REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-580/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa AĆ, diplomirani pravnik, stručni suradnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, OIB:36162371878, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-767/2022-3 od 7. lipnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Pr-529/2020-17 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-767/2022-3 od 7. lipnja 2023. i sudi:

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pr-529/2020-17 od 29. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 17.949,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate po propisanoj kamatnoj stopi, sve kako je navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. Osim toga, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.000,00 kuna (točka II. izreke prvostupanjske odluke).

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženice, preinačena je prvostupanjska presuda i tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu 17.949,26 kuna i pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 2.000,00 kuna (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka od 530,89 EUR/4.000,00 kuna i žalbeni trošak od 165,90 EUR/1.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana (točka III. Izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4315/2023-2 od 16. siječnja 2024., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-767/2022-3 od 7. lipnja 2023. zbog pravnog pitanja:

"Primjenjuje li se jednom dato tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora vremenski neograničeno ili je isto ograničeno vremenskim važenjem članka Kolektivnog ugovora na koji se odnosi?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, te odbiti zahtjev tuženice za naknadu troška postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 17.949,26 kuna s osnova razlike plaće na ime dodatka za pasivno dežurstvo u razdoblju od 1. travnja 2015. do 1. ožujka 2020. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelj, koji je od 1. veljače 2015. do siječnja 2020., prema rasporedu rada, odrađivao pasivna dežurstva, ima pravo da mu takav rada bude plaćen, na temelju čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/2013 – dalje: KU/13) i čl. 38. st. 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/2017 – dalje: KU/17).

10. Sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbu čl. 373. st. 1. točka 3. ZPP. Drugostupanjski sud je zaključio da je u ovom slučaju mjerodavno tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje KU/04 od 23. siječnja 2007. prema kojem se obveza službenika – korisnika službenih mobilnih telefona da budu dostupni tijekom i izvan redovnog radnog vremena, za blagdane i zakonom utvrđene neradne dane od 0 do 24 sata, ne smatra pasivnim dežurstvom u smislu čl. 39. st. 3. KU/04. Navedeno tumačenje se prema ocjeni drugostupanjskog suda primjenjuje u ovom predmetu jer je pitanje pasivnog dežurstva na jednak način regulirano čl. 39. st. 3. KU/04, odredbom čl. 44. st. 4. KU/13 i odredbom čl. 38. st. 4. KU/17, pa stoga drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj nema pravo na isplatu utuženog iznosa. Pritom se pozvao i na čl. 118. st. 1. i 6. KU/08 kojom je propisano da za tumačenje i primjenu tog ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju i dužne su se pridržavati danog tumačenja te komisije.

11. Tužitelj se u reviziji poziva na odredbe čl. 198. Zakona o radu ("Narodne novine" , broj: 93/14, 127/17, 98/19,151/22 i 64/23 – dalje: ZR) kojom je ugovoreno vrijeme na koje se kolektivni ugovor sklapa i čl. 199. ZR kojim je ugovorena produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru. Ističe da tumačenje pojedinih članaka određenog kolektivnog ugovora, koje daje Zajednička komisija imenovana na temelju tog ugovora, ne može imati neograničenu vremensku primjenu s obzirom da je u smislu navedenih odredbi ZR ograničeno vrijeme na koje se sklapa kolektivni ugovor kao i vrijeme moguće produžene primjene kolektivnog ugovora. Navodi da je zajednička komisija ovlaštena za tumačenje isključivo onog kolektivnog ugovora koji je na snazi u vrijeme njezinog mandata.

12. Iz spisa proizlazi da tužitelj zahtjeva naknadu plaće za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu u razdoblju od 1. travnja 2015. do 1. ožujka 2020. kad su na snazi bili KU/13 i KU/17.

12.1. Prema čl. 44. st. 4. KU/13 za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Identičnu odredbu sadrže čl. 38. st. 4. KU/17 i čl. 39. st. 3. KU/04 za koji je Zajednička komisija dala Tumačenje 25. siječnja 2007.

12.2. Prema odredbama KU/13, tumačenje i praćenje primjene tog ugovora ugovoreno je odredbom čl. 120. st. 1. KU/13, na način da za tumačenja odredaba i praćenje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora. Stavkom 6. istog članka ugovoreno je da su se ugovorne strane dužne pridržavati danog tumačenja. Iz prijelaznih i zaključnih odredbi KU/13 proizlazi, među ostalim, da se stranke čl. 123. st. 2. KU/13 potpisom ovog ugovora obvezuju pridržavati danih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora sklopljenog 2. kolovoza 2012., osim tumačenja onih odredbi koje nisu u skladu s ovim ugovorom, dok je iz prijelaznih i zaključnih odredaba KU/12 razvidno da iste ne sadrže odredbu o dužnosti pridržavanja tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje nekog od prethodno važećih KU.

12.3. Prema odredbama KU/17, tumačenje i praćenje primjene tog ugovora ugovoreno je odredbom čl. 101. st. 1. KU/17, na način da za tumačenja odredaba i praćenje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora. Osim toga, čl. 101. st. 8. KU/17 ugovoreno je da tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja. Prijelazne i zaključne odredbe KU/17, ne sadrže odredbu o dužnosti pridržavanja tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje nekog od prethodno važećih KU.

13. Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje zaključak (tumačenje) Zajedničke komisije od 23. siječnja 2007. o pasivnom dežurstvu u smislu odredbe čl. 39. st. 3. KU/04. Naime, u utuženom razdoblju u primjeni su bili KU/13 i KU/17, te su svakim pojedinim KU, ugovorne strane ugovorile postupak osnivanja i način rada zajedničke komisije koja se osniva za tumačenje upravo tog određenog ugovora. Svaki od KU, pa tako i KU/13 i KU/17 sadrži prijelazne i zaključne odredbe kojima stranke, među ostalim, mogu ugovoriti i obvezu pridržavanja tumačenja Zajedničke komisije koje se odnose na neki od prethodno važećih KU, kako je to primjerice učinjeno u KU/12.

13.1. Međutim, KU/13 i KU/17 u prijelaznim i zaključnim odredbama ne sadrže odredbe o obvezi pridržavanja tumačenja Zajedničke komisije koje je dano za neki od prethodno važećih KU, pa tako niti za tumačenja koja se odnose na KU/04 odnosno tumačenje Zajedničke komisije od 23. siječnja 2007. o prekovremenom radu u smislu čl. 39. st. 3. KU/04.

13.2. Okolnost da je obveza plaćanja naknade za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad) i način obračuna visine naknade, na jednak način ugovorena odredbama KU/04, KU/08, KU/13 i KU/17, nije odlučna za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu jer se tumačenje Zajedničke komisije od 23. siječnja 2007., prema kojem se obveza službenika – korisnika službenog mobitela da bude dostupan tijekom i izvan redovnog radnog vremena, za blagdane i zakonom utvrđene neradne dane od 0-24 sata, ne smatra pasivnim dežurstvom u smislu čl. 39. st. 3. KU/04, ne odnosi na razdoblje u kojem su u primjeni bili KU/13 i KU/17.

14. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, koje je dano za određeni Kolektivni ugovor, ograničeno je vremenskim važenjem članka Kolektivnog ugovora na koji se tumačenje odnosi, osim ako prijelaznim i zaključnim ili kojim drugim odredbama kasnije važećeg Kolektivnog ugovora nije drugačije ugovoreno.

15. Budući da je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, ista je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, preinačena u cijelosti, na način da je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I. i II. izreke, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina