova društva, koje mogu i ne moraju ostvariti, a ne njihova obaveza, pa je neobjavljivanjem tužiteljevog zahtjeva za istupanje zapravo povrijeđeno pravo prvokupa ostalih članova društva, a ne tužiteljevo pravo da istupi iz društva. Čak i ako bi se prihvatila tužiteljeva tvrdnja da mu je neobjavljivanjem zahtjeva za istupanje povrijeđeno neko člansko pravo, prema shvaćanju suda težina te povrede ne bi opravdala prihvaćenje tužbenog zahtjeva.

19.9. Konačno, prema odredbi čl. 441. st. 1. t. 5. ZTD skupština društva, između ostalog, odlučuje i o povlačenju poslovnog udjela. Prema odredbi čl. 443. st. 3. ZTD članovi društva koji su preuzeli poslovne udjele što čine zajedno najmanje desetinu a, ako je tako određeno društvenim ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva mogu pisanim putem uz navođenje razloga za to zahtijevati da se na dnevni red stave i druga pitanja ako taj zahtjev postave najkasnije tri dana od dana objave ili primitka poziva. Cijeneći odredbu čl. 61. st. 2. društvenog ugovora, u odnosu na odredbu čl. 443. st. 3. ZTD, slijedi da je suprotno zaključku uprave tuženika, tužitelj bio ovlašten bez obzira na to što njegovi poslovni udjeli ne iznose desetinu temeljnog kapitala podnijeti zahtjev da se na dnevni red skupštine uvrsti odluka o povlačenju poslovnih udjela, ali je to bio dužan učiniti najkasnije tri dana od dana objave poziva za skupštinu. Imajući u vidu da je poziv za skupštinu u skladu s odredbom čl. 28. st. 1. društvenog ugovora nesporno objavljen 4. srpnja 2024., a da je tuženik tužiteljev zahtjev za dopunu dnevnog reda skupštine (list 99 spisa) zaprimio 10. srpnja 2024., slijedi zaključak da tužitelj doista taj zahtjev nije postavio pravovremeno, slijedom čega je uprava zakonito odbila prijedlog uvrstiti na dnevni red skupštine, kao nepravovremen.

20. U odnosu na neisplatu dobiti, ističe se da o upotrebi dobiti odlučuje skupština (čl. 441. st. 1. t. 1 ZTD). Načelo održavanja kapitala društva nalaže da se dobit u tekućoj godini koristi najprije za pokriće gubitaka društva iz prethodnih i tekuće godine, a tek ono što preostane može se rasporediti u zadržanu dobit, rezerve društva i za isplatu dividende. Isplata dividende u vrijeme kada društvo posluje s gubicima, bilo bi protivno tom načelu. Izraz načela održavanja kapitala sadržan je između ostalog u odredbi čl. 407. st. 1. ZTD kojom je propisano da nisu dopuštene isplate članovima društva iz imovine društva vrijednost koje odgovara iznosu temeljnog kapitala. Osim toga, prema odredbi čl. 406. st. 1. ZTD, članovi društva ne mogu tražiti da im društvo vrati ono što su uplatili na ime uplate poslovnih udjela. Članovima se ne smije isplatiti kamata na uplaćeni iznos niti se može ugovoriti takva obveza društva. Sve dok društvo postoji oni imaju pravo tražiti da im se isplati godišnja dobit i zadržana dobit iz ranijih godina umanjena za gubitke iz ranijih godina u mjeri u kojoj to nije isključeno zakonom, društvenim ugovorom ili odlukom članova o upotrebi dobiti. Odlukom o upotrebi dobiti članovi društva mogu, ako se društvenim ugovorom drugačije ne odredi, iznos dobiti u potpunosti ili dijelom unijeti u rezerve društva ili ostaviti kao zadržanu dobit. Iz Prijedloga odluke o raspodjeli dobiti za 2022. godinu s izvješćem uprave o poslovanju (list 62 do 67 spisa), koji je dostavljen uz tužbu i iskaza AP razvidno je da je tuženik u razdoblju od 2010. do 2020. godine bilježio negativan trend u poslovnim prihodima, smanjivao je broj radnika, te je ostvarivao milijunske gubitke. Slijedom navedenog, činjenica da je tuženikova skupština u skladu sa zakonom odlučila zadržati dobit za 2022. i 2023. godinu, odnosno, da tuženik nije tužitelju isplaćivao dobit posljednjih pet godina, ne predstavlja opravdan razlog za istupanje iz društva. Tim više što prema odredbama čl. 365. u vezi s čl. 449. ZTD članovi društva pod određenim uvjetima imaju mogućnost pobijati odluku o upotrebi dobiti. Iz tog razloga sud nije prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog da se na okolnost neisplate dobiti od tuženika pribave podaci o isplati dobiti u posljednjih 5 godina i cjelokupna dokumentacija o poslovanju društva.

21. U odnosu na nepozivanje na skupštine društva, odredbom čl. 28. st. 1. društvenog ugovora propisano je da se sazivanje skupštine obavlja objavom oglasa na oglasnoj ploči društva i objavom na internetskoj stranici društva. U oglasu mora biti naznačen dnevni redu skupštine, mjesto i vrijeme održavanja skupštine, a kada se mijenja društveni ugovor, treba navesti i glavne izmjene koje se predlažu. Točno je skupština koja nije uredno sazvana nije podobna za odlučivanje, a posljedice održavanja takve skupštine jesu ništavost odluka koje bi na njoj bile donesene. Riječ je o težoj povredi od postupanja kada nije ispunjen kvorum, jer se neurednim sazivanjem skupštine sprečavaju članovi društva da na njoj sudjeluju. Međutim, član društva ne može istupiti iz društva kada želi, jer ga s društvom veže to što je u društvo ušao s namjerom ostvarivanja privatnopravne zajednice te time prihvatio da ona postoji radi ostvarenja zajedničkog cilja. Upravo zato se za istupanje iz društva traži postojanje važnog razloga. Isto tako, ako član društva neko svoje pravo može štititi na drugi način predviđen zakonom, tada to pravo ostvaruje na taj način, a ne istupanjem iz društva. Ukoliko više ne želi biti član društva, utoliko članu društva može članstvo u društvu prestati i prijenosom poslovnog udjela na drugog člana društva ili treću osobu u kojem slučaju je u pravilu samostalan u raspolaganju poslovnim udjelom, dok za istupanje iz društva i davanje na raspolaganje poslovni udjel samom društvu mora biti ispunjen opravdani razlog upravo zbog toga što je onda društvo obvezno platiti takvom članu naknadu za poslovni udjel, što ne mora biti u interesu društva. Ni povreda zakonskih obveza od strane društva prema članu društva sama po sebi ne mora značiti opravdan razlog za istupanje, pa tako ni povreda prava na sudjelovanje na skupštini društva, iako se radi o jednom od temeljnih prava svakog člana društva, ne bi predstavljala opravdan razlog za istupanje, jer se to pravo štiti prema pravilima za pobijanje odluka glavne skupštine (čl. 360 do 366.a. u vezi čl. 449 ZTD). Isto vrijedi i za zaštitu prava na obaviještenost, koje se štiti u izvanparničnom postupku prema odredbama čl. 288. u vezi s čl. 447. st. 5. ZTD (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Revt- 351/2013-2 od 18. ožujka 2015. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: PŽ-2936/2022-2 od 3. svibnja 2023.). Iz tog razloga tužiteljevi navodi da nije bio uredno pozivan na skupštine društva, odnosno da mu je gospođa J na skupštini društva od 19. srpnja 2024. odbila dati odgovor na pitanje zašto o njegovom zahtjevu za istupanje nisu obaviješteni ostali članovi društva, nisu od utjecaja na odluku o predmetnoj pravnoj stvari. Tim više što je iz tužiteljevog iskaza razvidno da on niti nije pratio objave na tuženikovoj internet stranici, dok je iz Zapisnika sa skupštine od 19. srpnja 2024. i izvatka iz sudskog registra za tuženika razvidno da je gospođa J u svojstvu predsjednice nadzornog odbora tuženika i većinskog člana društva tužitelju odgovorila na to pitanje na skupštini pozivanjem na odredbe društvenog ugovora o uvjetima raspolaganja poslovnim udjelom. Zbog svega iznesenog, sud nije prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge da se od tuženika pribave podaci o rednim brojevima tužiteljevih poslovnih udjela i dokazi o dostavi poziva na skupštinu u posljednjih 5 godina, te da se provede financijsko vještačenje radi procjene tržišne vrijednosti tužiteljevih poslovnih udjela i telekomunikacijsko vještačenje na okolnost sadržaja obavijesti na tužiteljevoj web stranici do travnja 2024. godine, kao suvišne.

22. Drugim riječima, čak i ako se prihvate tužiteljeve tvrdnje iznesene tijekom postupka kao točne, prema shvaćanju suda svi navedeni razlozi, ni pojedinačno, ni u svojoj ukupnosti, nisu dostatna osnova za zaključiti da tužiteljev zahtjev za istupanje člana iz društva kao krajnje sredstvo, opravdan.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao u točki I izreke prvostupanjske presude.

24. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, prema tuženikovom troškovniku (list 181 spisa) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), tuženiku pripada pravo na naknadu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1.), za podnesak od 24. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu od 7. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu od 9. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9.1.), sve s PDV-om od 25% (Tbr 42.) u iznosu od 200,00 eur, što ukupno iznosi 1.000,00 eur.

25. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, o troškovima postupka, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Bjelovaru 29. siječnja 2025.

Sutkinja

Slavica Brekalo

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dostave presude, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 62, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.