Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-241/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Stančić Rokotov, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-843/2020-45 od 21. listopada 2023.,u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-843/2020-45 od 21. listopada 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I.Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-843/2020-45 od 21. listopada 2023. u točkama II., IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66.524,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos u brutto iznosu izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.713,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos. U točki III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 2.189,93 eur/16.500,00 kn i isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu. U točki IV. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.725,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je u točki V. izreke kao neosnovan odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv točaka I. II., IV. i V. izreke žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 66.524,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom te iznosa od 2.773,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom posljedično nezakonitosti Odluke tuženika o otkazu tužitelju Ugovora o radu na radnom mjestu inspektora unutarnje kontrole.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom te u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5592/11 od 30.01.2015., potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-58/19 od 01.10.2019. pod točkom II. prvostupanjske presude utvrđeno da je izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 05.10.2011. nedopušten, da je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto inspektora unutarnje kontrole u uredu za korporativnu sigurnost na području Splitsko-dalmatinske županije,

- da je tuženik tužitelja temeljem citirane presude pozvao na rad dopisom od 12.11.2019. koji dopis je tužitelj zaprimio dana15.11.2019, kao i da je tužitelj tuženika dopisom od 05.12.2019. obavijestio da se ne želi vratiti na rad.

8. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za izgubljenu plaću i sva materijalna prava iz radnog odnosa za razdoblje u kojem plaću i ostala materijalna prava nije ostvarivao zbog nedopuštenog otkaza odnosno zbog nezakonite odluke o prestanku ugovora o radu kao i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Prvostupanjski sud u odnosu na navedena sporna činjenična i pravna pitanja utvrđuje:

-da je tužitelj u razdoblju od ožujka 2012. do kolovoza 2013. te u razdoblju od prosinca 2014. do svibnja 2015. bio zaposlen kod drugog poslodavca Broding d.o.o., kod kojeg je ostvarivao nižu plaću, a u preostalom utuženom razdoblju ( razdoblje od listopada 2011. do travnja 2015. ) da je je bio nezaposlen,

- da je tužitelj od 20. travnja 2015. pa nadalje zaposlen kod poslodavca Sveučilište u Splitu,

- da visina izgubljene zarade tuženika iznosi 66.524,84 eur visinu kojeg utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. u vidu razlike između ostvarene plaće tužitelja i plaće koju bi ostvario radom kod tuženika da nije bilo nezakonite Odluke tuženika u spornom razdoblju od listopada 2011. do travnja 2015.,

- da zbog nezakonite Odluke tuženika tužitelj nije ostvarivao pravo na ostala materijalna prava iz radnog odnosa ( Božićnicu, dar za Uskrs,, regres za godišnji odmor).

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 66.524,84 eur s osnova naknade za izgubljenu plaću zbog nedopuštenog otkaza odnosno zbog nezakonite odluke o prestanku ugovora o radu pa pozivom na odredbu čl. 87.st.3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/2009, 61/2011 i 73/2013) i 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017 i98/2019, dalje: ZR) obvezuje tuženika na isplatu tužitelju iznosa od 66.524,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Izuzev prava na naknadu plaće zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj ima pravo i na naknadu ostalih materijalnih prava iz radnog odnosa koje nije ostvarivao zbog nezakonitosti Odluke tuženika pa u točki II. izreke nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.773,91 eur/ 20.900,00 kn ( pogrešno napisano 2.713,91 eur) s osnova drugih materijalnih prava tužitelja koje bi ostvario radom kod tuženika.

12. Ispitujući pravilnost prvostupanjske presude u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno o pravu tužitelja na isplatu plaće posljedično nezakonitoj odluci tuženika suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U presudi su u tom dijelu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te se presuda vezano uz isto nema nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

13. Isto tako odlučujući o tom dijelu tužbenog zahtjeva u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

14. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku točkom I. izreke pobijane presude naložio isplatu iznosa od 66.524,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom pa je neosnovano pozivanje tuženika na postojanje ovih žalbenih razloga.

15. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe upire da prvostupanjski sud nije uračunao i uzeo u obzir visinu plaće koju je unutar spornog razdoblja tužitelj ostvario radeći kod drugog poslodavca. Ovo iz razloga jer je visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke te spisu prilažećih isprava o ostvarenim primanjima tužitelja i to Obrasca IP TD Broding d.o.o za razdoblje od 2012. pa do 2015. te dopis HZMO, temeljem koje dokumentacije i ostvarenih primanja tužitelja kod drugog poslodavca je vještak izvršio izračun gubitka na zaradi tužitelja u spornom razdoblju.

16. Kako je gubitak na zaradi tužitelja za sporno razdoblje od 27. listopada 2011. do 5. prosinca 2015. vezano uz koje tužitelj potražuje isplatu plaće posljedično nezakonitoj odluci tuženika utvrđen kao razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario radom kod tuženika na radnom mjestu inspektora unutarnje kontrole da nije bilo nezakonite odluke tuženika o otkazu mu ugovora o radu i plaće koju je tužitelj unutar tog razdoblja ostvario radom kod drugog poslodavca, i to u ukupnom iznosu od se 66.524,84 to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu predmetnog novčanog iznosa te odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

17. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 87.st.3. ZR/09 odnosno čl. 95.st.3. ZR/14 u smislu kojih radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojih je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik ne odgovara prvostupanjski sud obvezao tuženika na isplatu tužitelju naprijed navedenog novčanog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom o tijeku i visni koje je pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 29.st.2. ZOO-a.

18. Slijedom obrazloženog žalba tuženika djelomično je odbijena te je presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu točke I. izreke temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a kao neosnovana odbijena te je odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Međutim osnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost prvostupanjske presude u dijelu točke II. izreke kojim je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 2.773,91 eur/ 20.900,00 kn ( pogrešno napisano 2.713,91 eur) s osnova drugih materijalnih prava tužitelja koje bi ostvario radom kod tuženika.

20. Odlučujući o tome dijelu tužbenog zahtjeva učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe jer u tom dijelu postoji proturječe između izreke presude i razloga iste. Ovo iz razloga jer je izrekom presude nalaženo tuženiku isplatit tužitelju iznos od 2.773,91 eur/ 20.900,00 kn ( pogrešno napisano 2.713,91 eur) sa zakonskom zateznom kamatom dok u razlozima presude, točki 22. , prvostupanjski sud obrazlaže da tužitelju pripada pravo na materijalna prava u iznosu od 1.088,33 eur/ 8.200,00 kn ali da odlučujući u granicama zahtjeva tužitelja tužitelju do travnja 2015. sudi iznos od 583,98 eur/4.400,00 kn dok preostali dio zahtjeva koji se odnosi na materijalna prava dospjela nakon svibnja 2015. pa nadalje u iznosu od 2.189,93 eur/ 16.500,00 kn smatra neosnovanim.

21. Kako postoji proturječje između izreke i obrazloženja prvostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o pravu tužitelja na isplatu ostalih materijalnih prava to je prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke II. izreke temeljem odredbe čl. 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

22. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitu povredu odredbi parničnog postupka te će o tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku koju je moguće ispitati i provjeriti.

23. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari sadržana u točki II. izreke pobijane presude valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka temeljem odredbe čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a sadržanu u točki IV. i V. izreke pobijane odluke, o kojima će prvostupanjski sud u cijelosti također odlučiti novom zakonitom odlukom.

24. Sukladno odredbi čl. 166.st.3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

25. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točke III. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković